USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
942 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4039/17, rješavajući apelaciju Selme Kurspa- hić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Selme Kurspahić. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. septembra 2017. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Selma Kurspahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 26. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. septembra 2017. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo, kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), i od Općine Centar - Službe za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 15. marta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud, Općinski sud, Kanton i Služba su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 26. do 29. marta 2018. godine. III. Činjenično stanje 4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: Upravni postupak 5. Rješenjem Službe broj 12-41-2335/06 od 26. januara 2007. godine apelantici je priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 70% oštećenja organizma - trajno V grupa invalidnosti i po tom osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 164,00 KM, odnosno 32% od osnovice, počev od 1. septembra 2006. godine pa dok za to postoje uvjeti propisani zakonom. 6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Služba postupala po službenoj dužnosti u postupku provjere ispunjavanja uvjeta za dalje ostvarivanje apelanticinog prava na ličnu 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/18 Petak, 22. 6. 2018. SLUŽBENE NOVI NE FEDERACIJE BiH Broj 49 - St rana 31 invalidninu. Nakon provedenog postupka, shodno članu 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" broj 39/06), a na osnovu službene provjere podataka, te izvršenog uvida u priloženu dokumentaciju, Služba je utvrdila da je uz predmetni zahtjev dostavljena potrebna dokumentacija, te da apelantica ispunjava uvjete za dalje priznavanje svojstva civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata, te je, u skladu s odredbama čl. 54, 56, 59. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite) i člana 5. Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 22/06), donijela navedeno rješenje. 7. Navedeno rješenje je postalo izvršno 26. februara 2007. godine. Izvršni postupak 8. Apelantica je 9. maja 2013. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršnog rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pljenidbom sa računa izvršenika. U prijedlogu za izvršenje apelantica je navela da je izvršenik apelantici isplaćivao mjesečne iznose od 180,46 KM do kraja augusta 2009. godine, a nakon toga je isplaćivao manje iznose do jula 2012. godine, tako da apelantici nije isplaćen iznos od 649,79 KM koji je trebalo da bude isplaćen prema navedenom rješenju Službe. Zbog toga je apelantica predložila da sud donese rješenje o izvršenju na temelju rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate novčanog iznosa od 649,79 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 1. augusta 2012. godine do isplate pljenidbom sa računa izvršenika koji su precizirani u prijedlogu. 9. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 348806 13 I od 18. juna 2013. godine dozvolio predloženo izvršenje. 10. Izvršenik je 26. juna 2013. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju koji je Općinski sud Rješenjem broj 65 0 I 348806 13 I od 6. februara 2014. godine odbio kao neosnovan i u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju od 18. juna 2013. godine. Istim rješenjem odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na prigovor izvršenika. 11. Izvršenik je protiv navedenog rješenja od 6. februara 2014. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu. Odlučujući o žalbi izvršenika Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. septembra 2017. godine uvažio žalbu, prvostepeno rješenje preinačio tako što je usvojio prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 348806 13 I od 18. juna 2013. godine u cijelosti stavio van snage, te ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio. 12. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, na prijedlog apelantice kao tražioca izvršenja, donio rješenje o izvršenju od 18. juna 2013. godine, na osnovu izvršne isprave - rješenja Službe iz 2007. godine. Također je naveo da je prijedlogom za izvršenje predloženo da se ono provede pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je na navedeno rješenje izvršenik uložio prigovor u kojem je naveo da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer u izvršnoj ispravi nije navedeno da Kanton treba da izvrši isplatu priznate invalidnine, te da je apelantica u vezi sa provođenjem ovog rješenja trebalo da se obrati kantonalnom organu uprave. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio. Međutim, razmatrajući navode žalbe protiv navedenog rješenja o odbijanju prigovora, Kantonalni sud je zaključio da Kanton u rješenju Službe kao izvršnoj ispravi nije određen kao izvršenik, te da to rješenje, suprotno stavu prvostepenog suda, ne predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje. S tim u vezi, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Prema utvrđenju Kantonalnog suda, u predmetnoj izvršnoj stvari rješenjem Službe od 26. januara 2007. godine apelantici je priznato pravo na ličnu invalidninu u iznosu utvrđenom tim rješenjem, ali u ovoj izvršnoj ispravi nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da se ne može utvrditi ko je izvršenik po ovoj izvršnoj ispravi, te da se ona ne može smatrati podobnom za izvršenje u smislu navedenih odredaba člana 27. stav 1. ZIP-a. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelantica ističe da je 9. maja 2013. godine podnijela kao tražilac izvršenja prijedlog za izvršenje novčanog potraživanja - duga na temelju konačne odluke upravnog organa - rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika. Dalje je navela da je izvršenik protiv rješenja Općinskog suda kojim je dozvoljeno izvršenje izjavio prigovor u kojem je naveo da predmetno rješenje Službe nije izvršna isprava podobna za izvršenje. Nakon što je Općinski sud odbio kao neosnovan prigovor izvršenika, Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi izvršenika, uvažio žalbu, te je, u konačnici, rješenje o izvršenju od 18. juna 2013. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio. Apelantica navodi da je Kantonalni sud pogrešno zaključio da rješenje Službe nije izvršna isprava podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a, jer u njoj nije naznačeno ko treba izvršiti tu obavezu, niti iz kojih sredstava. Na taj način, prema apelanticinom mišljenju, uskraćeno joj je pravo na izvršenje izvršne odluke organa uprave kojom joj je priznato pravo na ličnu invalidninu kao civilnoj žrtvi rata. Navedeno rješenje Službe je doneseno na osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, te je tim zakonom određeno da isplate vrši Kanton, odnosno u Kantonu Sarajevo Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice. Stoga su, prema apelanticinom mišljenju, netačne tvrdnje Kantonalnog suda da izvršna isprava nije podobna za izvršenje. b) Odgovor na apelaciju 14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenim rješenjem nije došlo do kršenja apelanticinih prava na koja se pozvala u apelaciji, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. 15. Općinski sud je u odgovoru istakao da su neosnovani apelanticini navodi o povredi ustavnih prava na koja se pozvala u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. 16. Kanton je u odgovoru na apelaciju istakao da su navodi apelacije paušalni i da ne ukazuju na izvjesnost postojanja povreda prava na koja se apelantica pozvala. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. 17. Služba je u odgovoru na apelaciju istakla da je, nakon službene provjere podataka, utvrdila da je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo provelo postupak revizije predmetnog rješenja Službe od 26. januara 2007. godine, te da je na njega dalo saglasnost 26. februara 2007. godine. Dalje je navedeno da Služba, u skladu sa Instrukcijama o načinu obračuna sredstava za civilne žrtve rata koje je izdalo navedeno ministarstvo, svakog mjeseca vrši obračun novčanih sredstava za civilne žrtve rata sa područja Općine Centar Sarajevo i dostavlja njihove spiskove Ministarstvu na njihovo dalje postupanje. Dalje, spomenuto ministarstvo, shodno članu 83. stav 1. Zakona o osnovama socijalne zaštite, vrši isplate novčanih sredstava za civilne žrtve rata. Također je istaknuto da je odredbama člana 59. st. 4. i 5. Zakona o osnovama socijalne zaštite propisano da se sredstva za isplatu novčanih primanja po osnovu prava na ličnu invalidninu civilnih žrtava rata osiguravaju u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta Kantona, te da se osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja, u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, usklađuju na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branilaca i članova njihovih porodica. V. Relevantni propisi 18. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) relevantne odredbe glase: Član 1. Ovim Zakonom uređuje se: (…) • finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine, uvjeti, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, Š…Ć Član 9. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta. Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih saglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje instrukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz kantonalnog budžeta. Član 10. U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno. Član 58. stav 1. tačka 1. i stav 6. Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava: 1) ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, Š…Ć Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata. Član 59. st. 1, 2, 4. i 5. Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica. Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi: I. grupa - 100% od osnovice Š…Ć Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona. Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađ ivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica. Član 71. Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad. Član 83. Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave. Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu. Član 84. Organ iz člana 83. ovog zakona vodi evidenciju o izvršenim isplatama, o broju i strukturi korisnika i drugim podacima, u skladu sa propisom kantona. Član 86. Mjesečni iznosi lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć drugog lica, ortopedskog dodatka i porodične invalidnine, usklađuju se prema kretanju odgovarajućih primanja vojnih invalida po propisima o vojnim invalidima. Nadležni organ kantona, utvrđuje iznose mjesečnih novčanih primanja iz stava 1. ovog člana, na osnovu odgovarajućih podataka o iznosima novčanih primanja vojnih invalida. 19. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Član 269. Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza. Član 272. (1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje). (2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje. Član 273. (1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem. (2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. Š…Ć 20. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase: Petak, 22. 6. 2018. SLUŽBENE NOVI NE FEDERACIJE BiH Broj 49 - St rana 33 Član 2. Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja: Š…Ć 3) "izvršenik"- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje; Član 23. (1) Izvršne isprave su: 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. Član 27. stav (1) (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. Član 36. stav (1) (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. VI. Dopustivost 21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. septembra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 25. septembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 26. septembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana. 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje 26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. 28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantica kao tražilac izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidnine, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). 29. Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što je Kantonalni sud u konkretnom slučaju propustio da pravilno primijeni odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbe ZIP-a, jer je prijedlog za izvršenje sadržavao sve što je neophodno da bi se po njemu moglo postupiti, uključujući i označavanje izvršenika, jer je rješenj e Službe doneseno na osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite prema kojem u Kantonu Sarajevo isplate invalidnina civilnih žrtava rata vrši Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice. 30. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao slično pravno pitanje u okviru izvršnog postupka u predmetu broj AP 1472/07 (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojem je raspravljano o pitanju da li uopće postoji izvršenik u situaciji kada je radni spor vođen protiv škole kao poslodavca, koja je izvršnom ispravom obavezana na isplatu duga po osnovu radnog odnosa i kada je prijedlog za izvršenje bio usmjeren upravo protiv škole, ali su u prijedlogu bili naznačeni računi izvršenikovog ministarstva finansija sa kojih se isplaćuju naknade iz radnog odnosa, a redovni sudovi su u izvršnom postupku odbili takav prijedlog uz obrazloženje da u izvršnom postupku nije mogla postojati obaveza izvršenja sa računa izvršenikovog ministarstva finansija. U takvim okolnostima Ustavni sud je intervenirao i u citiranoj odluci izrazio stav "da javna ustanova, kao pravno lice i poslodavac, uživa slobodu u pogledu svojih prava i obaveza, te da jedina može odgovarati za obaveze prema svojim radnicima, ali da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može oglušiti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi". U predmetnoj odluci Ustavni sud je još zaključio "da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda FBiH prema kojem Zeničko-dobojski kanton u parničnim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije". Također, Ustavni sud zapaža da je u predmetima br. AP 4827/14 i AP 5089/14, podržavajući praksu u citiranom predmetu broj AP 1472/07, zaključio "da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u okolnostima kada su redovni sudovi u izvršnom postupku stavili van snage rješenje o izvršenju kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje budući da prijedlog za izvršenje nije bio usklađen sa izvršnom ispravom, čime je, kako je u praksi Ustavnog suda zaključeno, učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, što predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu prava na pravično suđenje" (mutatis mutandis, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4827/14 i AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačke 40, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). 31. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ističe da se u konkretnom predmetu pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton, koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja. U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Dalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju "izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze", te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23. ZIP-a, čije se izvršenje provodi sudskim putem shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku. Dalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud ističe da je apelantica u prijedlogu za izvršenje označila Kanton kao izvršenika, koji je u toku postupka prigovarao da on nije u izvršnoj ispravi naveden kao izvršenik, te da je kantonalni organ uprave nadležan za provođenje predmetnog rješenja Službe. 32. Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Kantonalni sud, u konačnici, obustavio predmetni izvršni postupak, jer je zaključio da u rješenju Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da su odredbama čl. 59, 83. i 86. Zakona o osnovama socijalne zaštite utvrđena sredstva za isplatu invalidnina (koja uključuju i budžetska sredstva Kantona), nadležni kantonalni organ uprave koji vrši isplate, kao i način usklađivanja invalidnina sa primanjima vojnih invalida. Također, Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave. U tom kontekstu Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate "po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave", te da, prema stavu 2. navedenog člana, "Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu". Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju se kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ubraja i apelantica. 33. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelanticine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Ostali navodi 34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VIII. Zaključak 35. Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je redovni sud u izvršnom postupku proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo kada je zaključio da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje. 36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjedni k Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4039/17, rješavajući apelaciju Selme Kurspahić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Petak, 22. 6. 2018. SLUŽBENE NOVI NE FEDERACIJE BiH Broj 49 - St rana 35 Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. travnja 2018. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Selme Kurspahić. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. rujna 2017. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Selma Kurspahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, odvjetnica iz Vogošće, podnijela je 26. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. rujna 2017. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog pravobraniteljstva Sarajevo, kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), i od Općine Centar - Službe za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegle i raseljene osobe (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 15. ožujka 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud, Općinski sud, Kanton i Služba su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 26. do 29. ožujka 2018. godine. III. Činjenično stanje 4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: Upravni postupak 5. Rješenjem Službe broj 12-41-2335/06 od 26. siječnja 2007. godine apelantici je priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 70% oštećenja organizma - trajno V. skupina invalidnosti i po toj osnovi pravo na isplatu osobne invalidnine u iznosu od 164,00 KM, odnosno 32% od osnovice, počevši od 1. rujna 2006. godine pa dok za to postoje uvjeti propisani zakonom. 6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Služba postupala po službenoj dužnosti u postupku provjere ispunjavanja uvjeta za dalje ostvarivanje apelantičinog prava na osobnu invalidninu. Nakon provedenog postupka, sukladno članku 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/18 zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" broj 39/06), a na temelju službene provjere podataka, te izvršenog uvida u priloženu dokumentaciju, Služba je utvrdila da je uz predmetni zahtjev dostavljena potrebna dokumentacija, te da apelantica ispunjava uvjete za dalje priznavanje svojstva civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na osobnu invalidninu civilne žrtve rata, te je, sukladno odredbama čl. 54, 56, 59. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite) i članka 5. Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 22/06), donijela navedeno rješenje. 7. Navedeno rješenje je postalo izvršno 26. veljače 2007. godine. Izvršni postupak 8. Apelantica je 9. svibnja 2013. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na temelju izvršnog rješenja Službe od 26. siječnja 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pljenidbom sa računa izvršenika. U prijedlogu za izvršenje apelantica je navela da je izvršenik apelantici isplaćivao mjesečne iznose od 180,46 KM do konca kolovoza 2009. godine, a nakon toga je isplaćivao manje iznose do srpnja 2012. godine, tako da apelantici nije isplaćen iznos od 649,79 KM koji je trebao biti isplaćen prema navedenom rješenju Službe. Zbog toga je apelantica predložila da sud donese rješenje o izvršenju na temelju rješenja Službe od 26. siječnja 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate novčanog iznosa od 649,79 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 2012. godine do isplate pljenidbom sa računa izvršenika koji su precizirani u prijedlogu. 9. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 348806 13 I od 18. lipnja 2013. godine dozvolio predloženo izvršenje. 10. Izvršenik je 26. lipnja 2013. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju koji je Općinski sud Rješenjem broj 65 0 I 348806 13 I od 6. veljače 2014. godine odbio kao neutemeljen i u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju od 18. lipnja 2013. godine. Istim rješenjem odbijen je kao neutemeljen apelantičin zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prigovor izvršenika. 11. Izvršenik je protiv navedenog rješenja od 6. veljače 2014. godine podnio priziv Kantonalnom sudu. Odlučujući o prizivu izvršenika Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. rujna 2017. godine uvažio priziv, prvostupanjsko rješenje preinačio tako što je usvojio prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 348806 13 I od 18. lipnja 2013. godine u cijelosti stavio izvan snage, te ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio. 12. U obrazloženju pobijane odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud, na prijedlog apelantice kao tražitelja izvršenja, donio rješenje o izvršenju od 18. lipnja 2013. godine, na temelju izvršne isprave - rješenja Službe iz 2007. godine. Također je naveo da je prijedlogom za izvršenje predloženo da se ono provede pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika. Dalje, Kantonalni sud je istaknuo da je na navedeno rješenje izvršenik uložio prigovor u kojem je naveo da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer u izvršnoj ispravi nije navedeno da Kanton treba izvršiti isplatu priznate invalidnine, te da se apelantica u svezi sa provedbom ovog rješenja trebala obratiti kantonalnom tijelu uprave. Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio. Međutim, razmatrajući navode priziva protiv navedenog rješenja o odbijanju prigovora, Kantonalni sud je zaključio da Kanton u rješenju Službe kao izvršnoj ispravi nije određen kao izvršenik, te da to rješenje, protivno stajalištu prvostupanjskog suda, ne predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje. S tim u svezi, Kantonalni sud se pozvao na odredbe članka 27. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Prema utvrđenju Kantonalnog suda, u predmetnoj izvršnoj stvari rješenjem Službe od 26. siječnja 2007. godine apelantici je priznato pravo na osobnu invalidninu u iznosu utvrđenom tim rješenjem, ali u ovoj izvršnoj ispravi nije navedeno tko ima izvršiti utvrđenu obvezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene osobne invalidnine. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da se ne može utvrditi tko je izvršenik po ovoj izvršnoj ispravi, te da se ona ne može smatrati podobnom za izvršenje u smislu navedenih odredaba članka 27. stavak 1. ZIP-a. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelantica smatra da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. U svezi s tim, apelantica ističe da je 9. svibnja 2013. godine podnijela kao tražitelj izvršenja prijedlog za izvršenje novčanog potraživanja - duga na temelju konačne odluke upravnog tijela - rješenja Službe od 26. siječnja 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika. Dalje je navela da je izvršenik protiv rješenja Općinskog suda kojim je dozvoljeno izvršenje izjavio prigovor u kojem je naveo da predmetno rješenje Službe nije izvršna isprava podobna za izvršenje. Nakon što je Općinski sud odbio kao neutemeljen prigovor izvršenika, Kantonalni sud je, odlučujući o prizivu izvršenika, uvažio priziv, te je, u konačnici, rješenje o izvršenju od 18. lipnja 2013. godine stavio izvan snage, ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio. Apelantica navodi da je Kantonalni sud pogrešno zaključio da rješenje Službe nije izvršna isprava podobna za izvršenje sukladno članku 27. stavak 1. ZIP-a, jer u njoj nije naznačeno tko treba izvršiti tu obvezu, niti iz kojih sredstava. Na taj način, prema apelantičinom mišljenju, uskraćeno joj je pravo na izvršenje izvršne odluke tijela uprave kojom joj je priznato pravo na osobnu invalidninu kao civilnoj žrtvi rata. Navedeno rješenje Službe je doneseno na temelju Zakona o osnovama socijalne zaštite, te je tim zakonom određeno da isplate vrši Kanton, odnosno u Kantonu Sarajevo Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice. Stoga su, prema apelantičinom mišljenju, netočne tvrdnje Kantonalnog suda da izvršna isprava nije podobna za izvršenje. b) Odgovor na apelaciju 14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da pobijanim rješenjem nije došlo do kršenja apelantičinih prava na koja se pozvala u apelaciji, te predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena. 15. Općinski sud je u odgovoru istaknuo da su neutemeljeni apelantičini navodi o povredi ustavnih prava na koja se pozvala u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena. 16. Kanton je u odgovoru na apelaciju istaknuo da su navodi apelacije paušalni i da ne ukazuju na izvjesnost postojanja povreda prava na koja se apelantica pozvala. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena. 17. Služba je u odgovoru na apelaciju istaknula da je, nakon službene provjere podataka, utvrdila da je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice Kantona Saraje vo provelo postupak revizije predmetnog rješenja Službe od 26. siječnja 2007. godine, te da je na njega dalo suglasnost 26. veljače 2007. godine. Dalje je navedeno da Služba, sukladno Instrukcijama o načinu obračuna sredstava za civilne žrtve rata koje je izdalo navedeno ministarstvo, svakog mjeseca vrši obračun novčanih sredstava za civilne žrtve rata sa područja Općine Centar Sarajevo i dostavlja njihove spiskove Ministarstvu na njihovo dalje postupanje. Dalje, spomenuto ministarstvo, sukladno članku 83. stavak 1. Zakona o osnovama socijalne zaštite, vrši isplate novčanih sredstava za civilne žrtve rata. Također je istaknuto da je odredbama članka 59. st. 4. i 5. Zakona o osnovama socijalne zaštite propisano da se sredstva za isplatu novčanih primanja po osnovi prava na osobnu invalidninu civilnih žrtava rata osiguravaju u omjeru 70% iz federalnog proračuna i 30% iz proračuna Kantona, te da se osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja, sukladno Zakonu o osnovama socijalne zaštite, usklađuju na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. V. Relevantni propisi 18. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) relevantne odredbe glase: Članak 1. Ovim Zakonom uređuju se: (…) • financiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje temeljnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine, uvjeti, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih obitelji, Š…Ć Članak 9. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se osiguravaju iz federalnog proračuna. Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih suglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje instrukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se osiguravaju iz kantonalnog proračuna. Članak 10. U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona- županije nije drugačije odre đeno. Članak 58. stavak 1. točka 1. i stavak 6. Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava: 1) Osobnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, Š…Ć Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, sukladno svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata. Petak, 22. 6. 2018. SLUŽBENE NOVI NE FEDERACIJE BiH Broj 49 - St rana 37 Članak 59. st. 1, 2, 4. i 5. Osnovica za obračun novčanih primanja za osobe iz članka 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Osobna invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema skupini oštećenja organizma iz članka 56. ovog Zakona u postotku od osnovice iz stavka 1. ovog članka, kako slijedi: I. grupa - 100% od osnovice Š…Ć Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog članka osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog proračuna i 30% iz proračuna kantona. Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja sukladno ovom Zakonu usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Članak 71. Novčana primanja utvrđena na temelju ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad. Članak 83. Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave. Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog proračuna, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na temelju zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu. Članak 84. Organ iz članka 83. ovog zakona vodi evidenciju o izvršenim isplatama, o broju i strukturi korisnika i drugim podacima, sukladno propisu kantona. Članak 86. Mjesečni iznosi osobne invalidnine, dodatka za njegu i potporu druge osobe, ortopedskog dodatka i obiteljske invalidnine, usklađuju se prema kretanju odgovarajućih primanja vojnih invalida po propisima o vojnim invalidima. Nadležni organ kantona, utvrđuje iznose mjesečnih novčanih primanja iz stavka 1. ovog članka, na temelju odgovarajućih podataka o iznosima novčanih primanja vojnih invalida. 19. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Članak 269. Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obveza. Članak 272. (1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje). (2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje. Članak 273. (1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obveza izvršenika provodi se administrativnim putem. (2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. Š…Ć 20. U Zakonu o ovršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase: Članak 2. Značenje pojedinih izraza Izrazi uporabljeni u ovom zakonu imaju sljede ća značenja: Š…Ć 3) "ovršenik"- označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje; Članak 23. (1) Ovršne isprave su: 2) ovršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod ovršnom ispravom iz stavka 1. ovog članka smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. Članak 27. stavak (1) (1) Ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni tražitelj ovrhe i ovršenik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Članak 30. stavak (2) Prijelaz tražbine ili obveze (2) Ovrha se određuje i protiv treće osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao ovršenik ako tražitelj ovrhe javnom ili prema zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz ovršne isprave ili je taj dug prema zakonu obvezno izmiriti. Ako se obveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije ovrhe to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. Članak 36. stavak (1) (1) Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, tražitelj ovrhe i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim ovrhu treba provesti, predmet ovrhe ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provedbu ovrhe. VI. Dopustivost 21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 23. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. rujna 2017. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijano rješenje apelantica je primila 25. rujna 2017. godine, a apelacija je podnesena 26. rujna 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena. 24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelantica smatra da joj je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje 26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. 27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. 28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantica kao tražitelj izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime osobne invalidnine, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne naravi, pa je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred redovitim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. srpnja 2017. godine, točka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). 29. Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što je Kantonalni sud u konkretnom slučaju propustio pravilno primijeniti odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbe ZIP-a, jer je prijedlog za izvršenje sadržavao sve što je neophodno da bi se po njemu moglo postupiti, uključujući i označavanje izvršenika, jer je rješenje Službe doneseno na temelju Zakona o osnovama socijalne zaštite prema kojem u Kantonu Sarajevo isplate invalidnina civilnih žrtava rata vrši Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice. 30. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao slično pravno pitanje u okviru izvršnog postupka u predmetu broj AP 1472/07 (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. listopada 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojem je raspravljano o pitanju postoji li uopće izvršenik u situaciji kada je radni spor vođen protiv škole kao poslodavca, koja je izvršnom ispravom obvezana na isplatu duga po osnovi radnog odnosa i kada je prijedlog za izvršenje bio usmjeren upravo protiv škole, ali su u prijedlogu bili naznačeni računi izvršenikovog ministarstva financija sa kojih se isplaćuju naknade iz radnog odnosa, a redoviti sudovi su u izvršnom postupku odbili takav prijedlog uz obrazloženje da u izvršnom postupku nije mogla postojati obveza izvršenja sa računa izvršenikovog ministarstva financija. U takvim okolnostima Ustavni sud je intervenirao i u citiranoj odluci izrazio stajalište "da javna ustanova, kao pravna osoba i poslodavac, uživa slobodu u pogledu svojih prava i obveza, te da jedina može odgovarati za obveze prema svojim radnicima, ali da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može oglušit i o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravomoćnoj presudi". U predmetnoj odluci Ustavni sud je još zaključio "da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda FBiH prema kojem Zeničko-dobojski kanton u parničnim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu članka 6. Europske konvencije". Također, Ustavni sud zapaža da je u predmetima br. AP 4827/14 i AP 5089/14, podržavajući praksu u citiranom predmetu broj AP 1472/07, zaključio "da je pobijanim rješenjem Kantonalnog suda prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u okolnostima kada su redoviti sudovi u izvršnom postupku stavili izvan snage rješenje o izvršenju kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje budući da prijedlog za izvršenje nije bio usklađen sa izvršnom ispravom, čime je, kako je u praksi Ustavnog suda zaključeno, učinjeno iluzornim izvršenje pravomoćne presude, što predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu prava na pravično suđenje" (mutatis mutandis, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4827/14 i AP 5089/14 od 18. srpnja 2017. godine, točke 40, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). 31. U svezi sa navedenim, Ustavni sud ističe da se u konkretnom predmetu pokreću dva pitanja, prvo, može li predmetno rješenje Službe biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, je li predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton, koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja. U svezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. siječnja 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose osobne invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na temelju odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice Kantona Sarajevo. Dalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije upitno da se radi o izvršenju "izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obveze", te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, sukladno članku 23. ZIP-a, čije se izvršenje provodi sudskim putem sukladno članku 273. stavak 2. Zakona o upravnom postupku. Dalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud ističe da je apelantica u prijedlogu za izvršenje označila Kanton kao izvršenika, koji je u tijeku postupka prigovarao da on nije u izvršnoj ispravi naveden kao izvršenik, te da je kantonalno tijelo uprave nadležno za provedbu predmetnog rješenja Službe. 32. Ustavni sud zapaža da je pobijanim rješenjem Kantonalni sud, u konačnici, obustavio predmetni izvršni postupak, jer je zaključio da u rješenju Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno tko ima izvršiti utvrđenu obvezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene osobne invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje sukladno članku 27. stavak 1. ZIP-a. U svezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da su odredbama čl. 59, 83. i 86. Zakona o osnovama socijalne zaštite utvrđena sredstva za isplatu invalidnina (koja uključuju i proračunska sredstva Kantona), nadležno kantonalno tijelo uprave koje vrši isplate, kao i način usklađivanja invalidnina sa primanjima vojnih invalida. Također, Ustavni sud zapaža da je člankom 30. stavak 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv osobe koja u izvršnoj ispravi nije određena kao izvršenik ako ona prema zakonu ima obvezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio proračunskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi tijela uprave. U tom kontekstu Ustavni sud posebice ukazuje da iz odredaba članka 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate "po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležno kantonalno tijelo uprave", te da, prema stavku 2. navedenog članka, "Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog proračuna doznačit će se nadležnom kantonalnom tijelu uprave, na osnovi zahtjeva tog tijela, koji se Petak, 22. 6. 2018. SLUŽBENE NOVI NE FEDERACIJE BiH Broj 49 - St rana 39 podnosi Federalnom ministarstvu". Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, kao nepobitno proizlazi obveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog tijela uprave, da poduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju osobe prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju se kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ubraja i apelantica. 33. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stavak 1. i 30. stavak 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelantičine navode utemeljenim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke tijela uprave, koje predstavlja integralni dio "suđenja" u smislu članka 6. Europske konvencije. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Ostali navodi 34. Obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati i navode u svezi sa kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. VIII. Zaključak 35. Ustavni sud zaključuje da je pobijanim rješenjem Kantonalnog suda prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je redoviti sud u izvršnom postupku proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo kada je zaključio da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje. 36. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjedni k Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4039/17, rješavajući apelaciju Selme Kurspahić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Selme Kurspahić. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/18 Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. Septembra 2017. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENjE I. Uvod 1. Selma Kurspahić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 26. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. septembra 2017. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud), Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo, kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), i od Opštine Centar - Službe za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 15. marta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud, Opštinski sud, Kanton i Služba su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 26. do 29. marta 2018. godine. III. Činjenično stanje 4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: Upravni postupak 5. Rješenjem Službe broj 12-41-2335/06 od 26. januara 2007. godine apelantkinji je priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 70% oštećenja organizma - trajno V grupa invalidnosti i po tom osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 164,00 KM, odnosno 32% od osnovice, počev od 1. septembra 2006. godine pa dok za to postoje uslovi propisani zakonom. 6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Služba postupala po službenoj dužnosti u postupku provjere ispunjavanja uslova za dalje ostvarivanje apelantkinjinog prava na ličnu invalidninu. Nakon sprovedenog postupka, shodno članu 32 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" broj 39/06), a na osnovu službene provjere podataka, te izvršenog uvida u priloženu dokumentaciju, Služba je utvrdila da je uz predmetni zahtjev dostavljena potrebna dokumentacija, te da apelantkinja ispunjava uslove za dalje priznavanje svojstva civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata, te je, u skladu sa odredbama čl. 54, 56, 59 i 77 Zakona o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovima socijalne zaštite) i člana 5 Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 22/06), donijela navedeno rješenje. 7. Navedeno rješenje je postalo izvršno 26. februara 2007. godine. Izvršni postupak 8. Apelantkinja je 9. maja 2013. godine Opštinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršnog rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pljenidbom sa računa izvršenika. U prijedlogu za izvršenje apelantkinja je navela da je izvršenik apelantkinji isplaćivao mjesečne iznose od 180,46 KM do kraja avgusta 2009. godine, a nakon toga je isplaćivao manje iznose do jula 2012. godine, tako da apelantkinji nije isplaćen iznos od 649,79 KM koji je trebalo da bude isplaćen prema navedenom rješenju Službe. Zbog toga je apelantkinja predložila da sud donese rješenje o izvršenju na osnovu rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate novčanog iznosa od 649,79 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 1. avgusta 2012. godine do isplate pljenidbom sa računa izvršenika koji su precizirani u prijedlogu. 9. Opštinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 348806 13 I od 18. juna 2013. godine dozvolio predloženo izvršenje. 10. Izvršenik je 26. juna 2013. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju koji je Opštinski sud Rješenjem broj 65 0 I 348806 13 I od 6. februara 2014. godine odbio kao neosnovan i u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju od 18. juna 2013. godine. Istim rješenjem odbijen je kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na prigovor izvršenika. 11. Izvršenik je protiv navedenog rješenja od 6. februara 2014. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu. Odlučujući o žalbi izvršenika Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. septembra 2017. godine uvažio žalbu, prvostepeno rješenje preinačio tako što je usvojio prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 348806 13 I od 18. juna 2013. godine u cijelosti stavio van snage, te ukinuo sve sprovedene radnje i izvršni postupak obustavio. 12. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, na prijedlog apelantkinje kao tražioca izvršenja, donio rješenje o izvršenju od 18. juna 2013. godine, na osnovu izvršne isprave - rješenja Službe iz 2007. godine. Takođe je naveo da je prijedlogom za izvršenje predloženo da se ono sprovede pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je na navedeno rješenje izvršenik uložio prigovor u kojem je naveo da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer u izvršnoj ispravi nije navedeno da Kanton treba da izvrši isplatu priznate invalidnine, te da je apelantkinja u vezi sa sprovođenjem ovog rješenja trebalo da se obrati kantonalnom organu uprave. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio. Međutim, razmatrajući navode žalbe protiv navedenog rješenja o odbijanju prigovora, Kantonalni sud je zaključio da Kanton u rješenju Službe kao izvršnoj ispravi nije određen kao izvršenik, te da to rješenje, suprotno stanovištu prvostepenog suda, ne predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje. S tim u vezi, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 27 stav 1 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Prema utvrđenju Kantonalnog suda, u predmetnoj izvršnoj stvari rješenjem Službe od 26. januara 2007. godine apelantkinji je priznato pravo na ličnu invalidninu u iznosu utvrđenom tim rješenjem, ali u ovoj izvršnoj ispravi nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da ne može da se utvrdi ko je izvršenik po ovoj izvršnoj ispravi, te da ona ne može da se smatra podobnom za izvršenje u smislu navedenih odredaba člana 27 stav 1 ZIP-a. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. U vezi s tim, apelantkinja ističe da je 9. maja 2013. godine podnijela kao tražilac izvršenja prijedlog za izvršenje novčanog potraživanja - duga na osnovu konačne odluke upravnog organa - rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika. Dalje je navela da je izvršenik protiv rješenja Opštinskog suda kojim je dozvoljeno izvršenje izjavio prigovor u kojem je naveo da predmetno rješenje Službe nije izvršna isprava podobna za izvršenje. Nakon što je Opštinski sud odbio kao neosnovan prigovor izvršenika, Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi izvršenika, uvažio žalbu, te je, u konačnici, rješenje o izvršenju od 18. juna 2013. godine stavio van snage, ukinuo sve sprovedene radnje i izvršni postupak obustavio. Apelantkinja navodi da je Kantonalni sud pogrešno zaključio da rješenje Službe nije izvršna isprava podobna za izvršenje shodno članu 27 stav 1 ZIP-a, jer u njoj nije naznačeno ko treba izvršiti tu obavezu, niti iz kojih sredstava. Na taj način, prema apelantkinjinom mišljenju, uskraćeno joj je pravo na izvršenje izvršne odluke organa uprave kojom joj je priznato pravo na ličnu invalidninu kao civilnoj žrtvi rata. Navedeno rješenje Službe je doneseno na osnovu Zakona o osnovima socijalne zaštite, te je tim zakonom određeno da isplate vrši Kanton, odnosno u Kantonu Sarajevo Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice. Stoga su, prema apelantkinjinom mišljenju, netačne tvrdnje Kantonalnog suda da izvršna isprava nije podobna za izvršenje. b) Odgovor na apelaciju 14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenim rješenjem nije došlo do kršenja apelantkinji- nih prava na koja se pozvala u apelaciji, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Petak, 22. 6. 2018. SLUŽBENE NOVI NE FEDERACIJE BiH Broj 49 - St rana 41 15. Opštinski sud je u odgovoru istakao da su neosnovani apelantkinjini navodi o povredi ustavnih prava na koja se pozvala u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. 16. Kanton je u odgovoru na apelaciju istakao da su navodi apelacije paušalni i da ne ukazuju na izvjesnost postojanja povreda prava na koja se apelantkinja pozvala. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. 17. Služba je u odgovoru na apelaciju istakla da je, nakon službene provjere podataka, utvrdila da je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo sprovelo postupak revizije predmetnog rješenja Službe od 26. januara 2007. godine, te da je na njega dalo saglasnost 26. februara 2007. godine. Dalje je navedeno da Služba, u skladu sa Instrukcijama o načinu obračuna sredstava za civilne žrtve rata koje je izdalo navedeno ministarstvo, svakog mjeseca vrši obračun novčanih sredstava za civilne žrtve rata sa područja Opštine Centar Sarajevo i dostavlja njihove spiskove Ministarstvu na njihovo dalje postupanje. Dalje, pomenuto ministarstvo, shodno članu 83 stav 1 Zakona o osnovima socijalne zaštite, vrši isplate novčanih sredstava za civilne žrtve rata. Takođe je istaknuto da je odredbama člana 59 st. 4 i 5 Zakona o osnovima socijalne zaštite propisano da se sredstva za isplatu novčanih primanja po osnovu prava na ličnu invalidninu civilnih žrtava rata obezbjeđuju u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta Kantona, te da se osnovica i mjesečni iznosi nov- čanih primanja, u skladu sa Zakonom o osnovima socijalne zaštite, usklađuju na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branilaca i članova njihovih porodica. V. Relevantni propisi 18. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) relevantne odredbe glase: Član 1. Ovim Zakonom uređuje se: (…) • finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine, uvjeti, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, Š…Ć Član 9. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta. Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih saglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje inst- rukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostva- rivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz kantonalnog budžeta. Član 10. U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno. Član 58. stav 1. tačka 1. i stav 6. Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava: 1) ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, Š…Ć Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom , u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata. Član 59. st. 1, 2, 4. i 5. Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica. Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi: I. grupa - 100% od osnovice Š…Ć Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona. Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica. Član 71. Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad. Član 83. Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave. Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu. Član 84. Organ iz člana 83. ovog zakona vodi evidenciju o izvršenim isplatama, o broju i strukturi korisnika i drugim podacima, u skladu sa propisom kantona. Član 86. Mjesečni iznosi lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć drugog lica, ortopedskog dodatka i porodične inva- lidnine, usklađuju se prema kretanju odgovarajućih primanja vojnih invalida po propisima o vojnim invalidima. Nadležni organ kantona, utvrđuje iznose mjesečnih novčanih primanja iz stava 1. ovog člana, na osnovu odgovarajućih podataka o iznosima novčanih primanja vojnih invalida. 19. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Član 269. Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza. Član 272. (1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje). (2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje. Član 273. (1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem. (2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. Š…Ć 20. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase: Član 2. Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja: Š…Ć 3) "izvršenik"- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje; Član 23. (1) Izvršni dokumenti su: 2) izvršna odluka donešena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. Član 27. stav (1) (1) Izvršni dokument povoljan je za izvršenje ako su u njemu naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Član 30. stav (2) Prelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnom dokumentu nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnim ili prema zakonu ovjerenim privatnim dokumentom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršnog dokumenta ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. Član 36. stav (1) (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačen izvršni ili vjerodos- tojni dokument na osnovu kojeg se traži izvršenje, traž- ilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostva- renje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. VI. Dopustivost 21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercego- vine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348806 15 Gži od 13. septembra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 25. septembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 26. septem-bra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana. 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje 26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 27. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. 28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantkinja kao tražilac izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidni- ne, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne pri- rode, pa je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora da ispita da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). 29. Apelantkinja smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što je Kantonalni sud u konkretnom slučaju propustio da pravilno primijeni odredbe Zakona o osnovima socijalne zaštite i odredbe ZIP-a, jer je prijedlog za izvršenje sadržavao sve što je neophodno da bi po njemu moglo da se postupi, uključujući i označavanje izvršenika, jer je rješenje Službe doneseno na osnovu Zakona o osnovima socijalne zaštite prema kojem u Kantonu Sarajevo isplate invalidnina civilnih žrtava Petak, 22. 6. 2018. SLUŽBENE NOVI NE FEDERACIJE BiH Broj 49 - St rana 43 rata vrši Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice. 30. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao slično pravno pitanje u okviru izvršnog postupka u predmetu broj AP 1472/07 (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojem je raspravljano o pitanju da li uopšte postoji izvršenik u situaciji kada je radni spor vođen protiv škole kao poslodavca, koja je izvršnom ispravom obavezana na isplatu duga po osnovu radnog odnosa i kada je prijedlog za izvršenje bio usmjeren upravo protiv škole, ali su u prijedlogu bili naznačeni računi izvrše- nikovog ministarstva finansija sa kojih se isplaćuju naknade iz radnog odnosa, a redovni sudovi su u izvršnom postupku odbili takav prijedlog uz obrazloženje da u izvršnom postupku nije mogla da postoji obaveza izvršenja sa računa izvršenikovog ministarstva finansija. U takvim okolnostima Ustavni sud je intervenisao i u citiranoj odluci izrazio stanovište "da javna ustanova, kao pravno lice i poslodavac, uživa slobodu u pogledu svojih prava i obaveza, te da jedina može da odgovara za obaveze prema svojim radnicima, ali da kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može da se ogluši o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi". U predmetnoj odluci Ustavni sud je još zaključio "da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda FBiH prema kojem Zeničko-dobojski kanton u parničnim postupcima nije bio pasivno legitimisan, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6 Evropske konvencije". Takođe, Ustavni sud zapaža da je u predmetima br. AP 4827/14 i AP 5089/14, podržavajući praksu u citiranom predmetu broj AP 1472/07, zaključio "da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda prekršeno ape- lantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u okolnostima kada su redovni sudovi u izvršnom postupku stavili van snage rješenje o izvršenju kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje budući da prijedlog za izvršenje nije bio usklađen sa izvršnom ispravom, čime je, kako je u praksi Ustavnog suda zaključeno, učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, što predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu prava na pravično suđenje" (mutatis mutandis, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4827/14 i AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačke 40, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). 31. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ističe da se u konkretnom predmetu pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantkinja kao izvršenika označila Kanton, koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja. U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantkinji kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovima socijalne zaštite i odredaba Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Dalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju "izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze", te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23 ZIP-a, čije se izvršenje sprovodi sudskim putem shodno članu 273 stav 2 Zakona o upravnom postupku. Dalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud ističe da je apelantkinja u prijedlogu za izvršenje označila Kanton kao izvršenika, koji je u toku postupka prigovarao da on nije u izvršnoj ispravi naveden kao izvršenik, te da je kantonalni organ uprave nadležan za sprovođenje predmetnog rješenja Službe. 32. Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Kantonalni sud, u konačnici, obustavio predmetni izvršni postupak, jer je zaključio da u rješenju Službe kojim je apelantkinji priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27 stav 1 ZIP-a. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da su odredbama čl. 59, 83 i 86 Zakona o osnovima socijalne zaštite utvrđena sredstva za isplatu invalidnina (koja uključuju i budžetska sredstva Kantona), nadležni kantonalni organ uprave koji vrši isplate, kao i način usklađivanja invalidnina sa primanjima vojnih invalida. Takođe, Ustavni sud zapaža da je članom 30 stav 2 ZIP-a određeno da izvršenje može da se odredi i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da Kanton, koji pri tome obez- bjeđuje dio budžetskih sredstava, ne može da se ogluši o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neop- hodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave. U tom kontekstu Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83 Zakona o osnovima socijalne zaštite proizilazi da isplate "po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave", te da, prema stavu 2 navedenog člana, "Sredstva koja se korisni- cima isplaćuju iz federalnog budžeta doznačiće se nadlež- nom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu". Iz nave- denog, prema mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizi- lazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovima socijalne zaštite u koju se kategoriju, kako to proizilazi iz činjenica predmeta, ubraja i apelantkinja. 33. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovima socijalne zaštite, te odredbe čl. 27 stav 1 i 30 stav 2 ZIP-a, Ustavni sud smatra apelantkinjine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio "suđenja" u smislu člana 6 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Ostali navodi 34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. VIII. Zaključak 35. Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je redovni sud u izvršnom postupku proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo kada je zaključio da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje. 36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman, s. r.