USTAVOTVORNA SKUPŠTINA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Zakon o privrednim prijestupima
ZAKON
O PRIVREDNIM PRIJESTUPIMA
D i o p r v i
ODGOVORNOST I SANKCIJE ZA PRIVREDNE PRIJESTUPE
G l a v a I
OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Radi zaštite zakonitosti u oblasti privrednog i finansijskog poslovanja, ovim zakonom uređuju se opći uvjeti i načela za iziricanje sankcija za privredne prijestupe, sistem sankcija, kao i postupak u kome se utvrđuje odgovornost i izriču sankcije učiniocima privrednih prijestupa.
Član 2.
(1) Privredni prijestup je povreda propisa o privrednom ili finansijskom poslovanju koja je prouzrokovala ili je mogla prouzorokovati teže posljedice i koja je propisom nadležnog organa određena kao privredni prijestup.
(2) Nije privredni prijestup ona povreda propisa o privrednom ili finansijskom poslovanju koja, iako sadrži obilježja privrednog prijestupa određena propisom, predstavlja neznatnu štetnost zbog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica.
Član 3.
(1) Privredni prijestupi određuju se u granicama ustavom utvrđenih ovlaštenja zakonima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), i zakonima kantona, te uredbama Vlade Federacije i vlada kantona donesenih na osnovu zakona (u daljem tekstu: uredbe).
(2) Propis kojim se određuje privredni prijestup sadrži obilježja privrednog prijestupa i kaznu koja se za privredni prijestup izriče.
Član 4.
Odredbe ovog zakona o odgovornosti i sankcijama za privredne prijestupe važe za sve privredne prijestupe određene federalnim i kantonalnim zakonima i uredbama.
Član 5.
Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga sankcija za djelo koje prije nego što je učinjeno, nije bilo određeno kao privredni prijestup zakonom ili uredbom donesenom na osnovu zakona i za koje tim propisom nije bilo određeno kako će se kazniti učinilac tog privrednog prijestupa.
G l a v a II
ODGOVORNOST ZA PRIVREDNE PRIJESTUPE
Član 6.
(1) Za privredni prijestup može biti odgovorno pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu.
(2) Federacija, kanton i općina i njihovi organi, drugi državni organi i mjesne zajednice ne mogu biti odgovorni za privredni prijestup.
(3) Propisom kojim se određjuje privredni prijestup može se predvidjeti da za određeni privredni prijestup odgovara odgovorno lice u organu Federacije, kantona i općine, drugom državnom organu ili mjesnoj zajednici.
(4) Ako je propisom kojim se određuje privredni prijestup predviđeno da za privredni prijestup odgovara odgovorno lice u državnom organu, osobe na službi u oružanim snagama Federacije koje učine takav privredni prijestup u svojstvu odgovorne osobe u vojnoj postrojbi - jedinici, odnosno vojnoj ustanovi, odgovaraju za disciplinske prijestupe po zakonu kojim je uređena služba u oružanim snagama Federacije.
Član 7.
(1) Strano pravno lice i odgovorno lice u stranom pravnom licu odgovorni su za privredni prijestup ako strano pravno lice ima sjedište ili predstavništvo na teritoriji Federacije, ili ako je privredni prijestup učinjen njenim prijevoznim sredstvom, ako propisom kojim je određen privredni prijestup nije što drugo određeno.
(2) Pod teritorijom Federacije podrazumjevaju se suvozemne teritorije, obalno more i vodene površine unutar njegovih granica, kao i zračni prostor nad njima.
Član 8.
Propisom kojim se određuje privredni prijestup, može se predvidjeti da sva ili samo neka pravna lica mogu biti odgovorna za taj privredni prijestup.
Član 9.
(1) Odgovornim licem u smislu ovog zakona, smatra se lice kojem je povjeren određen krug poslova u oblasti privrednog ili finansijskog poslovanja u pravnom licu, odnosno u organu Federacije, kantona i općine, drugom državnom organu ili mjesnoj zajednici.
(2) Propisom kojim se određuje privredni prijestup može se odrediti koje odgovorno lice odgovara za taj privredni prijestup.
Član 10.
Pravno lice je odgovorno za privredni prijestup ako je do izvršenja privrednog prijestupa došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je bilo ovlašteno da postupa u ime pravnog lica.
Član 11.
Pravno lice koja se nalazi pod stečajem odgovorno je za privredni prijestup, bez obzira da li je privredni prijestup učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći kazna nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi.
Član 12.
Odgovorno lice je odgovorno za privredni prijestup ako je privredni prijestup izvršen njegovom radnjom ili njegovim propuštanjem dužnog nadzora i ako je ono pri tom postupilo sa umišljajem ili iz nehata.
Član 13.
Odgovornost odgovornog lica za privredni prijestup ne prestaje zato što joj je prestao radni odnos u pravnom licu ili u organu Federacije, kantona i općine, drugom državnom organu ili mjesnoj zajednici, ni zato što je otvoren stečaj nad pravnim licem ili što je nastala nemogućnost kažnjavanja pravnog lica uslijed njenog prestanka.
Član 14.
Odgovornost odgovornog lica za privredni prijestup ne postoji ako je ono postupalo po naređenju drugog odgovornog lica, ili organa upravljanja ili drugog nadležnog organa i ako je poduzelo sve radnje, koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta bilo dužno da poduzme da bi spriječilo izvršenje privrednog prijestupa.
Član 15.
Odgovorno lice koja je pravomoćno oglašeno krivim za krivično djelo koje ima obilježja privrednog prijestupa, neće se kazniti za privredni prijestup.
Član 16.
Odgovornost za pokušaj privrednog prijestupa postoji ako je propisom kojim se određuje privredni prijestup izričito određeno da će se kazniti za pokušaj.
Član 17.
Odredbe krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriju Federacije o krajnjoj nuždi, o uračunljivosti, o umišljaju i nehatu, o odgovornosti za težu posljedicu, o stvarnoj i pravnoj zabludi, o pokušaju i dobrovoljnom odustanku i o saučesništvu, o načinu, vremenu i mjestu izvršenja krivičnog djela, shodno važe i za privredne prijestupe.
G l a v a III
KAZNE, UVJETNA OSUDA, ZAŠTITNE MJERE I PRAVNE POSLJEDICE OSUDE
1. Kazne
Član 18.
Za privredni prijestup može se propisati samo novčana kazna.
Član 19.
(1) Najmanja mjera novčane kazne koja se može propisati za pravno lice je 200 DEM, a najveća 70.000 DEM.
(2) Visina novčane kazne za pravno lice može se propisati i u srazmjeri sa visinom učinjene štete, neizvršene obveze ili vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet privrednog prijestupa, u kom slučaju najveća mjera novčane kazne može biti do dvadesetostrukog iznosa učinjene štete, neizvršene obveze ili vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet privrednog prijestupa.
(3) Najmanja mjera novčane kazne koja se može propisati za odgovorno lice iznosi 50 DEM, a najveća 5.000 DEM.
(4) Novčana kazna može se platiti u DEM ili valuti Federacije po srednjem kursu koji utvrđuje i objavljuje Centralna banka Federacije.
Član 20.
Ako u propisu kojim je određjen privredni prijestup nije propisana najmanja ili najveća mjera novčane kazne, ta mjera određuje se prema članu 19. st. 1. i 3. ovog zakona.
Član 21.
(1) Sud će pravnom licu odmjeriti kaznu u granicama propisanim za privredni prijestup, uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja ( otežavajuće i olakšavajuće okolnosti ), a naročito težinu učinjenog privrednog prijestupa, posljedice koje su nastupile ili su mogle nastupiti, okolnosti pod kojima je privredni prijestup učinjen i ekonomsku snagu pravnog lica.
(2) Pri odmjeravanju kazne odgovornom licu shodno će se primjenjivati odredbe općih pravila o odmjeravanju kazne krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriju Federacije.
Član 22.
Pri odmjeravanju kazne sud će posebno uzeti u obzir da li je pravno lice ili odgovorno lice osuđivano za privredni prijestup ili za krivično djelo koje je srodno sa privrednim prijestupom, da li je raniji privredni prijestup, odnosno krivično djelo istovrsno sa novim privrednim prijestupom, i koliko je vremena proteklo od ranije osude.
Član 23.
(1) Sud može pravnom licu ili odgovornom licu da pooštri kaznu predviđenu za učinjeni privredni prijestup do dvostrukog iznosa najveće mjere predviđene kazne, ako se učinitelj nalazi u višestrukom povratu.
(2) Višestruki povrat za pravno lice postoji ako je pravno lice već bilo najmanje dva puta osuđivano za srodne privredne prijestupe na kazne preko 1.000 DEM i ako od posljednje pravomoćno izrečene kazne nije proteklo više od pet godina.
(3) Višestruki povrat za odgovorno lice postoji ako je za srodna krivična djela ili privredne prijestupe bilo najmanje dvaput osuđivano na kaznu zatvora ili novčanu kaznu preko 100 DEM ako od posljednje, izdržane kazne zatvora odnosno pravomoćno izrečene novčane kazne nije prošlo više od pet godina i ako učinitelj pokazuje sklonost za vršenje takvih krivičnih djela, odnosno privrednih prijestupa.
(4) Pri odlučivanju da li će pooštriti kaznu, sud će posebno imati u vidu okolnosti pod kojima je privredni prijestup učinjen i težinu posljedica koje su nastupile.
(5) Kazna propisana u članu 19. stav 2. ovog zakona ne može se pooštriti.
Član 24.
(1) Sud može odmjeriti kaznu i ispod najmanje mjere propisane za privredni prijestup (ublažavanje kazne), kad to predviđa ovaj zakon ili propis kojim je određen privredni prijestup ili ako nađe da postoje naročito olakšavajuće okolnosti.
(2) Kazna se može ublažiti do najmanje mjere propisane u članu 19. st. 1. i 3. ovog zakona.
(3) Ako su organi ili radnici u pravnom licu otkrili i prijavili privredni prijestup, sud može pravnom licu ublažiti kaznu, a može je i osloboditi od kazne.
Član 25.
(1) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od tri mjeseca.
(2) U opravdanim slučajevima sud može dozvoliti određenom pravnom licu i odgovornom licu da isplate novčanu kaznu u otplatama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine.
(3) Poslije smrti osuđene odgovorne osobe novčana kazna neće se izvršiti.
Član 26.
Za plaćanje novčane kazne izrečene pravnom licu koje je poslije pravomoćnosti presude, odnosno rješenja o privrednom prijestupu donesenog u skraćenom postupku prestala da postoji, odgovorno je pravno lice koje je preuzelo imovinu kojom je raspolagalo pravno lice koje je prestalo da postoji - do visine te imovine.
Član 27.
(1) Novčane kazne koje se naplate od pravnog lica i odgovornog lica pripadaju kantonu na čijoj se teritoriji nalazi sjedište osuđenog pravnog lica odnosno sjedište državnog organa ili mjesne zajednice ako je osuđeno za privredni prijestup odgovorno lice u tom organu, odnosno mjesnoj zajednici, s tim da se novčane kazne naplaćene za privredne prijestupe određene federalnim propisom unose u budžet Federacije.
Član 28.
(1) Za više privrednih prijestupa u sticaju sud će prethodno utvrditi kaznu za svaki privredni prijestup, pa će izreći jedinstvenu kaznu koja predstavlja zbir pojedinačno utvrđenih kazni, a koja ne može prijeći dvostruki iznos najveće zakonske mjere kazne.
(2) Na način predviđen u stavu 1. ovog člana sud će odmjeriti kaznu i kad naknadno sudi za privredni prijestup izvršen prije ranije osude.
(3) Ako je za jedne privredne prijestupe u sticaju sud odmjerio kaznu po stavu 1. ovog člana, a za druge po članu 19. stav 2. ovog zakona, jedinstvenu kaznu za sve te privredne prijestupe, predstavlja zbir tako odmjerenih kazni.
(4) Zaštitne mjere sud će izreći ako ih utvrdi ma i za jedan privredni prijestup u sticaju.
Član 29.
Novčana kazna na koju je osuđeno pravno lice ili odgovorno lice platilo za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za privredni prijestup čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja.
2. Uvjetna osuda
Član 30.
(1) Pravnom licu i odgovornom licu za učinjeni privredni prijestup sud može izreći uvjetnu osudu.
(2) Uvjetnom osudom sud može utvrditi pravnom licu kaznu do 1.000 DEM, a odgovornom licu do 100 DEM, s tim da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od dvije godine (vrijeme provjeravanja) ne učini nov privredni prijestup, odnosno ako odgovorno lice ne učini krivično djelo koje ima i obilježja privrednog prijestupa.
(3) U pogledu izricanja uvjetne osude, njenog dejstva i opozivanja shodno se primjenjuju odredbe o uvjetnoj osudi i uvjetima za njeno izricanje, opozivanju uvjetne osude i rokovima njenog opozivanja krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriju Federacije.
3. Zaštitne mjere
Član 31.
Za privredne prijestupe mogu se izreći slijedeće zaštitne mjere:
- 1)javno objavljivanje presude;
- 2)oduzimanje predmeta;
- 3)zabrana pravnom licu da se bavi određenom privrednom djelatnošću;
- 4)zabrana odgovornom licu da vrši određene dužnosti.
Član 32.
(1) Sud može učiniocu privrednog prijestupa izreći jednu ili više zaštitnih mjera kad postoje ovim zakonom predviđeni uvjeti za njihovo izricanje.
(2) Zaštitne mjere mogu se izreći samo ako je učinitelju izrečena kazna ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.
(3) Zaštitne mjere javnog objavljivanja presude i oduzimanja predmeta mogu se izreći i uz uvjetnu osudu.
Član 33.
(1) Zaštitnu mjeru javnog objavljivanja presude sud će izreći ako smatra da bi bilo korisno da se javnost upozna sa presudom, a naročito ako bi objavljivanje presude doprinijelo da se otkloni opasnost po život ili zdravlje ljudi ili da se zaštiti sigurnost prometa ili drugi interes privrede.
(2) Sud odlučuje, prema značaju privrednog prijestupa i potrebi obavještavanja javnosti, da li će se presuda objaviti putem štampe, radija ili televizije ili putem više navedenih sredstava informiranja, kao i da li će obrazloženje presude objaviti u cjelini ili u izvodu, vodeći pri tom računa da način objavljivanja omogući obavještenost svih u čijem interesu presudu treba objaviti.
(3) Propisom kojim se određuje privredni prijestup može se predvidjeti obvezno izricanje zaštitne mjere javnog objavljivanja presude.
Član 34.
(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje privrednog prijestupa, ili koji su nastali izvršenjem privrednog prijestupa, mogu se oduzeti od pravnog ili odgovornog lica.
(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kad njima ne raspolaže pravno lice - učinitelj privrednog prijestupa, odnosno kad nisu svojina odgovornog lica, ako to zahtijevaju interesi čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost prometa, ili drugi interesi privrede ili razlozi morala, ali se time ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete.
(3) Propisom kojim se određuje privredni prijestup može se predvidjeti obvezno izricanje zaštitne mjere oduzimanje predmeta.
Član 35.
(1) Novac dobijen prodajom oduzetih predmeta pripada kantonu na čijem se teritoriju nalazi sjedište osuđenog pravnog lica, s tim da se iznos novca dobijen prodajom oduzetih predmeta za privredne prijestupe određene federalnim propisom unosi u budžet Federacije.
Član 36.
(1) Zaštitna mjera zabrane pravnom licu da se bavi određenom privrednom djelatnošću sastoji se u zabrani proizvodnje određenih proizvoda ili u zabrani vršenja određenih poslova, prometa robe i usluga ili drugih privrednih poslova. U presudi kojom se izriče ta mjera navodi se privredna djelatnost čije se vršenje zabranjuje pravnom licu.
(2) Ako propisom kojim se određuje privredni prijestup nisu posebno propisani uvjeti za izricanje mjere iz stava 1. ovog člana ta mjera se može izreći pravnom licu ako bi dalje bavljenje određenom privrednom djelatnošću bilo opasno po život i zdravlje ljudi ili štetno za privredno ili finansijsko poslovanje poduzeća (društava) ili drugih pravnih lica ili za privredu, ili bi štetilo ugledu Federacije ili poduzeću (društvu) u inozemstvu pri vršenju poslova vanjsko-trgovinskog prometa ili ako je pravno lice za posljednje dvije godine kažnjavana zbog istog ili sličnog privrednog prijestupa.
(3) Ova mjera može se izreći za vrijeme od šest mjeseci do deset godina, računajući od dana pravosnažnosti presude.
Član 37.
(1) Zabrana odgovornom licu da vrši određene dužnosti sastoji se u zabrani odgovornom licu da vrši dužnost koju je vršilo u vrijeme izvršenja privrednog prijestupa, određenu rukovodeću dužnost u pogledu privrednog ili finansijskog poslovanja, određenu vrstu poslova ili svih ili nekih dužnosti vezanih za raspolaganje, korištenje, upravljanje ili rukovanje sredstvima poduzeća (društava) ili drugog pravnog lica ili za čuvanje tih sredstava.
(2) Ako propisom kojim se određuje privredni prijestup nije drukčije predviđeno, mjeru iz stava 1. ovog člana sud će izreći ako je odgovorno lice zloupotrijebilo vršenje dužnosti radi izvršenja privrednog prijestupa ili ako se opravdano može smatrati da bi njeno dalje vršenje takve dužnosti bilo opasno.
(3) Zaštitnu mjeru iz stava 1. ovog člana sud može izreći i kad je odgovorno lice ranije više puta bilo osuđivano za privredne prijestupe ili srodna krivična djela.
(4) Ova mjera može se izreći za vrijeme od šest mjeseci do deset godina, računajući od dana pravosnažnosti presude.
4. Pravne posljedice osude
Član 38.
(1) Zakonom se može propisati da osuda odgovorne osobe za određeni privredni prijestup i na određenu kaznu povlači kao pravnu posljedicu zabranu odgovornom licu da vrši određene dužnosti u preduzeću (društvu) ili drugim pravnim licima, ili u organima Federacije, kantona i općine ili drugim državnim organima.
(2) Zakonom kojim se predviđa pravna posljedica osude iz stava 1. ovog člana određuje se i njeno trajanje, koje ne može da bude duže od tri godine računajući od dana pravomoćnosti presude.
(3) Uvjetna osuda ne povlači pravne posljedice osude.
Član 39.
Po isteku jedne godine od dana izvršene ili zastarjele kazne, sud može na molbu osuđenog odgovornog lica odrediti da prestane pravna posljedica osude ako nađe da je osuđeno odgovorno lice to svojim vladanjem zaslužilo.
G l a v a IV
ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE IZVRŠENJEM PRIVREDNOG PRIJESTUPA
Član 40.
(1) Pravno lice ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu privrednim prijestupom.
(2) Imovinska korist oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno izvršenje privrednog prijestupa.
(3) Ako je pravno lice kojem je izrečeno oduzimanje imovinske koristi poslije pravosnažnosti presude prestalo da postoji, imovinska korist oduzet će se od pravnog lica koje je preuzelo imovinu kojom je ona raspolagala - do visine te imovine.
(4) U pogledu oduzimanja imovinske koristi i zaštite oštećenog shodno će se primjenjivati odredbe o načinu oduzimanja imovinske koristi i zaštiti oštećenog krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriju Federacije.
(5) Ako je zakonom kojim je određen privredni prijestup to propisano, može se umjesto oduzimanja imovinske koristi oduzeti razlika u cijeni.
Član 41.
(1) Oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem privrednog prijestupa pripada kantonu na čijem se teritoriju nalazi sjedište osuđenog pravnog lica, s tim da imovinska korist pribavljena izvršenjem privrednog prijestupa koji je određen federalnim propisom ulazi u bužet Federacije.
G l a v a V
ZASTARJELOST
Član 42.
(1) Zastarjelost gonjenja za privredne prijestupe nastaje kad proteknu tri godine od izvršenja privrednog prijestupa.
(2) Izuzetno, od odredbe stava 1. ovog člana za privredne prijestupe u oblasti spoljnotrgovinskog, deviznog i carinskog poslovanja zastarjelost gonjenja nastupa kada protekne pet godina od dana izvršenja privrednog prijestupa.
Član 43.
Zastarjelost izvršenja kazne za privredni prijestup nastaje kad proteknu tri godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je ta kazna izrečena.
Član 44.
(1) Zastarjelost izvršenja zaštitne mjere javnog objavljivanja presude nastaje kad protekne šest mjeseci, a zaštitne mjere oduzimanja predmeta - kad proteknu tri godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je ta zaštitna mjera izrečena.
(2) Zastarjelost izvršenja zaštitnih mjera zabrane pravnom licu da se bavi određenom privrednom djelatnošću i zabrane odgovornom licu da vrši određene dužnosti nastaje kad protekne vrijeme za koje su te mjere izrečene.
Član 45.
Za tok i prekid zastarjevanja gonjenja, zastarjevanja izvršenja kazne ili zaštitnih mjera za privredne prijestupe kao i za apsolutnu zastarjelost, shodno se primjenjuju odredbe o toku i prekidu zastarjevanja krivičnog gonjenja i izvršenja kazne krivičnog zakona koji se primjenjuje na teritoriju Federacije.
G l a v a VI
EVIDENCIJA, BRISANJE OSUDE I UVJETI ZA DAVANJE PODATAKA IZ EVIDENCIJE O OSUDAMA
Član 46.
(1) Prvostepeni sudovi vode evidenciju o osudama koje su pravomoćnim presudama izrečene pravnim licima i odgovornim licima (u daljem tekstu: evidencija).
(2) Evidenciju vodi prvostepeni sud na čijem je području sjedište osuđenog pravnog lica, sjedište osuđenog stranog pravnog lica odnosno i njegove poslovne jedinice ili sjedište organa Federacije, kantona i općine, drugog državnog organa ili mjesne zajednice u kojoj je zaposleno osuđeno odgovorno lice.
(3) Propise o načinu vođenja evidencije donosi ministar pravde Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 47.
(1) Osuda pravnog lica i odgovornog lica na novčanu kaznu briše se iz evidencije ako osuđeno pravno lice i odgovorno lice u roku od tri godine od dana pravosnažnosti presude kojom je izrečena kazna ne učini novi privredni prijestup, odnosno ako odgovorno lice ne učini krivično djelo koje sadrži obilježja privrednog prijestupa.
(2) Pravnom licu i odgovornom licu koje je više puta bilo osuđivano za privredni prijestup brisat će se ranije osude ako u roku od tri godine od dana pravosnažnosti presude kojom je izrečena posljednja kazna ne učini novi privredni prijestup, odnosno ako odgovorno lice ne učini krivično djelo koje sadrži obilježja privrednog prijestupa.
(3) Ako je pravnom licu i odgovornom licu, pored kazne, izrečena i zaštitna mjera, osuda se ne može brisati prije izvršenja te mjere.
(4) Uvjetna osuda odgovornog lica ili pravnog lica briše se iz evidencije poslije jedne godine od dana kada je proteklo vrijeme provjeravanja, ako u tom roku nije opozvana.
(5) Osuda kojom je donijeta odluka o oslobađanju od kazne briše se iz evidencije ako osuđeni u roku od jedne godine dana od dana pravosnažnosti sudske odluke ne učini novi privredni prijestup.
Član 48.
(1) Po isteku jedne godine od dana izvršene ili zastarjele kazne, sud može na molbu osuđenog odgovornog lica, odrediti prestanak zaštitne mjere zabrane vršenja određene dužnosti, ako nađe da je osuđeno odgovorno lice to svojim vladanjem zaslužilo.
(2) Ako je zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana izrečena u trajanju dužem od pet godina prestanak mjere može se odrediti po isteku dvije godine od dana izvršenja ili zastarjelosti kazne.
Član 49.
(1) Podaci iz evidencije za osuđena pravna lica mogu se dati samo ako za to postoje opravdani razlozi.
(2) Podaci iz evidencije za osuđena odgovorna lica mogu se dati samo sudu, tužilaštvu, organima unutrašnjih poslova i organima inspekcije u vezi sa krivičnim postupkom ili postupkom za privredni prijestup koji se vodi protiv lica koje je ranije bilo osuđivano za privredni prijestup, organima nadležnim za izvršenje sankcija za privredne prijestupe ili nadležnim organima koji učestvuju u postupku brisanja osude.
(3) Na obrazložen zahtjev državnog organa, poduzeća (društva) i drugog pravnog lica mogu se dati podaci iz evidencije za osuđenu odgovornu osobu ako još traju određene pravne posljedice osude ili zaštitne mjere ili ako za to postoji opravdan interes zasnovan na zakonu.
(4) Ako je osuda za privredni prijestup brisana, podaci o toj osudi nikom se ne daju, osim sudu, tužilaštvu, organima unutrašnjih poslova i organima inspekcije u svezi sa postupkom za privredni prijestup koji se vodi protiv lica čija je osuda brisana.
(5) Niko nema pravo da traži od građana da podnese dokaze o svojoj osuđenosti ili neosuđivanosti za privredne prijestupe.
(6) Građanima se, na njihov zahtjev, mogu davati podaci o njihovoj osuđenosti ili neosuđivanosti za privredne prijestupe samo ako su im ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava u inozemstvu.
G l a v a VII
VAŽENJE PROPISA O PRIVREDNIM PRIJESTUPIMA
Član 50.
(1) Na učinioca privrednog prijestupa primjenjuju se propisi koji su važili u vrijeme izvršenja privrednog prijestupa.
(2) Ako je poslije izvršenja privrednog prijestupa propis izmijenjen, jednom ili više puta, primjenit će se propis koji je blaži za učinitelja.
Član 51.
Propis o privrednim prijestupima primjenit će se na domaća pravna lica i odgovorna lica u tim pravnim licima, bez obzira da li je privredni prijestup učinjen na teritoriju Federacije ili van nje.
Član 52.
Propis o privrednom prijestupu primjenit će se na strano pravno lice i odgovorno lice u tom pravnom licu ako je privredni prijestup učinjen na teritoriju Federacije.
Član 53.
(1) Propis o privrednom prijestupu kantona na čijem je teritoriju učinjen privredni prijestup primjenjuje se na učinioca privrednog prijestupa bez obzira gdje mu se za taj privredni prijestup sudi.
(2) Ako je privredni prijestup učinjen na teritoriju više kantona, a učinitelju privrednog prijestupa se sudi u jednom od tih kantona, primjenit će se propis kantona u kojem se učinitelju sudi.
(3) Ako je privredni prijestup učinjen na teritoruju više kantona, a učinitelju privrednog prijestupa se sudi van teritorija tih kantona primjenit će se propis onog od tih kantona koji je blaži za učintelja, a ako su ti propisi jednako strogi, primjenit će propis kantona na čijem je teritoriju započelo izvršenje privrednog prijestupa.
(4) Pod teritorijem kantona podrazumijevaju se suhozemni teritorij, obalno more i vodene površine unutar njegovih granica, kao i zračni prostor nad njima.
D i o d r u g i
POSTUPAK
G l a v a VIII
OPĆE ODREDBE
Član 54.
Novčanu kaznu, uvjetnu osudu i zaštitne mjere za učinjeni privredni prijestup može izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakonu.
Član 55.
(1) Postupak za privredne prijestupe pred sudom pokreće nadležni tužilac.
(2) Ako tužilac ne pokrene postupak, odnosno u toku postupka odustane od gonjenja, oštećeni može pokrenuti, odnosno nastaviti postupak za privredni prijestup ako je podnio prijedlog za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva.
Član 56.
(1) Za privredni prijestup pravnog lica i odgovornog lica pokreće se i sprovodi jedinstveni postupak, osim kada postoje zakonski razlozi da se postupak vodi samo protiv jednog od njih, ili ako se protiv odgovornog lica vodi postupak za krivično djelo koje ima obilježja privrednog prijestupa.
Član 57.
(1) Za pravno lice u postupku učestvuje njegov predstavnik.
(2) Pravno lice i odgovorno lice mogu u postupku imati svog branioca ili zajedničkog branioca.
Član 58.
Postupak protiv odgovornog lica obustavit će se ako u toku postupka umre ili oboli od kakvog trajnog duševnog oboljenja.
Član 59.
(1) Sudija koji je provodio istražne radnje nije izuzet da u istoj stvari na glavnom pretresu odnosno u skraćenom postupku (čl. 138. do 141), vrši sudsku dužnost.
(2) Sudija - porotnik ne može da vrši sudsku dužnost kad postoje razlozi koji su predviđeni za izuzeće sudije - porotnika u krivičnom postupku.
(3) Sudija - porotnik ne može vršiti sudsku dužnost ni ako je stalno ili privremeno zaposlen kod pravnog lica protiv kojeg se vodi postupak ili koje je oštećeno privrednim prijestupom, odnosno kod pravnog lica protiv čije odgovorne osobe se vodi postupak.
(4) Čim sazna da postoji razlog za izuzeće iz stava 3. ovog člana sudija porotnik je dužan da prekine svaki rad na tom predmetu i da obavijesti o tome predsjednika suda, koji mu određuje zamjenu.
(5) Stranke mogu da podnesu zahtjev za izuzeće iz razloga predviđenog u stavu 3. ovog člana do početka glavnog pretresa, a ako su za razlog izuzeća saznale kasnije, zahtjev podnose odmah po saznanju.
Član 60.
Ako odredbama ovog zakona nije drukčije određeno, u postupku za privredne prijestupe shodno će se primjenjivati odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije: o osnovnim načelima osim odredaba o pretpostavci okrivljenikove nevinosti, načelu zakonitosti krivičnog gonjenja, načelu zbornosti suđenja i o ograničenju prava kad je krivični postupak pokrenut; o spajanju i razdvajanju postupka; o uvjetima za prenošenje mjesne nadležnosti po odluci kantonalnog suda; o posljedicama nenadležnosti osim odredaba o sudu koji rješava o sukobu nadležnosti; o izuzeću; o tužiocu osim odredaba o pravima i dužnostima tužioca i sudu pred kojim postupa tužioc; o oštećenom osim odredaba o privatnoj tužbi i privatnom tužiocu; o braniocu osim odredaba o obveznoj obrani, o postavljanju branioca zbog lošeg imovinskog stanja, razrješenja branitelja i dopisivanju i razgovoru branioca sa okrivljenim koji se nalazi u pritvoru; o podnescima i zapisnicima; o rokovima; o troškovima krivičnog postupka; o imovinsko pravnim zahtjevima; o donošenju i saopćavanju odluka; o dostavljanju pismena i razmatranju spisa; o značenju zakonskih izraza i ostale odredbe i to one koje se odnose na obustavu krivičnog postupka i o pružanju pomoći sudovima i drugim organima u krivičnom postupku; o pozivu i dovođenju okrivljenog; o pretresanju stana i lica; o privremenom oduzimanju predmeta osim odredaba o uvjetima tog oduzimanja; o ispitivanju okrivljenog; o saslušanju svjedoka; o uviđaju; o vještačenju osim odredaba o pregledu i obdukciji leša, o vještačenju tjelesnih povreda i tjelesnog pregleda okrivljenog; o pripremama za glavni pretres osim odredaba o mjestu održavanja glavnog pretresa; o glavnom pretresu osim odredaba o postupanju suda ako je na glavnom pretresu učinjeno krivično djelo, ako na glavni pretres ne dođe tužilac, okrivljeni i branilac, kad glavni pretres mora iznova početi, o dopuni vijeća i ako se u toku glavnog pretresa otkrije koje ranije učinjeno krivično djelo; o presudi osim odredaba o presudi kojom se okrivljeni oglašava krivim, o pritvoru nakon izricanja presude; o redovnim pravnim lijekovima osim odredaba o roku za izjavljivanje žalbe i ko može izjaviti žalbu, da li drugostepeni sud odlučuje u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa, o pretresu pred drugostepenim sudom i o žalbi na presudu drugostepenog suda; o ponavljanju postupka osim odredaba o ponavljanju krivičnog postupka osobi osuđenoj u odsustvu; o zahtjevu za zaštitu zakonitosti osim odredaba o uvjetima za podnošenje zahtjeva i o sudu koji rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti; o postupku za primjenu mjere sigurnosti oduzimanja predmeta; o postupku za oduzimanje imovinske koristi i to odredbe o utvrđivanju imovinske koristi po službenoj dužnosti, odmjeravanju visine imovinske koristi i određivanju privremenih mjera osiguranja; i o postupku izdavanja tjeralice i objave i to odredaba o postupanju suda ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenog.
Član 61.
Prema ovom zakonu:
- -oštećeni je lice čije je kakvo lično ili imovinsko pravo privrednim prijestupom povrijeđeno;
- -tužilac je federalni tužilac, tužilac određen zakonom kantona i oštećeni kao tužilac;
- -stranka je tužilac, okrivljeno pravno lice i okrivljeno odgovorno lice;
- -izraz okrivljeni upotrebljava se kao opći naziv za okrivljeno pravno lice i okrivljeno odgovorno lice.
G l a v a IX
NADLEŽNOST SUDOVA
1. Stvarna nadležnost i sastav suda
Član 62.
Sudovi u kantonima u predmetima privrednih prijestupa sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene kantonalnim zakonom.
Član 63.
(1) Sudovi sude u prvom stepenu u vijeću sastavljenom od jednog sudije, kao predsjednika vijeća, i dvojice sudija - porotnika.
(2) Za privredne prijestupe za koje propisana novčana kazna za pravno lice ne prelazi iznos od 10.000 DEM u prvostepenom sudu sudi sudija pojedinac.
(3) Istražne radnje vrši sudija prvostepenog suda određen za poduzimanje istražnih radnji (određeni sudija).
(4) U vijeću sastavljenom od trojice sudija prvostepeni sudovi odlučuju o žalbama protiv rješenja određenog sudije i drugih rješenja kad je to određeno ovim zakonom, donose odluke van glavnog pretresa i stavljaju prijedloge u slučajevima predviđenim u zakonu.
Član 64.
(1) Sudovi u drugom stepnu sude u vijeću sastavljenom od dvojice sudija, od kojih je jedan predsjednik vijeća, i jednog sudije - porotnika.
(2) Van slučajeva iz stava 1. ovog člana, drugostepeni sudovi odlučuju u vijeću sastavljenom od trojice sudija.
Član 65.
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) je nadležan:
- 1)da odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti;
- 2)da rješava o sukobu nadležnosti između sudova sa teritorija raznih kantona;
- 3)da odlučuje o mjesnoj nadležnosti u slučajevima određenim u ovom zakonu;
Član 66.
O zahtjevu za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od pet sudija.
Član 67.
U vijeću sastavljenom od tri sudije Vrhovni sud odlučuje o određivanju i prenošenju mjesne nadležnosti (čl. 75. i 76) i rješava o sukobu nadležnosti (član 77).
2. Mjesna nadležnost
Član 68.
(1) Mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sjedište okrivljenog pravnog lica. U slučaju sumnje, kao sjedište smatra se mjesto u kome se nalaze organi upravljanja pravnim licem.
(2) Ako okrivljeno pravno lice van svog sjedišta ima u svom sastavu dio poduzeća koji nema svojstvo pravnog lica, a privredni prijestup izvrši odgovorno lice u tom dijelu poduzeća, pored suda iz stava 1. ovog člana, mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi taj dio poduzeća.
Član 69.
Ako okrivljeno odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u poduzeću, odnosno dijelu preduzeća iz člana 68. stav 2. ovog zakona, na teritoriju kantona na kojem nije sjedište tog pravnog lica odnosno dijela preduzeća izvrši privredni prijestup koji je predviđen propisom kantona a nije predviđen propisom kantona u kojem je sjedište pravnog lica odnosno dijela preduzeća, mjesno nadležan je sud na čijem je području izvršen privredni prijestup.
Član 70.
Po odredbama čl. 68. i 69. ovog zakona utvrđuje se mjesna nadležnost i kad se za privredni prijestup sudi samo okrivljenom odgovornom licu u pravnom licu.
Član 71.
Ako se postupak vodi protiv odgovornog lica u državnom organu ili u mjesnoj zajednici, mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sjedište toga državnog organa, odnosno mjesne zajednice (član 68), odnosno sud na čijem je području izvršen privredni prijestup (član 69).
Član 72.
Ako se za privredni prijestup sudi stranom pravnom licu, odnosno odgovornom licu u tom pravnom licu, mjesno nadležan je sud na čijem se području u Federaciji nalazi sjedište stranog pravnog lica ili predstavništvo tog pravnog lica, odnosno sud na čijem je području prijevoznim sredstvom učinjen privredni prijestup.
Član 73.
Ako odgovorno lice u stranom pravnom licu na području na kome se nalazi sjedište stranog pravnog lica ili predstavništvo tog pravnog lica izvrši privredni prijestup koji je predviđen propisom kantona na čijem se teritoriju nalazi to područje, a nije predviđen propisom kantona na čijem se teritoriju nalazi sjedište stranog pravnog lica ili predstavništvo, odnosno jedinica stranog pravnog lica, mjesno nadležan je sud na čijem je području izvršen privredni prijestup.
Član 74.
(1) Poslije zakazivanja glavnog pretresa, sud se ne može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim.
(2) Prigovor mjesne nadležnost može se staviti najkasnije do početka glavnog pretresa.
Član 75.
Ako se po odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud će odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se sprovesti postupak.
Član 76.
(1) Vrhovni sud može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na teritoriju drugog kantona, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak.
(2) Rješenje o određivanju drugog stvarno nadležnog suda Vrhovni sud može donijeti na prijedlog određenog sudije, sudije pojedinca, predsjednika vijeća, kao i federalnog tužioca ako se postupak vodi po zahtjevu tužioca.
Član 77.
(1) O sukobu nadležnosti između sudova sa teritorija kantona rješava zajednički neposredno viši sud predviđen zakonom kantona.
(2) Vrhovni sud rješava o sukobu nadležnosti između sudova sa teritorija raznih kantona.
(3) Prije nego što donese rješenje o sukobu nadležnosti, Vrhovni sud će da zatraži mišljenje federalnog tužitelja ako se postupak vodi po zahtjevu tužioca.
(4) Protiv rješenja donesenog o sukobu nadležnosti nije dozvoljena žalba.
(5) Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od njih je dužan da preduzima radnje u postupku za koje postoji opasnost zbog odlaganja.
G l a v a X
TUŽITELJ
Član 78.
(1) Tužioci u kantonima postupaju pred odgovarajućim sudovima saglasno kantonalnom zakonu.
(2) Federalni tužilac je nadležan da postupa pred Vrhovnim sudom.
Član 79.
(1) Ako je za suđenje mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište okrivljenog pravnog lica (član 68), a na tom području ima više tužilaštava, za preduzimanje svih radnji u pripremnom postupku nadležan je tužilac na čijem se području nalazi sjedište okrivljenog pravnog lica odnosno dio preduzeća iz člana 68. stav 2. ovog zakona. Ovaj tužilac može podići i optužni prijedlog i zastupati optužbu, ako tužilac, čije je sjedište u mjestu u kome je sjedište suda nadležnog za suđenje, nije preuzeo gonjenje.
(2) Ako je za suđenje mjesno nadležan sud na čijem je području izvršen privredni prijestup (član 69), a na tom području ima više tužilaštava, za preduzimanje svih radnji u pripremnom postupku nadležan je tužilac na čijem je području izvršen privredni prijestup. Ovaj tužilac može podići i optužni prijedlog i zastupati optužbu, ako tužilac, čije je sjedište u mjestu u kome je sjedište suda nadležnog za suđenje, nije preuzeo gonjenje.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana važe i kad se postupak vodi samo protiv okrivljenog odgovornog lica (čl. 70. i 71).
(4) Odredbe st. 1. do 3. ovog člana shodno važe i kad se postupak vodi protiv stranog pravnog lica, odnosno odgovorne osobe u tom pravnom licu (čl. 72. i 73).
G l a v a XI
PREDSTAVNIK PRAVNOG LICA
Član 80.
U postupku za privredne prijestupe predstavnik okrivljenog pravnog lica je ovlašten da poduzima sve radnje koje može poduzimati okrivljeni u krivičnom postupku.
Član 81.
(1) Predstavnik okvrivljenog pravnog lica je lice koje je ovlašteno da predstavlja to pravno lice na osnovu zakona, akta nadležnog državnog organa ili statuta, odnosno drugog općeg akta pravnog lica.
(2) Organ upravljanja pravnim licem može za predstavnika odrediti drugo lice iz reda svojih članova ili drugog radnika u tom pravnom licu.
(3) Predstavnik okrivljenog pravnog lica iz stava 2. ovog člana mora da ima pismeno ovlaštenje organa koji ga je odredio za predstavnika.
(4) Predstavnik stranog pravnog lica može biti samo jedno lice.
Član 82.
Predstavnik okrivljenog stranog pravnog lica je lice koje upravlja tim pravnim licem ili njenim predstavništvom u Federaciji, ako za predstavnika stranog pravnog lica ne bude određeno drugo lice.
Član 83.
(1) Predstavnik okrivljenog pravnog lica ne može biti lice koje je u istoj stvari pozvano kao svjedok.
(2) Predstavnik okrivljenog pravnog lica ne može biti ni odgovorno lice protiv kojeg se vodi postupak za isti privredni prijestup i koje ističe da je postupalo po naređenju drugog odgovornog lica ili organa upravljanja pravnim licem (član 14).
(3) Više okrivljenih pravnih lica mogu imati kao predstavnika isto lice samo ako to nije u suprotnosti sa interesima njihove odbrane.
(4) U slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana, sud pred kojim se vodi postupak dužan je da obavijesti okrivljeno pravno lice odnosno strano pravno lice ili predstavništvo ili drugu organizacionu jedinicu okrivljenog stranog pravnog lica u Federaciji radi određivanja drugog predstavnika.
(5) Sud pred kojim se vodi postupak dužan je da uvijek upozori okrivljeno pravno lice, odnosno strano pravno lice ili predstavništvo ili drugu organizacionu jedinicu okrivljenog stranog pravnog lica u Federaciji, ako je njen predstavnik u isto vrijeme i odgovorno lice protiv koje se u istoj stvari vodi postupak za privredni prijestup.
Član 84.
(1) Svi pozivi, saopćenja i druga pismena, pa i kada se upućuju predstavniku okrivljenog pravnog lica, dostavljaju se pravnom licu, odnosno stranom pravnom licu ili predstavništvu okrivljenog pravnog lica.
(2) Ako je potrebno da se pozove predstavnik okrivljenog pravnog lica, a sudu koji vodi postupak nije poznato ko je predstavnik, zatražit će od okrivljenog pravnog lica, odnosno od stranog pravnog lica ili predstavništva okrivljenog stranog pravnog lica u Federaciji da odredi predstavnika.
Član 85.
Ako okrivljeno pravno lice, odnosno strano pravno lice ili predstavništvo okrivljenog stranog pravnog lica na poziv suda koji vodi postupak (član 83. stav 1. i član 84. stav 2) ne odredi predstavnika, rješenjem tog suda kaznit će se pravno lice novčanom kaznom do 500 DEM. Ako i poslije te kazne ne bude određen predstavnik, za svako dalje nepostupanje po nalogu suda pravno lice će se kazniti novčanom kaznom do 1.000 DEM.
Član 86.
Ako uredno pozvani predstavnik okrivljenog pravnog lica neopravdano izostane sud koji vodi postupak može narediti da se on prinudno dovede.
Član 87.
(1) Troškovi predstavnika okrivljenog pravnog lica spadaju u troškove postupka. Ovi troškovi mogu unaprijed da se isplaćuju iz sredstava suda.
(2) Predstavnik okrivljenog pravnog lica sam snosi troškove postupka koje je prouzrokovao svojom krivicom.
G l a v a XII
PRETHODNI POSTUPAK
1. Prijava
Član 88.
(1) Svi državni organi, preduzeća (društva) ili druga pravna lica dužni su da prijave privredne prijestupe o kojima su obaviješteni ili za koje saznaju na koji drugi način.
(2) Državni organi, preduzeća (društva) ili druga pravna lica navest će u prijavi sve podatke o privrednom prijestupu i učiniocu i dokaze koji su im poznati i preduzet će mjere da se osiguraju isprave, poslovne knjige, drugi spisi i tragovi privrednog prijestupa, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjen privredni prijestup i drugi dokazi.
(3) Nadležni organi su dužni da uzmu u razmatranje i prijave koje podnose građani.
Član 89.
(1) Prijava za privredni prijestup podnosi se nadležnom tužiocu pismeno ili usmeno.
(2) Kad se prijava podnosi usmeno, upozorit će se prijavitelj na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava priopćena telefonom, sačinit će se službena zabilješka.
(3) Ako je prijava za privredni prijestup podnesena sudu, organu inspekcije ili nenadležnom tužitelju, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnom tužiocu.
Član 90.
(1) Ako organi inspekcije, povodom prijave ili pri vršenju svoje dužnosti, saznaju da je izvršen privredni prijestup, dužni su da preduzmu mjere potrebne da se otkrije učinilac privrednog prijestupa, da se osiguraju tragovi privrednog prijestupa i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupe sva saopštenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno vođenje postupka za privredni prijestup.
(2) U tu svrhu organi inspekcije mogu tražiti potrebna saopštenja i od državnog organa, preduzeća (društva) i drugih pravnih lica u kojoj je otrkiven privredni prijestup ili od pojedinca, ali ne mogu nikoga da saslušavaju u svojstvu okrivljenog, svjedoka ili vještaka.
(3) Prilikom prikupljanja saopštenja organi inspekcije mogu preduzimati odgovarajuće upravne mjere i vršiti druga inspekcijska ovlaštenja koja imaju po važećim propisima.
(4) Na osnovu prikupljenih saopštenja, organi inspekcije sastavljaju prijavu za privredni prijestup, a ako su prijavu ranije dostavili nadležnom tužiocu - poseban izvještaj kao dopunu prijave.
Član 91.
(1) Ako treba da se preduzme istražna radnja koja se kasnije ne bi mogla sa uspjehom izvršiti, organi inspekcije mogu i sami da izvrše privremeno oduzimanje predmeta, pretresanje poslovnih prostorija i uviđaj.
(2) Kad organ inspekcije poduzima pojedine istražne radnje, te radnje mogu da vrše samo njegovi inspektori. Istražne radnje vrše se po propisima koji važe za istražne radnje koje poduzima sud. Zapisnici o izvršenim istražnim radnjama dostavljaju se tužiocu sa obrazloženjem o potrebi njihovog poduzimanja.
Član 92.
(1) Tužilac će odbaciti prijavu ako iz same prijave proističe da prijavljeno đelo nije privredni prijestup, da je nastupila zastarjelost gonjenja ili da postoje drugi zakonski razlozi koji isključuju gonjenje.
(2) O odbacivanju prijave i o razlozima za to tužilac će obavijestiti podnositelja prijave iz člana 88. stav 1. ovog zakona i oštećenog iz člana 55. stav 2. ovog zakona, u roku od osam dana od dana donošenja rješenja.
(3) Podnosilac prijave može podnijeti višem tužiocu prigovor protiv rješenja o odbacivanju prijave.
(4) Ako viši tužilac smatra da nije bilo osnova za odbacivanje prijave, može sam pokrenuti postupak za privredni prijestup, u roku od tri mjeseca od dana odbacivanja prijave.
(5) Ako viši tužilac u roku iz stava 4. ovog člana ne pokrene postupak za privredni prijestup određen federalnim zakonom za čije su izvršenje odgovorni federalni organi, po isteku tog roka postupak može pokrenuti federalni tužilac u daljem roku od tri mjeseca.
Član 93.
(1) Ako tužilac smatra da prijava ne pruža dovoljno osnova da može odlučiti da li će pokrenuti postupak za privredni prijestup, ili ako je tužilac saznao samo to da je izvršen privredni prijestup, može od nadležnog organa inspekcije zahtijevati da prikupi potrebna saopštenja i da poduzme druge mjere radi otkrivanja učinioca privrednog prijestupa i osiguranja dokaza. Tužilac može uvijek tražiti od organa inspekcije da ga obavijesti o mjerama koje je poduzeo.
(2) Tužilac može tražiti potrebne podatke i saopštenja od državnih organa i preduzeća (društava) ili drugih pravnih lica, a može u tu svrhu pozivati i podnosioca prijave za privredni prijestup.
(3) Tužilac i drugi državni organi, preduzeća (društva) ili drugog pravnog lica dužni su da prilikom prikupljana saopštenja, odnosno davanja podataka postupaju obazrivo, vodeći računa da se ne naškodi ugledu okrivljenog pravnog lica, odnosno časti i ugledu okrivljenog odgovornog lica.
2. Istražne radnje
Član 94.
(1) Ako tužilac smatra da sama prijava ili prikupljena saopštenja i podaci (član 93) ne pružaju dovoljno osnova za podnošenje optužnog prijedloga, predložit će nadležnom sudu da poduzme određene istražne radnje. Ako se određeni sudija (član 63. stav 3) složi sa tim prijedlogom, preduzet će istražne radnje, a zatim će sve spise dostaviti tužiocu.
(2) Istražne radnje se poduzimaju bez odlaganja i provode se u što kraće vrijeme.
(3) Određeni sudija može zatražiti da pojedine istražne radnje poduzme sudija drugog prvostepenog suda, ako je to u interesu lakšeg provođenja postupka.
(4) Ako se određeni sudija ne složi sa prijedlogom tužioca za preduzimanje istražnih radnji, zatražit će da o tome odluči vijeće istog suda u sastavu od trojice sudija.
(5) Kad tužioc primi spise, odnosno saopštenja od prvostepenog suda, podnijet će optužni prijedlog ili će donijeti rješenje o odbacivanju prijave za privredni prijestup.
Član 95.
(1) Stranke mogu, po pravilu, prisustvovati svim istražnim radnjama koje poduzima određeni sudija, odnosno organ inspekcije (član 91).
(2) Tužilac i branilac mogu da prisustvuju saslušanju predstavnika okrivljenog pravnog lica i ispitivanju okrivljenog odgovornog lica.
(3) Tužilac, oštećeni, predstavnik okrivljenog pravnog lica, okrivljeno odgovorno lice i branilac mogu prisustvovati uviđaju i saslušanju vještaka.
(4) Saslušanju svjedoka mogu prisustvovati tužilac, predstavnik okrivljenog pravnog lica, okrivljeno odgovorno lice i branilac, ako je vjerovatno da svjedok neće doći na glavni pretres ili ako sudija nađe da je to cjelishodno, ili ako jedna od stranaka zahtjeva da prisustvuje saslušanju. Oštećeni može prisustvovati saslušanju svjedoka samo ako je vjerovatno da svjedok neće doći na glavni pretres.