Aktio

Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS

Pravilnik o utvrđivanju preostale sposobnosti i kategorizaciji djece i omladine ometene u psiho-fizičkom razvoju

PRAVILNIK
O UTVRĐIVANJU PREOSTALE SPOSOBNOSTI I KATEGORIZACIJI DJECE I OMLADINE OMETENE U PSIHO-FIZIČKOM RAZVOJU

I - OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuje se: način otkrivanja, obrazovanje, sastav i rad stručnih komisija za utvrđivanje preostale sposobnosti i kategorizaciju djece i omladine ometene u psiho-fizičkom razvoju (u daljem tekstu: stručnih komisija), postupak ocjenjivanja sposobnosti, razvrstavanja i evidencije djece ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju, vrsta i stepen ometenosti, sadržaj nalaza i mišljenja i obrasci potrebni za postupanje komisija.

II - NAČIN OTKRIVANJA

Član 2.

Otkrivanje djece i omladine ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju vrše roditelji, ustanove zdravstvene djelatnosti, odgojno obrazovne ustanove, centri za socijalni rad i invalidska udruženja.

III - OBRAZOVANJE, SASTAV I RAD STRUČNIH KOMISIJA

Član 3.

Utvrđivanje preostale sposobnosti i kategorizaciju djece i omladine ometene u psihofizičkom razvoju vrše stručne komisije.

Stručne komisije rade u prvom i drugom stepenu.

Član 4.

Komisiju za utvrđivanje preostale sposobnosti i kategorizaciju djece i omladine ometene u psiho-fizičkom razvoju obrazuje u prvom stepenu Centar za socijalni rad, a u drugom stepenu Komisiju obrazuje Kantonalno ministarstvo.

Član 5.

Stručne komisije u prvom stepenu mogu formirati zajednički dva ili više centara za socijalni rad.

Član 6.

Prvostepene stručne komisije čine:

  • -
    za lica sa oštećenjem čula vida: defektolog-tiflopedagog, oftamolog, pedijatar odnosno ljekar specijalista školske medicine, klinički psiholog odnosno psiholog i socijalni radnik;
  • -
    za lica sa oštećenjem čula sluha: defektolog-surdope- dagog, otorinolaringolog, pedijatar odnosno ljekar specijalista školske medicine, klinički psiholog odnosno psiholog i socijalni radnik;
  • -
    za lica sa poremećajem u govoru i glasu: fonijatar ili otorinolaringolog, logoped, neuropsihijatar, klinički psiholog odnosno psiholog i socijalni radnik;
  • -
    za lica sa tjelesnim oštećenjima: defektolog, somatopedagog, ortoped ili fizijatar, pedijatar odnosno specijalista školske medicine, klinički psiholog odnosno psiholog, neuropsihijatar i socijalni radnik;
  • -
    za lica sa psihičkom zaostalošću: defektolog-ologofre- nopedagog, neuropsihijatar, pedijatar odnosno ljekar školske medicine, klinički psiholog odnosno psiholog i socijalni radnik;
  • -
    za lica sa kombinovanim smetnjama: neuropsihijatar, pedijatar odnosno ljekar školske medicine, ljekar speci- jalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, defektolog odgovarajuće specijalnosti, klinički psiholog i socijalni radnik i ljekari odgovarajuće specijalnosti.

Član 7.

Drugostepena stručna komisija sastoji se od pet članova, i to: pedijatra odnosno ljekara specijaliste školske medicine, kliničkog psihologa odnosno psihologa i socijalnog radnika, kao stalnih članova i ljekara specijaliste odgovarajuće grane medicine i defektologa odgovarajuće specijalnosti zavisno od kategorije lica ometenog u razvoju.

Član 8.

Član prvostepene stručne komisije ne može istovremeno biti i član drugostepene stručne komisije.

Član 9.

Stručne komisije mogu davati nalaz i mišljenje samo ako rade u punom sastavu.

Član 10.

Radom stručnih komisija rukovode predsjednici, a imenuju ih osnivači stručnih komisija u skladu sa zakonom.

Predsjednici i članovi stručnih komisija imaju svoje zamjenike.

IV - POSTUPAK ZA UTVRĐIVANJE PREOSTALE SPOSOBNOSTI I KATEGORIZACIJU DJECE I OMLADINE OMETENE U PSIHO-FIZIČKOM RAZVOJU

Član 11.

Postupak za utvrđivanje preostale sposobnosti i kategorizaciju djece i omladine ometene u psiho-fizičkom razvoju pokreće i vodi Centar za socijalni rad po službenoj dužnosti ili po prijavi lica odnosno ustanova iz člana 2. ovog pravilnika.

Član 12.

Centar za socijalni rad prikuplja svu stručnu dokumentaciju koju dopunjava socioanamnestičkim podacima i istu dostavlja prvostepenoj komisiji.

Član 13.

Po prijemu dokumentacije i podataka iz prethodnog člana, predsjednik prvostepene komisije saziva Komisiju, koja daje nalaz i mišljenje na sjednici.

Član 14.

Prvostepena stručna komisija daje nalaz i mišljenje na osnovu neposrednog pregleda djeteta i dokumentacije.

U slučaju potrebe prvostepena komisija može tražiti od zdravstvene ustanove i drugih ustanova dopunske preglede, ana-lize, podatke i mišljenja potrebna za donošenje njenog mišljenja.

Nalaz i mišljenje prvostepena stručna komisija daje na osnovu nalaza i mišljenja svakog pojedinog člana Komisije i to u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.

Član 15.

O radu stručnih komisija vodi se zapisnik.

Član 16.

Nalaz i mišljenje sa dokumentacijom i obrascima prvostepena stručna komisija dostavlja Centru za socijalni rad koji na osnovu toga donosi rješenje.

Član 17.

Protiv prvostepenog rješenja može se izjaviti žalba drugostepenoj stručnoj komisiji preko prvostepenog organa - Centra za socijalni rad - u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Član 18.

Po prijemu spisa iz prethodnog člana predsjednik drugostepene stručne komisije saziva komisiju.

Drugostepena stručna komisija u pravilu daje nalaz i mišljenje na osnovu medicinske i druge dokumentacije prikupljene u prvostepenom postupku.

Drugostepena stručna komisija, po potrebi, daje nalaz i mišljenje i na osnovu neposrednog pregleda djeteta.

Član 19.

Ako drugostepena stručna komisija utvrdi da su nalaz i mišljenje prvostepene stručne komisije i priložena dokumentacija nepotpuni, dopuniće se i sama, a ako je potrebno može se koristiti i službama specijaliziranih ustanova.

Član 20.

Drugostepena stručna komisija daje nalaz i mišljenje najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema spisa.

Član 21.

Drugostepena stručna komisija dostavlja svoj nalaz i mišljenje sa cijelim spisom nadležnom Centru za socijalni rad.

Član 22.

Drugostepena stručna komisija djeluje i kao stručni organ za ujednačavanje rada i kriterija te pružanja pomoći prvostepenim stručnim komisijama.

U cilju ostvarivanja zadataka iz prethodnog stava drugostepena stručna komisija:

  • -
    prati rad prvostepenih stručnih komisija na osnovu njihovih nalaza i mišljenja i pruža im stručnu pomoć;
  • -
    održava povremena savjetovanja sa članovima prvostepenih stručnih komisija i drugim stručnim radnicima radi usklađivanja metoda rada.

Član 23.

Aktom o obrazovanju komisije utvrđuju se osnovi organizacije, način i troškovi rada komisije.

V - VRSTA I STEPEN OMETENOSTI

Član 24.

Djeca i omladina ometena u razvoju u smislu ovog pravilnika su:

  • 1.
    sa oštećenjem čula vida,
  • 2.
    sa oštećenjem čula sluha,
  • 3.
    sa poremećajima u govoru i razvoju,
  • 4.
    sa tjelesnim oštećenjima,
  • 5.
    sa psihičkom zaostalošću (lakog, umjerenog težeg i teškog stepena),
  • 6.
    višestranim smetnjama.

Član 25.

Djeca sa oštećenjem čula vida u smislu ovog pravilnika smatraju se slijepa i slabovidna djeca.

Slijepim se smatraju djeca koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju oštrinu vida manju od 0,10 (10%), kao i lica sa centralnim vidom na boljem oku sa korekcionim staklom do 0,25% (25%), ali kojima je vidno polje suđeno na 20 stepeni ili i manje.

Član 26.

Prema stepenu oštećenja slijepa djeca se razvrstavaju na:

  • a)
    djecu koja su potpuno izgubila osjet svjetla (amauroza) ili imaju osjet svjetla, ili imaju osjet svjetla sa projekcijom svjetla;
  • b)
    djecu koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju ostatak vida do 0,05 (5%) ili koja na boljem oku s korekcionim staklom imaju ostatak vida manji od 0,10 (10%), ali imaju vidno poslje suđeno na 20% ili manje;
  • c)
    djecu koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju ostatak vida manji od 0,10 (10%) i djecu sa centralnim vidom na boljem oku sa korekcionim staklom do 0,15 (25%) ali imaju vidno polje suđeno na 20 stepeni ili manje.

Član 27.

Slijepima u smislu potrebe edukacije na Brajevom pismu smatraju se djeca koja imaju ostatak vida sa korekcionim staklom od 0,05 (5%) ili koja bez obzira na oštrinu vida ne mogu čitati slova ili znakove veličine Jaeger, 8 na blizini.

Slabovidnim se smatraju djeca koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju oštrinu vida 0,4 (40%) i manje, kao i lica koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju oštrinu vida veću od 0,4 (40%) ali kod kojih se predviđa izvjesno pogoršanje vida.

Ako postoji sljepilo na jednom oku, a slabovidnost na drugom kategorija oštećenja određuje se prema funkcionalnoj sposobnosti boljeg oka.

Prilikom određivanja najmanje vidne oštrine i najveće dozvoljene vidne oštrine na boljem oku za pojedine kategorije slijepe i slabovidne djece kao mjerilo se uzima vidna oštrina koja je označena kao minimalna odnosno maksimalna.

Član 28.

Djecom sa oštećenjem sluha u smislu ovog pravilnika smatraju se gluha i nagluha djeca.

Gluhim se smatraju djeca koja imaju gubitak sluha od 80 decibela i više i koja i uz pomoć slušnih pomagala ne mogu cjelovito percipirati glasovni govor.

Član 29.

Prema stepenu razvitka glasovnog govora u kojem je nastao gubitak sluha, gluha djeca se razvrstavaju na:

  • a)
    djeca koja prije gubitka sluha nisu usvojila vještinu glasovnog sporazumijevanja,
  • b)
    djeca koja su prije gubitka sluha usvojila vještinu glasovnog sporazumijevanja.

Član 30.

Nagluhim se smatraju djeca kod koje je sluh oštećen sa 25 do 80 decibela na uhu sa boljim ostacima sluha i kod koje je glasovni govor djelimično ili gotovo potpuno razvijen.

Prema stepenu oštećenja sluha i razvijenosti glasovnog sporazumijevanja nagluha djeca se razvrstavaju na:

  • a)
    djecu sa lakšim gubitkom sluha (linearne kontinuirane redukcije) sa 25 do 35 decibela na uhu sa boljim ostacima sluha koja su pod prirodno povoljnim uslovima slušanja spontano usvojila glasovni govor bez značajnih odstupanja,
  • b)
    djeca sa umjerenim gubitkom sluha (linearne i selektivne redukcije) sa 36 do 60 decibela na uhu sa boljim ostacima sluha, koja nisu spontano i pod povoljnim uslovima cjelovito savladala glasovni govor,
  • c)
    djeca sa umjerenim gubitkom sluha sa 36 do 60 decibela na uhu sa boljim ostacima sluha koja su prije oštećenja sluha usvojila vještinu glasovnog sporazumijevanja,
  • d)
    djeca sa težim gubitkom sluha (linearne i selektivne redukcije) od 61 do 80 decibela na uhu sa boljim ostacima sluha a kod kojih je spontani razvitak glasovnog govora značajno otežan, zbog čega je potreban sistematski demutizacijski proces izgradnje glasovnog govora,
  • e)
    djeca sa težim gubitkom sluha sa 61 do 80 decibela koja su prije oštećenja sluha usvojila vještinu glasovnog sporazumijevanja.

Član 31.

Gubitak sluha procjenjuje se na osnovu prosjeka praga sluha na govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz).

Kad se radi o asimetričnom gubitku sluha procjena se vrši na osnovu praga sluha na uhu sa boljim sluhom.

Kod graničnih slučajeva, ako postoji asimetrična nagluhost ili nagluhost na jednom, a gluhoća na drugom uhu dijete se razvrstava u grupi sa težim oštećenjem sluha.

Član 32.

Djeca sa poremećajima u govoru i glasu u smislu ovog pravilnika smatraju se djeca kod kojih je zbog ireparabilnih organskih i funkcionalnih promjena u centralnom i perifernom neuromuskularnom sistemu govorna komunikacija toliko otežana da se negativno odražava na psiho-fizički razvoj ili uopšte ne postoji, usljed čega je neophodno provesti korekciono-rehabilitacioni postupak u cilju otklanjanja tih nedostataka i obezbjeđenje uslova za normalan razvoj.

Član 33.

Djeca sa tjelesnim oštećenjem, u smislu ovog pravilnika smatraju se djeca sa oštećenjima, deformacijama i funkcionalnim ili motoričkim smetnjama zbog kojih je potrebna zaštita i osposobljavanja za život i rad pod posebnim uslovima, a koja nastaju usljed oštećenja lokomotornog aparata, centralnog i perifernog nervnog sistema, kao i oštećenja nastalih kao posljedica hroničnih bolesti drugih sistema.

Član 34.

Djecom sa psihičkom zaostalošću u smislu ovog pravilnika smatraju se lica ometena u razvoju do te mjere da im je otežano uključivanje u društveni život usljed zaustavljenog ili nedovršenog razvoja intelektualnog funkcionisanja, radi čega se ni uz pojačanu brigu okoline ne mogu obrazovati i vaspitati i osposobljavati za život i rad u redovnim uslovima sa intelektualnim nivoom orijentaciono sa IQ od 0 do 70.

Član 35.

Djeca sa psihičkom zaostalošću razvrstavaju se na lako, umjereno, teže i teško mentalno retardiranu djecu.

Lako mentalno retardirana djeca su djeca koja se uz organizovanu i pojačanu brigu društvene zajednice mogu u posebno organizovanom sistemu zaštite obrazovati i vaspitati, osposobiti za rad i uspješnu socijalizaciju, orijentaciono sa IQ od 50 do 70.

Umjereno mentalno retardirana djeca su djeca koja u posebnim institucijama mogu savladati osnovne elemente opismenjavanja, formirati radne navike, priučiti se jednostavnim radnim operacijama i socijalizirati se u tom stepenu da relativno samostalno mogu obavljati jednostavnije poslove u podijeljenom radnom procesu i na taj način se uz produženu pomoć okoline uključiti u tokove društvenog života, orijentaciono sa IQ od 36 do 50.

Teže mentalno retardirana djeca su djeca koja u posebno organizovanom sistemu zaštite mogu da savladaju osnovne elemente namjernog i gestovanog komuniciranja sa okolinom, da steknu osnovne higijenske navike, navike samoposluživanja i formiranje određenih pokreta, orijentaciono sa IQ od 21 do 35.

Teško mentalno retardirana djeca su djeca kojima je potrebna trajna njega i zaštita u posebnim institucijama orijentaciono sa IQ ispod 20.

Član 36.

Djecom sa kombinovanim smetnjama u smislu ovog pravilnika smatraju se djeca kod koje postoje dvije ili više smetnji predviđenih ovim pravilnikom.

Djecom sa višestrukim smetnjama, u smislu ovog pravilnka, smatraju se i djeca kod koje postoji jedna smetnja predviđena ovim pravilnikom i jedna ili više koje nisu predviđene ovim pravilnikom, ali njihovo istovremeno postojanje daje nov kvalitet ometenosti, kao i djeca sa dvije ili više smetnji od kojih nijedna nije izražena u stepenu određenom ovim pravilnikom, a njihovo istovremeno postojanje onemogućuje im vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje za život i rad pod redovnim uslovima.

VI - SADRŽAJ NALAZA I MIŠLJENJA I OBRASCI POTREBNI ZA RAD KOMISIJE

Član 37.

Nalaz i mišljenje prvostepene komisije sadrži:

  • -
    lične podatke: porodično, rođeno i očevo ime, dan, mje- sec, godina i mjesto rođenja, zanimanje roditelja i prebivalište;
  • -
    iscrpnu ličnu i porodičnu zdravstvenu anamnezu;
  • -
    opis socijalnog stanja sa bližim podacima o ličnim, poro- dičnim i materijalnim prilikama i uslovima života (socijalna anamneza);
  • -
    potpunu dijagnozu sa potrebnim kliničkim i drugim nalazima;
  • -
    obrazložen nalaz o sposobnosti lica ometenog u razvoju;
  • -
    mišljenje o mjerama koje je potrebno preduzeti za njegovo liječenje, zaštitu, vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje za život;
  • -
    datum kada treba izvršiti ponovni pregled sa kratkim obrazloženjem potrebe za takvim pregledom.

Član 38.

Drugostepena komisija daje svoj nalaz i mišljenje na osnovu dokumentacije prvostepene komisije, podataka dobijenih na drugi način, i prema potrebi, na osnovu neposrednog pregleda lica.

Član 39.

Ako poslije donošenja konačnog rješenja o ocjenjivanju sposobnosti i razvrstavanju kod pojedinih lica nastanu promjene u ometenosti, tako da stanje ometenosti ne odgovara stanju utvrđenom u rješenju o ocjeni sposobnosti i razvrstavanju, služba socijalne zaštite je dužna po službenoj dužnosti, zahtjevu roditelja, odnosno staraoca ili ustanove u kojoj se lice nalazi radi posebnog vaspitanja, obrazovanja i osposobljavanja za život i rad odnosno zaštite, pokrenuti postupak radi ponovnog ocjenjivanja sposobnosti i razvrstavanja.

Član 40.

U slučaju preseljenja lica ometenog u razvoju, služba socijalne zaštite dostavlja predmet nadležnoj službi socijalne zaštite u mjestu novog prebivališta.

Član 41.

Propisani obrazac broj 1. - Nalaz i mišljenje i obrazac broj 2. - Matična knjiga, odštampani su uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni dio.

VII - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 42.

Lica koja su po ranijim propisima stekla pravo na posebnu zaštitu, vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje, zadržavaju ta prava.

Član 43.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Broj 13-01-35-2147
18. oktobra 2000. godine
Sarajevo

Ministar
Vahid Muharemović, s. r.