Aktio

I TURIZMA

O IMENOVANJU KOMISIJE

736 Temeljem članka 70. stavak 2. Zakona o organizaciji organa uprave Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) i točke II. Odluke o načinu obrazovanja i visini naknada za rad stručnih komisija i drugih radnih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Fed eracije BiH i ruko voditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05), kao i Zakona o javnim nabavkama BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04), ministar Federalnog ministarstva okoliša i turizma donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE I. Imenuju se članovi Komisije za izbor najpovoljnije ponude za pružanje usluga sanacije opasnog otpada u krugu tvrtke "Soko zrakoplovstvo" Mostar, koje financira Vlada Fe deracije BiH u sljedećem sastavu: Predsjednik Komisije: 1.ANTO ČOVIĆ, dipl.ing. Federalno ministarstvo okoliša i turizma Članovi Komisije: 2.IVICA UDOV IČIĆ, dipl. ing. Federa lno ministarstvo okoliša i turizma 3.ŠUHRA ŠEHAGIĆ , dipl. e cc. Fed eralno ministarstvo okoliša i turizma II. Komisija počinje sa radom 6. svibnja 2008. godine, i njen zadatak je provođenje otvorenog postupka nabave usluga, otvori prispjele ponude i izvrši analizu istih sukladno sa kriterij em (tehnički i financijski dio), predloži najpovoljnijeg ponuđača za izvršenje traženih usluga, te sačini izvještaj o provedenom postupku nabave, a sve sukladno Zakonu o javnim nabavama ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06). III. Naknada za uč ešće u radu Komisije predsjedniku i članovima Komisije utvrdit će se posebnim rješenjem sukladno sa točkom V. Odluke o načinu obrazovanja i visini naknada za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije B iH", br. 39/04 i 41/05), nakon završenog posla i predatog izvještaja o radu Komisije. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 03-23-531/08-2 5. lipnja/juna 2008. godine Sarajevo Ministar dr. sc. Nevenko Herceg, v. r. FEDERALNA UPRAVA POLICIJE Na osnovu člana 7. Zakona o ja vnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 92/05, 8/06, 24/06 i 70/06) i člana 30. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službe ne novine Federacije BiH", broj 49/05), direktor Federalne uprave policije donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA JAVNE NABAVKE Član 1. U Komisiji za provođenje Odluke o nabavci potrošnog materijala za DNK l aboratoriju za p otrebe F ederalne u prave policije imenuje se: 1.ĆAMIL KRESO, predsjednik 2.OLGICA KARALIĆ, član 3.NURKA GANIBEGOVIĆ, član 4.ADVIJA PEŠTEK, sekretar Član 2. U postupku nabavke potrošnog materijala za DNK laboratoriju, Komisija će provesti konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH. Član 3. Komisija će nakon provedenog postupka odabira najpovolj - nijeg ponuđača u smislu člana 6. Upustva o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH sač initi zapisnik o provedenom postupku, te dati preporuku direktoru Federalne uprave policije za dodjelu ugovora. Član 4. Komisija djeluje od dana njenog imenovanja do okonča nja svih poslova vezanih za navedenu na bavku ili do donošenja Odluke o prekidu postupka nabavke. Član 5. Za učešće u radu Komisije, predsjedniku, članovima i sekretaru pripada naknada u skladu sa tačkom V. Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade FBiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), o čemu će se donijeti posebno rješenje. Član 6. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 09-10/1-14-2-1626/08 25. juna/lipnja 2008. godine Sarajevo Direktor Glavni generalni inspektor Zlatko Miletić, s. r. SUDSKA POLICIJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na temelju članka 4. stavka 2. Zakona o sudskoj policiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/96 i 37/04), članka 7. i 8. Pravilnika o radnim odnosima službenika sudske policije u Federaciji Bosne i Hercegovine, broj Su-sp-41/06 od 14.03.2006. godine, točke I. stavka 2. alineje 3., točke II. stavka 1. alineje 3. i točke III. Odluke o načinu obrazova nja i utvrđivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije B iH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), glavni zapovjednik Sudske policije Federacije B osne i Hercegovine donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Komisija za izbor kandidata i prijem u radni odnos u Sudsku policiju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), u sastavu: 1.MARIJAN BILETIĆ, službenik Sudske policije Fede - racije Bosne i Hercegovine-predsjednik Komisije; 2.NEDŽAD HECO, službenik Sudske policije Federacije Bosne i Hercegovine - zamjenik predsjednika i č lan Komisije; 3.DRAGAN BORBELI, službenik Sudske policije Federa - cije Bosne i Hercegovine - član Komisije; 4.AMIRA LIKIĆ, službenik Sudske policije Federacije Bosne i Hercegovine - tajnik Komisije. II. Zadatak Komisije je da: a.izvrši oglašavanje slobodnih radnih mjesta "šef unutarnje kontrole" i "inspektor unutarnje kontrole"; b.uz odobrenje glavnog zapovjednika utvrdi sadržaj testova provjere znanja i obavljanja intervjua; c.obavlja intervjue sa kandidatima koji su zadovoljili na testovima iz prethodne točke; d.objavi listu kandidata koji su pristupili testiranju; e.utvrdi konačan rezultat za svakog kandida ta na osnovu ukupnog zbira rezultata svakog od testova; f.utvrđuje listu kandidata koji imaju najveći broj bodova, sa liste iz prethodne točke, radi zapošljavanja u skladu sa oglašenim brojem slobodnih radnih mjesta, i istu dostavlja svim kandidatima koji su uspješno završili testiranje; g.dostavi konačnu listu kandidata sa preporukom za prijem, glavnom zapovjedniku, radi donošenja rješenja o prijemu u radni odnos. III. Članovi komisije imaju pravo na naknadu, koja će se u skladu sa važećim propisima utvrditi posebnim rješenjem. IV. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja, i ima se objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj Sp-01-1058-1/08 26. lipnja/juna 2008. godine Sarajevo Glavni zapovjednik Sudske policije FBiH Edin Vehabović, v. r. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na temelju članka 19. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 39/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije B osne i Hercegovine na 193. sjednici, održanoj 19. lipnja 2008. godine, donosi ODLUKU O DOPUNI ODLUKE O TARIFI NAKNADA Članak 1. U Odluci o tarifi naknada ("Službene novine Fede racije BiH", br. 15/07, 65/07 i 16/08) iza tarifnog broja 12a. dodaje se tarifni broj 12b., koji glasi: "Tarifni broj 12b. Za zahtjev: –za izdavanje doz vole profesionalnom posredniku ili banci da može obavljati poslove osiguravatelja emisije vrijednosnih papira, naknada iznosi 500 bodova, –za godišnje obnavljanje, za nadzor i održavanje dozvole za obavljanje poslova osiguravatelja emisije, nakna da iznosi 300 bodova" Članak 2. Ova Odluka stu pa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-2355/08 19. lipnja 2008. godine Sarajevo Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine mr. Hasan Ćelam, v. r. Na osnovu člana 19. Zakona o K omisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 39/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije B osne i Hercegovine na 193. sjednici, održanoj 19. juna 2008. godine, donosi ODLUKU O DOPUNI ODLUKE O TARIFI NAKNADA Član 1. U Odluci o tarifi naknada ("Službene novine Fede racije BiH", br. 15/07,65/07 i 16/08) iza tarifnog broja 12a. dodaje se tarifni broj 12b., koji glasi: "Tarifni broj 12b. Za zahtjev: –za izdavanje doz vole profesionalnom posredniku ili banci da može obavljati poslove osiguravatelja emisije vrijednosnih papira, naknada iznosi 500 bodova, –za godišnje obnavljanje, za nadzor i održavanje dozvole za obavljanje poslova osiguravatelja emisije, nakna da iznosi 300 bodova" Član 2. Ova Odluka stu pa na snagu narednog dana od da na objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-2355/08 19. juna 2008. godine Sarajevo Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine mr. Hasan Ćelam, s. r. Komisija za vri jednosne papir e Federaci je Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 1 1. i 12. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije B iH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), člana 101. Zakona o vrijednosnim papirima ("Službene novine Federacije B iH", broj 39/98 i 36/99) i člana 9. Pravilnika o uslovima i postupku izdavanja, obustavljanja i ukida nja dozvola fizičkim licima i p rivrednim društvima za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima ("Službene novine Federacije BiH", broj 21/04, 10/05, 68/05 i 65/06), na za htjev MIRNESA (SENAD) TURBO, na 192. sjednici održanoj 10. juna 2008. godine, donijela je odluku da se izda DOZVOLA ZA OBAVLJANJE BROKERSKIH I DILERSKIH POSLOVA U PROMETU VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA 1.MIRNESU (Senad) TURBO, rođenom 1984. godine u Sarajevu stalno nastanjenom u Sarajevu, koji je stručni ispit za sticanje dozvole položio 29. 4. 2008. godine, dozvoljava se obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima, a imenovani ove poslove može obavljati isključivo kao uposlenik pravne osobe kojoj je Komisija za vri jednosne papir e Federaci je Bosn e i Herce - govine izdala dozvolu za oba vljanje poslova posredovanja u prometu vrijednosnim papirima. 2.Dozvola stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 04/3-19-254/08 10. juna/lipnja 2008. godine Sarajevo Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine mr. Hasan Ćelam, s. r. REGISTAR VRIJEDNOSNIH PAPIRA U FEDERACIJI BiH Na osnovu člana 37. Pravilnika o registraciji i prijenosu vrijednosnih papira kod Registra vrijednosnih papira ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/99, 6/01, 51/01, 58/05, 10/06 i 72/07), člana 44. Statuta R egistra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Herceg ovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 82/06), Nadzorni odbor Registra vrijednosnih papira u Federaciji BiH, 12. juna 2008. godine, na prijedlog direktora i zamjenika direktora Registra vrijednosnih papira, donio je ODLUKU O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU VRSTE I VISINE NAKNADA ZA USLUGE REGISTRA VRIJEDNOSNIH PAPIRA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Član 1. U članu 10. tački 9. Odluke o utvrđivanju vrste i visine naknada za usluge Registra vrijednosnih papira u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 48/07, 72/07 i 18/08) u stavu 5. tačka 1. broj "720" mijenja se brojem "700". Član 2. U članu 2. tačka 1. stav 3., članu 3. tačka 2. stav 3., članu 6. tačka. 5.1. stav 3. i tačka 5.2. stav 3., u članu 12 tačka 10.1. st. 2. i 3. Odluke o utvrđivanju vrste i visine naknada za usluge Registra vrijednosnih papira u Federaciji BiH brišu se riječi: "na visinu naknade obračunava se porez na dodatnu vrijednost". Član 3. Na ovu Odluku Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine izda la je odobrenje Rješenjem, broj 04/1-49-2270/08 od 25. juna 2008. godine. Ova Odluka stu pa na snagu i primjenjuje se prvi radni dan od dana primjene odobrenja iz stava 1. ovog člana i istog dana će se objaviti na njeb stranici Registra vrijednosnih papira u Federaciji BiH. Ova Odluka će se dostaviti čla novima sistema prijenosa vrijednosnih papira i sistema prijeboja i poravnanja vrijednosnih papira putem e-maila. Član 4. Ova Odluka će se objaviti u "Službenim novinama Federa - cije BiH". Broj 04-2-NO-4045/08 12. juna/lipnja 2008. godine Sarajevo Predsjednik prof. dr. Adnan Rovčanin, s. r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNO ZRAKOPLOVSTVO/AVIJACIJU Na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99), člana 70. Zakona o or ganizaciji uprave u Federac iji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), člana 7. Zakona o z rako - plovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), Odluke o delegiranju funkcija entitetskim direkcijama iz oblasti izdavanja dozvola i vazduhoplovne med i cine, aerodroma, aerodromskih službi i objekata, izdavanja potvrda vazdušnom operatoru, odobravanje letova, sigurnosti civilnog vazduhoplovstva i vazduhoplovne statistike ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04), člana 3. Pravilnika o uslovima i načinu sticanja, izdavanja, obnavljanja i produžavanja doz vola i ovlaštenja vazduhoplo - vnom osoblju - pilotima aviona ("Službeni glasnik BiH", broj 51/04), člana 4., 8. i 9. Uputstva o načinu izda vanja, produža - vanja i oduzimanja dozvola, odobrenja i ovlaštenja zrako - plovnom i drugom stručnom osoblju i izdavanju odobrenja za rad organizacijama koje vrše osposobljavanje osoblja i zdravstvenim ustanovama ("Službeni glasnik BiH", broj 46/04), JAR-FCL 1.016 (b), te Rješenja fede ralnog ministra prometa i komuni - kacija br. 03/2-1-104-1/07 od 05. 4. 2007. godine, a na osnovu podnesenog zahtjeva saobraća jnog pilota aviona Manfred Asamer, za izdavanje d omaće dozvole i ovl aštenja na osno vu dozvole i ovlaštenja stečenih u inostranstvu (nostrifi kaciju ATPL(A) dozvole IR/ME i ovlaš tenja za letenja na tipu aviona CE-750), direktor Federalne direkcije za c ivilnu avijaciju- Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA PROVOĐENJE POSTUPKA ISPUNJENOSTI USLOVA ZA NOSTRIFIKACIJU ATPL(A) DOZVOLE, IR/ME I OVLAŠTENJA ZA LETENJA NA TIPU AVIONA CE-750 1.U cilju provođenja postupka ispunjenosti uslova za nostrifikaciju ATPL( A) dozvole IR/ME i ovlaštenja za letenja na tipu aviona CE-750 formira se Komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ - predsjednik 2.AMIR BARALIĆ, saobraćajni pilot, član 3.EKREM BERBIĆ, saobraćajni pilot, član 2.Administrativno-tehničke poslove za potrebe Komisije obavljat će gđa. NEDA ZELENIKA. 3.Komisija će izvještaj o rezultatima provedenog postupka dostaviti Sektoru za bezbjedost zračnog prometa i sigurnost FED CAD u roku od 7 dana nakon provedenog postupka. 4.Podnosilac zahtjeva snosi troškove organizacije, provođenja ispita i naknada za provođenje postupka ispunjenosti uslova za nostrifikaciju ATPL(A) dozvole, IR/ME i ovlaštenja za letenja na tipu aviona CE-750 u skladu sa članovima 3. i 5. Naredbe o visini naknada za utvrđivanje osposobljenosti zrakoplovnog osoblja i drugog stručnog osoblja, izdavanje odobrenja za rad organizac ijama za obuku i zdravstvenim ustanovama koje obavljaju ljekarske preglede zra koplovnog i drugog stručnog osoblja i organizacijama za održavanje zrakoplova ("Službeni list Federacije BiH", broj 71/06). 5.Naknadu za rad predsjedniku, č lanovima Komisije i admini - strativno-tehničkom lic u će isplatiti Fede ralna direkcija za civilnu avijaciju/ Federalna direkcija z a civilno zrako plovstvo na osnovu posebnog rješenja direktora FED CAD. Broj 10-2-27-61-37-1/08 17. juna/lipnja 2008. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99), člana 70.Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službenenovine Federacije BiH", broj 35/05), člana 1. Zakona ozrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), Odluke odelegiranju funkcija entitetskim direkcijama iz oblasti izdavanjadozvola i vazduhoplovne med i cine, aerodroma, aerodromskihslužbi i objekata, izdavanja potvrda vazdušnom operatoru,odobravanje letova, sigurnosti civilnog vazduhoplov stva ivazduhoplovne statistike ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04), člana 41, 42. i 46. Pravilnika o stručnom osposobljavanju,dozvolama i ovlaštenjima kontrolora vazdušnog saobraćaja("Službeni glasnik BiH", broj 16/04), te Rješenja fede ralnog ministra prometa i komunikacija br . 03/2-34-1-104-1/07 od05.04.2007. godine , a na osnovu podnesene prijave kandida taKukić S uad (CKZ P Mos tar) za p olaganje ispi ta za sti canjedodatnog ovlaštenja prilazne proceduralne kontrole - Ap proachCon trol Pro ce dural (APP) Mostar, direktor Federalne direkcije zacivilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrako plovstvodonosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA PROVOĐENJE ISPITA ZA STICANJE DODATNOG OVLAŠTENJA APP LQ MOSTAR 1.U cilju provođenja ispita za sticanje dodatnog ovlaštenja APP LQ Mostar formira se Komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ, predsjednik, 2.AUGUSTIN FRANIĆ, instruktor, član 3.FULURIJA EDHEM, instruktor, član 2.Komisija će sa ka ndidatom utvrditi vrijeme i mjesto polaganja ispita. 3.Komisija će izvje štaj o rezultatima provedenog ispita i ispitni materijal dostaviti Sektoru za bezbjednost zračnog prometa i sigurnost FE D CAD u roku od 7 dana nakon provede nog ispita. 4.Federalna direkcija za c ivilno zrakoplovstvo - Federalna direkcija za civilnu avijaciju snosi troškove organizacije i provođenja ispita. 5.Naknadu za rad predsjedniku i članovima K omisije će isplatiti Federalna d irekcija za civilnu avijac iju-Federalna direkcija za civilno zrakoplovstvo na osnovu posebnog rješenja direktora FED CAD. Broj 10-2-27-61-2085-1/08 16. juna/lipnja 2008. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99), člana 70.Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službenenovine Federacije BiH", broj 35/05), člana 1. Zakona ozrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), Odluke odelegiranju funkcija entitetskim direkcijama iz oblasti izdavanjadozvola i vazduhoplovne med i cine, aerodroma, aerodromskihslužbi i objekata, izdavanja potvrda vazdušnom operatoru,odobravanje letova, sigurnosti civilnog vazduhoplov stva ivazduhoplovne statistike ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04),člana 42. i 46. Pravilnika o stručnom osposobljavanju, dozvolama i ovlaštenjima kontrolora vazdušnog saobraćaja ("Službeniglasnik BiH", broj 16/04), te Rješenja fede ralnog ministraprometa i komunikacija br. 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007.godine, a na osnovu podnesene prijave kandidata Hatibović Edin, Husika Đenan, Kulenović Mehmed i Kopić Jasmin (CKZPSarajevo) za pol aganje is pita za s ticanje d odatnogovlaštenja/odobrenja APS/RAD i ovlaštenja APP LQ Sarajevo,direktor Feder alne dir ekcije za civ ilnu av ijaciju - Feder alnedirekcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA PROVOĐENJE ISPITA ZA STICANJE DODATNOG OVLAŠTENJA/ ODOBRENJA APS/RAD I OVLAŠTENJA APP LQ SARAJEVO 1.U cilju provođenja ispita za sticanje dodatnog ovlaštenja/ odobrenja APS/RAD i ovlaštenja APP LQ Sarajevo formira se Komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ, predsjednik 2.AUGUSTIN FRANIĆ instruktor, član 3.MIRSAD HADŽIALIĆ, instruktor, član 2.Administrativno - tehničke poslove za potrebe Komisije obavljaće gđa. ANA CVITANOVIĆ. 3.Komisija će sa ka ndidatima utvrditi vrijeme i mjesto polaganja ispita. 4.Komisija će izvje štaj o rezultatima provedenog ispita i ispitni materijal dostaviti Sektoru z a bezbje dnost zračnog prometa i sigurnost FE D CAD u roku od 7 dana nakon provedenog ispita. 5.Federalna direk cija za civi lnu avi jaciju-Federalna direk cija za civilno zrakoplovstvo snosi troškove organizacije i provo đenja ispita. 6.Naknadu za rad predsjedniku, č lanovima Komisije i admi - nistrativno-tehničkom licu će isplatiti Fede ralna direkcija za civilnu avijaci ju/ F ederalna d irekcija za civiln o zrako - plovstvo na osnovu posebnog rješenja direktora FED CAD. Broj 10-2-27-61-2077-1/08 13. juna/lipnja 2008. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99), člana 70.Zakona o or ganizaciji uprave u Federac iji BiH ("Službenenovine Federacije BiH", broj 35/05), člana 7. Zakona ozrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), Odlukeo delegiranju fun kcija entite tskim direkcijama iz oblastiizdavanja dozvola i va zduhoplovne med i cine, aerodroma,aerodromskih službi i objekata, izdavanja potvrda vaz dušnomoperatoru, odobravanje letova , sigurnosti civilnogvazduhoplov stva i vazduhoplovne statistike ("Službeni glasnikBiH", broj 28/04), člana 3. Pravilnika o uslovima i načinusticanja, izdavanja, obnavljanja i produžavanja doz vola iovlaštenja vazduhoplovnom osoblju - pilotima aviona("Službeni glasnik BiH", broj 51/04), člana 4., 8. i 9. Uputstva onačinu izdavanja, produžavanja i oduzimanja doz vola,odobrenja i ovlaštenja zrakoplovnom i drugom stručnomosoblju i izdavanju odobrenja za rad organizacijama koje vršeosposobljavanje osoblja i zdravstvenim ustanovama ("Službeniglasnik BiH", broj 46/04), JAR-FCL 1.016(b), te Rješenjafederalnog ministra prometa i komunikacija br. 03/2-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, a na osnovu podnesenog zahtjevasaobraćajnog pilota aviona Kurt Rudolf Asamer , za izdava njedomaće dozvole i ovlaštenja na osnovu dozvole i ovlaštenjastečenih u inostranstvu (nostr ifikaciju A TPL(A) dozvole,IR/ME i ovlaštenja za letenja na tipu aviona CE-750), direktorFederalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije zacivilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA PROVOĐENJE POSTUPKA ISPUNJENOSTI USLOVA ZA NOSTRIFIKACIJU ATPL(A) DOZVOLE, IR/ME I OVLAŠTENJA ZA LETENJA NA TIPU AVIONA CE-750 1. U cilju provođenja postupka ispunjenosti uslova za nostrifikaciju ATPL( A) dozvole, IR/ME i ovlaštenja za letenja na tipu aviona CE-750 formira se Komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ - predsjednik 2.AMIR BARALIĆ, saobraćajni pilot, član 3.EKREM BERBIĆ, saobraćajni pilot, član 2.Administrativno-tehničke poslove za potrebe Komisije obavljaće gđa. SUZANA ŠIMUNOVIĆ - ZOVKO. 3.Komisija će izvještaj o rezultatima provedenog postupka dostaviti Sektoru za bezbjedost zračnog prometa i sigurnost FED CAD u roku od 7 dana nakon provedenog postupka. 4.Podnosilac zahtjeva snosi troškove organizacije, provođenja ispita i naknada za provođenje postupka ispunjenosti uslova za nostrifikaciju ATPL(A) dozvole, IR/ME i ovlaštenja za letenja na tipu aviona CE-750 u skladu sa članom 3. i 5. Naredbe o visini naknada za utvrđivanje osposobljenosti zrakoplovnog osoblja i drugog stručnog osoblja, izdavanje odobrenja za rad organizac ijama za obuku i zdravstvenim ustanovama koje obavljaju ljekarske preglede zra koplovnog i drugog stručnog osoblja i organizacijama za održavanje zrakoplova ("Službeni list Federacije BiH", broj 71/06). 5.Naknadu za rad predsjedniku, č lanovima Komisije i admini - stra tivno-tehničkom lic u će isplatiti Fede ralna direkcija za civilnu avijaciju-Federalna direkcija za civilno zrakoplo v stvo na osnovu posebnog rješenja direktora FED CAD. Broj 10-2-27-61-38-1/08 17. juna/lipnja 2008. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Na temelju članka 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99), člana 70.Zakona o or ganizaciji organa uprave u Federaciji BiH("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), članaka 1.5, 26,29. i 32.Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH",broj 2/04), članka 8. Odluke o de legiranju funkcija u oblastiplovidbenosti ("Službeni glasnik BiH", broj 44/04), članaka 7. i8. Pravilnika o uvjerenjima o plovidbenosti ("Službeni glasnikBiH", broj 47/07), tačke III. Odluke o načinu obrazovanja iutvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih odstrane Vlade Fed eracije BiH i ruko vodilaca federalnih organadržavne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/07,84/07 i 6/08), Naredbe o visini naknada za iz vršeni pregledzrakoplova ("Službene novine Federa cije BiH", broj 71/06), teRješenja fe deralnog ministra prometa i komunikacija br .03/2-34-1-104-1/07 od 5. 4. 2007. godine, a na temeljupodnesenog zahtjeva gosp. Irfana Mujagića z a produženjemUvjerenja o plovidbenosti za motornu jedrilicu FALKE SF 25 Breg. oznake T9-5105, direktor Federalne direkcije za civilnuavijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA UTVRĐIVANJE PLOVIDBENOSTI 1.U cilju utvrđivanja plovidbenosti motorne jedrilice FALKESF 25 B reg. oznake T9-5105 formira se Komisija u sastavu: 1.ASMIR KRUHOVIĆ, predsjednik 2.ZORAN BLAŽEVIĆ, član 3.ENES MUJEZINOVIĆ, član 2.Komisija će sa podno siocem zahtje va utvrditi vrijeme i mjesto utvrđivanja plovidbenosti. 3.Komisija će Zapisnik o utvrđivanju plovidbenosti dos taviti Odsjeku za letačke o peracije i stand arde FED CAD u rok u od 7 dana po završetku postupka utvrđivanja plovidbenosti. 4.Podnosilac zahtjeva snosi troškove provođenja postupka za produženje Uvjerenja o plovidbenosti zrakoplova u skladu sa članom 2. Naredbe o visini naknada za izvršeni pregled zrakoplova ("Službene novine Federacije BiH", br.71/06). Broj 10-2-27-62-39-1/08 19. lipnja/juna 2008. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, v. r. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama br. 10-1-02-1 -288-1/05 od 1 1. maja 2005. godine, tačke III.Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanju visine naknade za radradnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije B iH irukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službenenovine Federacije BiH", broj 80/07), na osnovu MišljenjaFederalnog ministarstva fina ncija - Federa lnog ministarstvafinansija br. 06-14-259/08- A.H od 16. januara 2008. godine iRješenja fe deralnog ministra prometa i komunikacija03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA JAVNE NABAVKE Član 1. Imenuje se Komisija za provođenje pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci špediterskih usluga, zapotrebe Federal ne direk cije za civi lnu avi jaciju-Federalnedirekcije za civilno zrakoplovstvo za 2008/2009. godinu, usljedećem sastavu: 1.BOJANA RADIVOJEVIĆ, predsjednik Kom isije, FEDCAD 2.SNJEŽANA GALIĆ, član FED CAD 3.MIRELA IDRIZOVIĆ, član FED CAD 4.ANA CVITANOVIĆ, tehničko lice FED CAD Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog Rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN BiH, podzakonskim aktima iPravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnuavijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rad a Komisije, iz radi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvoriprispjele ponude/zahtjeve, sačini za pisnik o otvaranju ponuda/zahtjeva, oci jeni pr ispjele ponude/zahtjeve i sačin i izvještaj oradu i daje preporuku za dodjelu ugovora na na čin propisančlanom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcijeza civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekreta ra Komisije su administrativni poslovi, priprema zapis nike s a sast anka Komi sije, i zvještaj o raduKomisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugiposlovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 9. 7. 2008. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog Rješenja su: –direktna korespondencija sa ponuđačima veza no za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika radnog tijela, –ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog Rješenja dužni su potpisati izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-2147-2/08 24. juna/lipnja 2008. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u predmetu broj AP 2329/06, rješav ajući apel aciju Ekrema Ibragića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Krstan Simić, sudac na sjednici održanoj 13. svibnja 2008. godine donio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Ekrema Ibragića. Ustvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu. Ukida se Rješenje V rhovnog suda Republike Srpske broj U-1019/04 od 14. lipnja 2006. godine. Predmet se vraća V rhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i čla nku 6. stavak 1. Europske konvencije. Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da u roku od 60 dana od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", " Službenim novinama Federacije B osne i Hercegovine", " Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Ekrem Ibragić (u d aljnjem tekstu: ape lant) iz Ba njaluke, kojega zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, odvjetnici iz Gradiške, podnio je 2. kolovoza 2006. godine apelac iju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja V rhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1019/04 od 14. lipnja 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministars tva za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske, Odsjek u Banjaluc i (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za izbjeglice) zatražena je 14. ožujka 2008. godine dostava odgovora na apelaciju. 3. Ministarstvo za izbjeglice dostavilo je odgovor na apelaciju 10. travnja 2008. godine, a Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Ministarstva za izbjeglice je dostavljen apelantu 14. travnja 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu se mogu sumir ati na sljedeći način. 6. Apelant je 19. lipnja 2000. godine preporučenom pošiljkom iz Švedske, u kojoj trenutno boravi nakon što je u ratu izbjegao iz Banjaluke, poslao Ministarstvu za izbjeglice zahtjev za povratom stana u ulici Husinskih rudara broj 63 u Banjaluci (u daljnjem tekstu: prijeporni stan). Apelant je 22. srpnja 2002. godine urgirao u Ministarstvu za izbjeglice da se riješi njegov zahtjev za povratom prijepornoga stana. 7. Na apelant ov zahtj ev Min istarstvo za izbjegl ice je 9. lipnja 2003. godine izdalo ape lantu uvjerenje u kojemu je navedeno da se na teme lju uvida u evidenciju prijema pošte - protokola tog Ministars tva, potvrđuje da je 6. srpnja 2000. godine zaprimljen apelantov zahtjev za povratom prijepornoga stana i da je zaveden pod brojem 4963/00, te upućen u odjeljenje Ministarstva za izbjeglice - OMI Banjaluka kao mjerodavnome za postupanje povodom zahtjeva. 8. Odsjek Ministarstva za izbjeglice u Banjaluc i je Zaključkom broj 05-050-02-02-144/02 od 13. listopada 2003. godine odbacio apelantov z ahtjev za povratom prijepornoga stana. U o brazloženju zaklj učka je naved eno da je apel ant zahtjevom od 22. srpnja 2002. godine za tražio povrat prijepornoga stana, a kako je rok za podnošenje zahtjeva za povratom stanova bio 19. travanj 2000. godine, zaključeno je da je zahtjev podnesen nakon proteka zakonskoga roka. 9. Apelant je protiv zaključka uložio priziv koji je u Ministarstvu za izbjeglice primljen 21. listopada 2003. godine i zaveden pod brojem 02-144/02. Obzirom na to da Ministarstvo za izbjeglice nije donijelo odluku povodom priziva, apelant je pred V rhovnim sudom pokrenuo upravni spor zbog š utnje administracije. 10. Vrhovni je sud Rješenjem broj U-1019/04 od 14. lipnja 2006. godine apelantovu tužbu odba cio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navede no da je apelant tužbom pobio zaključak od 13. listopada 2003. godine, a da je tuž eno Ministarstvo za izbjeglice u odgovoru na tužbu navelo da je apelant uložio priziv protiv zaključka od 13. listopada 2003. godine i da je priziv primljen 22. listopada 2003. godine, ali da nije proslijeđen drugostupanjskome tijelu jer je zagubljen. Nadalje je u obrazlože nju navedeno da je iz pobijanoga akta (zaključka) vidljivo da je akt donesen kao prvostupanjsko rješenje protiv kojega je bilo moguće uložiti priziv Ministarstvu za izbjeglice o čemu je u rješenju apelantu dana uputa, pa je očito da je on mogao uložiti priziv i nakon toga pokrenuti upravni spor protiv drugostupanjskoga rješenja donesenoga povodom priziva ukoliko ne bi bio zadovoljan drugostupanjskome odlukom. Vrhovni je sud tužbu odbacio na temelju članka 7. st. 1. i 2. i članka 29. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima u kojima je propisano da se protiv prvostupanjskoga upravnoga akta upravni spor može pokrenuti samo ako protiv tog akta nema mjesta prizivu u upravnome postupku, odnosno da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako ustvrdi da se protiv upravnoga akta koji se tužbom pobija mogao izjaviti priziv, pa nije uopće ili nije pravodobno izjavljen. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 11. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za za štitu ljudskih pr ava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), jer je Vrhovni sud odbacio njegovu tužbu kao nedopuštenu, iako apelant nije imao drugo pravno sredstvo osim tužbe zbog šutnje administracije, budući nikada nije riješen njegov priziv na 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 zaključak o odbaciva nju zahtjeva za povratom prijepornoga stana. Apelant je nave o da je očito da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer nije imao mogućnost isposlovati konačnu odluku u upravnome sporu, jer mu je to pravo onemogućila najviša sudska instanca u Republici Srpskoj. 12. Ministarstvo za izbjeglice je navelo da nije bilo povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je V rhovni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu kao nedopuštenu, imajući u vidu relevantne z akonske odredbe kojima je regulirano pitanje dopuštenosti tužbe u upravnome sporu. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena. V. Relevantni propisi 13. Zakon o upravnim spor ovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 12/94) Članak 7. Upravni se spor može pokrenuti samo protiv upravnoga akta koji je donesen u drugom stupnju. Upravni se spor može pokr enuti i pr otiv prvostupanjskoga upravnoga akta protiv kojega nema mjesta prizivu u upravnome postupku. Članak 8. Upravni se spor može pokr enuti i kada mjer odavno tijelo povodom zahtjeva, odnosno povodom priziva stranke nije donijelo odgovarajući upravni akt, pod uvjetima pr edviđenim ovim zakonom. Članak 29. stavak 1. točka 4. i stavak 2. Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako ustvrdi: 4. da se protiv upravnoga akta koji se tužbom pobija mogao izjaviti priziv, pa nije uopće ili nije pravodobno izjavljen. Zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka sud će odbaciti tužbu u svakome stadiju postupka. VI. Dopustivost 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i He rcegovine, Ustavni sud, također , ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmat rati apel aciju s amo ako s u prot iv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 16. U konkretnome slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Rješenje V rhovnog suda broj U-1019/04 od 14. lipnja 2006. godine protiv kojega nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijano je rješenje doneseno 14. lipnja 2006. godine, a apelacija je podnesena 2. kolovoza 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona čno, apelac ija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima fa cie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, č lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 18. Apelant pobija navedeno rješenje Vrhovnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka, što uključuje: Š...Ć e) Pravo na pravično sasluš anje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe pr otiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u raz umnome roku pr ed neovisnim i nepristranim, zakonom utemeljenim sudom. Š...Ć 19. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje pokreću pitanje je li apelant imao učinkovito pravo pristupa sudu koji bi odlučio o njegovome građanskome pravu povrata prijepornoga stana obzirom na to da je V rhovni sud odbacio njegovu tužbu iz formalnih razloga na temelju odredbe Zakona o upravnome sporu koja, kako je naveo a pelant, nije mogla biti primijenjena u konkretnome slučaju. 20. Ustavni će sud razmotriti apelantove navode u svezi sa pravom na pristup sudu kao jednim od načela pravičnoga suđenja. Prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava, u članak 6. stavak 1. Europske konvencije ugrađeno je "pravo na sud", a jedan vid tog prava je pravo na pristup, tj. pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Međutim, to pravo nije apsolutno, ono može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se ka ko su ona dopuštena, jer pravo na pristup sudu po samoj svojoj naravi zahtijeva državno uređenje. U tom pogledu, države ugovornice uživaju određe nu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštivanju zahtjeva iz Europske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograniča vaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila nar ušena s ama bit p rava. Nadalj e, ograničen je neće bit i sukladno članku 6. stavak 1. ako ne teži legitimnome cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi presudu u predmetu Stubbings and Oth ers v. the United King dom od 22. listopada 1996. godine, Re ports of Judge ments and De ci - sions 1996-IV, stavak 50). 21. Iz činjenica konkretnoga slučaja proizlazi da je apelant svoj zahtjev za povratom prijepornoga stana podnio Ministarstvu za izbjegl ice kao mj erodavnome tij elu za rješ avanje u ov oj upravnoj stvari u lipnju 2000. godine, ali da tuženi nije postupio prema tom zahtjevu nego tek nakon a pelantove urgencije iz srpnja 2002. godine. T uženi je apelantovu urgenciju smatrao zahtjevom i odbacio ga je ka o nepravodoban. Iako je neprijeporno da je tuženi uložio priziv na za ključak o odbacivanju zahtjeva za povratom prijepornoga stana, tuženi nije nikada postupio povodom priziva. V rhovni je sud u postupku povodom apelantove tužbe u upravnome sporu bio upoznat sa činjenicom da je apela nt uložio priziv na prvostupanjski zaključak, je r je to u odgovoru na tužbu Ministarstvo za izbjeglice kao tu ženi pri znao, ali je n avedeno da j e priziv zagubljen. Imajući u vidu takvo č injenično stanje, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud bio dužan postupiti sukladno članku 8. Zakona o upravnim sporovima prema kojemu se upravni spor može pokrenuti i kada mjerodavno tijelo povodom zahtjeva , odnosno povodom priziva stranke nije donijelo odgovarajući upravni akt. Međutim, Vrhovni je sud prešao preko činjenice da je apelantov priziv izgubljen, odnosno da predme t nije proslijeđen drugostupanjskome tijelu Ministarstva za izbjeglice na postupanje krivnjom tuženoga i odbacio je apelantovu tužbu kao nedopuštenu uz pozivanje na č l. 7. i 29. stavak 1. točka 4. Zakona u upravnim sporovima. Ustavni sud smatra ovakvu odluku Vrhovnog suda pogrešnom jer nije bilo mjesta primjeni ovih odredaba, a posebice članka 29. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, imajući u vidu činjenicu da je apela nt podnio priziv Ministars tvu za izbjeglice kao mje rodavnome tijelu, te je imao pravo pokrenuti upravni spor zbog "šutnje administracije" nakon što njegov priziv nije riješen. Ovakvim je postupanjem Vrhovnog suda došlo do ograničenja apelantovog prava na pristup sudu tako što je ugrožena sama bit apelantovog prava o kojemu se trebalo odlučivati u ovome upravnome postupku, a to je povrat prijepornoga stana. V rhovni je sud bio dužan postupati povodom apelantove tužbe i otkloniti sve propuste u svezi sa postupanjem povodom apelantovog zahtjeva za povratom prijepornoga stana do kojih je došlo u postupku pred nižestupanjskim upravnim tijelima, a glede pravodobnosti apelantovog zahtjeva za povratom prijepornoga stana. Ustavni sud smatra da za ograničenje apela ntovog prava na pristup sudu nije postojao legitima n cilj niti je uspostavljena nužna proporcionalnost zbog čega je došlo do povrede njegovoga prava na pristup sudu kao jednog od temeljnih načela prava na pravično suđenje. 22. Ustavni je sud zaključio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII. Zaključak 23. Ustavni sud smatra da je došlo do povrede prava na pristup sudu kao jednog od temeljnih načela prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u situaciji kada je V rhovni sud odbacio apelantovu tužbu u upravnome sporu kao nedopuštenu, iako su činjenice predmeta ukazivale na to da je tužba bila dopuštena i da je Vrhovni sud trebao postupiti povodom tužbe sukladno članku 8. Zakona o upravnim sporovima u kojemu je propisana mogućnost pokretanja upravnoga spora zbog "šutnje administracije". 24. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i čla nka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 25. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovin e u Vijeću od pet sudija u predmetu bro j AP 2329/06, rješavajući apelac iju Ekrema Ibragića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alin eja 2, člana 61 st. 1 i 2 i čl ana 64 stav 1Pravila Ustavnog suda Bosne i Her cegovine ("S lužbeniglasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatixa Haxiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Ekrema Ibragića. Utvrđuje se povreda član a II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konv encije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu. Ukida s e Rje šenje Vrh ovnog s uda R epublike Srpske broj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine. Predmet se vra ća Vrhovnom s udu Republike Srpske koji je dužan da po hitno m postupku don ese novu odluku, u skl adu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovin e i člano m 6 stav 1 Evropske konvencije. Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluk e obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odl uka, u skladu sa člano m 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku obj aviti u " Službenom g lasniku Bos ne i Hercegovine", " Službenim nov inama Fed eracije Bos ne i Hercegovine", " Službenom g lasniku R epublike Srpske " i "Službenom glas niku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Ekrem Ib ragić (u daqnjem tekstu: apelan t) iz Banje Luke, kog z astupaju M ile Kovače vić i Marica Đukanović, advokati iz Gradišk e, podnio je 2. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bo sne i Hercegovine ( u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješewa Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Vr hovni sud) br oj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu član a 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike S rpske, Odsjek u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Ministarstvo za izbjeglice) zatraženo je 14. marta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Minis tarstvo za iz bjeglice dosta vilo je odg ovor na apelaciju 10. aprila 2008. godine, a Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu član a 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Ministarstva za izbjeglice dostavljen je apelantu 14. aprila 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Čiw enice predme ta koje proiz ilaze iz apelantov ih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Apelant je 19. juna 2000. godine pr eporučenom pošiqkom iz Švedske, u kojoj trenutno boravi nakon što je u ratu izbjegao iz Banje Luke, p oslao Ministarstvu za izbjeglice zahtjev za povraćaj stana u ulici Husinskih rudara broj 63 u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: sporni stan). Apelant je 22. jula 2002. godine urgirao u Ministarstvu za izbjeglice da se riješi njegov zahtjev za povraćaj spornog stana. 7. Na apelantov zahtjev Ministarstvo za izbjegli ce je 9. juna 2003. godine izdalo apelantu uvjerenje u kom je navedeno da se na osnovu uvida u evidenciju prijema pošte - protokola tog Ministarstva, potvrđuje da je 6. jula 2000. godine zaprimljen apelantov zahtjev za povraćaj spornog stana i da je zaveden pod brojem 4963/00, te upućen u odjeljenje Ministarstva za izbjeglice - OMI Bawa Luka kao nadlež nom za pos tupanje povodom zahtjeva. 8. Odsjek Ministarstva za izbjeglice u Bawoj Luci je Zakqučkom broj 05-050-02-02-144/02 od 13. oktobra 2003. godine odbacio apelantov zahtjev za povrać aj spornog stana. U obrazloženju zakqučka navedeno je da je apelant zahtjevom od 22. jula 2002. godine zatražio povraćaj spornog stana, a kako je rok za podnošenje zahtjeva za povraćaj stanova bio 19. april 2000. godine, zakqučeno je da je zahtjev podnesen n akon što je protekao zakonski rok. 9. Ape lant je prot iv zakq učka uložio ž albu koja j e u Ministarstvu za izbjeglice pri mljena 21. oktob ra 2003. godine i zavedena po d brojem 02-144/02. S ob zirom na to da Ministarstvo za iz bjeglice nije donij elo odluku pov odom žalbe, apelant je pred Vrhovnim sudom pokrenuo upravni spor zbog šutnje administracije. 10. Vrhovni sud je Rješenjem broj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine apelan tovu tužbu odbaci o kao nedo zvoljenu. U obrazloženju rješewa navedeno je da je apelant tužbom osporio zakqučak od 13. okto bra 2003. godine, a da je tuženo Ministarstvo za izbjeglice u odgovo ru na tužbu navelo da je apelant uložio žalbu protiv za kqučka od 1 3. oktobra 2 003. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 godine i da je žalba primljena 22. oktobra 2003. godine, ali da nije proslijeđena drugostepenom organu jer je zagubljena. Dalje je u obrazloženju navedeno da je iz osporenog akta (zakqučka) vidqivo da je akt donesen kao prvostepeno rješenje protiv kog je bilo mog uće uložiti žalbu M inistarstvu za izbjeglice o čemu je u rješenju apelantu dato uputstvo, pa je očigledno da je on mogao da uloži žalbu i nakon toga da pokrene upravni spor protiv drug ostepenog rješ ewa done senog povodom ža lbe ukoliko ne bi bio zadovoljan drugostepenom odlukom. Vrhovni sud je tužbu odbacio na osnovu člana 7 st. 1 i 2 i člana 29 stav 1 tačka 4 Zakona o upravnim sporovima u kojima je propisano da protiv prvos tepenog upravnog akta upra vni spor mož e da pokrene samo ako protiv tog akta nema mjesta žalbi u upravnom postupku, odn osno da će sud rješenjem da odbac i tužbu ako utvrdi d a se prot iv upravnog akta koji s e tužbom osporava mogla izjaviti žalba, pa nij e uopšte ili nij e blagovremeno izjavljena. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 11. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i H ercegovine i člana 6 stav 1 Evropske ko nvencije za zaštitu qudskih pr ava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je Vrhovni sud odb acio njegovu tužbu kao n edozvoljenu, iako apelant nije imao drugo pravno sredstvo sem tužbe zbog šutnje administracije, budući da nikad nije riješena njegova žalba na zakqučak o odbac ivanju zahtjeva za povraćaj sporno g stana. Apelant je naveo da je očigledno da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđe no jer nije imao mogućnos t da iz dejstvuje konačnu odluku u upravnom s poru, jer m u je to pra vo onemogućila najviša sudska instanca u Republici Srpskoj. 12. M inistarstvo za izbjeg lice je nav elo da nije bilo povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evro pske konvencije, jer je Vrhovni sud pravilno odbacio a pelantovu tužbu kao nedozvoljenu, i majući u vidu rel evantne zakonske odredbe ko jima je regulisano pi tanje dopuštenosti tužbe u upravnom s poru. Predlož eno je da se ape lacija odbij e kao neosnovana. V. Relevantni propisi 13. Zakon o upravnim sporovima ("Službeni g lasnik Republike Srpske" broj 12/94) Član 7 Upravni spor mož e da s e pokrene samo prot iv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Upravni spor mož e da s e pokrene i protiv prvos tepenog upravnog akta protiv kog nem a mje sta ž albi u uprav nom postupku. Član 8 Upravni spor mož e da s e pokrene kad nadlež ni or gan povodom zahtjeva, odnosno povodom žalbe stranke nije donio odgovarajući uprav ni akt, pod us lovima predv iđenim ovim zakonom. Član 29 stav 1 tačka 4 i stav 2 Sud će rješenjem da odbaci tužbu ako utvrdi: 4. da s e protiv u pravnog a kta koji s e tuž bom osporava mogla izjaviti žalba, pa nije uopšte ili nije blagovremeno izjavljena. Zbog razloga iz stava 1 ovog člana sud će da odbaci tužbu u svakom stadijumu postupka. VI. Dopustivost 14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima ap elacionu nadležnost u pitawim a koja su sadržana u ovom ustavu kad on a postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravi la Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaci ju samo ako su proti v presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova koji su mogući s hodno za konu. Zatim , rješe nje koje je ospore no doneseno je 14. juna 2006. godine, a ap elacija je podnesena 2. avgusta 2006. godine, tj. u roku od 60 dana k ako je prop isano članom 16 stav 1 Pr avila Ustavnog suda. Na kraju, apelac ija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima fa cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odr edbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl ana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 18. Apelant osporava n avedeno rješenje Vrho vnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i H ercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovin e u relevantno m dijelu glasi: Sva lica na t eritoriji Bos ne i He rcegovine uživ aju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6 stav 1 Evropske k onvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom u tvrđivawa građanskih prava i obave za ili osnovanosti bilo kakve krivične optu žbe protiv njeg a, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred ne zavisnim i neprist rasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć 19. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje pokreću pitaw e da li je apelant ima o djelotv orno pravo pristupa sudu koji bi odlučio o w egovom g rađanskom pra vu povraćaja spornog s tana s obzirom na to d a je Vrhov ni sud odbacio njegovu tužbu iz formalnih razloga na osnovu odredbe Zakona o upravnom sporu koja, kako je naveo apelant, nije mogla da se primijeni u konkretnom slučaju. 20. Ustavni sud će da razmotri apelantove navode u vezi sa pravom na pris tup su du kao je dnim od principa prav ičnog suđewa. Shodno tumač enju Evropskog suda za qudska prava, u član 6 stav 1 Evropske konvencije ugrađeno je "pravo na sud", a jedan vid tog prava je pravo na pristup, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudom u građanskim stvarima. Međutim, to pravo nije aps olutno, ono mož e da podlij eže og raničewima. Podrazumijeva se kako su ona dozvoljena, jer pravo na pristup sudu po samoj svojoj prirodi zahtijeva državno uređenje. U tom pogledu, države ugovorn ice uživaju određen u slobodu procjene, ia ko konačnu odluku o poštovaw u zah tjeva iz Evropske k onvencije donosi sud. Sud mor a da se uvjeri da ograničewa koja s u se primij enila ne og raničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama suština prava. Dalje, ograničenje neće da bude u skladu sa članom 6 stav 1 ako ne teži legitimnom ciq u i ako ne pos toji raz uman odnos proporcionalnosti između sredstava koja su upotrijebljena i cilja koji nastoji da se ostvari (vidi p resudu u predmetu Stubbings and Oth ers v. the United King dom od 22. oktobra 1996. godine, Re ports of Judge ments and De ci sions 1996-IV, stav 50). 21. Iz činjenica konkret nog slu čaja proiz ilazi da je apelant svoj zahtjev za povraćaj spor nog stana podni o Ministarstvu za iz bjeglice kao nadlež nom organu z a rješavanje u ovoj upravno j stvari u junu 2000. godine, ali da tuženi nije postupi o shodno tom zahtjevu nego tek nakon apelantove urgencije iz jula 2002. godine. Tuženi je apelantovu urgenciju smatrao zahtjevom i odbacio ga je kao neblagovremen. Iako je ne sporno da j e tuže ni uložio ža lbu na za kqučak o odbacivanju zahtjeva za povraćaj spo rnog stana, tuženi ni je nikad post upio povodom ž albe. Vrhovni s ud je u postupku povodom apela ntove tu žbe u upra vnom sporu bio u poznat s a činjenicom da je apela nt uložio ž albu na prvos tepeni zakqučak, jer je to u odgovor u na tužbu Ministarstvo za izbjeglice kao tuž eni priznao, ali je nav edeno da je ža lba zagubljena. Imajući u vidu takvo činjenično stanje, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud bio dužan da postupi u skladu sa članom 8 Zakona o upravnim sporovima shodno kojem upravni spor može da se pokrene i kad na dležni or gan povodom zahtjeva, odnosno povodom ža lbe stra nke nije donio od govarajući uprav ni akt. Međutim, Vrhovni s ud je pre šao preko činje nice da je apelantova žalb a izgubljena, odnosno da p redmet nije proslijeđen drugostepenom organu Ministarstva za izbjeglice na postupanje krivicom tuženog i odbacio je apelantovu tužbu kao nedozvoljenu uz pozivanje na čl. 7 i 29 stav 1 tačka 4 Zakona u upravnim spo rovima. Ustavni sud smatra ovak vu odluku Vrhovnog s uda pog rešnom jer nij e bilo mjes ta primje ni ovih odredbi, a p osebno člana 29 stav 1 tačka 4 Zakon a o upravni m sporovima, imajući u vidu činjenicu da je apelant podnio žalbu Ministarstvu za iz bjeglice kao nadlež nom organu, te je im ao pravo da pokre ne upravni s por zbog " šutnje administ racije" nakon što njegova žalba nije riješena. Ovak vim postupanjem Vrhovnog s uda došlo j e do ogra ničewa ape lantovog prava na pristup sudu tako što je ugrožena sama suština apelanto vog prava o ko jem je trebalo da se odluč uje u ovom upravn om postupku, a to je povraćaj s pornog st ana. Vrhovni s ud je bio dužan da postupa povo dom apelantove tužbe i da otklo ni sve propuste u vezi sa postupanjem povodom apelantovog zahtjeva za povraćaj s pornog st ana do kojih je došlo u postupku pred nižestepenim upravnim organima, a u pogledu blagovremenosti apelantovog zahtjeva za povraćaj spornog stana. Ustavni sud smatra da za ograničenje apelantovog prava na pristup sudu nije postojao legitima n ciq niti je uspos tavljena neophodna proporcionalnost zbog čega je došlo do povrede njegovog prava na pristu p sudu kao jednog od osnovnih principa prava na pravično suđenje. 22. Ustavni sud je zakqučio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. VIII. Zakqučak 23. Ustavni sud smatra da je došlo do po vrede prava na pristup sudu kao jednog od osnovnih principa prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u situaciji kad je Vrhovni sud odbacio apelantovu tužbu u up ravnom sporu kao nedozvoljenu, i ako su činjenice predmeta ukazivale na to da je tužba bila dozvoljena i da je Vrhovni sud treb ao da postupi povodom tužbe u skladu sa članom 8 Zakona o upravnim s porovima u kom j e propisana mogućnost da s e pokrene upra vni spor z bog "šut nje administracije". 24. Na osnovu član a 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravi la Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u di spozitivu ove odluke. 25. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, o dluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatixa Haxiosmanović, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u V ijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2329/06, rješav ajući apel aciju Ekrema Ibragića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnikBosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Ekrema Ibragića. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava B osne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za za štitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu. Ukida se Rješenje V rhovnog suda Republike Srpske broj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", " Službenim novinama Federacije B osne i Hercegovine", " Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Ekrem Ibragić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokati iz Gradiške, podnio je 2. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: V rhovni sud) broj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministarstva za iz bjeglice i ra seljena lica Republike Srpske, Odsjek u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za izbjeglice) zatraženo je 14. marta 2008. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. 3. Ministarstvo za izbjeglice dostavilo je odgovor na apelaciju 10. aprila 2008. godine, a V rhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Ministarstva za izbjeglice dostavljen je a pelantu 14. aprila 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelant je 19. juna 2000. godine preporučenom pošiljkom iz Švedske, u kojoj trenutno boravi nakon što je u ratu izbjegao iz Banje Luke, poslao Ministarstvu za izbjeglice zahtjev za povrat stana u ulici Husinskih rudara broj 63 u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: sporni stan). Apelant je 22. jula 2002. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 godine urgirao u Ministarstvu za izbjeglice da se riješi njegov zahtjev za povrat spornog stana. 7. Na apelantov zahtjev Ministarstvo za izbjeglice je 9. juna 2003. godine izdalo apelantu uvjerenje u kojem je navedeno da se na osnovu uvida u evidenciju prijema pošte - protokola tog Ministarstva, potvrđuje da je 6. jula 2000. godine zaprimljen apelantov zahtjev z a povrat spornog stana i da je zaveden pod brojem 4963/00, te upućen u odjeljenje Ministarstva za izbjeglice - OMI Banja Luka kao nadležnom za postupanje povodom zahtjeva. 8. Odsjek Ministarstva za izbjeglice u Banjoj Luci je Zaključkom broj 05-050-02-02-144/02 od 13. oktobra 2003. godine odbacio apelantov z ahtjev za povrat spornog stana. U obrazloženju zaključka navedeno je da je apelant zahtjevom od 22. jula 2002. godine zatražio povrat spornog stana, a kako je rok za podnošenje zahtjeva z a povrat stanova bio 19. april 2000. godine, zaključe no je da je zahtjev podne sen nakon proteka zakonskog roka. 9. Apelant je protiv zaključka uložio žalbu koja je u Ministarstvu za izbjeglice primljena 21. oktobra 2003. godine i zavedena pod brojem 02-144/02. S obzirom na to da Ministarstvo za izbjeglice nije donijelo odluku povodom žalbe, apelant je pred Vrhovnim sudom pokrenuo upravni spor zbog š utnje administracije. 10. Vrhovni sud je Rješenjem broj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine apelantovu tužbu odba cio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja navedeno je da je apelant tužbom osporio zaključak od 13. oktobra 2003. godine, a da je tuž eno Ministarstvo za izbjeglice u odgovoru na tužbu navelo da je apelant uložio žalbu protiv zaključka od 13. oktobra 2003. godine i da je žalba primljena 22. oktobra 2003. godine, ali da nije proslijeđena drugostepenom or ganu jer je zagubljena. Nadalje je u obrazlože nju navedeno da je iz osporenog akta (zaključka) vidljivo da je akt donesen kao prvostepeno rješenje protiv kojeg je bilo moguće uložiti žalbu Ministarstvu za izbjeglice o čemu je u rješenju ape lantu dato uputstvo, pa je očigledno da je on mogao uložiti žalbu i nakon toga pokrenuti upravni spor protiv drugostepenog rješenja donesenog povodom žalbe ukoliko ne bi bio zadovoljan drugostepenom odlukom. Vrhovni sud je tužbu odbacio na osnovu člana 7. st. 1. i 2. i člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima u kojima je propisano da se protiv prvostepenog upravnog akta upravni spor može pokrenuti samo ako protiv tog akta nema mjesta žalbi u upravnom postupku, odnosno da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti ž alba, pa nije uopće ili n ije blagovreme no izjavljena. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 11. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II /3.e) Ustava Bosne i Hercego vine i čl ana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je Vrhovni sud odbacio njegovu tužbu kao nedopuštenu, iako a pelant nije imao drugo pravno sredstvo osim t užbe zbog šutnje administracije, budući da nikada nije riješena nje gova žalba na zaključak o odbaciva nju zahtjeva za povrat spornog stana. Apelant je naveo da je očigledno da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer nije imao mogućnost isposlovati konačnu odluku u upravnom sporu, jer mu je to pravo onemogućila najviša sudska instanca u Republici Srpskoj. 12. Ministarstvo za izbjeglice je navelo da nije bilo povrede apelantovog prava na pravič no suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je Vrhovni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu kao nedopuštenu, imajući u vidu relevantne z akonske odredbe kojima je regulirano pitanje dopuštenosti tužbe u upravnom sporu. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. V. Relevantni propisi 13. Zakon o upravnim spor ovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 12/94) Član 7. Upravni spor može se pokrenuti samo protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Upravni spor može se pokr enuti i pr otiv prvostepenog upravnog akta pr otiv kojeg nema mjesta žalbi u upravnom postupku. Član 8. Upravni spor može se pokr enuti i kada nadležni or gan povodom zahtjeva, odnosno povodom žalbe stranke nije donio odgovarajući upravni akt, pod uvjetima pr edviđenim ovim zakonom. Član 29. stav 1. tačka 4. i stav 2. Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi: 4. da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, pa nije uopće ili nije blagovremeno izjavljena. Zbog razloga iz stava 1. ovog člana sud će odbaciti tužbu u svakom stadiju postupka. VI. Dopustivost 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmat rati apel aciju s amo ako s u prot iv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje V rhovnog suda broj U-1019/04 od 14. juna 2006. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje doneseno je 14. juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 2. augusta 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima fa cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, č lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 18. Apelant osporava navede no rješenje V rhovnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II /3.e) Ustava Bosne i Hercego vine i čl ana 6. stav 1. Evropske konvencije. Član II/3.e) Ustava Bosne i Herce govine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Her cegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć e) Pravo na pravično sasluš anje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u releva ntnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u raz umnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć 19. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje pokreću pitanje je li apelant imao dje lotvorno pravo pristupa sudu koji bi odlučio o njegovom građanskom pravu povrata spornog stana s obzirom na to da je Vrhovni sud odbacio njegovu tužbu iz formalnih razloga na osnovu odredbe Zakona o upravnom sporu koja, kako je naveo ape lant, nije mogla biti primijenjena u konkretnom slučaju. 20. Ustavni sud će razmotriti apelantove navode u vezi sa pravom na pristup sudu kao jednim od principa pravičnog suđenja. Prema tumačenju Evropskog suda za ljudska prava, u član 6. stav 1. Evropske konvencije ugrađeno je "pravo na sud", a jedan vid tog prava je pravo na pristup, tj. pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Međutim, to pravo nije apsolutno, ono može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena, jer pravo na pristup sudu po samoj svojoj prirodi zahtijeva državno uređenje. U tom pogledu, države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštivanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograniča vaju niti smanjuju pristup koji j e pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama s uština prava. Nad alje, ogr aničenje n eće biti u skladu sa članom 6. stav 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi presudu u predmetu Stubbings and Oth ers v. the United King dom od 22. oktobra 1996. godine, Re ports of Judge ments and De ci sions 1996-IV, stav 50). 21. Iz činjenica konkretnog slučaja proizlazi da je apelant svoj zahtjev za povrat spornog stana podnio Ministarstvu za izbjeglice kao nadležnom organu za rješavanje u ovoj upravnoj stvari u junu 2000. godine, ali da tuženi nije postupio prema tom zahtjevu nego tek nakon apelantove urgencije iz jula 2002. godine. T uženi je apelantovu urgenciju smatrao zahtjevom i odbacio ga je kao neblagovremen. Iako je ne sporno da je tuženi uložio žalbu na zaključak o odbacivanju zahtjeva za povrat spornog stana, tuženi nije nikada postupio povodom žalbe. Vrhovni sud je u postupku povodom apelantove tužbe u upravnom sporu bio upoznat sa činjenicom da je apela nt uložio žalbu na prvostepeni zaključak, jer je to u odgovoru na tužbu Ministarstvo za izbjeglice kao tuženi priznao, ali je naved eno da je žal ba zagubljena. Imajući u vid u takvo činjenično stanje, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud bio dužan postupiti u skladu sa članom 8. Zakona o upravnim sporovima prema kojem se upravni spor može pokrenuti i kada nadležni or gan povodom zahtjeva, odnosno povodom žalbe stranke nije donio odgovarajući upravni akt. Međutim, V rhovni sud je prešao preko činjenice da je apelantova žalba izgubljena, odnosno da predmet nije proslijeđen drugostepenom or ganu Ministarstva za izbjeglice na postupanje krivicom tuženog i odbacio je apelantovu tužbu kao nedopuštenu uz pozivanje na čl. 7. i 29. stav 1. tačka 4. Zakona u upravnim sporovima. Ustavni sud smatra ovakvu odluku V rhovnog suda pogrešnom jer nije bilo mjesta primjeni ovih odredaba, a posebno člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima, imajući u vidu činjenicu da je apelant podnio žalbu Ministarstvu za izbjeglice kao nadlež nom organu, te je imao pravo pokrenuti upravni spor zbog "šutnje administracije" nakon što njegova žalba nije riješena. Ovakvim postupanjem Vrhovnog suda došlo je do ograničenja apelantovog prava na pristup sudu tako što je ugrožena sama suština apelantovog prava o kojem se trebalo odlučivati u ovom upravnom postupku, a to je povrat spornog stana. Vrhovni sud je bio dužan postupati povodom apelantove tužbe i otkloniti sve propuste u vezi sa postupanjem povodom apelantovog zahtjeva za povrat spornog stana do kojih je došlo u post upku pred nižestepenim upravnim organima, a u pogledu blagovre menosti apelantovog zahtjeva za povrat spornog stana. Ustavni sud smatra da za ograničenje apelantovog prava na pristup sudu nije postojao legitiman cilj niti je uspostavljena neophodna proporcionalnost zbog čega je došlo do povrede njegovog prava na pristup sudu kao jednog od osnovnih principa prava na pravično suđenje. 22. Ustavni sud je zaključio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava B osne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII. Zaključak 23. Ustavni sud smatra da je došlo do povrede prava na pristup sudu kao jednog od osnovnih principa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u situaciji kada je V rhovni sud odbacio apelantovu tužbu u upravnom sporu kao nedopuštenu, iako s u činjen ice predm eta ukaziv ale na to d a je tužba b ila dopuštena i da je Vrhovni sud trebao postupiti povodom tužbe u skladu sa članom 8. Zakona o upravnim sporovima u kojem je propisana mogućnost pokretanja upravnog spora zbog "šutnje administracije". 24. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 25. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u predmetu broj AP 2371/06, rješav ajući apel aciju Milenka Samardžije, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnikBosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Valerija Galić, dopredsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Mato Tadić, sudac Krstan Simić, sudac na sjednici održanoj 17. travnja 2008. godine donio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Milenka Samardžije. Ustvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnome roku. Nalaže se Vladi Republike Srpske da Milenku Samardžiji u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnome roku, sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Nalaže se Vladi Republike Srpske da obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", " Službenim novinama Federacije B osne i Hercegovine", " Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Milenko Sama rdžija (u daljnje m tekstu: apelant) iz Banjaluke, koje ga zastupa Ranko Dukić , odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 7. kolovoza 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnome roku u postupku koji je pravomoćno okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001 295 od 12. rujna 2007. godine. Apelant je 24. ožujka 2008. godine obavijestio Ustavni sud da je postupak o njegovoj tužbi okončan i da je izvršena napla ta, ali da ne odustaje od apelacije. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda zatražena je 17. kolovoza 2006. godine, odnosno 13. ožujka 2008. godine, dostava odgovora na apelaciju. 3. Osnovni je sud 25. kolovoza 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni sud 24. ožujka 2008. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 14. ožujka 2008. godine, a odgovor Okružnog suda je dostavljen apela ntu 25. ožujka 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu se mogu sumir ati na sljedeći način. 6. Apelant je 31. siječnja 1990. godine Osnovnom sudu podnio tužbu radi naknade štete protiv tadašnjega SIZ-a za magistralne putove BiH u Sarajevu (kasnije JP "Putovi RS" Banjaluka; u daljnjem tekstu: prvotuženi) i RO "Kozaraputovi" u Banjaluci (kasnije "Kozara putovi" a.d. Ba njaluka; u daljnjem tekstu: drugotuženi). U tužbi je zatraže na naknada štete koja je nastala kada je apelantovo osobno vozilo naišlo na zaleđeni dio puta koji nije bio posut solju us lijed čega se vozilo zanijelo i udarilo u potporni zid zbog čega je na automobilu nastala znatna materijalna šteta. Apelant je zatražio naknadu materijalne štete u visini od 30.000,00 dinara sa kamatom i naknadu troškova postupka. 7. Osnovni je sud prvo ročište nakon podnesene tužbe održao 5. ožujka 1990. godine , a postupak je prekinut Rješenjem tog suda broj P-332/90 od 29. travnja 1993. godine zbog nastupanja okolnosti izazvane neposrednom ratnom opasnosti. U rješenju je navedeno da će postupak biti nastavljen na prijedlog jedne od stranaka kada prestanu okolnosti zbog kojih je postupak prekinut. 8. Apelant je 13. siječnja 1998. godine podnio Osnovnom sudu zahtjev za nastavkom postupka o njegovoj tužbi, zatražio je žurno zakazivanje ročišta i obavijestio sud o angažiranju odvjetnika koji će ga zastupati u postupku. Žurno zakaz ivanje ročišta apelant je ponovno zatražio 30. travnja 1998. godine o čemu je s ačinjena s lužbena zabi lješka. Dva naredn a ročiš ta održana 25. svibnja i 1. srpnja 1998. godine su odložena bez osobitoga obrazloženja, a na oba ročišta apelant je bio nazočan. I naredno ročište od 23. rujna 1998. godine je odgođeno na zahtjev prvotuženoga. Apelant se usprotivio odgađanju na neodređeno vrijeme, smatrajući da su se stekli uvjeti da se postupak okonča, ali je pristao na kratku odgodu. 9. Na ročište od 4. studenoga 1998. godine pristupili su apelant i prvotuženi, rasprava je održana i doneseno je rješenje o nastavku prekinutoga postupka, a ročište je odgođeno za 8. prosinac 1998. godine. Na na vedeno ročište apelant nije pristupio, pa je ročište odgođeno na neodređeno vrijeme. Apelant je 23. prosinca 1998. godine urgirao u Osnovnom s udu zakazivanje novoga ročišta. U svom je zahtjevu naveo da je već 20-ak puta usmeno reagirao u sudu da se postupak o tužbi okonča obzirom na to da je tužba podnesena 1990. godine. Apelant je ponovio zahtjeve za ž urnim rješavanjem predmeta 8. listopada 1999. godine, potom 30. siječnja i 14. prosinca 2001. godine, jer ni do tada Osnovni sud nije zakazao ročište za glavnu raspravu. 10. Osnovni je sud naredno ročište održao 22. travnja 2003. godine na kojemu je sud prihvatio apelantov prijedlog da vještak prometne struke provede vještačenje. Na pripremnome ročištu za glavnu raspravu koje je održano 4. rujna 2003. godine, a u smislu novoga Zakona o parničnome postupku koji je u međuvremenu stupio na snagu, sve stranke su bile nazočne, te je ročište i provedeno, nakon čega je ročište za glavnu raspravu zakazano za 22. listopad 2003. godine. Na ročištu od 22. listopada 2003. godine proveden je dokazni postupak, z aključena je glavna rasprava i dones ena je pres uda, a str ane su ob aviještene da pismeni otpravak presude mogu preuzeti 21. studenoga 2003. godine. Navedenom Presudom broj P-1071/98 od 21. studenoga 2003. godine usvojen je apelantov tužbe ni zahtjev i tuženi su obvezani na naknadu štete. Prvotuženi i drugotuženi su izjavili prizive na presudu 5. prosinca 2003. godine, odnosno 15. prosinca 2003. godine. 11. Okružni je sud o prizivima tuženih donio Rješenje broj Gž-108/04 od 10. veljače 2006. godine kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovni postupak. 12. Ponovni postupak pred Osnovnim sudom započet je pripremnim ročištem koje je zakazano za 17. listopad 2006. godine, na kojemu je apelant bio nazočan, ali je odgođeno jer nije bila iskazana dostava za drugotuže noga. I naredno pripremno ročište od 7. studenoga 2006. godine je odgođeno a li uz suglasnost parničnih str anaka. Kona čno je održano pripremno ročište 17. studenoga 2006. godine na kojemu su sve stranke bile nazočne, a ročište za glavnu raspravu je zakazano za 5. prosinac 2006. godine. Na navedenome ročištu, na kojemu je apelant bio nazočan, završen je dokazni postupak i zaključena je glavna rasprava. Osnovni je sud obavijestio strane u postupku da će presuda biti donesena 1. veljače 2007. godine, da bi stranke potom bile obaviještene da će se odgoditi donošenje presude zbog sučeve bolesti, da će presuda biti izrađena naknadno i biti dostavljena stranama u postupku sukladno odredbama Zakona o parničnome postupku. Osnovni je sud Presudom broj P- 564/06 (broj predmeta je u međuvremenu promijenjen) od 2. travnja 2007. godine usvojio apelantov tužbeni za htjev i obvezao prvotuženoga i drugotuženoga da a pelantu na ime naknade materijalne štete solidarno isplate iznos od 5.045,00 KM, kao i zateznu zakonsku kamatu, a odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev preko dosuđenoga iznosa, te zahtjev za nakna dom troškova postupka preko dosuđenoga iznosa. Okružni je sud, potom, u postupku o prizivu, Presudom broj 011-0-Gž-07-001-295 od 12. rujna 2007. godine odbio prizive prvotuženoga i drugotuženoga i u pobijanome dosuđujućem dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu. 13. Uvidom u predmetni spis Osnovnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da je pred tim sudom u tijeku post upak o reviziji prvotuženoga koja je u sudu primljena 26. listopada 2007. godine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 14. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), jer je od podnošenja njegove tužbe Osnovnom sudu prošlo više od 16 godina, a predmet i pored niza ur gencija nije okončan u razumnome roku . Apelant j e zatražio n aknadu nem aterijalne štete zbog kašnjenja u rješavanju njegovoga predmeta, kao i zbog toga što će izgubiti pravo na zateznu kamatu jer će ona teći od dana presuđenja, a postupak (u vrijeme kada je apelacija podnesena) još nije okončan. b) Odgovor na apelaciju 15. Okružni je sud naveo da je u razdoblju kada je predmetni spis dostavljen Okružnom sudu na rad o prizivu (26. siječanj 2004. godine) u tom sudu bio veliki broj neriješenih predmeta na referatu Gž. U odgovoru je, nadalje, nave deno da je 8. ožujka 2004. godine na tom referatu bilo 5.760 neriješenih predmeta, a predmeti su se, isključivo, sa izuzetkom zakonskih prioriteta, prema Planu o načinu rješavanja predmeta uzimali u rad prema starosti predmeta Gž, odnosno prema nadnevku prijema priziva u tom sudu. Konačno je navedeno da se, kod takvoga stanja stvari, apelantov predmet nije mogao uze ti u rad mimo navedenoga ustvrđenoga redoslijeda u rješavanju predmeta, tako da je po redu iznesen na sjednicu vijeća održanu 10. veljače 2006. godine kada je zbog povrede odredaba pa rničnoga postupka pobijana prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskome sudu na ponovni postupak. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena. 16. Osnovni je sud naveo da obzirom na to da je presuda Osnovnog suda od 21. studenoga 2003. godine u dosuđujućem dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, u predmetu je data nar edba za zakazivan jem roči šta za 17 . list opad 200 6. godine. Navedeno je da se ne može govoriti o bilo kakvom kršenju apelantovih prava obzirom na to da je u ra zumnome roku zakazano pripremno ročište i time je omogućeno stranama da ostvare svoja prava i riješe nastali spor. V. Relevantni propisi 17. Zakon o parničnome postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) "Članak 10. Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku." 18. Zakon o par ničnome po stupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) "Članak 10. Sud je dužan pr ovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje tr oškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. Članak 184. stavak 1. Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave." VI. Dopustivost 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i He rcegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmat rati apel aciju s amo ako s u prot iv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 21. U konkretnome slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001 295 od 12. rujna 2007. godine. Iako je a pelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda ona je dopustiva, jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke mjerodavnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija i spunjava i uvj ete iz člank a 16. st. 2 . i 4. Prav ila Ustavnog suda, jer nije očito (prima fa cie) neutemelje na, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, č lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant smatra da je zbog ne donošenje odluke u razumnome roku u postupku koji je u međuvremenu okončan presudom Okružnog suda od 12. rujna 2007. godine došlo do povrede njegovoga prava na pra vično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i čla nka 6. stavak 1. Europske konvencije. a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnome roku Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Herc egovine u relevantnome dijelu glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka što uključuje: Š...Ć e) Pravo na pravično sasluš anje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom." Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi: "1. Prigodom ustvrđivanja građans kih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe pr otiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnome roku pr ed neovisnim i nepristranim, zakonom utemeljenim sudom. Š...Ć" a.a) Relevantna načela 24. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i mjerodavnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apela nta (vidi Europski s ud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). 25. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u ustroju sudskoga sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). 26. Konačno, Europski je sud ukazao da je potrebna osobita marljivost mjerodavnih vla sti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18). a.b) Razdoblje koje se uzima u obzir 27. Ustavni sud opaža da je postupak o apela ntovoj tužbi pokrenut 1990. godine. Međutim, razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u mjerodavnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. prosinca 1995. godine, kao nadnevak kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti duljine postupka na koji se apelant žali, Ustavni će sud uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. prosinca 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stavak 37). U svezi s navedenim, Ustavni sud opaža da je u vrijeme od kada je utemeljena mjerodavnost Ustavnog suda postupak trajao pet godina, a uzimajući u obz ir stadij postupka dosti gnut od dana utemeljenja mjerodavnosti Ustavnog suda, postupak je ukupno trajao 17 godina i osam mjeseci, od čega je pet godina postupak bio prekinut. a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka 28. U konkretnome se slučaju radi o parničnome postupku radi naknade štete u kojemu je proveden doka zni postupak uvidom u relevantnu dokumentaciju i nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, kao i saslušanjem vještaka, stoga se može zaključiti da je postupak bio relativno složen. 29. Ustavni je sud ustvrdio da je, nakon što je predmetni postupak prekinut 1993. godine, apelant z ahtijevao pokretanje postupka u siječnju 1998. godine, a potom ponovio svoj zahtjev 30. travnja 1998. godine. U 1998. godini su održana četiri ročišta na kojima je apelant bio nazoč an i jedno na kojemu apelant nije nazoč io. Tri su ročišta odgođena zbog nedolaska jednoga od tuženih, odnosno traženja tuženih da im se dostavi relevantna dokumentacija, dok je četvrto ročište odgođeno na neodređeno vrijeme zbog ape lantovoga nedolaska. Ape lant je od 23. prosinca 1998. godine do 14. prosinca 2001. godine u više navrata urgirao u Osnovnom sudu da se postupak o njegovoj tužbi nastavi, ali je postupak nastavljen tek 2003. godine. Osnovni sud nije pružio nikakvo obrazloženje za nepoduzimanje bilo kakvih procesnih radnji na predmetnu tužbu u razdoblju od pet godina. Prvostupanjsku je presudu Osnovni sud ipak donio koncem 2003. godine, a potom je nakon priziva predmet proslijeđen Okružnom sudu u siječnju 2004. godine. Okružni je sud odluku o prizivu donio u veljači 2006. godine, dakle dvije godine nakon prijema predmeta u rad, pravdajući taj rok velikim brojem predmeta koji su bili na rješavanju pred tim sudom, a za čije je efikasnije rjašavanje napravljen plan kojim je predviđeno da se predmeti uzimaju u rad prema starosti predmeta Gž. U svezi sa prethodnim navodom, Ustavni sud podsjeća na stav Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava da veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi točka 28. ove odluke). Uvaž avajući napore redovitih sudova da pronađu mehanizme za rješava nje velikih zaostataka u radu, i dajući im određenu težinu prigodom ocjene opravdanosti duljine trajanja postupka, u konkretnome slučaju Okružnog suda, Ustavni sud smatra da redoviti sudovi tom prigodom moraju voditi računa o poštivanju prava na pravično suđenje u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava B osne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Redoviti sudovi prigodom izrade planova i strategija za rješavanje zaostalih predmeta moraju svaki pojedinačni postupak sagledati u cjelini i dužn i su neposredno primjenjiva ti načela na temelju kojih se ustvrđuje opravdanost duljine postupka. Primjenjujući ova načela, redoviti sudovi moraju dati prioritet u radu predmetima u kojima postupak u cjelini nerazumno dugo traje, a da sama stranka nije doprinijela duljini postupka. U konkretnome slučaju, postupak o apelantovoj tužbi je u vrijeme kada je nakon priziva došao na rješavanje pred Okružni sud trajao 14 godina (sa prekidom od pet godina), što je činjenica koju je Okružni sud morao uzeti u obzir kada je određivao prioritete u rješavanju zaostalih predmeta. Apelant je propustio doći na jedno ročište u tijeku cijeloga parničnoga postupka i, stoga, nje gov doprinos duljini trajanja postupka nije značajan, posebice imajući u vidu činjenicu da Osnovni sud pet godina nije poduzeo nikakvu procesnu radnju u njegovome predmetu, unatoč nizu apelantovih urgencija i molbi za rješavanjem predmeta. Nakon što je Okružni sud ukinuo presudu Osnovnog suda i predmet vratio na ponovni postupak, Osnovnom je trebalo osam mjeseci da zakaže pripremno ročište obzirom na to da je predmet primljen u Osnovni sud 22. veljače 2006. godine, što je, također , bilo neopravdano odugovlačenje postupka kada se to odgađanje sagleda u svezi sa postupkom u cjelini. 30. Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavku 27. ove odluke, uključujući z aključak o složenosti predmeta, njegov sta tus 14. prosinca 1995. godine, odnosno ukupnu duljinu postupka od 17 godina i osam mjeseci (od čega je pet godina postupak bio prekinut), kao i ponašanje prvostupanjskoga i drugostupanjs koga suda, te apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da duljina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednog od elemenata pra va na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete 31. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog duljine trajanja parničnoga postupka. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u zasebnim slu čajevima k ršenja zajamčenih ljuds kih pr ava i sloboda. 32. Prigodom odlučivanja o apelantovom zahtje vu za naknadom nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na prije ustvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine " broj 20/06, st. 48-51). Prema ustvrđenome načelu, a pelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnoga postupka o apelantovoj tužbi koji ulazi u okvir mjerodavnosti Ustavnog suda, ratione temporis, trajao nepunih 10 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj je iznos apelantu dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. VIII. Zaključak 33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Herce govine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kada se sveukupno trajanje postupka može, gotovo u potpunosti, staviti na teret ponašanju mjerodavnih redovitih sudova. Ustavni sud naglašava da redoviti sudovi, prigodom izrade planova i strategija za rješavanje zaostalih predmeta, moraju svaki pojedinačni postupak sagledati u cjelini i dužn i su neposredno primjenjiva ti načela na temelju kojih se ustvrđuje opravdanost duljine postupka. Primjenjujući ova načela, redoviti sudovi moraju dati prioritet u radu predmetima u kojima postupak u cjelini nerazumno dugo traje, a da sama stranka nije doprinijela duljini postupka. 34. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i čla nka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 35. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovin e u Vijeću od pet sudija u predmetu bro j AP 2371/06, rješavajući apelac iju Milenka Samarxije, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alin eja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravil a Ustavnogsuda Bosne i He rcegovine ("Službeni g lasnik Bosne iHercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatixa Haxiosmanović, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Milenka Samarxije. Utvrđuje se povreda član a II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Republike Srpske da Milenku Samarxiji u roku od tr i mjeseca od dana dostavljanja ove odluk e isplati iznos od 1.500 KM na ime nemater ijalne štete zbog toga što nije donesena sudska odluka u razumnom roku, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Nalaže se Vladi Republike Srpske da obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzetim s ciljem izvršewa ove odluke, u skl adu sa članom 74. stav 5. Pravi la Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku obj aviti u " Službenom g lasniku Bos ne i Hercegovine", " Službenim nov inama Fed eracije Bos ne i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 Hercegovine", " Službenom g lasniku R epublike Srpske " i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Milenko Samarxija (u daqnjem tekstu: apel ant) iz Banje Luke, kog zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 7. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bo sne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u postupku koji je pravosnažno okončan Presud om Okružnog s uda u Baw oj Luci (u daq njem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001 295 od 12. septembra 2007. godine. Apelant je 24. marta 2008. godi ne obavijestio Ustavni sud da je pos tupak o nje govoj t užbi okončan i da je izvršena naplata, ali da ne odustaje od apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu član a 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda zatraženo je 17. avgusta 2006. godine, odnosno 13. marta 2008. godine, da dostave odgovore na apelaciju. 3. Osnovni sud je 25. avgusta 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni sud 24. marta 2008. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 14. mar ta 2008. godine, a odgovor Okružnog suda je dostavljen apelantu 25. marta 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Čiw enice predme ta koje proiz ilaze iz apelantov ih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Apelant je 31. januara 1990. godine Osnovnom sudu podnio tužbu radi nakn ade štete protiv tadašnjeg SIZ-a za magistralne puteve Bi H u Sarajevu (kasnije JP "Putevi RS" Bawa Luka; u daqnjem tekstu: prvotuženi) i RO "Kozaraputevi" u Bawoj Luci (kasnije "Kozaraputevi" a.d. Bawa Luka; u daqnjem tekstu: drugotuženi). U tužbi je zatražena naknada štete koja je nas tala kad je apela ntovo putničko v ozilo naišlo na zaleđeni dio puta koji nije bio posut soqu usljed čega se vozilo zanijelo i udarilo u pot porni zid z bog čega je na a utomobilu nastala znatna materijal na šteta. Apelant je zatražio naknadu materi jalne štete u visini o d 30.000,00 dinara sa kamatom i naknadu troškova postupka. 7. Osnov ni sud j e prvo ročište na kon podnese ne tužbe održao 5. marta 1990. godine, a postupak je prekinut Rješenjem tog suda broj P-332/90 od 29. aprila 1993. godine zbog toga što je nastupila okolnost koj a je iz azvana neposre dnom ratnom opasnosti. U rješenju je navedeno da ć e postupak da bude nastavljen na predlog jedne od stranaka kad prestanu okolnosti zbog kojih je postupak prekinut. 8. Apelant je 13. januara 1998. godine podnio Osnovnom sudu zahtjev da se nastavi postupak o njegovoj tužbi, zatražio da se hitno zakaže ročište i obavijestio sud o angažovanju advokata koji će da ga zastupa u postupku. Hitn o zakazivanje ročišta apelant je pon ovo zatražio 30. apr ila 1998. godine o čemu je sačinjena službena zabilješka. Dva naredna ročišta održana 25. maja i 1. jula 1998. godine su odlo žena bez posebnog obrazložewa, a na oba ročišta ape lant je bio pris utan. I naredno ročište od 23. septem bra 1998. godine je odgođ eno na zahtjev prvotuženog. Apelant se usproti vio odgađanju na neodređeno vrijeme, smatrajući da su se stekli uslo vi da se postupak okonča, ali je pristao na kratku odgodu. 9. Na ročište o d 4. novembra 1998. godi ne pristupi li su apelant i p rvotuženi, raspr ava je održana i doneseno je rješenje o nastavku prekinutog postupka, a ročište je odgođeno za 8. decembar 1998. godine. Na ročište koje je navedeno apelant nije pristupio, pa je ročište odgođeno na neodređeno vrijeme. Apelant je 23. decembra 1998. godine urgirao u Osnovnom sudu da se zakaže novo ročište. U svom zahtjevu je naveo da je već 20-ak puta usmeno reagovao u sudu da se postupak o tužbi oko nča s obzirom na to da je tužba podnesena 1990. godin e. Apelant je ponovio zahtjeve da se hitno riješe predmeti 8. oktobra 1999. godine, zatim 30. januara i 14. decembra 2001. godine, jer ni do tad Osnovni sud nije zakazao ročište za glavnu raspravu. 10. Osnovni sud je naredno ročište održao 22. aprila 2003. godine na kom je sud prihvatio ap elantov predlog da vještak saobraćajne struke spr ovede vještačenje. Na prip remnom ročištu za glavnu raspravu koje je održano 4. septembra 2003. godine, a u smislu novog Zakona o parničnom postupku koji je u međuvremenu stupio na snagu, sve stranke su bile prisutne, te je ročište i sproved eno, nakon čeg a je ročišt e za g lavnu raspravu zakazano za 22. oktobar 2003. godine. Na ročištu od 22. oktobr a 2003. godine sproveden je dokazni postupak , zakqučena je glavna rasprava i donesena je presuda, a strane su obaviještene da pismeni otpravak presude mogu da preuzmu 21. novembra 2003. godine. Navedenom presudom broj P-1071/98 od 21. novembra 2003. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i tuženi su obavezani n a naknadu štete. Prvo tuženi i drugotuženi su izjavili žalb e na presudu 5. decembr a 2003. godine, odnosno 15. decembra 2003. godine. 11. Okružni sud je o žalbama tuženih donio Rješenje broj Gž-108/04 od 10. februara 2006. godine ko jim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet na ponovni postupak. 12. Ponovni pos tupak pred Osnovnim s udom za počet je pripremnim ročištem koje je zakaz ano za 1 7. oktobar 2 006. godine, na kom je apelant bio prisutan, ali je odgođeno jer nije bila iskazana dostava za drugotuženog. I naredno pripremno ročište o d 7. novembra 2006. godi ne je odgođeno al i uz saglasnost parničnih s tranaka. Konačno je održano pripremno ročište 1 7. novembra 2006. godine na kom su s ve stranke bile prisut ne, a ročište za g lavnu ras pravu je zakazano za 5. decembar 2006. godin e. Na ročištu k oje je navedeno, na kom je apelant bio prisutan, završen je dokazni postupak i zakqučen a je glavna rasprava. Osnovni sud je obavijestio strane u postupku da će presuda da bude donesena 1. februara 2007. godine, da bi stranke zatim bile obaviještene da će da se odgodi donošenje presude zbog sudijine bolesti, da će presuda da bude izrađ ena naknadn o i da bude dostavljena stranama u postupku u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Osnovni s ud je P resudom broj P-5 64/06 (broj predmeta je u međuvrem enu promi jenjen) od 2. april a 2007. godine usvojio apel antov tužbeni zahtjev i ob avezao prvotuženog i dr ugotuženog da apelantu na i me naknade materijalne štete sol idarno isplate iznos od 5.045,00 KM, kao i zateznu zakonsku k amatu, a odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, te zahtjev za naknadu troškova postupka preko d osuđenog iznosa. Okružni s ud je, zatim, u postupku o žalbi, Presudom broj 011-0-Gž-07-001-295 od 12. septembra 2007. godin e odbio žalb e prvotuženog i drugotuženog i u osporenom d osuđujućem dij elu potvrd io prvostepenu presudu. 13. Uvidom u predmetni spis Osnovnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je pred ti m sudom u toku po stupak o reviziji prvotuženog koja je u sudu primljena 26. oktobra 2007. godine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 14. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovin e i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je od podnošewa njegove tužbe Osnovnom sudu prošlo više od 16 god ina, a pred met i pored niz a urge ncija nije okončan u razumnom roku. Apelant je zatražio nak nadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u rješavanju njegovog predmeta, kao i zbog toga što će da izgubi pravo na zateznu kamatu jer će ona da teće od dana presuđewa, a postupak (u vrijeme kad je apelacija podnesena) još nije okončan. b) Odgovor na apelaciju 15. Okružni sud je naveo da je u per iodu kad je predm etni spis dostavljen Okružnom sudu na rad o žalbi (26. januar 2004. godine) u tom sud u bio veliki broj ne riješenih predmeta na referatu Gž. U odgovoru je, dalje, navedeno da je 8. marta 2004. godine na tom r eferatu bilo 5.760 p redmeta koji n isu riješeni, a predmeti su se, iskqučivo, sa izuzetkom zakonskih prioriteta, shodno Plan u o način u rješavawa predmeta uzimali u rad prema s tarosti predmeta Gž, od nosno prema datumu prijema žalbe u to m sudu. Na kraju je navedeno da, ko d takvog stawa stvari, apelantov predmet nije mogao da se uzme u rad mimo n avedenog utvrđeno g redoslijeda u rješavanju predmeta, tako da je po redu iznesen na sjednicu vijeća održanu 10. februara 2006. godine k ad je zbog povrede odredb i parničnog pos tupka os porena prvos tepena pre suda ukinuta i predmet v raćen prvos tepenom s udu na ponov ni postupa k. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. 16. Osnovni sud je naveo da s obzir om na to da je pr esuda Osnovnog suda od 21. novembra 2003. godine u dosuđujućem dijelu ukinuta i p redmet vraćen n a ponovni postupak, u p redmetu je data naredba da se zakaže ročište za 17. oktobar 2006. godine. Navedeno je da ne može da se g ovori o bilo kakvom krše nju apelantovih prava s obzirom na to d a je u ra zumnom roku zakazano pripremno ročište i time je omogućeno stranama da ostvare svoja prava i riješe nastali spor. V. Relevantni propisi 17. Zakon o parničnom pos tupku ("Službeni lis t SFRJ " br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasni k Republik e Srpske" br . 17/93, 14/94 i 32/94) "Član 10 Sud je du žan da nas toji da s provede postupa k bez odugovlačewa i sa što manje troškova i da one mogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." 18. Zakon o parničnom pos tupku ("Službeni g lasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) "Član 10 Sud je du žan da s provede postupak bez odu govlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 184 stav 1 Sud će da done se pre sudu i iz radi pisme ni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od da na zakq učewa glavne rasprave." VI. Dopustivost 19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima ap elacionu nadležnost u pitawim a koja su sadržana u ovom ustavu kad on a postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravi la Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaci ju samo ako su proti v presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 21. U konkretn om slučaju, apelan t se obratio Ustavnom sudu zbog t oga što nij e dones ena odluka u razu mnom roku u postupku ko ji je, u vrijeme trajawa postupka p red Ustavnim sudom, okončan Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001 295 od 12. septembra 2007. godine. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak okončan, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda ona je dopustiva, jer Ustavni sud može iz nimno da raz matra ape laciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i os novnih slobod a koja št ite Us tav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravi la Ustavnog suda, jer nije očigledn o (prima fa cie) neosnova na, niti pos toji neki dru gi forma lni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 22. Imajući u vidu odr edbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl ana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant smatra da je zbog toga što nije donesena odluka u razu mnom roku u post upku koji j e u međuv remenu okončan presudom Okružnog suda od 12. septembra 2007. godine došlo do povrede w egovog prava na pra vično suđe nje iz čla na II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evro pske konvencije. a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovin e u relevantno m dijelu glasi: "Sva lica na t eritoriji Bosne i H ercegovine už ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana što ukqučuje: Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Član 6 stav 1 Evropske k onvencije u relevantnom dijelu glasi: "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu žbe protiv njeg a, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred ne zavisnim i neprist rasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" a.a) Relevantni principi 24. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka m ora da se cijeni u svjetlu okolnost i pojedinog predmeta , vodeći ra čuna o kriterijumima koji s u uspos tavljeni suds kom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaj u koji konkretna pravna s tvar ima z a apelant a (vidi Evropski su d, Mikulić protiv Hrvat ske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 25. Sem toga, shodno pr aksi Evrop skog i Ustavnog suda, veliki b roj predmeta u r adu nije valjano opr avdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno su đenje mož e da pokaž e da pos toje oz biqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). 26. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marqivost nadležnih vlasti u svim predmeti ma koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci ima ju hita n karakter (v idi Evropski s ud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godi ne, serija A, broj 228-B, stav 18). a.b) Pe riod koji se uzima u obzir 27. Ustavni sud zapaža da je postupak o apelan tovoj tužbi pokrenut 1990. godine. Međutim, pe riod koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne poč inje tad, već 14. decembra 1995. godin e, kao da tum kad je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u o cjewivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će da uzme u obzir stadijum postupka koji je dostignut do 14. decembra 1995. godin e (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je u vrijeme od kad je zasnovana nadležnost Ustavnog suda postupak tr ajao pet godina, a uzimajući u obzir stadijum postupka koji je dostignut od dana zasnivawa nadležnosti Ustavno g suda, postupak je ukupno trajao 17 godina i osam mjeseci, o d čega je pet godina postupak bio prekinut. a.c) Analiza razumnosti trajawa postupka 28. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi naknade štete u ko m je sproveden dok azni postupak uvi dom u relevantnu do kumentaciju i nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke, kao i saslušanjem vještaka, stoga može da se zakquči da je postupak bio relativno složen. 29. Ustavni sud je utvrdio da je, nakon što je predmetni postupak pr ekinut 1993. godin e, apelant zahtijevao da se pokrene postupak u januaru 1998. godi ne, a zatim pono vio svoj zahtjev 30. aprila 1998. godine. U 1998. godini su održana četiri ročišta na koj ima je a pelant bio pris utan i je dno na kom apelant nij e prisus tvovao. Tri ročišta s u odgođe na zbog nedolaska jednog od tuženih, odnosno tražewa tuženih da im se dostavi relevantn a dokumentaci ja, dok je četvrto ro čište odgođeno na neodređeno v rijeme z bog apela ntovog ne dolaska. Apelant je od 23. decembr a 1998. godine do 14. decemb ra 2001. godine u više navrata urgirao u Osnovnom sudu da se postupak o njegovoj tužbi nastavi, ali je po stupak nastavljen tek 2003. godine. Osnovni s ud nije pru žio nikakvo obraz loženje za nepreduzimanje bilo ka kvih proces nih radwi na predmetnu tužbu u periodu o d pet godina. Prvo stepenu presudu Osnovni sud je ipak donio krajem 2003. godine, a zatim je nak on žalbe predmet pro slijeđen Okružn om sudu u januaru 2004. godine. Okružni sud je odluku o žalbi d onio u februaru 2006. godine, dakle dvije godine nakon prijema predmeta u rad, pravdajući taj rok velikim broje m predmeta koji su bili na rješavanju pred tim sudom, a za čije je efikasnije rjašavanje nap ravljen plan kojim je predviđeno da se predmeti uzimaju u rad prema starosti predmeta Gž. U vezi sa prethodnim navodom, Ustavni sud podsjeća na stav Ustavnog suda i Evropskog suda za qudska prava da veliki b roj predmeta u r adu nije valjano opr avdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi tačka 28 ove odluke). Uvažavajući napore r edovnih sudova da pr onađu mehanizme za rješavanje velikih zaostataka u r adu, i dajući im o dređenu težinu prilikom ocjene oprav danosti dužine t rajawa postupka, u konkretnom s lučaju O kružnog s uda, U stavni sud smatra da redovni sudovi tom prilikom moraju da vode računa o poštivanju prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovin e i člana 6 stav 1 Evr opske konvencije. Redov ni sudov i prilikom izrade planova i strategija za rješavanje zaostalih predmeta moraju svaki pojedinačni pos tupak da sag ledaju u cjelini i du žni su d a neposredno primjenju ju prin cipe na osnov u kojih s e utvrđu je opravdanost dužine postupka . Primje njujući ove prin cipe, redovni sudovi moraju da daju prio ritet u radu pr edmetima u kojima po stupak u cjelini nerazumno dugo traje, a da sama stranka nije doprinij ela duž ini postupka . U konkretnom slučaju, postupak o apelantovoj tužbi je u vrijeme kad je nakon žalbe došao na rješavanje pred Okružni sud trajao 14 godi na (sa prekidom od pet g odina), što je činjenica koju je Okružni sud mora o da uz me u obzir ka d je odre đivao prioritet e u rješavanju zaostalih predmeta. Apelant je propustio da dođe na jedno ročište u toku cijelog parničnog postupka i, stoga, njegov doprinos du žini traj awa pos tupka nije značaj an, pose bno imajući u vidu činje nicu da Os novni sud pet god ina nije preduzeo nikakvu procesnu radnju u njegovom predmetu, upr kos nizu apelanto vih urgencija i m olbi za rješavanje pr edmeta. Nakon što j e Okružni s ud ukinuo pre sudu Osnovnog suda i predmet vratio na ponovni postupak, Osnovnom sudu je trebalo osam mjeseci da zakaže pripremno ročište s obzirom na to da je predmet primljen u Osnovni sud 22. februara 2006. godine, što je, takođe, bil o neopravdano odugovlačenje postupka kad se to odgađanje sagleda u vezi sa postupkom u cjelini. 30. Cijeneći sve navedeno , kao i kr iterijume ko ji su navedeni u stavu 27 ove odl uke, ukqučujući zakqučak o složenosti predmeta, njegov sta tus 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od 17 godina i osam mjeseci (od čega j e pet g odina post upak bio prekinut ), kao i ponašaw e prvostepenog i drugostepenog suda, te apelanto vo ponašanje, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz član a 6 stav 1 Evropske ko nvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete 31. Apelant je zatražio da mu se nakn adi šteta zbog dužine trajawa parni čnog postupka. Shodno č lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nem aterijalne štete odr eđuje u simboličnom sm islu u pos ebnim sluča jevima kršewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 32. Prilik om odluči vawa o apelantovo m zahtjevu za naknadu nemater ijalne štete, Ustavni sud upućuje na p rije utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđ enom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađawa dono šewa odluke trebal o isplatiti iznos od približno 150, 00 KM , a ukoliko s e radi o hit nom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenic u da je dio parničnog pos tupka o ape lantovoj t užbi koji u lazi u okvir n adležnosti Ustavnog suda, ratione temporis, trajao nepunih 10 godi na, apelantu se odr eđuje naknada u visin i od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati V lada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dan a dostavljanja ove odluke. VIII. Zakqučak 33. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda p rava na pravičan postupak u od nosu na d onošenje odluke u raz umnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kad sveukupno trajanje postupka može, gotovo u potpunosti, da se stavi na teret ponašanju nadležnih redovnih sudova. Ustavni sud naglašava da r edovni sudovi, prilikom izrade planova i strategija za rješavanje zaostalih predmeta, mor aju svaki pojedinačn i postupak da sagledaju u cjelini i duž ni su da neposred no primjenju ju prin cipe na osnovu kojih se utvrđ uje opravdanost dužine p ostupka. Primjenjujući ove prin cipe, redov ni sudov i moraju d a daju prioritet u ra du predme tima u koj ima postu pak u cjelini nerazumno dugo traje, a da sama strank a nije dopri nijela dužini postupka. 34. Na osnovu član a 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravi la Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u di spozitivu ove odluke. 35. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatixa Haxiosmanović, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u V ijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2371/06, rješav ajući apel aciju Milenka Samardžije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava B osne iHercegovine, č lana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnikBosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Milenka Samardžije. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava B osne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za za štitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Republike Srpske da Milenku Samardžiji u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne štete zbog ne donošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Nalaže se Vladi Republike Srpske da obavijesti Ustavni sud Bosne i H ercegovine o pred uzetim mjerama s ciljem i zvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", " Službenim novinama Federacije B osne i Hercegovine", " Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Milenko Samardžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Ra nko Dukić, advokat iz B anje Luke, podnio je 7. augusta 2006. godine ape laciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001 295 od 12. septembra 2007. godine. Ape lant je 24. marta 2008. godine obavijestio Ustavni sud da je postupak o njegovoj tužbi okončan i da je izvršena naplata, ali da ne odustaje od apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda zatraženo je 17. augusta 2006. godine, odnosno 13. marta 2008. godine, dostavljanje odgovora na apelaciju. 3. Osnovni sud je 25. augusta 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni sud 24. marta 2008. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 14. marta 2008. godine, a odgovor Okružnog suda je dostavljen apela ntu 25. marta 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelant je 31. januara 1990. godine Osnovnom sudu podnio tužbu radi naknade štete protiv tadašnjeg SIZ-a za magistralne puteve BiH u Sarajevu (kasnije JP "Putevi RS" Banja Luka; u daljnjem tekstu: prvotuženi) i RO "Kozaraputevi" u Banjoj Luci (kasnije "Kozaraputevi" a.d. Banja Luka; u daljnjem tekstu: drugotuženi). U tužbi je zatraže na naknada štete koja je nastala kada je apelantovo putničko vozilo naišlo na zaleđeni dio puta koji nije bio posut solju us lijed čega se vozilo zanijelo i udarilo u potporni zid zbog čega je na automobilu nastala znatna materijalna šteta. Apelant je zatražio naknadu materijalne štete u visini od 30.000,00 dinara sa kamatom i naknadu troškova postupka. 7. Osnovni sud je prvo ročište nakon podnesene tužbe održao 5. marta 1990. godine, a postupak je prekinut Rješenjem tog suda broj P-332/90 od 29. aprila 1993. godine zbog nastupanja okolnosti izazvane neposrednom ratnom opasnosti. U rješenju je navedeno da će postupak biti nastavljen na prijedlog jedne od stranaka kada prestanu okolnosti zbog kojih je postupak prekinut. 8. Apelant je 13. januara 1998. godine podnio Osnovnom sudu zahtjev za nastavak postupka o njegovoj tužbi, z atražio je hitno zakazivanje ročišta i obavijestio sud o angažiranju advokata koji će ga z astupati u postupku. Hitno zakazivanje ročišta apelant je ponovo zatražio 30. aprila 1998. godine o čemu je sačinjena službena zabilješka. Dva naredna ročišta održana 25. maja i 1. jula 1998. godine su odložena bez posebnog obrazloženja, a na oba ročišta apelant je bio prisutan. I naredno ročište od 23. septembra 1998. godine je odgođeno na zahtjev prvotuženog. Apelant se usprotivio odgađanju na neodređe no vrijeme, smatrajući da su se stekli uvjeti da se postupak okonča, ali je pristao na kratku odgodu. 9. Na ročište od 4. novembra 1998. godine pristupili su apelant i prvotuženi, rasprava je održana i doneseno je rješenje o nastavku prekinutog postupka, a ročište je odgođeno za 8. decembar 1998. godine. Na navedeno ročište ape lant nije pristupio, pa je ročište odgođeno na neodređeno vrijeme. Apelant je 23. decembra 1998. godine ur girao u Osnovnom sudu zakazivanje novog ročišta. U svom zahtjevu je naveo da je već 20-ak puta usmeno reagirao u sudu da se postupak o tužbi okonča s obzirom na to da je tužba podnesena 1990. godine. Apelant je ponovio zahtjeve za hitno rješavanje predmeta 8. oktobra 1999. godine, zatim 30. januara i 14. decembra 2001. godine, jer ni do tada Osnovni sud nije zakazao ročište za glavnu raspravu. 10. Osnovni sud je naredno ročište održao 22. aprila 2003. godine na kojem je sud prihvatio apelantov prijedlog da vještak saobraćajne struke provede vještačenje. Na pripremnom ročištu za glavnu raspravu koje je održano 4. septembra 2003. godine, a u smislu novog Zakona o parničnom postupku koji je u međuvremenu stupio na snagu, sve stranke su bile prisutne, te je ročište i provedeno, nakon čega je ročište za glavnu raspravu zakazano za 22. oktobar 2003. godine. Na ročištu od 22. oktobra 2003. godine proveden je dokazni postupak, zaključena je glavna rasprava i dones ena je pres uda, a str ane su ob aviještene da pismeni otpravak presude mogu preuzeti 21. novembra 2003. godine. Navedenom Presudom broj P-1071/98 od 21. novembra 2003. godine usvojen je apelantov tužbe ni zahtjev i tuženi su obavezani na naknadu štete. Prvotuženi i drugotuženi su izjavili žalbe na presudu 5. dec embra 2003. godine, odnosno 15. decembra 2003. godine. 11. Okružni sud je o žalbama tuže nih donio Rješenje broj Gž-108/04 od 10. februara 2006. godine kojim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet na ponovni postupak. 12. Ponovni postupak pred Osnovnim sudom započet je pripremnim ročištem koje je zakazano za 17. oktobar 2006. godine, na kojem je apelant bio prisutan, ali je odgođeno jer nije bila iskazana dostava za drugotuže nog. I naredno pripremno ročište od 7. novembra 2006. godine je odgođe no ali uz saglasnost parničnih stranaka. Konačno je održano pripremno ročište 17. novembra 2006. godine na kojem su sve stranke bile prisutne, a ročište za glavnu raspravu je zakazano za 5. decembar 2006. godine. Na na vedenom ročištu, na kojem je apela nt bio prisutan, završen je dokazni postupak i zaključena je glavna rasprava. Osnovni sud je obavijestio strane u postupku da će presuda biti donesena 1. februara 2007. godine, da bi stranke zatim bile obaviještene da će se odgoditi donošenje presude zbog sudijine bolesti, da će presuda biti izrađena naknadno i biti dostavljena stranama u postupku u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Osnovni sud je Presudom broj P-564/06 (broj predmeta je u međuvremenu promijenjen) od 2. aprila 2007. godine usvojio apelantov tužbeni za htjev i obavezao prvotuženog i drugotuženog da apelantu na ime naknade materijalne štete solidarno isplate iznos od 5.045,00 KM, kao i zateznu zakonsku kamatu, a odbijen je kao neosnovan tužbe ni zahtjev preko dosuđenog iznosa, te zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. Okružni sud je, zatim, u postupku o žalbi, Presudom broj 01 1-0-Gž-07-001-295 od 12. septembra 2007. godine odbio žalbe prvotuženog i drugotuženog 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 i u osporenom dosuđujućem dijelu potvrdio prvostepenu presudu. 13. Uvidom u predmetni spis Osnovnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je pred tim sudom u toku postupak o reviziji prvotuženog koja je u sudu primljena 26. oktobra 2007. godine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 14. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava B osne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije z a zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je od podnošenja njegove tužbe Osnovnom sudu prošlo više od 16 godina, a predmet i pored niza ur gencija nije okončan u razumnom roku. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u rješavanju njegovog predmeta, kao i zbog toga što će izgubiti pravo na zateznu kam atu jer će o na teći od dana presuđenja, a postupak (u vrijeme kada je a pelacija podnesena) još nije okončan. b) Odgovor na apelaciju 15. Okružni sud je naveo da je u pe riodu kada je predmetni spis dostavljen Okružnom sudu na rad o žalbi (26. januar 2004. godine) u tom sudu bio veliki broj neriješenih predmeta na referatu Gž. U odgovoru je, nadalje, navedeno da je 8. marta 2004. godine na tom referatu bilo 5.760 neriješenih predmeta, a predmeti su se, isključivo, sa izuzetkom zakonskih prioriteta, prema Planu o načinu rješavanja predmeta uzimali u rad prema starosti predmeta Gž, odnosno prema datumu prijema žalbe u tom sudu. Na kraju je navedeno da se, kod takvog stanja stvari, apelantov predmet nije mogao uze ti u rad mimo navedenog utvrđenog redoslijeda u rješavanju predmeta, tako da je po redu iznesen na sjednicu vijeća održanu 10. februara 2006. godine kada je zbog povrede odredaba pa rničnog postupka osporena prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predloženo je da se apelac ija odbije kao neosnovana. 16. Osnovni sud je naveo da s obzirom na to da je presuda Osnovnog suda od 21. novembra 2003. godine u dosuđujućem dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, u predmetu je data nar edba za zakazivan je ročiš ta za 17. okt obar 20 06. godine. Navedeno je da se ne može govoriti o bilo kakvom kršenju apelantovih prava s obzirom na to da je u razumnom roku zakazano pripremno ročište i time je omogućeno stranama da ostvare svoja prava i riješe nastali spor. V. Relevantni propisi 17. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) "Član 10. Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." 18. Zakon o par ničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) "Član 10. Sud je dužan pr ovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje tr oškova i onemogućiti svaku zloupotr ebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 184. stav 1. Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave." VI. Dopustivost 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmat rati apel aciju s amo ako s u prot iv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 21. U konkretnom slučaju, apela nt se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Okružnog suda broj 01 1-0-Gž-07-001 295 od 12. septembra 2007. godine. Iako je apelacija podne sena prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda ona je dopustiva, jer Ustavni sud može izni mno razm atrati apelaciju i kada nem a odluke nadležnog suda, ukoliko apela cija ukazuje na oz biljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima fa cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, č lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant smatra da je zbog ne donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u međuvremenu okončan presudom Okružnog suda od 12. septembra 2007. godine došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čla na 6. stav 1. Evropske konvencije. a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku Član II/3.e) Ustava Bosne i Herce govine u relevantnom dijelu glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje: Š...Ć e) Pravo na pravično sasluš anje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Član 6. stav 1. Evropske konvencije u releva ntnom dijelu glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u raz umnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" a.a) Relevantni principi 24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apela nta (vidi Evropski s ud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evr opski sud, Probmeier protiv Njema čke, presuda od 1. jula 1997. godine , stav 64, Izvještaji 1997-IV). 26. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18). a.b) Pe riod koji se uzima u obzir 27. Ustavni sud zapaža da je postupak o apelantovoj tužbi pokrenut 1990. godine. Međutim, pe riod koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao da tum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocje njivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je u vr ijeme od kada je zas novana nadležnost Ustavnog suda postupak trajao pet godina, a uzimajući u obzir stadij postupka dostignut od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak je ukupno trajao 17 godina i osam mjeseci, od čega je pet godina postupak bio prekinut. a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka 28. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi naknade štete u kojem je proveden doka zni postupak uvidom u relevantnu do kumentaciju i n alaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke, kao i saslušanjem vještaka, stoga se m ože zaključiti da je postupak bio relativno složen. 29. Ustavni sud je utvrdio da je, nakon što je predmetni postupak prekinut 1993. godine, apelant z ahtijevao pokretanje postupka u januaru 1998. godine, a z atim ponovio svoj zahtjev 30. aprila 1998. godine. U 1998. godini su održana četiri ročišta na kojima je apelant bio prisutan i jedno na kojem apela nt nije prisustvovao. Tri ročišta su odgođena zbog nedolaska jednog od tuženih, odnosno traženja tuže nih da im se dostavi relevantna dokumentacija, dok je č etvrto ročište odgođeno na neodređeno vrijeme zbog apelantovog nedolaska. Apelant je od 23. decembra 1998. godine do 14. dec embra 2001. godine u više navrata urgirao u Osnovnom sudu da se postupak o njegovoj tužbi nastavi, ali je postupak nastavljen tek 2003. godine. Osnovni sud nije pružio nikakvo obrazloženje za nepreduzimanje bilo kakvih procesnih radnji na predmetnu tužbu u periodu od pet godina. Prvostepenu presudu Osnovni sud j e ipak donio krajem 2003. godine, a zatim je na kon žalbe predmet proslijeđen Okružnom sudu u januaru 2004. godine. Okružni sud je odluku o žalbi donio u februaru 2006. godine, dakle dvije godine nakon prijema predmeta u rad, pravdajući taj rok velikim brojem predmeta koji su bili na rješavanju pre d tim sudom, a za čije je efika snije rjašavanje napravljen plan kojim je predviđeno da se predme ti uzimaju u rad prema starosti predmeta Gž. U vezi sa prethodnim navodom, Ustavni sud podsjeća na stav Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava da veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi tačka 28. ove odluke). Uvažavajući napore redovnih sudova da pronađu mehanizme za rješavanje velikih zaostataka u radu, i dajući im određenu težinu prilikom ocjene opravdanosti dužine trajanja postupka, u konkretnom slučaju Okružnog suda, Ustavni sud smatra da redovni sudovi tom prilikom moraju voditi računa o poštivanju prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i č lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Redovni sudovi prilikom izrade planova i strategija za rješav anje zaos talih p redmeta m oraju s vaki poj edinačni postupak sagledati u cjelini i dužni su neposredno primjenjivati prin cipe na osnovu kojih se utvrđuje opravdanost dužine postupka. Primjenjujući ove prin cipe, redovni sudovi moraju dati prioritet u radu predmetima u kojima postupak u cjelini nerazumno dugo traje, a da sama stranka nije doprinijela dužini postupka. U konkretnom slučaju, postupak o apelantovoj tužbi je u vrijeme kada je nakon žalbe došao na rješavanje pred Okružni sud trajao 14 godina (sa prekidom od pet godina), što je činjenica koju je Okružni sud morao uzeti u obzir kada je određivao prioritete u rješavanju zaostalih predmeta. Apelant je propustio doći na jedno ročište u toku cijelog parničnog postupka i, stoga, njegov doprinos dužini trajanja postupka nije značajan, posebno imajući u vidu činjenicu da Osnovni sud pet godina nije preduzeo nikakvu procesnu radnju u njegovom predmetu, usprkos nizu apelantovih urgencija i molbi za rješavanje predmeta. Nakon što je Okružni sud ukinuo presudu Osnovnog suda i predmet vratio na ponovni postupak, Osnovnom sudu je trebalo osam mjeseci da zakaže pripremno ročište s obzirom na to da je predmet primljen u Osnovni sud 22. februara 2006. godine, što je, takođe r, bilo neopravdano odugovlačenje postupka kada se to odgađanje sagleda u vezi sa postupkom u cjelini. 30. Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 27. ove odluke, uključujući z aključak o složenosti predmeta, njegov sta tus 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od 17 godina i osam mjeseci (od čega je pet godina postupak bio prekinut), kao i ponašanje prvostepenog i drugostepenog suda, te apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od e lemenata prava na pravično suđenje iz čla na II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete 31. Apelant je za tražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na prije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađa nja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnog postupka o apelantovoj tužbi koji ulazi u okvir nadležnosti Ustavnog suda, ratione temporis, trajao nepunih 10 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apela ntu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaključak 33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se sveukupno trajanje postupka može, gotovo u potpunosti, staviti na teret ponašanju nadležnih redovnih sudova. Ustavni sud naglašava da redovni sudovi, prilikom izr ade planov a i str ategija za r ješavanje zaost alih predmeta, moraju svaki pojedinačni postupak sagledati u cjelini i dužni su neposredno primjenjivati prin cipe na osnovu kojih se utvrđuje opravdanost dužine postupka. Primjenjujući ove prin - cipe, redovni sudovi moraju dati prioritet u radu predmetima u kojima postupak u cjelini nerazumno dugo traje, a da sama stranka nije doprinijela dužini postupka. 34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 35. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u predmetu broj AP 2609/06, rješav ajući apel aciju Mevludina Glavinića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Krstan Simić, sudac na sjednici održanoj 17. travnja 2008. godine donio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Mevludina Glavinića. Ustvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i čla nka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1808/05 od 24. srpnja 2006. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i čla nku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavije sti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", " Službenim novinama Federacije B osne i Hercegovine", " Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Mevludin Gla vinić (u daljnjem te kstu: apelant) iz T uzle, podnio je 6. rujna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1808/05 od 24. srpnja 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i sudionika u post upku, T uzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatražena je 26. rujna 2006. godine dostava odgovora na apelaciju. 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 13. listopada 2006. godine, Općinski sud 9. listopada 2006. godine, a tuženi 26. listopada 2006. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 19. ož ujka 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu se mogu sumir ati na sljedeći način. 6. Apelant je 2. lipnja 2004. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženoga i Općinskog suda Živinice (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi isplate regresa u visini od 5.160,48 KM. U historijatu tužbe apelant je naveo da je bio uposlen kao sudac Općinskog suda u Živinicama do 1. ožujka 2004. godine i da je u 2001, 2002. i 2003. godini koristio godišnji odmor sukladno rješenju koje je donio predsjednik suda, a da mu drugotuženi nije isplatio novčana sredstva na ime regresa. 7. Općinski je sud, postupajući povodom tužbe, donio Presudu broj P-1909/04 od 30. kolovoza 2005. godine kojom je obvezao prvotuženoga da apelantu isplati iznos od 5.160,48 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 2. lipnja 2004. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate kao i da mu nadoknadi troškove postupka u ukupnome iznosu od 1.188,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. U odnosu na prvotuženoga odbijen je kao neute meljen apelantov zahtjev za isplatom zakonskih kamata što je pobliže opisano u dispozitivu presude. U odnosu na drugotuženoga u cijelosti je odbijen apelantov tu žbeni zahtjev. Općinski je sud nakon provedenoga dokaznoga postupka ustvrdio da apelantu nije is plaćen reg res za tr ažene godin e, pa je pri mijenio Kolektivni ugovor za službenike u tijelima uprave i sudbene vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) i Zakon o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji). Prilikom donošenja odluke, Općinski je sud naveo da je člankom 32. Kolektivnoga ugovora propisano da službeniku pripada naknada za korištenje godišnjega odmora najmanje u visini od 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Feder aciji BiH za pretho dna tri mjeseca p rije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije. Iz potvrde Općinskoga suda je ustvrđeno da je visina naknade za regres obračunata na temelju 70% sudačke plaće za navedene godine i iznosi za 2001. godinu 1.752,70 KM, za 2002. godinu 1.585,50 KM i za 2003. godinu 2.002,28 KM, te je na vedene iznose sud u cijelosti prihvatio i udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu. U odnosu na drugotuženoga sud nije prihvatio tužbeni zahtjev zbog toga što su sudovi i tužiteljstva tijela sudbene vlasti u kantonu, te je samo prvotuženi obvezan da isplati apelantu dug na ime neisplaćenoga regresa. Konačno, ovaj sud ističe da nije mogao prihvatiti navode prvotuženoga da u proračunu T uzlanskoga kantona nisu osigurana sredstva za isplatu regresa, jer je prvotuženi bio u obvezi da nakon donošenja Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji pristupi izradi rebalansa proračuna na razini kantona, te ovaj propust ne može biti na štetu proračunskih korisnika. Također, sud navodi da sporazumom od 2. travnja 2004. godine, koji je zaključen između Samostalnoga sindikata službenika tijela uprave i sudbene vlasti Federacije BiH i Vlade T uzlanskoga kantona, nije ukinuto pravo na naknadu nego je samo odložena isplata, ali ne u nedogled kako to navodi tuženi. 8. Odlučujući o prizivu tuženoga, Kantonalni je sud donio Presudu broj Gž-1808/05 od 24. srpnja 2006. godine kojom je priziv uvažio, prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu preinačio tako što je apelantov tužbeni z ahtjev za isplatom regresa za 2001, 2002. i 2003. godinu odbio kao neutemeljen, a apelanta obvezao da tuženome nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.080,00 KM u roku od 15 dana od dana prijema presude. Odbijen je apela ntov zahtjev za nakna dom troškova prizivnoga postupka. U preostalome dijelu prvostupanjska je presuda ostala neizmijenjena. 9. U obrazloženju presude Kantonalni je sud istaknuo da je prvostupanjski sud pravilno ustvrdio činjenicu da je apelant bio sudac Općinskog suda u Živinicama i da mu u 2001, 2002. i 2003. godini nije isplaćena naknada za regres, iako je u tim godinama koristio godišnji odmor. Pravilno je, prema mišljenju Kantonalnog suda, ustvrđeno i to da prvotuženi nije donio odluku o isplati regresa za korisnike proračuna u prijepornome razdoblju, niti je bilo kojemu proračunskome korisniku isplaćen regres za to razdoblje. Imajući u vidu ovako ustvrđeno činjenično stanje, prema mišljenju Kantonalnog suda, tuž eni utemeljeno pobija pravilnost prvostupanjske presude u dijelu u kojemu je on obvezan ape lantu isplatiti regres. Naime, odredbom članka 41. Zakona o sudač koj i tužiteljskoj funkciji propisano je da sudac, odnosno tužitelj, ima pravo na naknadu za određene specijalne troškove, a točkom 3. istoga članka je naznačena i naknada regresa za godišnji odmor. Međutim, kako nastavlja sud, u navedenome zakonu nije određeno na koji će se način ustvrditi visina naknade na ime regresa za godišnji odmor za suce i tužitelje niti je to određeno bilo kojim drugim zakonom ili propisom prvotuženoga koji se odnosi na pravosudna tijela Tuzlanskog kantona kao korisnike proračuna u smislu članka 2. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 Zakona o proračunu ("Službene novine TPK" broj 6/96), a niti je prvotuženi donio odluku o isplati regresa za korisnike proračuna u prijepornome razdoblju, niti je regres isplaćen nekome od korisnika kantonalnoga proračuna. Kantonalni sud smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskoga suda o tomu da u situaciji kada zakonom nije određena visina regresa za nositelje sudačke funkcije, kakav sta tus ima apelant, da mu pripada pravo na 70% od njegove plaće u prijepornome razdoblju na ime naknade regresa, te da se u takvoj situaciji treba primijeniti odredba članka 32. Kolektivnoga ugovora. K olektivni ugovor bi se, prema mišljenju ovoga suda, mogao primijeniti samo na službenike sudova, a ne i na suce, pogotovu što ni drugim sucima na području T uzlanskoga kantona u prijepornome razdoblju nije isplaćena naknada za r egres, pa se ni n a taj način ne može prevazići nepostojanje pravnih propisa. Nepostojanje pravnih propisa u smislu određivanja visine regresa moguće je prevazići aktima tuženoga koji se odnose na ostale službenike i namještenike t uženoga vezan o za isp latu reg resa. T i akti s u, prema mišljenju ovoga suda, uredbe. Naime, Uredba o načinu i postupku utvrđivanja vrijednosti pos lova i zadataka dje latnika kantonalnih tijela uprave ("Službene novine TPK" broj 10/97; u daljnjem tekstu: Ure dba), koja je bila na snaz i u vrijeme donošenja Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji, nije predviđala naknadu regresa za godišnji odmor , tako da nema parametra na temelju kojega bi se popunila pravna praznina za isplatu regresa apelantu za 2001. godinu. Potom je 2002. godine donijeta Uredba o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim pra vima službenika i namještenika u tijelima uprave ("Službene novine TK" broj 6/02) kojom je propisano da službeniku, odnosno namješteniku pripada regres za godišnji odmor sukladno materijalnim mogućnostima proračuna u tekućoj godini. Iz provedenih dokaza proizlazi da prvotuženi u 2002. i 2003. godini nije imao materijalnih mogućnosti u proračunu za isplatu regresa službenicima i namještenicima, pa nema parametra sa kojim bi se popunila pravna praznina za isplatu regresa apelantu u 2002. i 2003. godini. Na temelju izloženoga sud je zaključio da je priziv tuženoga utemeljen, te je prvostupanjsku presudu u pobijanome dijelu preinačio i odbio apelantov tužbeni zahtjev. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je odlukom redovitog suda povrijeđeno ustavno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant pravno relevantnim činjenicama smatra one koje su ustvrđene prvostupanjskome presudom, a to je da je obnašao dužnost suca Općinskog suda u Živinicama u razdoblju 2001, 2002. i 2003. godine i da mu je u tom razdoblju odobreno korištenje godišnjega odmora koji je i koristio a za koji nije dobio naknadu, odnosno regres. Ističe da se Kantonalni sud poziva na nepostojanje parametara koji bi predstavljali temelj za isplatu regresa za 2001. godinu, iako je neprijeporno naknada za regres propisana odredbama Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji koji je donesen 2001. godine. Dakle, apelant smatra da postoji temelj za tu godinu a za 2002. i 2003. godinu, pored ovoga zakona, drugostupanjski je sud kao temelj cijenio Uredbu, što dodatno potvrđuje da temelj za isplatu regresa ni u kojemu slučaju nije bio prijeporan. Visina naknade regresa za godišnji odmor , prema apelantovom mišljenju, neprijeporno proizlazi iz pismenih dokaza i obračuna koje je sačinio Općinski sud Živinice. Apelant u konačnici konstatira da propust prvotuženoga da na odgovarajući način regulira kako da ispuni svoju obvezu za isplatu regresa, koja je neprijeporno ustvrđena zakonom i da eventualno osigura potrebna sredstva za isplatu, ne može značiti da prvotuženi može biti oslobođen od ove novčane obveze i da se još dosuđenjem troškova postupka nagradi za svoje (ne)postupanje. Apelant predlaže da Ustavni sud apelaciju usvoji, ukine pobijanu odluku i potvrdi prvostupanjsku presudu. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni je sud u svome odgovoru na apelaciju istaknuo da su navodi apelacije neutemeljeni, da u svemu ostaje pri činjeničnim i pra vnim zaključc ima iznesenim u po bijanoj presudi, te predlaže da se apelacija odbije. 12. Prvotuženi u odgovoru na apelaciju ističe da apelant nije imao pravo na isplatu regresa obzirom na to da niti jednim aktom nije ustvrđena visina regresa a na apelanta se nisu mogle primijeniti odredbe Općega kolektivnoga ugovora kao i Kolektivnoga ugovora, jer je ape lant u utuženome razdoblju obnašao dužnost suca Općinskog suda Živinice i nije imao sta tus službenika. Tuženi navodi da je apelant pravo iz radnoga odnosa ostvarivao na temelju Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji, a odredbom članka 41. točka 3. navedenoga zakona je ustvrđeno da sudac ima pravo na regres, međutim, nije određena visina naknade na ime regresa, niti je to određeno nekim drugim zakonom ili propisom. T uženi smatra da je Kantonalni sud u pobijanoj odluci ispravno ukazao na činjenicu da propisi koji su se primjenjivali u prijepornome razdoblju na uposlene u tijelima uprave i sudbene vlasti u Tuzlanskome kantonu nisu mogli biti primijenjeni na apelanta glede isplate regresa obzirom na to da Uredba takvu mogućnost nije predvidjela za bilo kojega od uposlenih, a na temelju Uredbe o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim pra vima službenika i namještenika, regres nije isplaćivan uposlenima zbog toga što je isplata regresa bila vezana za materijalne mogućnosti proračuna koje takvu isplatu nisu dopuštale, te regres na temelju navedene Uredbe ni je ni is plaćivan. Predlaže d a Ustavn i sud apelaciju odbije u cijelosti kao neutemeljenu. 13. Drugotuženi u odgovoru na apela ciju navodi da je neprijeporno da je apelant obnašao poslove i radne zadatke suca i da je u utuženome razdoblju ostvario pravo na godišnji odmor, te ga iskoristio i na taj način stekao uvjete za naplatu regresa koji mu nikad nije isplaćen. Predlaže da, ukoliko Ustavni sud ustvrdi povredu apelantovog prava, naloži mjerodavnome sudu da donese odluku sukladno zakonu. V. Relevantni propisi 14. Zakon o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Her cegovine ("Službene novine FBiH" br . 20/01 i 57/01) u relevantnome dijelu glasi: "Članak 41. Sudac, odnosno tužitelj, ima pravo na naknadu za određene specijalne troškove: 3. Regres za godišnji odmor. Članak 82. Svi federalni, odnosno kantonalni zakoni, koji ur eđuju pitanja sudačke i tužiteljske vlasti, polazeći od uvjeta iz ovoga zakona kao minimalnih, uskladit će se s ovim zakonom, a do usklađivanja primjenjivat će se odredbe ovoga zakona." 15. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj fu nkciji u Fed eraciji Bo sne i Her cegovine ("Službene novine FBiH" broj 63/03) u relevantnome dijelu glasi: "Članak 2. Članak 41. mijenja se i glasi: Sudac, odnosno tužitelj, ima pravo na sljedeće naknade: 1. Otpremninu pri odlasku u mirovinu, 2. regres za godišnji odmor, 3. jubilarne nagrade. Članak 3. Iza članka 41. dodaje se novi članak 41a. koji glasi: Članak 41a. Kantoni su dužni u r oku od 30 dana od stupanja na snagu ovoga zakona svoje zakone, odnosno druge pr opise kojima su uređena pitanja iz čl. 1. i 2. ovoga zakona, za suce kantonalnih i općinskih sudova, odnosno za kantonalne i općinske tužitelje, uskladiti sa odredbama ovoga zakona." 16. Kolektivni ugovor za službenike tijela uprave i sudbene vlasti u Fed eraciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnome dijelu glasi: "Članak 32. Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (r egres) najmanje u visini od 70% njegove plaće ili najmanje u visini pr osječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije." 17. Zakon o par ničnome po stupku Federac ije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: "Članak 211. (1) Pogrešna primjena materijalnoga prava postoji kada sud nije primijenio odr edbu materijalnoga prava koju je tr ebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. Članak 217. (1) Drugostupanjski sud odlučuje o prizivu na sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave. (2) Drugostupanjski će sud zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnoga utvrđivanja činjeničnoga stanja potrebno pred drugostupanjskim sudom ustvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovno izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povr ede odr edaba parničnoga postupka u prvostupanjskome postupku potr ebno održati ras pravu pr ed drugostupanjskim sudom. Članak 224. Drugostupanjski sud mož e na sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave: (2) Odbiti priziv kao neutemeljen i potvr diti prvostupanjsku presudu, (5) preinačiti prvostupanjsku presudu. Članak 229. (1) Drugostupanjski će sud na sjednici vijeća ili na temelju održane raspr ave presudom preinačiti prvostupanjsku pr esudu ako ustvr di da postoji jedan od sljedećih razloga iz nesenih u prizivu: Š...Ć (4) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanj skoj presudi pravilno ustvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo." 18. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnoga ugovora za službe nike u tijeli ma uprave i sudbene vla sti u FBiH, zaključen 2. travnja 2002. godine u T uzli, između Vlade Tuzlanskoga kantona i Samostalnoga sindikata službenika tijela uprave i sudbene vlasti u FBiH, u relevantnome dijelu glasi: "Članak 1. Ovim se Sporazumom bliže ur eđuju odr edbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnoga ugovora za službenike u tijelima uprave i sudbene vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koja se odnose na poglavlje "V - Plaće i dodaci na plaće i naknade pr ema temelju rada" za područje Tuzlanskoga kantona, a za članove sindikata, uposlene u službama i tijelima organa uprave i sudbene vlasti Tuzlanskoga kantona u (daljnjem tekstu: službenici). Članak 2. Sporazumne strane su s uglasne da se odloži primjena odredaba Kolektivnoga ugovora i to čl. 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade prema temelju rada, dok se u proračunu T uzlanskoga kantona ne osiguraju potr ebna financijska sr edstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnoga ugovora za službenike tijela uprave i sudbene vlasti. Članak 4. Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge pr oračunske korisnike, prema mogućnostima proračuna Tuzlanskoga kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a sukladno Općem kolektivnom ugovoru." VI. Dopustivost 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također , ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmat rati apel aciju s amo ako s u prot iv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 21. U konkretnome slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1808/06 od 24. srpnja 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Pobijana je presuda donesena 24. srpnja 2006. godine, a apela cija je podnesena 6. rujna 2006. godine, dakle, u roku od 60 dana kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima fa cie) neutemelje na, niti postoji nek i drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, č lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na imovinu 24. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka, što uključuje: Š...Ć k) Pravo na imovinu. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom inter esu i pod uvjetima pr edviđenim zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišt enje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala napl atu por eza ili drugih doprinosa ili kazni." 25. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhvaća tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je opće naravi i iskazuje na čelo mirnoga uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istoga stava, obuhvaća lišavanje imovine i čini ga podložnim određe nim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugome stavu, priznaje da države čl anice imaj u pravo , između os taloga, nad zirati korištenje imovine sukladno javnome interesu. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ome tanja prava na mirno uživanje imov ine, te ih stoga treba tumač iti u svjetlu općega načela iskazanoga u prvome pravilu. 26. Riječ "imovina" uključuje širok opseg imovinski h interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine " broj 33/01). Nadalje, prema jurisprudenciji Europs koga suda za ljudska prava "posjed" koji se štiti može biti samo "post ojeći posjed" (vidi Europski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. studenoga 1983. godine, serija A, broj 70, točka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravda no očekivanje" da će je dobiti (vidi Europski sud za ljudska prava, Pine Val ley De vel op ments Ltd i drugi, presuda od 29. studenoga 1995. godine, serija A, broj 332, točka 31). Ustavni sud u konkretnome slučaju smatra da neisplaćena naknada za korištenje godišnjega odmora (regres), koja apelantu neprijeporno pripada prema članku 41. Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji i za koju je apelant imao opravdano očekivanje, predstavlja "imovinu" u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i čla nka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju primjenjiv u ovome slučaju. 27. Iako se apelant nije konkretno pozvao na neko od načela sadržanih u članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da se u konkretnome slučaju radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu u smislu drugoga pravila prvoga stava članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer je pobijanome odlukom, usvajajući priziv prvotuženoga, Kantonalni sud preinačio presudu Općinskoga suda tako što je apelantov tužbeni za htjev za isplatom regresa za 2001, 2002. i 2003. godinu odbio kao neutemeljen. 28. Za Ustavni sud ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: (a) je li miješanje pre dviđeno za konom, (b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnome inte resu i (c) je li miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općega javnoga interesa. 29. Ustavni sud konstatira da je u predmetnome postupku Kantonalni sud zaključio da apelantu uopće ne pripada pravo na isplatu regresa, jer se evidentna pravna praznina nije mogla popuniti niti jednim pa rametrom osim aktima tuž enoga koji faktički takvu odluku nikada nije ni donio, te obrazla že da je pogrešan zaključak prvostupanjskoga suda da apelantu pripada pravo na 70% od njegove plaće u prijepornome razdoblju na ime regresa na temelju odredbe članka 32. Kolektivnoga ugovora i Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji. Dakle, bez obzira što je Zakonom o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji u čl. 40. i 41. to pravo propisano i bez obzira što je u članku 82. istoga zakona propisana obveza da se federalni i kantonalni zakoni usklade sa navedenim zakonom, Kantonalni sud prilikom odlučivanja o prizivu zaključuje da je a pelantov zahtjev zbog ne dostatka pravnih propisa koji reguliraju visinu i isplatu regresa za suce i tužitelje neutemeljen. 30. Ustavni sud primjećuje da Zakonom o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji doista nije propis an način utvrđivanja naknade na ime regresa za godišnji odmor, već je u čla nku 41. navedenoga zakona propisano pravo na regres, a člankom 82. istoga zakona je ustanovljena obveza usklađivanja svih propisa kojima se uređuju pitanja sudbene i tužiteljske vlasti sa ovim zakonom i uvje tima postavljenim u nje mu kao minimalnim, te njegovo svojstvo lex specialis zakona u odnosu na sve druge zakone u ovoj oblasti. Štoviše, člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji izričito je propisana obveza kantona da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona, dakle 16. siječnja 2004. godine , svoje propise kojima su uređena, između ostaloga, pitanja regresa z a godišnji odmor za suce kantonalnih i općinskih sudova usklade sa odredbama ovoga zakona. 31. U kontekstu prava na imovinu Ustavni sud ističe da se državi ne može pobiti pravo donošenja zakona kojima se oduzimaju ili ograničavaju određena ljudska prava, ali samo u slučajevima kada je takvo ograniče nje predviđeno Europskom konvencijom prema kojoj se određena prava, kao primjerice pravo na imovinu, mogu pod određenim uvjetima ograničiti. Međutim, Europska konvencija ne daje pravo državama potpisnicama da nečinjenjem, odnosno neiz vršavanjem svoje pozitivne obveze ograniče ili spriječe potraživanja koja treba isplatiti iz proračuna kantona, odnosno općine. 32. U konkretnome slučaju, upravo je nedonošenjem propisa koji određuju isplatu i visinu regresa apelant spriječen u svome pravu na imovinu, iako Zakon o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji to pravo propisuje. Iz navedenoga proizlazi da je kantonalno tijelo imalo obvezu donijeti propis o isplati i visini regresa, odnosno sve zakone koji se tiču sudaca i tužitelja uskladiti sa Zakonom o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji, a to nije učinio. Dapače, aktima prvotuženoga kojima je Kantonalni sud upotpunio pravnu prazninu glede isplate i visine regresa, ovo je pravo predviđeno samo kao mogućnost a ne kao obveza, iz čega slijedi da se prvotuženi umiješao u apelantovo pravo na imovinu, a da za to miješanje nema uporišta u zakonu. Činjenic a da je javna vlast propustila ispuniti svoje obveze dovela je do apsurdne situacije u kojoj je Kantonalni sud zauzeo stav da posljedice neč injenja i neispunjavanja postavljenih obveza javnih vlasti treba snositi apelant. Ni nedostatak novca, kao drugi razlog na koji se pozvao Kantonalni sud, nije ar gu ment koji Ustavni sud može prihvatiti, niti je takav ar gu ment prihvaćen u dosadašnjoj praksi Europskog suda za ljudska prava. Činjenic a da ni ostalim proračunskim korisnicima u prijepornome razdoblju regres nije bio isplaćen, koju je Kantonalni sud ponudio kao jedan od razloga da ni apelantu ne pripada pravo na regres, ne može se protumačiti drukčije nego kao proizvoljnost Kantonalnog suda sa izravnim štetnim utjecajem na ostvarivanje apelantovih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2587/05 od 24. svibnja 2007. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine " broj 70/07, točka 41). 33. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je K antonalni sud arbitrarno primijenio pravo, te je nedostatak propisa koji reguliraju visinu regresa protumačio kao gubitak apelantovog prava na regres, iako je samo pravo na naknadu regresa propisano Zakonom o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji, zbog čega pobijana odluka ne zadovoljava traž eno načelo "za konitosti" odluke kojom se miješa u apelantovu imovinu, te da je, stoga, došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII. Zaključak 34. Ustavni sud konstatira da je u konkretnome slučaju zbog arbitrarne primjene prava redovitog suda koji je nedostatak pratećih propisa protumačio na način da se zbog toga gubi pravo utemeljeno na zakonu, povrijeđeno načelo "za konitosti" pobijane odluke, zbog č ega je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 35. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i čla nka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 36. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovin e u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2609/06, rješavajući apelac iju Mevludina Glavinića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alin eja 2, člana 61 st. 1 i 2 i čl ana 64 stav 1Pravila Ustavnog suda Bosne i Her cegovine ("S lužbeniglasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatixa Haxiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Mevludina Glavinića. Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i He rcegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1808/05 od 24. jula 2006. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3k) Ustava Bosne i H ercegovine i članom 1 Prot okola broj 1 uz Evropsku konve nciju za zaštit u quds kih prava i os novnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka. Odluku obj aviti u " Službenom g lasniku Bos ne i Hercegovine", " Službenim nov inama Fed eracije Bos ne i Hercegovine", " Službenom g lasniku R epublike Srpske " i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Mevludin Glavinić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 6. septembra 2006. godine ap elaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovi ne (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) proti v Presude Kantonalno g suda u Tuzli (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1808/05 od 24. jula 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu član a 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Opštinskog suda Tuzla (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) i učes nika u postupku , Tuzlanskog kantona (u daqnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 26. septembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na ap elaciju 13. oktobra 2006. godine, Opštinski sud 9. oktobra 2006. godine, a tuženi 26. oktobra 2006. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 19. marta 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Čiw enice predme ta koje proiz ilaze iz apelantov ih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Apelant je 2. juna 2004. godine Opš tinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog i Opštinskog suda Živinice (u daqnjem tekstu: drugotuženi) radi isplate regresa u visini od 5.160,48 KM. U historijatu tužbe apelant je naveo da je bio zaposlen kao sudija Opštinskog suda u Živinicama do 1. marta 2004. godine i da je u 2001, 2002. i 2003. godini ko ristio godišwi o dmor u skladu sa rješenjem koje je donio predsjednik suda, a da mu drugotuženi nije isplatio novčana sredstva na ime regresa. 7. Opštinski sud je, po stupajući povodo m tužbe, donio Presudu broj P-1909/04 od 30. avgusta 2005. godine ko jom je obavezao prvotuženog da apelantu isplati iznos od 5.160,48 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 2. juna 2004. godine, kao dana kad je podnesena tužba, pa do konačne isplate kao i da mu nadoknadi troškove p ostupka u ukupn om iznosu od 1.188,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošewa presude. U odnosu na prvotuženog odb ijen je kao neosno van apelanto v zahtjev za isplatu zakons kih kamata što je pobliž e opisano u dispozitivu presude. U odnosu na drugotuženog u cijel osti je odbijen apel antov tužbeni zahtjev. Opšti nski sud je nakon sprovedenog doka znog pos tupka ut vrdio da a pelantu nij e isplaćen re gres za tra žene g odine, pa j e primijenio Kolektivni ugovor za službenike u org anima uprave i sud ske vlasti u FBiH (u daqnjem tekstu: Kolektivni ugovor) i Zakon o sudij skoj i tu žilačkoj f unkciji Fed eracije Bos ne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji). Prilikom donošew a odluke, Opštinski s ud je naveo da je članom 3 2 Kolektiv nog ug ovora propisa no da službeniku pripada naknada za korišćenje godišnjeg odmora najmanje u visini od 70% njegove pl ate ili najmanje u visin i prosječne plate koja je ispla ćena u Fed eraciji BiH za prethodna tri mjeseca prije donošewa odluke o regresu, ako je to za s lužbenika povoqnije. Iz potvrd e Opštinskog suda je utvrđeno da se visina naknade za regres obračunala na osnovu 70% sudijske plate za navedene godine i iznosi za 2001. godinu 1.752,70 KM, za 2002. godinu 1.585,50 KM i za 2003. godinu 2.002,28 KM, te je iznose koji su navedeni sud u cijelo sti prihvatio i udovoqio ap elantovom tužb enom zahtjevu. U odnosu na drugotuženo g sud nije prihvatio tužben i zahtjev zbog toga što su sudovi i tužilaštva o rgani sudske vlasti u kantonu, te je samo prvotuženi obavezan da isplati apelantu dug na ime neisplać enog regresa. Na kraju, ovaj sud ističe da nije mogao da pr ihvati navode p rvotuženog da u buxetu Tuzlanskog kantona nisu obez bijeđena s redstva za isplatu regresa, jer j e prvotuženi bio u obave zi da na kon donošewa Zakona o su dijskoj i tužilačkoj funkciji pris tupi izra di rebalansa buxeta na nivou kantona, te ovaj propust ne može da bude na štetu buxetski h korisni ka. Takođe, sud navo di da sporazumom od 2. aprila 2004. godine, koji je zakqučen između Samostalnog sind ikata s lužbenika org ana uprav e i sud ske vlasti Federacij e BiH i Vlade Tuzlans kog kantona , nije ukinuto pravo na naknadu nego je samo odložena isplata, ali ne u nedogled kako to navodi tuženi. 8. Odlučujući o ža lbi tuženog, Kantonalni sud j e donio Presudu broj Gž-1808/05 od 24. jula 2006. godine kojom je žalbu uvažio, prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu p reinačio tako što je apelan tov tužbeni zahtjev za isplatu regresa za 2001, 2002. i 2003. godinu odb io kao n eosnovan, a apel anta obavezao da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.080,00 KM u roku od 15 dana od dana prijema presude. Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. U preostalom di jelu prvostepena p resuda je ostala neizmijenjena. 9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenicu da je apelant bio sudija Opštinskog suda u Živin icama i da mu u 2001, 2002. i 2003. godini ni je isplaćena nak nada za regres, iako je u tim godinama koristio g odišwi odmor. Pravilno je , shod no mišljenju Kantonalnog suda, utvrđeno i to da prvotuženi nije donio odluku o isplati regresa za korisnike buxeta u periodu koji je sporan, niti je bilo kom buxetskom korisniku isplaćen regres za taj pe riod. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, shodno mišljenju Kantonaln og suda, tuženi osnovano osporava pravilnost prvostepene presude u dijelu u kom je on obavezan da apelantu isplati regres. Naime, odredbom člana 41 Zakona o s udijskoj i tuž ilačkoj funkciji propisano j e da sudija, odnosno tužilac , ima pravo n a naknadu za određ ene specijalne troškove, a tačkom 3 is tog člana je naz načena i naknada regresa za godišwi odm or. Međutim, kako nastavlja sud, u naved enom zakonu nije određe no na koji način će d a se utvrdi visina n aknade na ime r egresa za godišwi odmor za sudije i tužioce niti je to od ređeno bilo kojim d rugim zakonom ili propis om prvotuž enog koji s e odnosi na pravosudne organe Tuzlanskog kantona kao korisnike buxeta u smislu člana 2 Zakona o buxetu ("Službene novine TPK" broj 6/96), a niti je prvotuženi donio odluku o isplati regresa za korisnike buxe ta u period u koji je sporan, nit i je reg res isplaćen ne kom od korisnika ka ntonalnog bu xeta. Kantonalni sud smatra da je pogrešan zakqučak prvostepenog suda o tome da u situaciji k ad zakonom ni je određena visin a regresa za nosioce sudijske funkci je, kakav sta tus ima apelant, da mu pripada pravo na 70% od njegove plate u spornom 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 periodu na ime naknade regresa, te da u takvoj situaciji treba da se primijeni odre dba člana 3 2 Kolektiv nog ug ovora. Kolektivni ugovor bi, shodno mišljenju ovog suda, mogao da se primijeni samo na službenike sudova, a ne i na sudije, pogotovo što ni drug im sudij ama na podru čju Tuz lanskog kantona u spornom periodu nije isplaćena naknada za regres, pa ni na taj način ne može da se prevaziđe nepostojanje pravnih propis a. Nepostojanje prav nih propisa u smislu određivaw a visine regresa moguće je prevazići aktima tuženog koji se odnose na ostale službenike i namještenike tuženog vezano za isplatu regresa. Ti akti su, shodno mišljenju ovog suda, uredbe. Naime, Uredba o načinu i postupku utvrđivawa vrijednosti poslova i zadataka radnika k antonalnih organa upr ave ("Službene novine TPK" broj 10/97; u daqnjem tekstu: Uredba), koja je bila na snazi u vrijeme donošewa Zakona o s udijskoj i tužilačkoj funkciji, nije predviđala naknadu regresa za godišwi odmor, tako da ne ma parametra na osnov u kog bi s e popunila prav na praznina za isplatu regresa apelantu za 2001. godinu. Zatim je 2002. godine donesena Uredba o načinu i postupku utvrđivawa plata, naknadama i drugim materijalnim pravima službenika i namještenika u organima uprave ("Službene novine TK" broj 6/02) kojom je propisano da službeniku, odnosno namješteniku pripada reg res z a godišw i odmor u skla du sa materij alnim mogućnostima buxet a u teku ćoj godini. Iz dokaz a koji su sprovedeni p roizilazi da p rvotuženi u 2002. i 2003. godi ni nije imao materijalnih mogućnosti u buxetu za isplatu regresa službenicima i namještenicima, pa nema para metra sa kojim bi se popunila pravna praznina za isplatu regresa apelantu u 2002. i 2003. godini. Na osnovu izloženog sud je zakqučio da je žalba tuženog osnovana, te je prvostepenu presudu u osporenom dijelu preinačio i odbio apelantov tužbeni zahtjev. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je odluk om redovno g suda povrijeđeno ustavno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju z a zašt itu qud skih prava i os novnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska ko nvencija). Apel ant pravno relevantnim činjenic ama smatra one ko je su utvrđene prvostepenom presudom, a to je da je obavljao dužnost sudije Opštinskog suda u Živin icama u peri odu 2001, 2002. i 2003. godine i da mu je u tom periodu odobreno korišćenje godišnjeg odmora koji je i koristio a za koji nije dobio naknadu, odnosno regres. Ističe da se Kantonalni sud poziva na nepo stojanje parametara koji bi preds tavljali osnov z a isplatu regresa za 2001. godinu, iako je nes porno naknada z a regre s propisa na odredbama Zakona o su dijskoj i tužilačkoj funkciji koj i je donesen 2001. godine. Dakle, apelant smatra da postoji osnov za tu godinu a za 2002. i 2003. godinu, p ored ovog zakon a, drugostepeni sud je kao osno v cijenio Uredb u, što dodatno potvrđuje da osnov za isplatu regresa ni u kom slučaju nije bio sporan. Vis ina naknade regres a za g odišwi odmor, shodno apelantovom mišljew u, nes porno proizilaz i iz pisme nih dokaza i obračuna koje je sa činio Opštinski s ud Živinice. Apelant na kraju k onstatuje da propust pr votuženog da na odgovarajući način re guliše kako da ispu ni svoju obavezu za isplatu regres a, koja j e nesporno u tvrđena z akonom i da eventualno obezbijedi potrebna sredstva za isplatu, ne može da znači da prvotuženi može da bude oslobođen od ove novčane obaveze i da se još dosuđenjem trošk ova postupka n agradi za svoje (ne)postupanje. Apelan t predlaže da Ustavni sud apelaciju usvoj i, ukine odlu ku koja j e osporena i potvrdi prvostepenu presudu. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da su navodi apelac ije neosnovani , da u svemu ostaje pri činjeničnim i prav nim zakq učcima koji s u iznes eni u osporenoj presudi, te predlaže da se apelacija odbije. 12. Prvotuženi u odgovoru na apelaciju ističe da apelant nije imao pra vo na ispla tu reg resa s obzirom na to d a niti jednim aktom nije utvrđena visina regresa a na apelanta n isu mogle da se primij ene odred be Opšteg kolektivnog ugovora kao i Kolektivnog ugovora, jer je apelant u utuženom periodu obavljao d užnost sudij e Opštins kog su da Živinice i nije imao sta tus službenika. Tuženi navodi da je apelant pravo iz radnog od nosa os tvarivao na osnovu Zakona o su dijskoj i tužilačkoj funkciji, a odredbom člana 41 tačka 3 zakona koji je naveden utvrđeno je da sudija ima pravo na regres, međutim, nije određena visina naknade n a ime regresa, niti je to određeno nekim drug im zakonom ili propis om. Tuže ni smatra da je Kantonalni sud u odlu ci koja je osporena is pravno ukazao na činjenicu da propisi koji s u se primj ewivali u spornom periodu n a zaposlene u organi ma uprave i sudske vlasti u Tuzlanskom kantonu nisu mogli da se primijene na apelanta u pogledu isplate r egresa s obzirom na to da Ur edba takvu mogućnost nije pred vidjela za bilo kog od zapos lenih, a na osnovu U redbe o načinu i postupku utvrđiva wa plata , naknadama i drugim ma terijalnim pravima s lužbenika i namještenika, regres nije ispla ćivan zaposlenima zbog toga što je isplata regresa bila vezana za materijalne mogućnosti buxeta koje takvu isplatu nisu dozvoljavale, te regres na osnovu Uredbe koja je navedena n ije ni isplać ivan. Predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije u cijelosti kao neosnovanu. 13. Drugotuženi u odgovo ru na apelac iju navodi da je nesporno da je apelant obavljao poslove i radne zadatke sudije i da je u utuženom periodu ostvario pravo na godišwi odmor, te ga iskoristio i na t aj način stekao uslove za naplatu regresa koji mu nikad nije isplaćen. Predlaže da, ukoliko Ustavni sud utvrdi povredu apelantovog prava, naloži nadležnom sudu da donese odluku u skladu sa zakonom. V. Relevantni propisi 14. Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i He rcegovine ("Službene n ovine FBi H" br. 20/01 i 57/01) u relevantnom dijelu glasi: "Član 41 Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na naknadu za određene specijalne troškove: 3. Regres za godišwi odmor. Član 82 Svi federalni, odnosno ka ntonalni zakoni, koji ure đuju pitawa sudske i tužilačke vlasti, polazeći od uslova iz ovog zakona ka o minimalnih, u skladiće se s ovim zakonom , a do usklađivawa primjewivaće se odredbe ovog zakona." 15. Zakon o i zmjenama i dopunama Zak ona o sudijskoj i tužilačkoj funkcij i u Federa ciji Bosne i H ercegovine ("Službene no vine FBiH" br oj 63/03) u relevantno m dijelu glasi: "Član 2 Član 41 mijewa se i glasi: Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na sljedeće naknade: 1. Otpremninu pri odlasku u penziju, 2. regres za godišwi odmor, 3. jubilarne nagrade. Član 3 Iza člana 41 dodaje se novi član 41a koji glasi: Član 41a Kantoni su dužni u roku od 30 dana od s tupawa na sna gu ovog z akona sv oje z akone, odnos no druge propise koj ima su uređena pitawa iz čl. 1 i 2 ovog zakona, za sudije kantonalnih i opštinskih sudova , odnosno z a kantonalne i opštinske tužioce, da usklade sa odredbama ovog zakona." 16. Kolektivni u govor z a služ benike orga na uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: "Član 32 Službeniku pripada naknada plate z a korišćew e godišnjeg odm ora (reg res) na jmanje u vis ini od 70% nje gove plate ili najmanje u visini prosječne plate koja je isplaćena u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošewa odluke o regresu, ako je to za službenika povoqnije." 17. Zakon o parničnom pos tupku Fed eracije Bos ne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: "Član 211 (1) Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koja je trebala da se primijeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Član 217 (1) Drugos tepeni sud odluču je o ž albi na sj ednici vije ća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će da zakaže raspravu kad ocijeni da je radi pravilnog utvrđivawa činjeničnog stawa potrebno da se pred drug ostepenim s udom utv rde nove činjenice ili izve du novi dokazi ili ponov o izvedu već iz vedeni dokazi, ka o i kad ocijeni da j e zbog povrede odredbi parničnog postupka u prvostepenom post upku potre bno održati ras pravu pre d drugostepenim sudom. Član 224 Drugostepeni sud mož e na s jednici vij eća ili na os novu održane rasprave: (2) Da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu, (5) preinači prvostepenu presudu. Član 229 (1) Drugos tepeni sud će na sje dnici vijeća ili na osnovu održane ra sprave presudom da preinači prv ostepenu presudu ako utvrdi da postoji jedan od s ljedećih razloga iznesenih u žalbi: Š...Ć (4) Ako s matra da je čiw enično st anje u prvoste penoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo." 18. Sporazum o u ređenju od nosa o primj eni Kolektiv nog ugovora za službenike u o rganima uprave i sudske vlasti u FBiH, zakqučen 2. april a 2002. godine u Tuzli, izmeđ u Vlade Tuzlanskog kantona i Samosta lnog sind ikata s lužbenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH, u relevantn om dijelu glasi: "Član 1 Ovim s porazumom bliže s e ure đuju odre dbe i pitaw a sprovođewa i primj ene u praksi Kole ktivnog u govora z a službenike u org anima uprav e i su dske v lasti u Fede raciji BiH (u daqnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koja se odnose na poglavlje "V- Plate i dodaci na plate i naknade shodno osnovu rada" za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i organima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona u (daqnjem tekstu: službenici). Član 2 Sporazumne strane su s aglasne da s e odloži primj ena odredbi Kolektivnog ugovora i to čl. 24, 31 i 32 iz poglavlja V - Plate i dodaci na plate i naknade shodno osnovu rada, dok se u buxetu Tuzla nskog ka ntona ne obe zbijede potre bna finansijska s redstva i st eknu us lovi za pot punu primje nu Kolektivnog ug ovora za službe nike orga na uprave i suds ke vlasti. Član 4 Isplata reg resa službe nicima će da bu de reg ulisana na isti način ka o i za s ve drug e buxe tske korisnike, shodno mogućnostima Buxe ta Tuz lanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Opš tim kolekt ivnim ugovorom." VI. Dopustivost 19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima ap elacionu nadležnost u pitawim a koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravi la Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaci ju samo ako su proti v presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekov i koji su m ogući shodno zakonu i ako se podnese u ro ku od 60 dana od dan a kad je podnosil ac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 21. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1808/06 od 24. jula 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova koji su m ogući s hodno za konu. Pres uda koja je ospore na donesena je 24. jula 2006. godine, a apel acija je podnesena 6. septembra 2006. godine, dak le, u roku o d 60 dana kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslo ve iz člana 16 st. 2 i 4 Pravi la Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima fa cie) neosnova na, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 22. Imajući u vidu odr edbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl ana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetn a apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant osporava p resudu Kantonalnog suda, tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu 24. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na t eritoriji Bosne i H ercegovine už ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Š...Ć k) Pravo na imovinu. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fiz ičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano už ivanje svoje imovine. N iko ne može da bude lišen s voje im ovine, s em u j avnom inte resu i pod uslovima predviđenim zakonom i opš tim principima me đunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koj i način ne ut iču na pravo drža ve da primj enjuje takv e za kone koje smat ra potrebnim da bi kontrolisala korišćenje imovine u skladu sa opšt im intere sima ili da bi obe zbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 25. Čla n 1 Protokola broj 1 uz Evrops ku konvenciju obuhvata tri raz ličita pravila . Prvo pravilo, koje je navedeno u prvom st avu, je opšte prirode i iskazuje princip mirnog uživawa imovine. Drugo pravilo, koje je sa držano u drugoj rečenic i istog stava, obuhvata lišavanje im ovine i čini ga podložnim određenim uslovima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da dr žave članice i maju pravo, između ostalog, da kontrolišu korišćenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i tr eće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometawa prava na mi rno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu opšteg principa iskazanog u prvom pravilu. 26. R iječ "imov ina" ukqu čuje širok obim im ovinskih interesa koji preds tavljaju određe nu ekonomsku vrijednos t (vidi Ustavni sud, Odluka b roj U 14/00 od 4. april a 2001. godine, objavq ena u "Služ benom glas niku Bosne i Hercegovine" br oj 33/01). Dalje, shodno jurispr udenciji Evropskog suda za qudska prava "posjed" koji se štiti može da bude samo "postojeći posjed" (vidi Evr opski sud za qudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano očekivanje" da će da je dobije (vidi E vropski sud za qudska prava, Pine Val ley De vel op ments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A, bro j 332, tačka 31). Ustavni sud u konkr etnom slučaju smatra da nei splaćena naknada z a korišćenje godišw eg odmora (regres ), koja apelantu nesporno pripada shodno članu 41 Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji i z a koju j e apelant imao opravda no očekivanje, predstavlja "imovinu" u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud zakqučuje da je član 1 Protokola broj 1 uz Evrops ku konvenciju primjenqiv u ovom slučaju. 27. Iako s e apelant nije konkretno poz vao na neki od principa koji su sadrž ani u članu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da se u konkretno m slučaju radi o mij ešanju u apelant ovo pravo na imov inu u smislu drugog pravila prvog stava člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je odlukom koja je osporena, usvajajući žalbu prvot uženog, Kantona lni sud pre inačio presu du Opštinskog suda tako š to je apelantov tužben i zahtjev za isplatu regresa za 2001, 2002. i 2003. godinu o dbio kao neosnovan. 28. Za Ustavni sud ostaje da odgovori na sljedeća pitawa: (a) da li je m iješanje predviđe no zakonom, (b) d a li miješa nje služi zakonitom ciqu u javnom interesu i (c) da li je miješanje proporcionalno ciqu, t j. da li u spostavlja pra vičnu ravnotežu između apelantovog prava i opšteg javnog interesa. 29. Ustavni sud konstatuje da je u predmetnom postupku Kantonalni sud zakqučio da apelantu uopšte ne pripada pravo na isplatu regresa, jer evidentna pravna praznina nije mogla da se popuni nit i jednim pa rametrom s em aktima t uženog koji faktički takvu odluku nikada nije ni donio, te obrazlaže da je pogrešan zakqučak p rvostepenog suda da apelan tu pripada pravo na 70% od njegove plate u spornom periodu na ime regresa na osnovu odredbe čla na 32 Kole ktivnog u govora i Za kona o sudijskoj i tu žilačkoj f unkciji. Dakle , bez obz ira što je Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u čl. 40 i 41 to pravo propisano i bez obzira što je u članu 82 istog zakona propisana obaveza da s e fede ralni i kantonalni z akoni uskla de sa zakonom koji je naveden, Kantonalni sud prilikom odlučivawa o žalbi zakqučuje da je apelan tov zahtjev zbog nedostatka pravnih propis a koji reg ulišu vis inu i isplat u regre sa z a sudije i tužioce neosnovan. 30. Ustavni sud primjećuje da Zakon om o sudijskoj i tužilačkoj funkciji z aista nije propisa n način utvrđiv awa naknade na i me regresa za godišwi odmor, već je u članu 41 zakona koji je naveden propisano pravo na reg res, a članom 82 istog zakona ustanovljena je obaveza usklađivawa svih propisa kojima se uređuju pi tawa sudske i tužilačke vlasti sa ovim zakonom i us lovima koji s u posta vljeni u w emu kao minimalnim, te njegovo svojstvo lex specialis zakona u odnosu na sve druge zakone u ovoj obl asti. Štaviše, člano m 2 Zakona o izmjenama i dopuna ma Zakona o s udijskoj i tuž ilačkoj funkciji izričito je propisana obaveza kantona da u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu ovog zakon a, dakle 16. januara 2004. godine, svoje propise kojima su uređena, između ostalog, pitawa re gresa za g odišwi odmor z a sud ije kantona lnih i opštinskih sudova usklade sa odredbama ovog zakona. 31. U kontekstu prava n a imovinu Ustavni sud ističe da državi ne može da se ospori pravo donošewa zakona kojima se oduzimaju ili ograničavaju određena qudska prava, ali samo u slučajevima kad je takv o ograničew e predviđe no Evropskom konvencijom shodno kojoj određena prava, kao naprimjer pravo na imovinu, mog u pod određe nim uslovima da se ograniče. Međutim, Evrop ska konvenc ija ne daje pravo državama potpisnicama da nečinje njem, od nosno neiz vršavanjem svoj e pozitivne obavez e ograniče ili spriječe potraživa wa koja treba isplatiti iz buxeta kantona, odnosno opštine. 32. U konkretnom slučaju, upravo je nedonošenjem propisa koji određuju isplatu i visinu regresa apelant spriječen u svom pravu na imov inu, iako Zakon o s udijskoj i tuž ilačkoj funkciji t o pravo propisu je. Iz navede nog proizila zi da j e kantonalni or gan imao oba vezu da dones e propis o is plati i visini reg resa, odnosno s ve za kone koji se tiču su dija i tužilaca da us kladi sa Zakonom o su dijskoj i tužilačkoj funkciji, a to nije u činio. Naprotiv, aktima prvot uženog kojima je Kantonalni sud upotpunio pravnu prazninu u pogledu isplate i visine re gresa, ovo prav o je predv iđeno samo ka o mogućnost a ne kao obaveza, iz čega slijedi da se prvotuženi umiješao u apelantovo pravo na imovinu, a da za to miješanje nema uporišta u zakonu. Činjenica da je javna vlast propustila da ispuni svoje obaveze dovela je do apsurdne situacije u kojoj je Kantonalni sud zauzeo stav da posljedice nečinjenja i neispuwavawa postavljenih ob aveza javnih vlasti treba da snosi apelant. Ni nedostatak novca, kao drugi razlog na koji se pozvao Kantonalni sud, nije ar gu ment koji Ustavni sud može da prihvati, n iti je takav ar gu ment prihvać en u dosadašwoj praksi Evr opskog suda za qudska prava. Činjenica da n i ostalim buxetskim korisnicima u spornom periodu regres nije bio isplaćen, koju je Kantonalni s ud ponudio ka o jedan od razloga da ni apelantu ne pripada pravo na regres, ne može da se protumači drugačije nego kao proizvoqnost Kantonalnog suda sa direktnim š tetnim uticajem n a ostvarivanje apelanto vih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2587/05 od 24. maja 2007. godine, "Službeni g lasnik Bosne i Herceg ovine" broj 70/07, tačka 41). 33. Stoga, Ustavni sud zakqučuje da je Kantonalni sud arbitrarno primij enio pravo, t e je ned ostatak propisa koj i regulišu visinu regresa protumačio kao gubitak apelantovog prava na regres, iak o je samo pravo n a naknadu regresa propisano Zakonom o sudij skoj i tu žilačkoj f unkciji, z bog čega odluka koja j e osporena ne zad ovoljava traženi princip "zakonitosti" odluke kojom se miješa u apelantovu imovinu, te da je, stoga, došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zakqučak 34. Ustavni sud konstatuje da je u konkr etnom slučaju zbog arbitrarne primjen e prava redovn og suda koji je nedostatak pratećih propis a protumačio na način da s e zbog toga g ubi pravo zasnovano na zakonu, povrijeđen princip "zakonitosti" odluke koja je ospore na, zbog čega j e došlo do povre de apelantovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evrops ku konvenciju. 35. Na osnovu član a 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravi la Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u di spozitivu ove odluke. 36. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatixa Haxiosmanović, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u V ijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2609/06, rješav ajući apel aciju Mevludina Glavinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnikBosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacija Mevludina Glavinića. Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1808/05 od 24. jula 2006. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i čla nom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", " Službenim novinama Federacije B osne i Hercegovine", " Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Mevludin Gla vinić (u daljnjem te kstu: apelant) iz T uzle, podnio je 6. septembra 2006. godine ape laciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1808/05 od 24. jula 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i učesnika u postupku, T uzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 26. septembra 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. oktobra 2006. godine, Općinski sud 9. oktobra 2006. godine , a tuženi 26. oktobra 2006. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 19. marta 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelant je 2. juna 2004. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog i Općinskog suda Živinice (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi isplate regresa u visini od 5.160,48 KM. U historijatu tužbe apelant je naveo da je bio zaposlen kao sudija Općinskog suda u Živinicama do 1. marta 2004. godine i da je u 2001, 2002. i 2003. godini koristio godišnji odmor u skladu sa rješenjem koje je donio predsjednik suda, a da mu drugotuženi nije isplatio novčana sredstva na ime regresa. 7. Općinski sud je, postupajući povodom tužbe, donio Presudu broj P-1909/04 od 30. augusta 2005. godine kojom je obavezao prvotuženog da apelantu isplati iznos od 5.160,48 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 2. juna 2004. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate kao i da mu nadoknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.188,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. U odnosu na prvotuženog odbijen je kao neosnovan ape lantov zahtjev za isplatu zakonskih kamata što je pobliže opisano u dispozitivu presude. U odnosu na drugotuženog u cijelosti je odbijen apelantov tužbeni za htjev. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da apelantu nije isplaćen regres za tražene godine, pa je primijenio Kolektivni ugovor za službenike u or ganima uprave i sudske vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) i Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji Federacije Bosne i Herce govine (u daljnjem tekstu: Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji). Prilikom donoš enja odluke, Općinski sud je naveo da je članom 32. K olektivnog ugovora propisano da službeniku pripada naknada za korištenje godišnjeg odmora najmanje u visini od 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji BiH za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije. Iz potvrde Općinskog suda je utvrđeno da je visina naknade za re gres obračunata na osnovu 70% sudijske plaće za navedene godine i iznosi za 2001. godinu 1.752,70 KM, za 2002. godinu 1.585,50 KM i za 2003. godinu 2.002,28 KM, te je na vedene iznose sud u cijelosti prihvatio i udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu. U odnosu na drugotuženog sud nije prihvatio tužbeni zahtjev zbog toga što su sudovi i tužilaštva or gani sudske vlasti u kantonu, te je samo prvotuženi obavezan da isplati apelantu dug na ime neisplaćenog regresa. Na kraju, ovaj sud ističe da nije mogao prihvatiti navode prvotuženog da u budžetu Tuzlanskog kantona nisu osigurana sredstva za isplatu regresa, jer je prvotuženi bio u obavezi da nakon donošenja Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji pristupi izradi rebalansa budžeta na nivou kantona, te ovaj propust ne može biti na štetu budžetskih korisnika. Također, sud navodi da sporazumom od 2. aprila 2004. godine, koji je zaključen između Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti Federacije BiH i Vlade Tuzlanskog kantona, nije ukinuto pravo na naknadu nego je samo odložena isplata, ali ne u nedogled kako to navodi tuženi. 8. Odlučujući o žalbi tuže nog, Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1808/05 od 24. jula 2006. godine kojom je žalbu uvažio, prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu preinačio tako što je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu regresa za 2001, 2002. i 2003. godinu odbio kao neosnovan, a apelanta obavezao da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.080,00 KM u roku od 15 dana od dana prijema presude. Odbijen je apelantov za htjev za naknadu troškova žalbenog postupka. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. 9. U obrazloženju presude Ka ntonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenicu da je apelant bio sudija Općinskog suda u Živinicama i da mu u 2001, 2002. i 2003. godini nije isplaćena naknada za regres, iako je u tim godinama koristio godišnji odmor. Pravilno je, prema mišljenju Kantonalnog suda, utvrđeno i to da prvotuženi nije donio odluku o isplati regresa za korisnike budžeta u spornom periodu, niti je bilo kojem budžetskom korisniku isplaćen regres za taj pe riod. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, prema mišljenju Kantonalnog suda, tuženi osnovano osporava pravilnost prvostepene presude u dijelu u kojem je on obavezan apelantu isplatiti regres. Naime, odredbom člana 41. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji propis ano je da sudija, odnosno tužilac, ima pravo na naknadu za određene specijalne troškove, a tačkom 3 . istog člana je nazn ačena i naknad a regres a za godišnji odmor. Međutim, kako nastavlja sud, u navede nom zakonu nije određeno na koji način će se utvrditi visina naknade na ime regresa z a godišnji odmor za sudije i tužioce niti je to određeno bilo kojim drugim zakonom ili propisom prvotuženog koji se odnosi na pravosudne or gane Tuzlanskog kantona kao korisnike budžeta u smislu člana 2. Zakona o budžetu ("Službene novine TPK" broj 6/96), a niti je prvotuženi donio odluku o isplati regresa za korisnike budžeta u spornom periodu, niti je regres isplaćen nekom od korisnika kantonalnog budžeta. Kantonalni sud smatra da je pogrešan zaključak prvostepenog suda o tome da u situaciji kada zakonom nije određena visina regresa za nosioce sudijske funkcije, kakav sta tus ima apelant, da mu pripada pravo na 70% od njegove plać e u spornom periodu na ime naknade regresa, te da se u takvoj situaciji treba primijeniti odredba člana 32. Kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovor bi se, prema mišljenju ovog suda, mogao primijeniti samo na službenike sudova, a ne i na sudije, pogotovo što ni 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08 drugim sudijama na području T uzlanskog kantona u spornom periodu nije isplaćena naknada za regres, pa se ni na taj način ne može prevazići nepostojanje pravnih propisa. Ne postojanje pravnih propisa u smislu određivanja visine regresa moguće je prevazići aktima tuženog koji se odnose na ostale službenike i namještenike tuženog vezano za isplatu regresa. Ti akti su, prema mišljenju ovog suda, uredbe. Naime, Uredba o načinu i postupku utvrđivanja vrijednosti poslova i zadataka radnika kantonalnih organa uprave ("Službene novine TPK" broj 10/97; u daljnjem tekstu: Uredba), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji, nije predviđala naknadu regresa za godišnji odmor, tako da nema parametra na osnovu kojeg bi se popunila pravna praznina za isplatu regresa apelantu za 2001. godinu. Zatim je 2002. godine donijeta Uredba o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknada ma i drugim materijalnim pravima službenika i namještenika u organima uprave ("Službene novine TK" broj 6/02) kojom je propisano da službeniku, odnosno namješteniku pripada regres za godišnji odmor u skladu sa materijalnim mogućnostima budžeta u tekućoj godini. Iz provedenih dokaza proizla zi da prvotuženi u 2002. i 2003. godini nije imao materijalnih mogućnosti u budžetu za isplatu regr esa sl užbenicima i namj eštenicima, pa nema parametra sa kojim bi se popunila pravna praznina za isplatu regresa apelantu u 2002. i 2003. godini. Na osnovu izloženog sud je zaključio da je ža lba tuženog osnovana, te je prvostepenu presudu u osporenom dijelu preinačio i odbio apelantov tužbeni zahtjev. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je odlukom redovnog suda povrijeđeno ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant pravno relevantnim činjenicama smatra one koje su utvrđene prvostepenom presudom, a to je da je obavljao dužnost sudije Općinskog suda u Živinicama u periodu 2001, 2002. i 2003. godine i da mu je u tom periodu odobreno korištenje godišnjeg odmora koji je i koristio a za koji nije dobio naknadu, odnosno regres. Ističe da se Kantonalni sud poziva na nepostojanje parametara koji bi predstavljali osnov za isplatu regresa za 2001. godinu, iako je nesporno naknada za regres propisana odredbama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji koji je donesen 2001. godine. Dakle, apelant smatra da postoji osnov za tu godinu a za 2002. i 2003. godinu, pored ovog z akona, drugostepeni sud je kao osnov cijenio Uredbu, što dodatno potvrđuje da osnov za isplatu regresa ni u kojem slučaju nije bio sporan. Visina naknade regresa za godišnji odmor , prema apelantovom mišljenju, nesporno proizlazi iz pismenih dokaza i obračuna koje je sačinio Općinski sud Živinice. Apelant na kraju konstatira da propust prvotuženog da na odgovarajući na čin regulira kako da ispuni svoju obavezu za isplatu regresa, koja je ne sporno utvrđena zakonom i da eventualno osigura potrebna sredstva za isplatu, ne može značiti da prvotuženi može biti oslobođen od ove novčane obaveze i da se još dosuđenjem troškova postupka nagradi za svoje (ne)postupanje. Apelant predlaže da Ustavni sud apelaciju usvoji, ukine osporenu odluku i potvrdi prvostepenu presudu. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da su navodi apelacije neosnovani, da u svemu ostaje pri činjeničnim i pravnim zaključcima izne senim u osporenoj presudi, te predlaže da se apelacija odbije. 12. Prvotuženi u odgovoru na apelaciju ističe da apelant nije imao pravo na isplatu regresa s obzirom na to da niti jednim aktom nije utvrđena visina regresa a na apelanta se nisu mogle primijeniti odredbe Općeg kolektivnog ugovora kao i Kolektivnog ugovora, jer je apelant u utuženom periodu obavljao dužnost sudije Općinskog suda Živinice i nije imao sta tus službenika. Tuženi navodi da je apelant pravo iz radnog odnosa ostvarivao na osnovu Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji, a odredbom člana 41. tač ka 3. navedenog zakona je utvrđeno da sudija ima pravo na regres, međutim, nije određena visina naknade na ime regresa, niti je to određeno nekim drugim zakonom ili propisom. T uženi smatra da je Kantonalni sud u osporenoj odluci ispravno ukazao na činjenicu da propisi koji su se primjenjivali u spornom periodu na zaposlene u or ganima uprave i sudske vlasti u T uzlanskom kantonu nisu mogli biti primijenjeni na apelanta u pogledu isplate regresa s obzirom na to da Uredba takvu mogućnost nije predvidjela za bilo kojeg od zaposlenih, a na osnovu Uredbe o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim pra vima službenika i namještenika, regres nije isplaćivan zaposlenima zbog toga što je isplata regresa bila vezana za mater ijalne mogućnosti budžeta koje takvu isplatu nisu dopuštale, te regres na osnovu navedene Uredbe ni je ni is plaćivan. Predlaže d a Ustavn i sud apelaciju odbije u cijelosti kao neosnovanu. 13. Drugotuženi u odgovoru na apela ciju navodi da je nesporno da je apelant obavljao poslove i radne zadatke sudije i da je u utuženom periodu ostvario pravo na godišnji odmor, te ga iskoristio i na taj način stekao uvjete za naplatu regresa koji mu nikad nije isplaćen. Predlaže da, ukoliko Ustavni sud utvrdi povredu apelantovog prava, naloži nadležnom sudu da donese odluku u skladu sa zakonom. V. Relevantni propisi 14. Zakon o sudijskoj i t užilačkoj funkciji u Fede raciji Bosne i Her cegovine ("Službene novine FBiH" br . 20/01 i 57/01) u relevantnom dijelu glasi: "Član 41. Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na naknadu za određene specijalne troškove: 3. Regres za godišnji odmor. Član 82. Svi federalni, odnosno kantonalni zakoni, koji ur eđuju pitanja sudske i tužilačke vlasti, polazeći od uvjeta iz ovog zakona kao minimalnih, uskladit će se s ovim zakonom, a do usklađivanja primjenjivat će se odredbe ovog zakona." 15. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj f unkciji u F ederaciji Bosn e i Her cegovine ("Službene novine FBiH" broj 63/03) u relevantnom dijelu glasi: "Član 2. Član 41. mijenja se i glasi: Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na sljedeće naknade: 1. Otpremninu pri odlasku u penziju, 2. regres za godišnji odmor, 3. jubilarne nagrade. Član 3. Iza člana 41. dodaje se novi član 41a. koji glasi: Član 41a. Kantoni su dužni u r oku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona svoje zakone, odnosno druge pr opise kojima su uređena pitanja iz čl. 1. i 2. ovog zakona, za sudije kantonalnih i općinskih sudova, odnosno za kantonalne i općinske tužioce, uskladiti sa odredbama ovog zakona." 16. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vl asti u Fed eraciji Bo sne i Her cegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: "Član 32. Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (r egres) najmanje u visini od 70% njegove plaće ili najmanje u visini pr osječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije." 17. Zakon o par ničnom postupku Fede racije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: "Član 211. (1) Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odr edbu materijalnog prava koju je tr ebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. Član 217. (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potr ebno pr ed drugostepenim sudom utvr diti nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. Član 224. Drugostepeni sud može na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave: (2) Odbiti žalbu kao neosnovanu i potvr diti prvostepenu presudu, (5) preinačiti prvostepenu presudu. Član 229. (1) Drugostepeni sud će na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave presudom preinačiti prvostepenu presudu ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi: Š...Ć (4) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo." 18. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sud ske vlasti u FBiH, zaključen 2. a prila 2002. godine u T uzli, između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata službenika or gana uprave i sudske vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu glasi: "Član 1. Ovim Sporazumom bliže se ur eđuju odr edbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koja se odnose na poglavlje "V - Plaće i dodaci na plaće i naknade pr ema osnovu rada" za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i organima organa uprave i sudske vlasti T uzlanskog kantona u (daljnjem tekstu: službenici). Član 2. Sporazumne strane su s aglasne da se odloži primjena odredaba Kolektivnog ugovora i to čl. 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade pr ema osnovu rada, dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potr ebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti. Član 4. Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge budžetske korisnike, pr ema mogućnostima Budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom." VI. Dopustivost 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmat rati apel aciju s amo ako s u prot iv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 21. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1808/06 od 24. jula 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporena pre suda je donesena 24. jula 2006. godine, a a pelacija je podnesena 6. septembra 2006. godine, dakle, u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, a pelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima fa cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, č lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 23. Apelant osporava presudu Kantonalnog suda, tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu 24. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Her cegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć k) Pravo na imovinu. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi kontr olirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala napl atu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 25. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, nave deno u prvom stavu, je opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članic e imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ome tanja prava na mirno uživanje imov ine, te ih stoga treba tumač iti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu. 26. Riječ "imovina" uključuje širok obim imovins kih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine " broj 33/01). Nadalje, prema jurisprudenciji Evrops kog suda za ljudska prava "posjed" koji se štiti može biti samo "post ojeći posjed" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravda no očekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Val ley De vel op ments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A, broj 332, tačka 31). Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra da neisplaćena naknada z a korištenje godišnjeg odmora (regres), koja apelantu nesporno pripada prema članu 41. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji i za koju je apelant imao opravda no očekivanje, predstavlja "imovinu" u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv u ovom slučaju. 27. Iako se apelant nije konkretno pozva o na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu u smislu drugog pravila prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je osporenom odlukom, usvajajući ža lbu prvotuženog, Kantonalni sud preinačio presudu Općinskog suda tako što je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu regresa za 2001, 2002. i 2003. godinu odbio kao neosnovan. 28. Za Ustavni sud ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: (a) je li miješanje pre dviđeno za konom, (b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa. 29. Ustavni sud konstatira da je u predmetnom postupku Kantonalni sud zaključio da apelantu uopće ne pripada pravo na isplatu regresa, jer se evidentna pravna praznina nije mogla popuniti niti jednim pa rametrom osim aktima tuž enog koji faktički takvu odluku nikada nije ni donio, te obrazla že da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da apelantu pripada pravo na 70% od njegove plaće u spornom periodu na ime regresa na osnovu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora i Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji. Dakle, bez obzira što je Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u čl. 40. i 41. to pravo propisano i bez obzira što je u članu 82. istog zakona propisana obaveza da se federalni i kantonalni zakoni usklade sa navede nim zakonom, Kantonalni sud prilikom odlučivanja o žalbi zaključuje da je apelantov zahtjev z bog nedostatka pravnih propisa koji reguliraju visinu i isplatu regresa za sudije i tužioce neosnovan. 30. Ustavni sud primjećuje da Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji zaista nije propisan način utvrđivanja naknade na ime regresa za godišnji odmor, već je u članu 41. navedenog zakona propisano pravo na regres, a č lanom 82. istog zakona ustanovljena je obaveza usklađivanja svih propisa kojima se uređuju pitanja sudske i tužilačke vlasti sa ovim zakonom i uvjetima postavlje nim u njemu kao minima lnim, te njeg ovo svojstvo lex specialis zakona u odnosu na sve druge zakone u ovoj oblasti. Štaviše, članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji izričito je propisana obaveza kantona da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, da kle 16. januara 2004. godine, svoje propise kojima su uređena, između ostalog, pitanja re gresa za godišnji odmor za sudije kantonalnih i općinskih sudova usklade sa odredbama ovog zakona. 31. U kontekstu prava na imovinu Ustavni sud ističe da se državi ne može osporiti pravo donošenja zakona kojima se oduzimaju ili ograničavaju određena ljudska prava, ali samo u slučajevima kada je takvo ograniče nje predviđeno Evropskom konvencijom prema kojoj se određena prava, kao naprimjer pravo na imovinu, mogu pod određenim uvjetima ograničiti. Međutim, Evropska konvencija ne daje pravo državama potpisnicama da nečinjenjem, odnosno neiz vršavanjem svoje pozitivne obaveze o graniče ili spriječe potraživanja koja t reba isplatiti iz budžeta kantona, odnosno općine. 32. U konkretnom slučaju, upravo je nedonošenjem propisa koji određuju isplatu i visinu regres a apelant spriječen u svom pravu na imovinu, iako Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji to pravo propisuje. Iz navedenog proizlazi da je kantonalni or gan imao obavezu donijeti propis o isplati i visini regresa, odnosno sve zakone koji se tiču sudija i tužilaca uskladiti sa Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji, a to nije učinio. Naprotiv, aktima prvotuženog kojima je Kantonalni sud upotpunio pravnu prazninu u pogledu isplate i visine regresa, ovo pravo je predviđeno samo kao mogućnost a ne kao obaveza, iz čega slijedi da se prvotuženi umiješao u apelantovo pravo na imovinu, a da za to miješanje nema uporišta u zakonu. Činjenica da je javna vlast propustila ispuniti svoje obaveze dovela je do apsurdne situacije u kojoj je Kantonalni sud zauzeo stav da posljedice nečinjenja i neispunjavanja postavljenih obaveza javnih vla sti treba snositi apelant. Ni nedostatak novca, kao drugi razlog na koji se pozvao Kantonalni sud, nije ar gu ment koji Ustavni sud može prihvatiti, niti je takav ar gu ment prihvaćen u dosadašnjoj praksi Evropskog suda za ljudska prava. Činjenic a da ni ostalim budžetskim korisnicima u spornom periodu regres nije bio isplaćen, koju je Kantonalni sud ponudio kao jedan od razloga da ni a pelantu ne pripada pravo na regres, ne može se protumačiti drugačije nego kao proizvoljnost Kantonalnog suda sa direktnim štetnim utjecajem na ostvarivanje apela ntovih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2587/05 od 24. maja 2007. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 70/07, tačka 41). 33. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je K antonalni sud arbitrarno primijenio pravo, te je nedostatak propisa koji reguliraju visinu regresa protumačio kao gubitak apelantovog prava na regres, iako je samo pravo na naknadu regresa propisano Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji, zbog čega osporena odluka ne zadovoljava traž eni princip "zakonitosti" odluke kojom se miješa u apelantovu imovinu, te da je, stoga, došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zaključak 34. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju zbog arbitrarne primjene prava redovnog suda koji je nedostatak pratećih propisa protumačio na način da se zbog toga gubi pravo zasnovano na zakonu, povrijeđen princip "zakonitosti" osporene odluke, zbog čega je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Herce govine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović, s. r. JU "GRADSKA BIBLIOTEKA" KAKANJ Na osnovu člana 32. Pravila JU "Gradska biblioteka" Kakanj, člana 10. Poslovnika o radu Upravnog odbora i Odluke o davanju saglasnosti za izbor i imenovanje direktora JU "Gradska biblioteka" Kakanj, broj 0 - 01/1 - 110/08, od 4. 6. 2008. godine, Općinskog vijeća Kakanj, Upravni odbor JU "Gradska biblioteka" Kakanj, na svojoj sjednici održanoj 23. juna 2008. godine, donosi ODLUKU O IMENOVANJU DIREKTORA JU "GRADSKA BIBLIOTEKA" KAKANJ Član 1. SENAD N. ČIŠIJA, dipl. politolog, iz Kaknja, imenuje se za direktora JU "Gradska biblioteka" Kakanj, na pe riod od 4 godine. Član 2. Ova Odluka stu pa na snagu danom donošenja. Broj 157-2/08 23. juna/lipnja 2008. godine Kakanj Predsjednik Upravnog odbora Rušid Sikira, s. r. KAZALO ZASTUPNIČKI/PREDSTAVNIČKI DOM PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 713Odluka o izboru suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojeg bira Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 1 Odluka o izboru s udije Us tavnog s uda Bosne i Herce - govine koj eg bira Preds tavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 1 Odluka o izboru sudije Ustavnog suda B osne i Hercegovine kojeg bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik)1 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 714Odluka o usvajanju Izvješća o os tvarenju Bilance energetskih potreba Fed eracije Bosne i Her cegovine u 2007. godini (hrvatski jezik) 1 Odluka o usvajanju I zvještaja o realizacij i Bilansa energetskih potreba Federacije Bosne i Hercegovine u 2007. godini (srpski jezik) 11 Odluka o usva janju Izvještaja o realizaciji Bila nsa energetskih potreba Fed eracije Bosne i Her cegovine u 2007. godini (bosanski jezik) 20 715Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o usvaja nju Programa raspodjel e sredstava s kri terijima raspodjel e sredstava dijela tekućih transfera utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke 29 716Odluka o standardima i normativima za oblast visokog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine 29 717Odluka o donošenju Plana zaštite i s pašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 33 Odluka o donošenju Plana zaštite i s pašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 34 718Odluka o preuzimanju Javnog preduzeća Geode tski zavod Bosne i Hercegovine 34 719Odluka o davanju ovlasti direktoru Agencije za privatizaciju 36 720Odluka o davanju saglasnos ti na tekst Ugovora o regulisanju međusobnih odnosa sa Yugimport-SDPR Beograd 36 721Odluka o raspisivanju javnog konkursa za izbor i imenovanje dva člana Komisije za koncesije Federacije Bosne i Hercegovine 37 722Odluka o kriterijima za utvrđivanje kandidata za članove Komisije za koncesije Federacije Bosne i Hercegovine37 723Rješenje o imenov anju dir ektora JP Direkcij a cesta Federacije BiH doo Sarajevo 38 724Rješenje o privremenom imenovanju Nadzornog odbora Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje38 725Rješenje o imenovanju Komisije za utvrđivanje kandi data za dva člana Komi sije za koncesije F ederacije Bosne i Hercegovine 38 726Popis vezanih obrta i zanimanja (hrvatski jezik)39 Popis vezanih obrta i zanimawa (srpski jezik)60 Popis vezanih obrta i zanimanja (bosanski jezik)82 FEDERALNO MINISTARSTVO UNUTARNJIH/ UNUTRAŠNJIH POSLOVA 727Rješenje o imenovanju Komisije 103 728Rješenje o imenovanju Komisije 103 729Rješenje o imenovanju Komisije 104 730Rješenje o imenovanju Komisije i sekretara Komisije za provođenje postupka nabavke za LOT 2- 12 (dvanaest) obilježenih polic ijskih motocikala "BMW" GS putem pregovaračkog postupka i za sve buduće nabavke roba, usluga i radova putem pregovaračkog postupka u toku 2008. godine za potrebe FMUP-a 104 FEDERALNO MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA 731Rješenje broj 05-25-278/08 105 FEDERALNO MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE POLITIKE 732Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave105 733Rješenje o izmjeni i dopuni Rješ enja o imenovanju komisije za izradu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju106 FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA 734Rješenje broj 01-37-5766/08 (hrvatski jezik)106 Rješenje broj 01-37-5766/08 (srpski jezik)106 Rješenje broj 01-37-5766/08 (bosanski jezik)107 FEDERALNO MINISTARSTVO TRGOVINE 735Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave107 FEDERALNO MINISTARSTVO OKOLIŠA I TURIZMA 736Rješenje o imenovanju Komisije 108 FEDERALNA UPRAVA POLICIJE Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke108 SUDSKA POLICIJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Rješenje broj Sp-01-1058-1/08 109 KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Odluka o dopuni Odluke o tarifi naknada (hrvatski jezik) 109 Odluka o dopuni Odluke o tarifi naknada (bosanski jezik)109 Dozvola za obavljanje brokerskih i dilerskih poslova u prometu vrijednosnim papirima 109 REGISTAR VRIJEDNOSNIH PAPIRA U FEDERACIJI BiH Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju vrste i visine naknada za us luge Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine 110 FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNO ZRAKOPLOVSTVO/AVIJACIJU Rješenje o formiranju Komisije za provođenje postupka ispunjenosti uslova za nostrifikaciju ATPL(A) dozvole, IR/ME i ovlaštenja za letenja na tipu aviona CE-750110 Rješenje o formiranju Komisije za provođenje ispita za sticanje dodatnog ovlaštenja APP LQ Mostar 111 Rješenje o formiranju Komisije za provođenje ispita za sticanje dodatnog ovlaštenja/odobrenja APS/RAD i ovlaštenja APP LQ Sarajevo 111 Rješenje o formiranju Komisije za provođenje postupka ispunjenosti uslova za nostrifikaciju ATPL(A) dozvole IR/ME i ovlaštenja za letenja na tipu aviona CE-750111 Rješenje o formiranju Komisije za utvrđiva nje plovidbenosti 112 Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke112 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 2329/06 (hrvatski jezik) 113 Odluka broj AP 2329/06 (srpski jezik) 115 Odluka broj AP 2329/06 (bosanski jezik) 117 Odluka broj AP 2371/06 (hrvatski jezik) 119 Odluka broj AP 2371/06 (srpski jezik) 122 Odluka broj AP 2371/06 (bosanski jezik) 125 Odluka broj AP 2609/06 (hrvatski jezik) 128 Odluka broj AP 2609/06 (srpski jezik) 132 Odluka broj AP 2609/06 (bosanski jezik) 136 JU "GRADSKA BIBLIOTEKA" KAKANJ Odluka o imenovanju direktora JU "Gradska biblioteka" Kakanj 140 Nakladnik: Javno poduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Ravnatelj i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Ravnatelj: 554-150 - Pret plata: 554-570, fax: 554-571 - Ogla sni odjel: 554-111, fax: 554-110 - Pravna služba: 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT BANK DD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sar ajevo - Tisak: "U NIONINVESTPLASTIKA d.d. Semizovac - Za tisk aru: Semir Prguda - Reklamacije za nep rimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obvezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Izdanje na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Pretplata za II polugodište 2008. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za II polugodište 2008. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenilist.ba - godišnja pretplata 200,00 KM po korisniku