USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-3/21, rješavajući zahtjev sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 61. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 67/20 i 16/23),
utvrđuje se da član 7, član 8. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9), član 9. stav (3), član 19, član 22, član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2) istog člana, član 37, član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te član 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23) nisu u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
U skladu sa članom 61. stav (2) Ustava Bosne i Hercegovine ukidaju se član 7, član 8. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9), član 9. stav (3), član 19, član 22, član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2) istog člana, član 37, član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te član 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23).
Ukinuti član 7, član 8. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9), član 9. stav (3), član 19, član 22, član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2) istog člana, član 37, član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te član 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23), u skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda, prestaju važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine".
Utvrđuje se da su odredbe člana 8. tač. 10), 11) i 12) i stav (2) istog člana Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23) u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijelo je 25. februara 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 7, člana 8, člana 9. stav (3), člana 19, člana 22, člana 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), člana 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2), člana 37, člana 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te člana 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju RS ("Službeni glasnik RS" br. 67/20 i 16/23; u daljnjem tekstu: Zakon). Podnosioci zahtjeva smatraju da navedene odredbe nisu u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, i to čl. I/2, III/2.b) i III/3.b).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 26. februara 2021. godine da dostavi odgovor na zahtjev.
- 3.Narodna skupština je odgovor na zahtjev dostavila 22. juna 2021. godine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
- 4.Podnosioci zahtjeva tvrde da prema izričitoj odredbi člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine entiteti u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) imaju pozitivnu ustavnopravnu obavezu da usaglašavaju entitetske ustave i zakone s Ustavom Bosne i Hercegovine. Analizirajući praksu entitetskih zakonodavstava, podnosioci zahtjeva su došli do zaključka da tu obavezu entiteti ne doživljavaju kao pozitivnu obavezu, niti zauzimaju proaktivan stav u pogledu zaštite ustavnosti, poštovanja normativno-pravne hijerarhije i pravne sigurnosti. U tom pravcu podnosioci zahtjeva naglašavaju da je pitanje načina osiguranja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja regulirano Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Okvirni zakon). Također, u Odluci broj U-22/18 Ustavni sud je jasno istakao "da federalne jedinice imaju pravo ovu oblast definirati preciznije, ali obavezno u skladu s državnim zakonom". Uprkos tome, kako navode podnosioci zahtjeva, Narodna skupština je donijela Zakon koji u potpunosti ignorira tu obavezu.
- 5.Podnosioci zahtjeva navode da osporene odredbe Zakona definiraju različite segmente ukupnog sistema osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u entitetu Republika Srpska (u daljnjem tekstu: RS), a posebno nadležnosti Agencije za visoko obrazovanje RS (u daljnjem tekstu: entitetska agencija), njenog direktora i upravnog odbora. Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, osporene odredbe Zakona potpuno ignoriraju postojanje državne Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (u daljnjem tekstu: državna agencija), koja je formirana Okvirnim zakonom kojim su njena ovlaštenja i nadležnosti jasno propisani. Osporenim odredbama Zakona entitetskoj agenciji je dato ovlaštenje da predstavlja RS na međunarodnim konferencijama, skupovima, u međunarodnim organizacijama i udruženjima, te da ostvaruje saradnju s međunarodnim organima i tijelima i institucijama nadležnim za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta. Među osporenim odredbama je i odredba koja entitetskoj agenciji daje ovlaštenje da daje preporuke nadležnom entitetskom ministarstvu za izdavanje dozvola za rad visokoškolskih ustanova, usvajanje liste stručnjaka za ocjenjivanje i davanje preporuka za akreditiranje visokoškolskih ustanova, imenovanje akreditacijskog vijeća, te pitanja u vezi s uspostavljanjem i vođenjem entitetskog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova. Posebnu pažnju podnosioci zahtjeva usmjeravaju na osporene odredbe Zakona kojima se entitetskoj agenciji daje u nadležnost donošenje standarda za početnu akreditaciju i akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa. Podnosioci zahtjeva osporavaju i odredbe čl. 22. i 50. Zakona kojima se normira uspostavljanje i nadležnost centra za informiranje i priznavanje stranih visokoškolskih kvalifikacija (u daljnjem tekstu: entitetski centar) kao organizacionog dijela entitetske agencije. Prema osporenim odredbama, entitetski centar predstavlja ENIC/NARIC centar RS, te se preciziraju njegove nadležnosti u smislu profesionalnog priznavanja u oblasti visokog obrazovanja entiteta RS i informiranja o inozemnim sistemima visokog obrazovanja.
- 6.Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, osporene odredbe Zakona su neustavne jer krše član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Načelo vladavine prava zahtijeva da svi ustavi, zakoni i drugi propisi moraju biti usklađeni s ustavnim načelima. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština) je zakonodavni organ BiH koji, na osnovu ovlaštenja iz člana IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine, određuje pravni okvir djelovanja državnih organa. Podnosioci zahtjeva naglašavaju da je Parlamentarna skupština donijela Okvirni zakon kojim je regulirala osiguranje kvaliteta, informiranje i priznavanje dokumenata u visokom obrazovanju u BiH. Prema stavu Ustavnog suda, koji je zauzet u Odluci broj U-22/18, entiteti imaju pravo da preciziraju ovu oblast, ali u skladu s Okvirnim zakonom. Narodna skupština je, kako navode, donošenjem Zakona ignorirala ovu svoju obavezu, što osporene odredbe Zakona čini neustavnim.
- 7.Kršenje člana III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine podnosioci zahtjeva dovode u vezu s prihvaćanjem Bolonjske deklaracije evropskih ministara obrazovanja. Na osnovu tog dokumenta BiH je pristupila bolonjskom procesu i obavezala se na uspostavljanje evropskog prostora visokog obrazovanja. To zahtijeva uvođenje jedinstvenih standardiziranih načela i kriterija u ovoj oblasti za cijelu BiH. BiH je 2004. godine ratificirala Konvenciju o priznavanju kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovanje u evropskoj regiji (u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija), a zatim i niz drugih deklaracija i konvencija u vezi s ovom problematikom. Na taj način BiH je visoko obrazovanje i njegovu integraciju u evropski prostor visokog obrazovanja postavila kao vanjskopolitički cilj i međunarodnu obavezu, za čije izvršenje su nadležne državne institucije koje su uspostavljene Okvirnim zakonom. U vezi s tim, podnosioci zahtjeva naglašavaju da je BiH, izvršavajući ovu svoju obavezu, donijela Okvirni zakon kojim je ovu oblast definirala kao "djelatnost od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu". Na taj način BiH je stvorila zakonodavni okvir za brži i kvalitetniji razvoj ove oblasti. Iako prema članu III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine entiteti imaju obavezu pomoći institucijama BiH da ispune svoje međunarodne obaveze, zakonodavac u entitetu RS je donio Zakon koji sadrži osporene odredbe, kojima se BiH i njene institucije onemogućavaju u izvršavanju svojih zakonom dodijeljenih obaveza.
- 8.U vezi s kršenjem člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine podnosioci zahtjeva navode da Ustav Bosne i Hercegovine (u ovom slučaju posebno član III/1), ali i neke druge odredbe daju nadležnost državi i njenim institucijama da reguliraju pitanje osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju i poslove priznavanja dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja. Međutim, osporenim odredbama Zakona ova materija se regulira suprotno obavezama entiteta da "poštuju institucije BiH", zbog čega su te odredbe suprotne odredbama člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 9.Podnosioci zahtjeva ukazuju (iscrpno na str. od 11. do 18. zahtjeva) na bitne činjenice u vezi s osiguranjem kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, što predstavlja dio napora kojim BiH participira u stvaranju i održavanju jedinstvenog evropskog prostora visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: EHEA). Stvaranje i održavanje EHEA odvija se kroz bolonjski proces, za čije provođenje je odgovorna BiH. Podnosioci zahtjeva podsjećaju da članice bolonjskog procesa mogu biti samo potpisnice Evropske konvencije o kulturi Vijeća Evrope, kako je to sadržano u Berlinskom komunikeu (2003): "Države strane u Evropskoj konvenciji o kulturi će se kvalificirati za članstvo u evropskom prostoru visokog obrazovanja pod uvjetom da istovremeno izjave svoju spremnost da slijede i primijene ciljeve bolonjskog procesa u vlastitim sistemima visokoškolskog obrazovanja."
- 10.Podnosioci zahtjeva naglašavaju da se BiH pristupanjem bolonjskom procesu obavezala da će raditi na ispunjavanju niza uvjeta, između ostalog, na promoviranju evropske saradnje u osiguranju kvaliteta s ciljem unapređivanja kvaliteta kvalifikacija i razvijanja uporedivih kriterija i metodologija. Donošenjem Okvirnog zakona, a nakon njega i sedam ključnih strategija za implementaciju bolonjskog procesa, BiH je implementirala sve neophodne zakonske i institucionalne preduvjete za integraciju naše zemlje u EHEA. Okvirni zakon je usklađen s relevantnim međunarodnim instrumentima (Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda [u daljnjem tekstu: Evropska konvencija] i njeni protokoli, Preporuka Komiteta ministara Vijeća Evrope o priznavanju i ocjeni kvaliteta privatnih visokoškolskih ustanova (R(97)1), Preporuka o pristupu visokom obrazovanju (R(98)3) i Preporuka o istraživačkom zadatku univerziteta (R(2000)8) te Lisabonska konvencija). Okvirnim zakonom je određeno da je visoko obrazovanje djelatnost od posebnog interesa za BiH. Kako bi se to postiglo u praksi i kako bi realizaciji ovog cilja svi u BiH dali svoj doprinos, Okvirnim zakonom je propisana obaveza nižim nivoima vlasti da svoje zakone o visokom obrazovanju usklade s tim zakonom (član 63. Okvirnog zakona). Što se tiče osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju, Okvirnim zakonom je uspostavljena državna agencija kao samostalna upravna organizacija (član 47. Okvirnog zakona) s jasno propisanim ovlaštenjima (čl. 48. i 49. Okvirnog zakona). Nakon provedene zakonske procedure državna agencija je donijela podzakonske akte potrebne za nesmetani rad i obavljanje funkcija iz svoje nadležnosti. Također, državna agencija je formirala Komisiju za utvrđivanje liste stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova. U 2010. godini državna agencija je objavila listu stručnjaka za akreditiranje i od tada je redovno ažurira. Nakon provedene procedure akreditiranja visokoškolskih ustanova, državna agencija je uspostavila Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova u BiH i postala članica u ključnim evropskim asocijacijama za kvalitet u visokom obrazovanju. S ciljem izvršavanja Okvirnog zakona i daljnje implementacije bolonjskog procesa u BiH i međunarodnih obaveza, Vijeće ministara BiH je 2007. godine usvojilo Odluku o usvajanju dokumenata, kojom je usvojeno sedam dokumenata, koje su podnosioci zahtjeva taksativno pobrojali. Pobrojani dokumenti (između ostalog, Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH) nastali su kao rezultat zajedničkog projekta Evropske komisije i Vijeća Evrope pod nazivom "Jačanje visokog obrazovanja u BiH". Na njih su saglasnost dala resorna entitetska i kantonalna ministarstva, odgovarajući odjel Brčko distrikta BiH i Rektorska konferencija BiH. U Odluci o usvajanju dokumenata je navedeno da ti dokumenti "[…] predstavljaju okvir djelovanja za sve institucije i pojedince koji su, u skladu sa svojim nadležnostima, uključeni u implementaciju bolonjskog procesa u BiH" (član 3. – Primjena). Shodno Okvirnom zakonu, državna agencija je odgovorno tijelo za provođenje procesa osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH.
- 11.Podnosioci zahtjeva su podsjetili na proceduru uspostavljanja državnog registra za akreditiranje visokoškolskih ustanova u BiH, koji predstavlja službenu evidenciju o akreditiranim visokoškolskim ustanovama u BiH. Na osnovu podataka iz registra državna agencija sačinjava listu akreditiranih visokoškolskih ustanova u BiH i osigurava dostupnost informacija o svim akreditiranim visokoškolskim ustanovama u BiH na način propisan članom 49. alineja 9. Okvirnog zakona.
- 12.U vezi s bitnim činjenicama u kontekstu informiranja i priznavanja u visokom obrazovanju u BiH podnosioci zahtjeva su, između ostalog, podsjetili da je BiH, Odlukom o ratifikaciji Lisabonske konvencije, preuzela obavezu da ovu oblast regulira u skladu s međunarodnim standardima. S ciljem izvršavanja svojih obaveza iz Lisabonske konvencije, Okvirnim zakonom je predviđeno formiranje centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: CIP). CIP predstavlja samostalnu upravnu organizaciju nadležnu za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Lisabonske konvencije (član 45. Okvirnog zakona). Vijeće ministara BiH je 10. januara 2008. godine donijelo odluku o početku rada CIP-a sa sjedištem u Mostaru. CIP je u okviru svojih ovlaštenja donio niz podzakonskih akata neophodnih za nesmetan rad i obavljanje funkcija zbog kojih je formiran (podnosioci zahtjeva su na strani 21. zahtjeva taksativno pobrojali sve akte CIP-a koji su dostupni na www.cip.gov.ba/bs/legislativa).
- 13.Podnosioci zahtjeva tvrde da RS, van ustavnog okvira, intenzivira zakonodavnu aktivnost, čime nastoji uspostaviti "državu" s vlastitim zakonodavstvom i institucijama koje mogu funkcionirati bez institucija BiH. U tom pravcu ističu da je doneseno niz zakona (neki su u proceduri) kojima RS pokušava da pitanja koja je Ustavni sud već razmatrao i za koja je utvrdio da su u nadležnosti države BiH definira drugačije i nezavisno od državnog zakona. Na taj način RS nastoji osigurati ovlaštenja entitetima koja im Ustav Bosne i Hercegovine nije dao. Pri tome, kako navode, BiH je zbog blokade procesa odlučivanja onemogućena da donosi propise, a od entiteta se prave "države" sa zaokruženim ustavnim i zakonskim okvirom, što predstavlja realnu opasnost za opstanak i budućnost BiH. Podnosioci zahtjeva tvrde da očit primjer preuzimanja nadležnosti BiH predstavlja Zakon koji u značajnoj mjeri nije usklađen s Okvirnim zakonom, nizom odluka Vijeća ministara, te stavom Ustavnog suda koji je izražen u Odluci broj U-22/18. Stoga, podnosioci zahtjeva predlažu da se zahtjev u cijelosti usvoji te da se utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na zahtjev
- 14.Narodna skupština je u iscrpnom odgovoru na zahtjev osporila sve prigovore podnosilaca zahtjeva i ocijenila ih proizvoljnim i neargumentiranim. Istovremeno, Narodna skupština je osporila i legitimaciju podnosilaca zahtjeva za podnošenje zahtjeva. U vezi s hijerarhijom pravnih akata Narodna skupština navodi da se sistematskim, logičkim i ciljnim tumačenjem odredbi sadržanih u Ustavu Bosne i Hercegovine dolazi do zaključka da je djelovanje Narodne skupštine, u kontekstu donošenja Zakona, u potpunosti u saglasnosti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Oblast visokog obrazovanja je prema članu III Ustava Bosne i Hercegovine u isključivoj nadležnosti entiteta, a ne institucija BiH. Imajući u vidu logičko tumačenje prava, kako navode, nameće se zaključak da je osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u nadležnosti entiteta, odnosno entitetske agencije. Kako je, ipak, "ne ulazeći u razloge i okolnosti", donesen Okvirni zakon, Narodna skupština je navela da je pravna priroda Okvirnog zakona od presudnog značaja za razumijevanje konkretnog predmeta. U vezi s tim, Narodna skupština je ukazala da sam naziv "Okvirni zakon" sugerira da namjera zakonodavca nije bila da BiH uredi oblast visokog obrazovanja. Da je to bila namjera, zakonodavac bi donio sistemski zakon kojim bi oblast visokog obrazovanja uredio u cijelosti i takav zakon bi i u formalnopravnom i u materijalnopravnom smislu predstavljao "akt zakonskog karaktera". Prema stavu Narodne skupštine, Okvirni zakon ne predstavlja zakonski akt u punom obimu i kvalitetu, već samo pravni okvir kojim se utvrđuju osnovna načela unutar određene oblasti. Okvirni zakon stoga predstavlja tek "okvir djelovanja nadležnih organa entiteta i kantona" i služi da uredi načela koja važe za sve sisteme visokog obrazovanja u BiH, kojih ima 13. Dakle, Okvirni zakon predstavlja samo "smjernice za zakonodavce" u entitetu RS, kantonima i Brčko distriktu BiH, dok najveći dio pitanja treba da bude uređen entitetskim zakonima. Stoga, osporene odredbe Zakona nisu u koliziji s Okvirnim zakonom. Narodna skupština je dalje naglasila da entiteti ne samo da imaju pravo da samostalno uređuju pitanja koja nisu izričito uređena Okvirnim zakonom već imaju pravo i da uređuju pitanja koja su uređena Okvirnim zakonom. Ovo zato što entiteti mogu da "prilagođavaju i razrađuju zakonska načela svojim društvenim prilikama i pravnim sistemima". Isto tako, činjenica da se određene institucije spominju u Okvirnom zakonu ne znači da entiteti ne mogu ista pitanja uređivati svojim zakonima.
- 15.Narodna skupština dalje navodi da norme sadržane u osporenom zakonu treba analizirati i u kontekstu podjele nadležnosti između BiH i entiteta uopće, budući da određena rješenja iz osporenog zakona proistječu iz nadležnosti entiteta koje su mu date članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Narodna skupština smatra da zahtjev ne sadrži niti jedan argument o navodnoj neusaglašenosti osporenih odredbi Zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim "neupućenosti u materiju" Zakona, podnosioci zahtjeva su ignorirali i činjenicu da je oblast osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanja, kao integralni dio visokog obrazovanja, u isključivoj nadležnosti entiteta, u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Narodna skupština je, s ciljem boljeg razumijevanja razloga za donošenje Zakona, iznijela navode iz obrazloženja Zakona, koje je razmatrala prilikom njegovog usvajanja i koji upućuju na "tendenciju usaglašenosti s Okvirnim zakonom". U obrazloženju Zakona je, između ostalog, istaknuto: "Budući da ulaganje u kvalitet visokog obrazovanja predstavlja temelj razvoja društva svih zemalja u razvoju, ova oblast predstavlja jedan od najvažnijih strateških ciljeva Republike Srpske. Obrazovanje na svim nivoima, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, izvorna je nadležnost Republike Srpske. Osnovni ciljevi Zakona usmjereni su ka uspostavljanju kulture kvaliteta u visokom obrazovanju, a to dugoročno osigurava jedini siguran put razvoja visokog obrazovanja Republike Srpske. Poslove akreditacije u oblasti visokog obrazovanja od 2011. godine obavlja Agencija za akreditaciju visokoškolskih ustanova Republike Srpske […]. Zakonom se uvodi opća definicija vanjskog vrednovanja, koja prati jedinstvenu metodologiju za sve postupke kojima se provjerava i osigurava kvalitet rada visokoškolskih ustanova, usklađena s evropskim standardima u ovoj oblasti. Svaki od četiri postupka se vodi u svrhu određenog cilja, te su stoga i opisani kao novi mehanizmi osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanja u smislu vanjskog vrednovanja. […] Ovaj zakon u cijelosti je usklađen s Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju BiH i Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u evropskom prostoru visokog obrazovanja koji su podijeljeni u tri poglavlja, od kojih se prvo odnosi na unutrašnje osiguranje kvaliteta visokoškolskih ustanova, drugo na vanjsko osiguranje kvaliteta, dok treće predstavlja standarde i smjernice za agencije koje provode postupke vanjskog osiguranja kvaliteta" (detaljno na str. od 6. do 8. obrazloženja Zakona).
- 16.Narodna skupština se dalje u odgovoru detaljno osvrnula na sve osporene odredbe Zakona, uz argumentaciju o potpunoj usklađenosti osporenih odredbi kako s Okvirnim zakonom tako i s Ustavom Bosne i Hercegovine (detaljno na str. od 8. do 21. odgovora). U vezi s uspostavljanjem entitetske agencije Narodna skupština je, između ostalog, navela da zemlje koje imaju kompleksno administrativno uređenje (Belgija, Holandija, Španija, Kazahstan, Velika Britanija, Ruska Federacija, Francuska) imaju više agencija koje se bave osiguranjem kvaliteta u visokom obrazovanju. Mnoge od njih su regionalne agencije, a kao primjer je navedena Agencija za kvalitet u visokom obrazovanju Katalonije. U Belgiji djeluju tri agencije, dok Španija ima sedam regionalnih agencija koje su članice ENQA. Navedeno upućuje na zaključak da evropske države njeguju kulturološke različitosti svojih regija i podstiču međusobnu saradnju, uzajamno povjerenje, te razmjenu iskustava i pozitivnih praksi s ciljem unapređenja kvaliteta visokog obrazovanja i razvijanja kulture kvaliteta u ENEA. Stoga, Narodna skupština smatra da dovođenje u pitanje saradnje entitetske agencije s međunarodnim tijelima i institucijama nadležnim za osiguranje kvaliteta pokazuje da podnosioci zahtjeva ne poznaju ovu oblast. Narodna skupština se detaljno osvrnula i na nadležnosti entitetske agencije, naglašavajući da se u Okvirnom zakonu (čl. 45, 48. i 49) ne spominju sljedeći pojmovi: postupak vanjskog vrednovanja u svrhu početne akreditacije, davanje nadležnom ministarstvu preporuka za izdavanje dozvole za rad visokoškolskoj ustanovi, odnosno odbijanje zahtjeva visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad, provođenje postupka tematskog vrednovanja, provođenje postupka vanjske nezavisne periodične procjene unutrašnjih sistema osiguranja kvaliteta, utvrđivanje standarda za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa, prikupljanje i obrada podataka o sistemu visokog obrazovanja, podsticanje naučnoistraživačkog rada svih zainteresiranih strana u oblasti osiguranja kvaliteta. Stoga je, kako ističe Narodna skupština, potpuno nejasno na osnovu čega podnosioci zahtjeva osporavaju nadležnosti entitetske agencije koje su propisane članom 8. Zakona. Posebno je istaknuto da se u Okvirnom zakonu ne spominje termin "vanjski sistem osiguranja kvaliteta", tako da je RS u skladu sa članom 63. Okvirnog zakona regulirala ovaj segment osiguranja kvaliteta. Vođenje registra akreditiranih visokoškolskih ustanova i studijskih programa nije u suprotnosti sa članom 49. alineja 8. Okvirnog zakona. Registar koji vodi entitetska agencija sadrži evidenciju pravomoćnih rješenja o akreditaciji koja izdaje entitetska agencija i na koja se više ne može uložiti redovan pravni lijek, što je u skladu sa Zakonom o upravnom postupku RS. Narodna skupština je istakla da registar entitetske agencije ima potpuno drugo značenje od registra koji vodi državna agencija, te da vođenje podataka o akreditiranim visokoškolskim ustanovama i studijskim programima iz RS nije protivno Okvirnom zakonu ili Ustavu. Naprotiv, kako ističe, istovremeno uvažavanje državnog registra samo može doprinijeti većoj transparentnosti postupaka vanjskog vrednovanja naših visokoškolskih ustanova u ENEA.
- 17.Zatim, Narodna skupština tvrdi da je član 22. Zakona u potpunosti usklađen s Okvirnim zakonom jer je postupak profesionalnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u isključivoj nadležnosti RS. Naime, kako navodi, prema Okvirnom zakonu CIP nije nadležan za ove poslove budući da je njegova nadležnost svedena na davanje preporuka i savjeta. Osim toga, CIP nikada nije ni vršio priznavanje stranih visokoškolskih diploma jer nema ovlaštenje da donosi pravno obavezujuće odluke o priznavanju zato što to nije u nadležnosti CIP-a prema bilo kojem važećem propisu. Istaknuto je da je RS, po ugledu na države sa složenom strukturom u oblasti visokog obrazovanja, odlučila da uspostavi entitetski centar koji vrši ulogu ENIC/NARIC centra RS. Takvu praksu imaju i druge evropske države (Belgija, Holandija, Njemačka). Narodna skupština je istakla da je nejasno i zašto se osporavaju čl. 30, 33. i 37. Zakona kada iz Okvirnog zakona ne proizlaze pojmovi: standardi za početnu akreditaciju, lista recenzenata, akreditacijsko vijeće, odlučivanje o žalbama i prigovorima visokoškolskih ustanova na rješenje o akreditaciji visokoškolskih ustanova na osnovu mišljenja komiteta za žalbe i prigovore, komitet za žalbe itd. Dakle, prema tvrdnjama Narodne skupštine, pobrojane nadležnosti nisu regulirane niti jednom odredbom Okvirnog zakona. Shodno tome, imajući u vidu član 63. Okvirnog zakona, RS je regulirala nadležnosti upravnog odbora entitetske agencije, direktora entitetske agencije i akreditacijskog vijeća u navedenim segmentima osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju. Za sve osporene odredbe Narodna skupština je navela da su ili u saglasnosti s Okvirnim zakonom ili je RS, u smislu člana 63. Okvirnog zakona, regulirala ona pitanja koja Okvirnim zakonom nisu regulirana.
- 18.Narodna skupština je dalje neosnovanim ocijenila pozivanje na kršenje člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer je "analizom osporenih odredbi utvrđeno da su one u cijelosti usklađene s Okvirnim zakonom". Prema mišljenju Narodne skupštine, osporene odredbe ne krše ni član III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine koji se odnosi na saradnju države i entiteta i obavezu entiteta da pomaže državi u izvršavanju njenih međunarodnih obaveza jer se Zakonom ni na koji način ne onemogućava BiH i njenim institucijama da izvršavaju svoje obaveze. Naprotiv, kako dalje navodi Narodna skupština, dobar ugled entitetske agencije u oblasti međunarodne saradnje može samo pozitivno doprinijeti i ukupnom ugledu "svih sistema visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine" u međunarodnoj javnosti. Osporene odredbe Zakona, prema mišljenju Narodne skupštine, ne krše ni član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji propisuje obavezu entiteta i njihovih administrativnih jedinica da se u potpunosti pridržavaju Ustava Bosne i Hercegovine i kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe BiH i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne. Narodna skupština također navodi da su podnosioci zahtjeva iznijeli pogrešnu tvrdnju da je Ustav Bosne i Hercegovine dao nadležnost institucijama BiH da reguliraju pitanje kvaliteta u visokom obrazovanju i poslove priznavanja dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja. Naime, kako se dalje navodi, iz ustavnih odredbi ne može se iščitati takva nadležnost BiH ni u oblasti obrazovanja niti u oblasti osiguranja kvaliteta i priznavanja dokumenata. Predloženo je da se zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan jer su osporene odredbe Zakona u cijelosti u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i Okvirnim zakonom.
IV. Relevantni propisi
- 19.U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član I
Bosna i Hercegovina
[...]
- 2.Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član III
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
[...]
- 2.Nadležnosti entiteta
[...]
- b)Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine, s tim da će finansijske obaveze u koje je ušao jedan entitet bez saglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ostati obaveza tog entiteta osim ukoliko je ta obaveza neophodna za nastavak članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji.
[...]
- 3.Pravni poredak i nadležnosti institucija
[...]
- b)Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
[...]
- 20.Zakon o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 67/20 i 16/23). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
POGLAVLJE I
OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju, postupci početne akreditacije, akreditacije, tematskog vrednovanja i vanjske neovisne periodične procjene unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta, te status, djelatnost, organizacija i finansiranje Agencije za visoko obrazovanje Republike Srpske.
Član 2.
Ciljevi osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju su:
- 1)izgradnja kulture kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika),
- 2)stalni razvoj društva i privrede kroz unapređenje kvaliteta visokog obrazovanja,
- 3)podsticaj stvaranju perspektivnog okruženja za razvoj karijera visokoobrazovanih stručnjaka u Republici,
- 4)uključenost svih zainteresiranih strana, posebno studenata, u procese osiguranja kvaliteta,
- 5)usklađivanje sa evropskim sistemom visokog obrazovanja i
- 6)stalno analiziranje i usvajanje trendova i naučnih istraživanja u oblasti visokog obrazovanja.
Član 3.
Osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju Republike zasniva se na sljedećim principima:
- 1)razvoj sistema osiguranja kvaliteta visokog obrazovanja u skladu sa Evropskim standardima (ESG),
- 2)partnerski odnos sa visokoškolskim ustanovama, studentima i drugim zainteresiranim stranama,
- 3)otvorenost, profesionalizam i etičnost u svim procesima osiguranja kvaliteta,
- 4)fokus osiguranja kvaliteta na potrebama studenta i društvene zajednice,
- 5)uporedivost sa međunarodnim standardima kvaliteta i
- 6)neovisnost u procesima osiguranja kvaliteta i objektivnost odluka o ishodima.
Član 4.
Pojedini izrazi i pojmovi u smislu ovog zakona imaju sljedeće značenje:
- 1)kvalitet je skup karakteristika visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa kojima se dokazuje nivo zadovoljavanja općeprihvaćenih standarda, kao i potreba i očekivanja studenata i društva u cjelini u procesu visokog obrazovanja, kroz stalnu težnju za unapređenjem svih procesa i njihovih ishoda,
- 2)ESG (engl. Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area), Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u evropskom prostoru visokog obrazovanja predstavljaju standarde i smjernice unutrašnjeg osiguranja kvaliteta visokoškolskih ustanova, standarde i smjernice vanjskog osiguranja kvaliteta i standarde i smjernice za osiguranje kvaliteta agencija,
- 3)osiguranje kvaliteta je aspekt upravljanja procesima kojim se vrši planiranje, nadzor nad izvođenjem i unapređenje ključnih aktivnosti, s krajnjim ciljem postizanja povjerenja zainteresiranih strana da će očekivani nivo kvaliteta biti ostvaren,
- 4)unutrašnji sistem osiguranja kvaliteta je sistem mjera i aktivnosti kojima visokoškolske ustanove osiguravaju efikasnost procesa i ostvarivanje kvalitetnih ishoda obrazovnih i naučnih aktivnosti, te aktivnosti od značaja za društvenu zajednicu,
- 5)vanjski sistem osiguranja kvaliteta obuhvaća vrednovanje i ocjenu kvaliteta ustanove, članice univerziteta, studijskog programa ili unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta koji se zasnivaju na objektivnim i jasnim kriterijima,
- 6)vrednovanje obuhvaća postupke i rezultat utvrđivanja kvaliteta, svrsishodnosti i efikasnosti visokoškolske ustanove, članice univerziteta, studijskog programa ili unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta,
- 7)samovrednovanje (engl. internal evaluation) je proces kojim visokoškolska ustanova na sistematičan i dokumentiran način provjerava efektivnost i efikasnost sistema osiguranja kvaliteta i njegovih procesa sa ciljem pokretanja radnji, aktivnosti i projekata unapređenja,
- 8)vanjsko vrednovanje (engl. external evaluation) je objektivno i nepristrasno vrednovanje sistema osiguranja kvaliteta u odnosu na važeće standarde i kriterije, koje vrši komisija recenzenata ili komisija stručnjaka, a u svrhu početne akreditacije ili akreditacije visokoškolske ustanove i studijskih programa koje izvodi,
- 9)početna akreditacija je postupak vanjskog vrednovanja kvaliteta novih visokoškolskih ustanova i/ili novih studijskih programa kako bi se utvrdilo ispunjava li visokoškolska ustanova propisane uvjete i standarde za donošenje preporuke o akreditaciji u svrhu izdavanja dozvole za rad visokoškolskim ustanovama za obavljanje djelatnosti i/ili izvođenje studijskih programa,
- 10)akreditacija je postupak osiguranja kvaliteta visokoškolske ustanove ili studijskog programa zasnovan na samovrednovanju visokoškolske ustanove i ocjeni neovisnih stručnjaka, radi potvrde ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti i/ili izvođenje studijskih programa, s ciljem prepoznavanja kvaliteta visokog obrazovanja u okviru evropskog prostora visokog obrazovanja,
- 11)audit je sistematičan i dokumentiran proces provjere nivoa razvijenosti i efikasnosti, odnosno cjelovitosti unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta i objektivno vrednovanje svih njegovih dijelova kako bi se utvrdio obim u kom su ispunjeni zahtjevi standarda za osiguranje kvaliteta,
- 12)tematsko vrednovanje je postupak ocjene kvaliteta pojedinih segmenata organizacije i/ili aktivnosti visokoškolske ustanove, članice univerziteta, studijskog programa ili unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta,
- 13)recenzija studijskog programa je stručno mišljenje s ciljem ocjenjivanja usaglašenosti strukture i sadržaja studijskog programa sa važećim standardima u određenim obrazovnim i naučnim oblastima, te zahtjevima u vezi sa ishodima učenja, kvalifikacijama i zanimanjima svršenih studenata,
- 14)lista stručnjaka je lista koja sadrži imena i podatke domaćih i međunarodnih stručnjaka koji učestvuju u procesu akreditacije,
- 15)lista recenzenata je lista koja sadrži imena i podatke domaćih i međunarodnih stručnjaka koji učestvuju u postupcima početne akreditacije i recenzije studijskih programa,
- 16)komisija stručnjaka je neovisno tijelo koje u procesu vanjskog vrednovanja, u svrhu akreditacije, utvrđuje ispunjenost standarda i kriterija kvaliteta u radu visokoškolskih ustanova,
- 17)komisija recenzenata je neovisno tijelo koje u procesu vanjskog vrednovanja, u svrhu početne akreditacije, utvrđuje ispunjenost standarda i kriterija kvaliteta za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa,
- 18)preporuka o početnoj akreditaciji je neovisno stručno mišljenje, doneseno nakon provedenog postupka vrednovanja u svrhu početne akreditacije, a na osnovu kojeg ministarstvo nadležno za visoko obrazovanje izdaje dozvolu za rad visokoškolskoj ustanovi, odnosno odbija zahtjev visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad,
- 19)pismo očekivanja je akt sačinjen na osnovu izvještaja o vanjskom vrednovanju u svrhu akreditacije, kojim se ukazuje na nedostatke uočene pri utvrđivanju ispunjenosti standarda kvaliteta studijskog programa, odnosno visokoškolske ustanove i izražava očekivanje da će navedeni nedostaci biti otklonjeni u datom roku,
- 20)profesionalno priznavanje je postupak kojim se imaocu inozemne isprave utvrđuje pravo na zapošljavanje, a koji obuhvaća vrednovanje studijskog programa na kojem je stečena visokoškolska kvalifikacija,
- 21)ENQA - Evropska asocijacija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (engl. European Association for Quality Assurance in Higher Education),
- 22)Lisabonska konvencija - Konvencija o priznavanju diploma u visokom obrazovanju, potpisana u Lisabonu 11. aprila 1997. godine,
- 23)ENIC/NARIC - Evropska mreža centara za priznavanje i informiranje u visokom obrazovanju / nacionalni centri za akademsko priznavanje i informiranje (engl. European Network of Information Centres in the European Region / National Academic Recognition Information Centres in the European Union).
POGLAVLJE II
AGENCIJA ZA VISOKO OBRAZOVANJE REPUBLIKE SRPSKE
Član 6. st. (1) i (2)
(1) Agencija za visoko obrazovanje Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija) je osnovana u svrhu osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju i svoju djelatnost obavlja u skladu sa ovim i posebnim zakonima.
(2) Agencija je samostalno i neovisno pravno lice i u svom radu poštuje evropske standarde i smjernice, te međunarodnu praksu u oblasti osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju.
Član 7.
(1) Agencija predstavlja Republiku na međunarodnim konferencijama, skupovima, međunarodnim organizacijama i udruženjima u okviru svoje nadležnosti.
(2) Agencija sarađuje sa međunarodnim organima, tijelima i institucijama nadležnim za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta.
Član 8.
(1) Agencija je nadležna da:
- 1)provodi postupak vanjskog vrednovanja u svrhu početne akreditacije,
- 2)daje Ministarstvu za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo (u daljem tekstu: Ministarstvo) preporuku za izdavanje dozvole za rad visokoškolskoj ustanovi, odnosno odbijanje zahtjeva visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad,
- 3)provodi postupak akreditacije
- 4)provodi postupak tematskog vrednovanja,
- 5)provodi postupak vanjske neovisne periodične procjene unutrašnjih sistema osiguranja kvaliteta,
- 6)vodi Registar akreditovanih visokoškolskih ustanova i studijskih programa (u daljem tekstu: Registar),
- 7)provodi postupak profesionalnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje oblast visokog obrazovanja,
- 8)utvrđuje standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici u skladu sa ovim zakonom, uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta za visoko obrazovanje Republike Srpske (u daljem tekstu: Savjet),
- 9)utvrđuje standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u skladu sa ovim zakonom, kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH), te evropskim i međunarodnim standardima, uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta,
- 10)prikuplja i obrađuje podatke o sistemu visokog obrazovanja i drugim sistemima s kojima je visoko obrazovanje povezano,
- 11)podstiče naučnoistraživački rad svih zainteresiranih strana u oblasti osiguranja kvaliteta,
- 12)obavlja i druge poslove u skladu sa ovim zakonom, propisima iz oblasti visokog obrazovanja i Statutom.
(2) Djelatnost Agencije uređuje se Statutom i općim aktima Agencije, u skladu sa ovim zakonom i propisima iz oblasti visokog obrazovanja.
POGLAVLJE III
SISTEM OSIGURANJA KVALITETA
Član 9. stav (3)
(3) Vanjski sistem osiguranja kvaliteta zasniva se na republičkim, evropskim i međunarodnim standardima.
Član 16.
(1) Akreditacija je postupak vanjskog vrednovanja kvaliteta visokoškolske ustanove ili studijskog programa, zasnovan na samovrednovanju visokoškolske ustanove i ocjeni neovisnih stručnjaka.
(2) Predmet akreditacije su visokoškolske ustanove i studijski programi, a to uključuje i postupke upravljanja visokoškolskom ustanovom, procese kojima se realiziraju studijski programi, unutrašnji sistem kvaliteta u visokoškolskoj ustanovi, resurse i potencijale visokoškolske ustanove, te kapacitete za promjene.
(3) Akreditacija studijskih programa se provodi korištenjem različitih mehanizama obezbjeđenja kvaliteta i modela akreditacije studijskih programa: recenzije, klasterske akreditacije i pojedinačne akreditacije.
(4) Akreditacija studijskih programa se može provoditi u okviru akreditacije visokoškolske ustanove i/ili kao poseban postupak.
(5) Akreditacija se provodi u skladu sa standardima za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa Republike koji su usklađeni sa evropskim i međunarodnim standardima, te kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u BiH.
(6) Visokoškolska ustanova koja ima dozvolu za rad podnosi zahtjev za akreditaciju visokoškolske ustanove i studijskih programa za koje ima dozvolu za rad u roku od dvije godine od dana upisa u Registar visokoškolskih ustanova, koji se vodi u Ministarstvu.
(7) Visokoškolska ustanova upisana u Registar podliježe periodičnoj akreditaciji svakih pet godina i periodičnom vanjskom auditu unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta, a akreditovani studijski programi podliježu periodičnom vanjskom vrednovanju.
(8) Visokoškolska ustanova upisana u Registar dužna je da akredituje sve studijske programe prvog i drugog ciklusa studija za koje ima dozvolu za rad.
(9) Akreditacija i vanjsko vrednovanje studijskih programa odvija se prema godišnjem planu koji sačinjava Agencija.
Član 17.
(1) Akreditacija se provodi u tri faze:
- 1)samovrednovanje,
- 2)vanjsko vrednovanje i
- 3)donošenje odluke o akreditaciji.
(2) Vanjsko vrednovanje iz stava 1. tačka 2) ovog člana provodi Komisija stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa (u daljem tekstu: Komisija stručnjaka).
(3) Komisija stručnjaka se imenuje sa Liste stručnjaka, u skladu sa zakonom.
(4) U svrhu akreditacije studijskog programa imenuju se recenzenti iz naučnog/obrazovnog polja i/ili uže naučne/obrazovne oblasti kojoj pripada studijski program, koji dostavljaju izvještaj sa stručnim mišljenjem o studijskom programu, bez preporuka o ishodu akreditacije.
(5) Recenzenti se imenuju sa Liste recenzenata, u skladu sa ovim zakonom.
(6) Članovi Komisije stručnjaka i recenzenti iz st. 2. i 4. ovog člana za svoj rad imaju pravo na naknadu.
(7) Visokoškolske ustanove imaju pravo prigovora Komitetu za žalbe i prigovore na provođenje postupka vanjskog vrednovanja u svim fazama postupka.
Član 18.
(1) Komisija stručnjaka sačinjava izvještaj o vanjskom vrednovanju u svrhu akreditacije.
(2) Na osnovu izvještaja Komisije stručnjaka iz stava 1. ovog člana, direktor Agencije može:
- 1)donijeti rješenje o akreditaciji,
- 2)uputiti pismo očekivanja ili
- 3)donijeti rješenje kojim se odbija zahtjev za akreditaciju.
(3) Na rješenja iz stava 2. t. 1) i 3) ovog člana visokoškolska ustanova može uložiti žalbu Upravnom odboru Agencije u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
(4) Upravni odbor odlučuje o žalbi iz stava 3. ovog člana na osnovu pribavljenog mišljenja Komiteta za žalbe i prigovore.
(5) Odluka Upravnog odbora iz stava 4. ovog člana je konačna, a protiv nje se tužbom može pokrenuti upravni spor.
(6) Ukoliko se u toku trajanja postupka vanjskog vrednovanja u svrhu akreditacije utvrde činjenice koje mogu bitno uticati na ishod postupka, postupak se obustavlja i vrši preispitivanje pravno relevantnih činjenica koje su sporne a koje mogu da utiču na ishod postupka.
(7) Akreditacije provedene u Republici Srbiji priznaju se u Republici u skladu sa zaključenim Sporazumom o zajedničkim aktivnostima u oblasti osiguranja kvaliteta i priznavanju akreditacija u visokom obrazovanju uspostavljenim između Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i Ministarstva za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Sporazum).
(8) Akreditacija studijskog programa, kao i bilo koji drugi oblik vanjskog vrednovanja, koju visokoškolska ustanova stekne kod druge agencije članice ENQA, priznat će se pod uvjetima i na način određen sporazumom Agencije i agencije koja je izvršila vanjsko vrednovanje, u smislu odredaba ESG.
(9) Direktor Agencije donosi Pravilnik o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa.
(10) Pravilnikom iz stava 9. ovog člana propisuje se način provjere legitimnosti visokoškolske ustanove za akreditaciju, postupak vanjske procjene kvaliteta rada visokoškolskih ustanova, način utvrđivanja liste stručnjaka, postupak formiranja i rada Komisije stručnjaka, postupak izbora i imenovanja recenzenata za recenziju studijskih programa, način za pribavljanje mišljenja Akreditacijskog vijeća i postupak izdavanja rješenja.
Član 19.
(1) Agencija vodi Registar.
(2) Na osnovu rješenja o akreditaciji, visokoškolske ustanove i studijski programi se upisuju u Registar.
(3) Registar se vodi u pisanom i elektronskom obliku i dio je centralnog informacionog sistema Agencije, koja o svim promjenama u Registru službeno obavještava Ministarstvo.
(4) Izvod iz Registra je dostupan javnosti putem internet stranice Agencije.
(5) Visokoškolske ustanove koje su akreditovane u Republici Srbiji mogu se upisati u Registar iz stava 1. ovog člana u skladu sa Sporazumom.
(6) Visokoškolska ustanova kojoj je istekla akreditacija i koja nije podnijela novi zahtjev za akreditaciju do isteka roka važenja akreditacije briše se iz Registra.
(7) Visokoškolska ustanova kojoj je odbijen zahtjev za akreditaciju briše se iz Registra po pravosnažnosti rješenja iz člana 18. stav 2. tačka 3) ovog zakona.
(8) Direktor Agencije donosi Pravilnik o vođenju Registra akreditovanih visokoškolskih ustanova i studijskih programa.
(9) Pravilnikom iz stava 8. ovog člana propisuje se način vođenja, izgled i sadržaj Registra, postupak upisa u Registar, način i ispravke upisa, brisanje iz Registra i osiguranje dostupnosti informacija o akreditovanim visokoškolskim ustanovama.
POGLAVLJE IV
CENTAR ZA INFORMIRANJE I PRIZNAVANJE
STRANIH VISOKOŠKOLSKIH KVALIFIKACIJA
Član 22.
(1) Agencija organizira Centar za informiranje i priznavanje stranih visokoškolskih kvalifikacija kao svoj organizacioni dio (u daljem tekstu: Centar).
(2) Centar predstavlja ENIC/NARIC centar Republike Srpske.
(3) Centar obavlja poslove:
- 1)profesionalnog priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Lisabonske konvencije,
- 2)informiranja o sistemu visokog obrazovanja Republike i
- 3)informiranja o inozemnim sistemima visokog obrazovanja.
Član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14)
(1) Upravni odbor obavlja sljedeće poslove:
- 6)predlaže standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici,
- 7)predlaže standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici,
- 8)usvaja Listu stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa u skladu sa zakonom,
- 9)usvaja Listu recenzenata za početnu akreditaciju i za recenziju studijskih programa,
- 10)imenuje članove Akreditacijskog vijeća,
- 13)odlučuje o žalbama i prigovorima visokoškolskih ustanova na rješenje o akreditaciji visokoškolskih ustanova na osnovu mišljenja Komiteta za žalbe i prigovore,
- 14)imenuje članove Komiteta za žalbe i prigovore i
[...]
Član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2)
(1) Direktor Agencije obavlja sljedeće poslove:
- 5)imenuje komisije recenzenata za vanjsko vrednovanje i davanje preporuke o početnoj akreditaciji,
- 6)imenuje recenzente za recenzije studijskih programa,
- 7)utvrđuje prijedloge i formira komisije stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa u skladu sa zakonom,
- 8)predlaže članove Akreditacijskog vijeća nakon provedenog postupka javne konkurencije,
[...]
(2) Direktor Agencije na prijedlog Upravnog odbora, a po pribavljenom mišljenju Savjeta, donosi Standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa i Standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici.
Član 37.
(1) Akreditacijsko vijeće je stručno i savjetodavno tijelo Agencije, koje vrši kontrolu procesa vrednovanja u smislu osiguranja integriteta unutrašnjeg sistema kvaliteta Agencije.
(2) Akreditacijsko vijeće razmatra izvještaje o vanjskom vrednovanju i o tome sačinjava zaključak.
(3) Ukoliko je Akreditacijsko vijeće zaključilo da je izvještaj neusaglašen sa standardima, kriterijima i zakonom, izvještaj se dostavlja Komisiji recenzenata ili Komisiji stručnjaka na dodatno izjašnjavanje i dopunu.
(4) Dopunjeni izvještaj iz stava 3. ovog člana dostavlja se Akreditacijskom vijeću.
(5) Akreditacijsko vijeće donosi zaključak o usklađenosti, odnosno neusklađenosti postupka vanjskog vrednovanja sa standardima, kriterijima i ovim zakonom, koji dostavlja direktoru Agencije.
(6) Struktura, broj članova, način izbora i mandat Akreditacijskog vijeća propisuju se Statutom Agencije.
(7) Članovi Akreditacijskog vijeća za svoj rad imaju pravo na naknadu.
Član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2)
(1) Direktor Agencije će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti:
- 3)Pravilnik o vođenju Registra akreditovanih visokoškolskih ustanova i studijskih programa (član 19. stav 8),
(2) Direktor Agencije će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona na prijedlog Upravnog odbora, a po pribavljenom mišljenju Savjeta donijeti:
- 1)Standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici (član 33. stav 2), i
- 2)Standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici (član 33. stav 2).
Član 50.
(1) Agencija će organizirati Centar iz člana 22. ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Do organiziranja Centra iz člana 22. ovog zakona, postupak profesionalnog priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija provodit će se prema odredbama ranije važećih propisa u oblasti visokog obrazovanja.
- 21.Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 59/07 i 59/09). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
DIO I. OPĆE ODREDBE
- 1.Cilj Zakona
Član 1.
Zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) utvrđuje se: organizacija visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odgovornost nadležnih vlasti u ovoj oblasti, ustanovljavaju tijela za provođenje zakona i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te način osiguravanja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja.
Član 2.
S ciljem reforme visokog obrazovanja, ovaj Zakon ustanovljava osnovne principe i standarde za sticanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, u skladu s relevantnim odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ETS No. 5, 1950.) i njenih protokola, Preporukom Komiteta ministara Vijeća Evrope o priznavanju i ocjeni kvaliteta privatnih visokoškolskih ustanova [R(97)1], Preporukom o pristupu visokom obrazovanju [R(98)3] i Preporukom o istraživačkom zadatku univerziteta [R(2000)8] i drugim relevantnim principima međunarodno priznatih pravnih instrumenata čija je država ugovornica i Bosna i Hercegovina, te u skladu s Konvencijom Vijeća Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji (ETS No. 165, 1997.).
Bosna i Hercegovina prihvata evropske strateške ciljeve u oblasti visokog obrazovanja izražene u Deklaraciji evropskih ministara visokog obrazovanja iz Bolonje (1999.), kao i kasniji razvoj ovog koncepta.
Visoko obrazovanje je djelatnost od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu.
- 2.Visoko obrazovanje: ciljevi i značaj
Član 3.
Ciljevi visokog obrazovanja su:
- -ustanovljavati, razvijati, štititi i prenositi znanje i sposobnosti kroz nastavu i naučnoistraživački rad i time doprinositi razvoju sposobnosti pojedinaca i društva, i
- -pružiti mogućnost građanima da, u skladu s propisima, uživaju korist visokog obrazovanja cijeli život.
DIO III. INSTITUCIJE U OBLASTI VISOKOG OBRAZOVANJA
- 1.Ministarstvo civilnih poslova BiH
Član 42.
Ministarstvo civilnih poslova BiH odgovorno je za provođenje ovog Zakona i za:
- -koordinaciju i razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, uz konsultacije s drugim nadležnim ministarstvima;
- -promociju integracije nastavnog i istraživačkog rada i stimulaciju istraživačkih programa na univerzitetima;
- -promociju mobilnosti studenata i osoblja u oblasti visokog obrazovanja u Evropi i u svijetu;
- -promociju veza između visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i visokoškolskih ustanova u regiji i u svijetu;
- -promociju jednakih mogućnosti pristupa visokom obrazovanju, stručnom razvoju i obuci, cjeloživotnom učenju i svim drugim aspektima visokog obrazovanja;
- -podržavanje i podsticanje jačih veza između sektora visokog obrazovanja, industrije, privrede i društva.
- 3.Centar za informiranje i priznavanje dokumenata
- 3.
Član 44.
Ovim Zakonom osniva se Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: CIP).
CIP je samostalna upravna organizacija, a nadležan je za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Konvencije o priznavanju diploma u visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija).
Član 45.
CIP je nadležan za:
- -informiranje i priznavanje u oblasti visokog obrazovanja;
- -koordiniranje i međunarodnu razmjenu akademskog osoblja, studenata i programa u oblasti visokog obrazovanja;
- -predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim projektima u oblasti visokog obrazovanja iz svoje nadležnosti;
- -kroz međunarodne mreže centara za informacije (mreže ENIC/NARIC) pruža informacije visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini u vezi sa stranim visokoškolskim ustanovama i programima kao osnov za priznavanje stepena i diploma za dalje školovanje na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u tim mrežama;
- -daje obavještenje i mišljenje o stranim stepenima i diplomama u Bosni i Hercegovini s ciljem nastavka školovanja na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini;