USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon održane rasprave, na sjednici od 9. jula 1998. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da čl. 5, 6, 7. i 8. Statuta Općine Čapljina ("Narodni list Općine Čapljina", broj 1/97) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH", i u "Narodnom listu Općine Čapljina".
O b r a z l o - e n j e
Premijer Edhem Bičakčić, pod brojem 01-7-1361/98, dana 5. 5. 1998. godine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine Zahtjev za utvrđivanje ustavnosti čl. 5, 6, 7. i 8. Statuta Općine Čapljina, kojeg je donijelo Općinsko vijeće Čapljina 30. 12. 1997. godine
U Zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti navodi se da je izgled grba Općine Čapljina, kako je definisan članom 5. Statuta Općine Čapljina, neprihvatljiv sa stanovišta nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda u Federaciji, koja je osigurana već u preambuli Ustava Federacije, a razređena članom VI. 1 Ustava Federacije. Navodi se da grb Općine kako je definisan spornom odredbom Statuta, simboliše prisutnost samo jednog naroda i jednog svjetonazora (katoličkog) na području Općine, iako je po posljednjem popisu stanovništva (1991.) na području Općine živio znatan broj građana koji ne pripadaju katoličkom svjetonazoru, čime je grubo prekršen član II.2 (1) Ustava Federacije. U Zahtjevu se navodi da je članom 6. Statuta Općine definisan izgled zastave Općine, a kako se na zastavi nalazi grb Općine definisan u članu 5. Statuta Općine, da je takva zastava neprihvatljiva sa stanovišta nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda u Federaciji, pogotovo što se u opisu zastave Općine nalaze kao dodatni religijski elementi (privrženost Hrvata Svetoj stolici), iako na području Općine živi znatan broj građana drugih narodnosti, čime je povrijeđen član II.A.2 (1) d) Ustava Federacije. Navodi se da je članom 7. Statuta Općine opisan pečat organa Općine, te da pečat, pored ostalog, sadrži grb Općine definisan u članu 5. Statuta Općine, što je neprihvatljivo sa stanovišta nacionalne i religijske ravnopravnosti konstitutivnih naroda u Federaciji.
U Zahtjevu Premijera navodi se da je članom 8. Statuta Općine Čapljina utvrđen četvrti oktobar-blagdan Svetog Franje kao dan Općine, a kako sv. Franjo pripada isključivo katoličkom svjetonazoru da tako utvrđen dan Općine predstavlja diskriminaciju za građane Općine čiji svjetonazor nije katoličanstvo, što je u suprotnosti sa članom II.A.2 (1) Ustava Federacije. Premijer predlaže da Ustavni sud utvrdi da čl. 5, 6, 7. i 8. Statuta Općine Čapljina nisu u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
O odgovoru na Zahtjev Premijera Općinsko vijeće Čapljina ističe da čl. 5, 6, 7. i 8. Statuta Općine Čapljina nisu u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer Ustav Federacije (član I.5.) uređuje samo pitanje grba, zastave, pečata i drugih simbola Federacije Bosne i Hercegovine, a da općina samostalno u skladu sa svojim statutom uređuje pitanje grba, zastave, pečata i drugih simbola. Ovo pogotovo što je općina, u skladu sa Ustavom Federacije, samo jedinica lokalne samouprave u kojoj se štite ljudska prava i osnovne slobode građana, a ne uređuje pitanje prava konstitutivnih naroda u pogledu simbola, kako se to konstatuje u Zahtjevu Premijera. U odgovoru na Zahtjev navodi se da se prava konstitutivnih naroda u općini u pogledu simbola (grba, zastave, pečata i dr.) ostvaruju kroz simbole Federacije, dakle kroz grb, zastavu i druge simbole Federacije. Ističe se, da se odredbe Ustava Federacije, na koje se u Zahtjevu Premijera ukazuje kao na osnov ugrožavanja nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda u Federaciji, odnosno općini u pogledu simbola (čl. I.1. (1), II.A.2 (1) i VI.1. Ustava Federacije), ne mogu prihvatiti kao relevantne, jer se članom I.1 (1) Ustava reguliše pravo konstitutivnih naroda Hrvata i Bošnjaka da zajedno sa ostalima i građanima Bosne i Hercegovine preoblikuju unutrašnju strukturu teritorija Federacije Bosne i Hercegovine, a čl. II.A.2. (1) i VI.1. Ustava Federacije da se ne uređuje pitanje prava konstitutivnih naroda u Federaciji odnosno općini, nego da citirani članovi Ustava regulišu prava građana-pojedinaca u Federaciji i općini, dakle prava pojedinaca, a ne naroda kao cjeline. Posebno se ukazuje da Ustav Federacije ne reguliše pitanje dana općine, nego da je u skladu s članom VI.4 (a) Ustava ostavljeno, da to pitanje uredi općina svojim propisom. Zbog svega izloženog predlaže da Ustavni sud utvrdi da čl. 5, 6. 7. i 8. Statuta Općine Čapljina nisu u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Polazeći od definicije Ustava Federacije Bosne i Hercegovine istaknute u Amandmanu III na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, koja osigurava konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima, ovaj sud nalazi da ta osnovna ideja ravnopravnosti ova dva konstitutivna naroda mora biti održana na svim nivoima Federacije Bosne i Hercegovine.
Ta ideja mora doći do izražaja i u simbolima općine (grbu, zastavi i pečatu), te danu općine. Simboli i dan općine ne smiju predstavljati tradiciju samo jednog konstitutivnog naroda u općini, jer je to protivno osnovnoj ideji Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, simboli općine (grb, zastava i pečat), te dan općine moraju izražavati tradicije i drugog konstitutivnog naroda u općini.
Kako su simboli (grb, zastava i pečat), te Dan Općine Čapljina u čl. 5, 6. 7. i 8. Statuta Općine Čapljina koncipirani na način da su u njima izražene tradicije i svjetonazor samo jednog konstutivnog naroda (Hrvata), citirane odredbe Statuta Općine Čapljina nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
16. jula 1998. godine
Sarajevo
Sudija
mr Mirko Bošković, s. r.
ODVOJENO MIŠLJENJE
sudije mr. Mirka Boškovića u predmetu U-17/98
U predmetu U-17/98 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 9. jula 1998. godine donio presudu kojom je utvrdio da čl. 5, 6. 7. i 8. Statuta Općine Čapljina ("Narodni list Općine Čapljina", broj 1/97) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja o navedenoj odluci, nisam se složio sa donesenom odlukom Suda, jer smatram da Zahtjev nije osnovan, te da su citirane odredbe Statuta Općine Čapljina u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i to iz sljedećih razloga:
Članom I.5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine regulisano je da Federacija ima grb, zastavu, himnu i pečat, kao i druge simbole o kojima odluči Parlament Federacije u skladu sa paragrafom (2) istog člana, s tim da je u paragrafu (2) propisano da je za prihvaćanje simbola potrebna većina glasova u svakom domu Parlamenta Federacije, uključujući većinu glasova bošnjačkih delegata i većinu glasova hrvatskih delegata u Domu naroda. Dakle, pitanje grba, zastave i drugih simbola Federacije izričito je uređeno Ustavom Federacije.
Nasuprot tome, Ustav Federacije ne sadrži odredbe o grbu, zastavi i drugim simbolima kantona, a pogotovu općine kao jedinice lokalne samouprave, kao ni odredbe koje bi predstavljale bar upute o tome kako bi morali izgledati ti simboli.
U Zahtjevu Premijera i u toku raspravljanja o Zahtjevu istaknuto je da su odredbe Statuta Općine Čapljine o grbu, zastavi, pečatu i Danu Općine Čapljina (čl. 5, 6, 7. i 8.) neprihvatljive sa stanovišta nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda Federacije, koja je zagarantovana već u Preambuli Ustava Federacije. Međutim, bitnim i odlučnim u ovoj ustavno-pravnoj stvari čini se pitanje nivoa i načina zaštite te ravnopravnosti odnosno vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda u Federaciji. Mišljenja sam da se ta zaštita Ustavom Federacije osigurava samo na nivou Federacije i u kantonima sa posebnim režimom, a da nije predviđena za kantone koji nemaju status kantona sa posebnim režimom, a pogotovu za općinu kao jedinicu lokalne samouprave. Prema tome, kada su u pitanju grb, zastava i drugi simboli Federacije Bosne i Hercegovine, oni se mogu utvrditi samo saglasnošću većine glasova bošnjačkih delegata i većine glasova hrvatskih delegata u Domu naroda (član I.5. (2) Ustava Federacije). U odnosu na simbole kantona sa posebnim režimom, također, se osigurava nacionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda, jer se simboli, kao pitanja od vitalnog interesa konstitutivnog naroda, mogu utvrditi saglasnošću većine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, uključujući većinu bošnjačkih poslanika i većinu hrvatskih poslanika (član 12. Amandmana I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine).
Međutim, u Ustavu Federacije se ne predviđaju instrumenti zaštite nacionalne ravnopravnosti jednog od konstitutivnih naroda, pa ni kada je u pitanju utvrđivanje simbola u kantonima koji nemaju status kantona s posebnim režimom, a pogotovo u općini kao jedinici lokalne samouprave. U vezi s tim moglo bi se zaključiti da se u općinama simboli mogu utvrditi na način predviđen statutom općine koji usvaja općinsko vijeće dvotrećinskom većinom glasova (član VI. 4.a) Ustava Federacije) i bez mogućnosti da se zaštiti nacionalna ravnopravnost jednog od konstitutivnih naroda u općini pri odlučivanju o simbolima. Također, i to da konstitutivni narod u općini koji smatra da mu je ugrožen vitalni interes nema mogućnosti da snagom Ustava Federacije zaštiti taj interes.
Odredbe Ustava Federacije na koje je ukazano u Zahtjevu Premijera i punomoćnika podnosioca Zahtjeva u toku raspravljanja o ovom zahtjevu kao osnov s kojima nisu u skladu čl. 5, 6. 7. i 8. Statuta Općine Čapljina (Amandman II na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine-Preambula Ustava, član II.A.2 (1), član II.A.2 (1) d i član VI.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), mišljenja sam, da nije prihvatljiv iz sljedećih razloga:
Preambula Ustava Federacije je osnovna i principijelna odredba u Ustavu Federacije koja se razrađuje kroz ostale odredbe Ustava, pa samo te ostale odredbe kojima se razrađuju pojedina ustavna pitanja mogu biti osnov za utvrđivanje ustavnosti nižih propisa od Ustava, a ne preambula Ustava.
Članovi II.A.2 (1), II.A.2. (1) d) i VI.1. Ustava Federacije, također, po mom mišljenju, ne mogu biti osnov za izvođenje zaključka o nesaglasnosti čl. 5, 6. 7. i 8. Statuta Općine Čapljina, sa Ustavom Federacije, obzirom da se citiranim odredbama Ustava Federacije ne štite prava konstitutivnog naroda kao kolektiviteta, nego se tim odredbama Ustava Federacije štite pojedinačna prava i slobode građana u Federaciji.
Ovakvim mojim stavom prema simbolima (grbu, zastavi, pečatu i dr.) općine, ne želim da se shvati da zagovaram ignorisanje interesa bilo kog naroda koji živi na području općine prilikom odlučivanja o simbolima općine. Naime, moj stav je u vezi s tim da se pri odlučivanju o simbolima mora voditi računa da ti simboli budu prihvatljivi za svo stanovništvo područja za koje se donose simboli, ali taj interes, po mom mišljenju, ne može se ostvarivati ustavno-pravnim putem pred Ustavnim sudom, nego na druge načine (političkim dogovorima i slično.)
Iz izloženih razloga nisam se složio sa donesenom presudom Ustavnog suda, jer ista nije pravno i pravilno utemeljena, obzirom da Sud proglašava da čl. 5, 6. 7. i 8. Statuta Općine Čapljina nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, što je, po mom mišljenju, neprihvatljivo iz razloga koje sam istakao u ovom odvojenom mišljenju.