O imenovanju Komisije za ispitivanje
67 Na osnovu člana 70. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), a u skladu sa članom 32. Zakona o raseljenim licima i povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, ("Sužbene novine Federacije BiH", broj 15/05) i člana 20. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, broj 01-34-1354/05 od 24. novembra 2005. godine, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA ISPITIVANJE NAVODA O NEIZVRŠENJU ILI NEODGOVARAJUĆEM IZVRŠAVANJU U PROVEDBI PROJEKATA POMOĆI I U Komisiju za ispitivanja navoda o neizvršenju ili neodgovarajućem izvršavanju u provedbi projekata pomoći, a koji se odnose na isporuku građevinskog materijala dobavljača, imenuje se: 1.ŠEFKA PALO, predsjednik 2.SUVAD HADŽIALIĆ, član 3.ZDRAVKO BELJO, član 4.AMIRA MAŠOVIĆ, član Administrativno-tehničke poslove za rad Komisije će obavljati EDINA VRANEŠIĆ. II Komisija iz člana I ovog Rješenja dužna je u roku od 30 dana od dana imenovanja federalnom ministru predložiti pravilnik o načinu rada Komisije. III Komisija je dužna po podnesenim žalbama korisnika projekata pomoći sa kojima je Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica sklopilo ugovor, pristupiti ispitivanju navoda o neizvršavanju ili neodgovarajućem izvršavanju u provedbi projekata pomoći, koji se odnose na isporuku građevinskog materijala dobavljača, sačiniti zapisnik i predložiti ministru poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera zasnovanih na nalazima Komisije. IV Službenici Sektora za raseljene osobe, povratnike i izbjeglice, kao i službenici drugih sektora dužni su odmah Komisiji iz tačke I ovog Rješenja dostaviti potrebnu dokumentaciju za ispitivanje navoda u odnosu na dokumentaciju i navode iz žalbi. V Komisija je dužna po podnesenim žalbama najmanje jednom godišnje podnijeti izvještaj o radu federalnom ministru raseljenih osoba i izbjeglica. VI Danom stupanja na snagu ovog Rješenja prestaje da važi Rješenje broj 01-36-790/05 od 11. 4. 2005.godine. VII Rješenje stu pa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-36-160/06 31. januara/siječnja 2006. godine Sarajevo Ministar Edin Mušić, s. r. AGENCIJA ZA NADZOR OSIGURANJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, po provjeri poslovnih knjiga i dokumenata društva za osiguranje "Una-Sana" osiguranje d.d. Bihać, temeljem čl. 8., 9., 29., 55., 56., 57., 58. i 59. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05), donosi RJEŠENJE O ODUZIMANJU ODOBRENJA ZA RAD 1. Oduzima se odobrenje za rad društvu za osiguranje "Una-Sana" osiguranje d.d. Bihać broj 1.0.-021-74/R/99 od 12. 5. 1999. godine. 2. Zabranjuje se daljnje izdavanje polica, te povećanje svota i produženje trajanja već izdatih polica osiguranja. 3. Zabranjuje se slobodno raspolaganje sredstvima dioničkog društva u cilju provođenja mjera zaštite interesa osiguranika. 4. Ovo Rješenje je konačno i stu pa na snagu danom donošenja. Broj 1.0.-021-66/06 10. februara/veljače 2006. godine Sarajevo Direktor Branislav Bilić, s. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 14/05, rješavajući zahtjev Nikole Špirića, predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 63. st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tu dor Pantiru, dopredsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica Da vid Feldman, sudac Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac Con stance Grenje, sutkinja na sjednici održanoj 2. prosinca 2005. godine donio je ODLUKU O MERITUMU 1 Usvaja se zahtjev Nikole Špirića, predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu usuglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) i Zakona o izmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04). Ustvrđuje se da Zakon o izmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04) i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) koji se tiču stare devizne štednje nisu sukladni članku III. Ustava Bosne i Hercegovine. Ukidaju se sukladno članku 63. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: Zakon o izmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04), u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04): članak 2. stavak 2. u dijelu koji glasi: "Ova procjena isključuje iznos obveza za staru deviznu štednju obzirom da će se on utvrditi u postupku verificiranja", članak 2. stavak 4. u dijelu koji glasi: "uključujući i staru deviznu štednju", članak 3. stavak 1. u dijelu koji glasi: "isključujući iznos obveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verificiranja", članak 3. stavak 1. točka 3, članak 3. stavak 2. u Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 523 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 2/06. dijelu koji glasi: "izuzev za staru deviznu štednju", čl. 9. do 16, članak 21. stavak 1. u dijelu koji glasi: "obveza za staru deviznu štednju", članak 21. stavak 2. u dijelu koji glasi: "izmirenje obveza za staru deviznu štednju" i članak 21. stavak 4. u dijelu koji glasi: "stare devizne štednje", u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04): članak 3. stavak 1. točka 2, članak 4. stavak 1. točka 4. u dijelu koji glasi: "isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih tijela po osnovi stare devizne štednje iz članka 3. stavak 1. točka 2. ovog zakona", članak 9. stavak 1. točka 2. u dijelu koji glasi: "isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih tijela po osnovi stare devizne štednje iz članka 3. stavak 1. točka 2. ovog zakona" i čl. 11. do 18. Ukinute odredbe prestaju važiti narednog dana od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH", sukladno članku 63. stavak 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da u roku od 3 mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH" donese zakon kojim će se regulirati pitanje isplate stare devizne štednje. Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine se nalaže da u roku od tri mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH" obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Nikola Špirić, predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), je podnio 13. rujna 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu usuglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) i Zakona o izmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) (u daljnjem tekstu: pobijani zakoni). Podnositelj zahtjeva je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "zabranio daljnji rad na poslovima verifikacije stare devizne štednje do donošenja odluke o zahtjevu". II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj U 14/05 od 23. rujna 2005. godine odbio podnositeljev zahtjev za donošenje privremene mjere. 3. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Narodne skupštine Republike Srpske i Skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine je zatraženo 5. i 6. listopada 2005. godine da dostave odgovore na zahtjev. 4. Narodna skupština Republike Srpske je 24. listopada 2005. godine dostavila odgovor na zahtjev, a Parlament Federacije Bosne i Hercegovine 31. listopada 2005. godine je dostavio odgovor na zahtjev. Skupština Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nije dostavila odgovor na zahtjev. 5. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev Narodne skupštine Republike Srpske je dostavljen podnositelju zahtjeva 31. listopada 2005. godine. III. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva 6. Podnositelj zahtjeva je naveo da su sva tri propisa čija se ocjena traži definirala staru deviznu štednju kao unutarnji dug entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), propisala postupak verifikacije i isplate stare devizne štednje koja podrazumijeva štednju građana u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili njihovih filijala prije nadnevka na koji je država Bosna i Hercegovina proglasila neovisnost (u daljnjem tekstu: stara devizna štednja). Dalje, u zahtjevu je navedeno da je, prigodom polaganja valute na štednju, garanciju za štedne uloge davala bivša država Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (u daljnjem tekstu: SFRJ), te da je, dakle, stara devizna štednja dug bivše države. 7. Podnositelj zahtjeva je, također, naveo da je Sporazumom o pitanjima sukcesije koji je ratificiralo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine 28. studenog 2001. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum o sukcesiji), a koji ima karakter međunarodnog ugovora, ustvrđeno da je Bosna i Hercegovina jedna od pet jednako suverenih država nasljednica bivše SFRJ i da je kao takva preuzela prava i obveze koji joj pripadaju kao nasljednici bivše države. Člankom 7. Aneksa C Sporazuma o sukcesiji, kako je dalje navedeno u zahtjevu, države ugovornice su se obvezale da će pregovarati bez odgađanja o garancijama bivše SFRJ za štednju čvrste valute, vodeći osobito računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca, a čl. 1. i 2. Aneksa G Sporazuma države nasljednice su se obvezale da će zaštititi privatno vlasništvo i stečena prava građana. 8. Podnositelj zahtjeva je, također, naveo da člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina garantira pravo na imovinu, a člankom III Ustava Bosne i Hercegovine je propisano, između ostalog, da su vanjska politika, monetarna politika, financiranje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Stara devizna štednja je, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, obveza Bosne i Hercegovine preuzeta međunarodnim ugovorom, odnosno Sporazumom o sukcesiji, što znači da je Bosna i Hercegovina obvezna jedinstveno riješiti prob lem isplate stare devizne štednje na cijelom svom prostoru. Stara devizna štednja, kako je dalje navedeno u odgovoru, nije unutarnji dug entiteta, niti Brčko Distrikta, niti je rješavanje toga problema u njihovoj nadležnosti. 9. Podnositelj zahtjeva je zaključio da su propisi čija se ocjena ustavnosti traži protivni Ustavu Bosne i Hercegovine i da kao takvi trebaju biti ukinuti, kao i svi postupci izvršeni na temelju tih zakona. U zahtjevu je, također, navedeno da su zakonima čija se ocjena sukladnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine traži povrijeđene odredbe propisane člankom III. Ustava Bosne i Hercegovine, a koje se odnose na nadležnosti Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, tako što su entiteti BiH i Brčko Distrikt donijeli propis iz područja koje ne spada u njihovu nadležnost. 10. Podnositelj zahtjeva je predložio da Ustavni sud donese odluku da pobijani zakoni nisu sukladni Ustavu Bosne i Hercegovine, te da se stave izvan snage. b) Odgovor na zahtjev Odgovor Narodne skupštine Republike Srpske 11. Narodna skupština Republike Srpske je navela da je pobijani Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske donesen na temelju toč. 6, 7, 8. i 17. Amandmana XXXII. na Ustav Republike Srpske, kojima se reguliraju ekonomski odnosi sa inozemstvom, monetarni, bankarski, devizni, carinski i poreski sustav, temeljni ciljevi i pravci razvoja i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i financiranje i ostvarivanje prava i dužnosti Republike. Dalje je navedeno da je, imajući u vidu da se dug Republike Srpske dijeli na vanjski i unutarnji dug s tim da se vanjski dug prioritetno mora izmirivati na temelju međunarodnih i domaćih propisa, Republika Srpska pristupila evidentiranju i utvrđivanju unutarnjeg duga. 12. Narodna skupština je, također, navela da je 2003. godine, s ciljem rješavanja problema unutarnjeg duga, Ministarstvo financija Republike Srpske zatražilo stručnu pomoć Međunarodnog monetarnog fonda i Ureda Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovine radi iznalaženja optimalnog rješenja kako za pojedince, tako i za pravne osobe koje potražuju sredstva od Republike Srpske. U svezi toga, Vlada Republike Srpske je usvojila Odluku o okviru za sveobuhvatnu strategiju za izmirenje unutarnjih potraživanja prema Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 102/03) i Odluku o strateškom planu za izmirenje unutarnjih potraživanja prema Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 108/03). Navedenim odlukama, kako se navodi u odgovoru, je ustvrđeno i da se obvezama proračuna Republike Srpske smatraju opće neizmirene obveze za tzv. staru deviznu štednju, te su predviđeni izvori sredstava za izmirenje utvrđenih obveza, i to sredstva sa posebnih tzv. es crow računa (sredstva od privatizacije državnog kapitala i sredstva od sukcesije imovine bivše SFRJ) i redovita proračunska sredstva. 13. Narodna skupština je, također, navela da je u tijeku izrada okvirnog zakona u Bosni i Hercegovini kojim bi se načelno riješio postojeći prob lem stare devizne štednje. U svezi toga, navedeno je u odgovoru, Republika Srpska će postupiti tako da će sva pitanja koja budu riješena na drugi način u odnosu na pobijani zakon regulirati putem amandmana na taj zakon. Navedeno je, također, da je u svrhu utvrđivanja cjelokupnog potraživanja po osnovi unutarnjeg duga u tijeku verifikacija potraživanja po osnovi općih obveza Šuključujući i staru deviznu štednjuĆ i da će se nakon izvršene verifikacije utvrditi dug u ukupnom iznosu kako bi se dio platio u gotovini, a dio putem obveznica sa kojima će se moći odmah trgovati na burzi. Također je navedeno da je Vlada Republike Srpske donijela odluku o gotovinskoj isplati stare devizne štednje svakom vlasniku stare devizne štednje do 100 KM nakon izvršene verifikacije. 14. Narodna skupština je zaključila da smatra da će navedenim procedurama, uključujući i verifikaciju, Republika Srpska doći do konačnog iznosa potraživanja po ovoj osnovi i utvrditi svoje obveze, a da, ovisno o konačnom iznosu, može doći do izmjene zakonskih rješenja, tj. do smanjenja rokova prigodom isplate putem obveznica. Imajući u vidu sve navedeno, Narodna skupština je predložila da se predmetni zahtjev odbije. Odgovor Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 15. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije se posebice izjasnio o navodima iz zahtjeva o nenadležnosti za donošenje pobijanog zakona. U odgovoru je navedeno da je Federacija Bosne i Hercegovine, svjesna svojih obveza prema vlasnicima stare devizne štednje koji su štedjeli u bankama ili njihovim organizacijskim jedinicama na području Federacije BiH, prihvatila svoje obveze izmirenja potraživanja po osnovi stare devizne štednje i ustvrdila način izmirenja u pobijanom zakonu. 16. Dalje je navedeno da je, prema njihovim saznanjima, urađena radna verzija Okvirnog zakona o verifikaciji i izmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje na razini Bosne i Hercegovine i da se očekuje njegovo skoro usvajanje od Parlamenta Bosne i Hercegovine. Po usvajanju tog zakona na razini Bosne i Hercegovine Federacija BiH, kako se navodi u odgovoru, uskladit će svoje propise sa tim zakonom i u potpunosti će implementirati dosadašnje odluke Ustavnog suda koje se odnose na staru deviznu štednju. IV. Relevantni propisi 17. Ustav Bosne i Hercegovine Članak III. st. 1. i 5.a) "1. Sljedeća pitanja spadaju u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine a) Vanjska politika b) Vanjskotrgovinska politika c) Carinska politika d) Monetarna politika kako je određena člankom VII. e) Financiranje institucija i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine f) Politika i regulativa za useljavanje, izbjeglice i azil g) Provedba međunarodnih i meduentitetskih kaznenopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom h) Uspostava i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacija i) Reguliranje prometa između entiteta j) Kontrola zračnog prometa 5. Dodatne nadležnosti: a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebiti za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, sukladno podjeli nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi mogu se formirati i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti." 18. Aneks 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini: "Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska (strane) su se dogovorile kao što slijedi: Članak 1. stavak 1. točka 11. Strane će osigurati svim osobama unutar njihove jurisdikcije najvišu razinu međunarodno priznatih prava i fundamentalnih sloboda, uključujući prava i slobode koji su osigurani Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola uz nju i međunarodnim sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su: 11. pravo na imovinu." 19. Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 2/92) Članak 9. u relevantnom dijelu glasi: "Za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jamči Republika." 20. Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br.10/94 i 13/94) Članak 3. "Devize se mogu koristiti samo za plaćanje prema inozemstvu osim ako ovom uredbom nije drugačije određeno." Članak 12. "Domaće i strane fizičke osobe mogu devize držati na računu kod banke i slobodno ih koristiti." Članak 44. "Devizne rezerve čine potraživanja na računima u inozemstvu, efektivni strani novac i vrijednosni papiri izdati u inozemstvu ŠdeponiraniĆ kod Narodne banke ŠBosne i HercegovineĆ i ŠovlaštenihĆ banaka." 21. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 44/01) "Ovim zakonom uređuju se način i postupak utvrđivanja i izmirivanja neizmirenog unutarnjeg duga Bosne i Hercegovine prema proračunskim korisnicima do 31. prosinca 2002. godine, isključujući obveze na osnovi izvršnih odluka (u daljnjem tekstu: unutarnji dug). Članak 2. 1. Unutarnji dug iz članka 1. ovog zakona koji je, prema nalazu Ureda za reviziju financijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine, označen kao 'sporne' obveze iznosi 501.305,00 KM. 2. Neizmireni unutarnji dug iz stavka 1. ovog članka obuhvaća obveze prema proračunskim korisnicima, i to: a) Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH 80.461,00 KM, b) Arhiv BiH 158.974,00 KM, c) Ministarstvo vanjskih poslova BiH 249.631,00 KM, d) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice 12.239,00 KM." 22. Odluka o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br. 11/95 i 19/95) Točka 12. "Deponirana devizna štednja građana trajno će se riješiti donošenjem zakona o javnom dugu Republike do kraja prvog polugodišta 1995. godine." 23. Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 13/96) Točka 7. "Devizna štednja građana deponirana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štednju, rješavat će se donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine, ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom." 24. Sporazum o pitanjima sukcesije ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) Aneks C Članak 2. stavak 3.a) " Š...Ć Ostala financijska dugovanja (SFRJ) uključuju: Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 525 (a) jamstva SFRJ ili njezine Narodne banke Jugoslavije za štednju u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili njihovih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije nadnevka kojeg je ona proglasila neovisnost;" Članak 7. "Jamstva bivše SFRJ ili njezine NBJ za štednju čvrste valute položenu kod komercijalne banke ili neke od njezinih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije nadnevka kada je ta država proglasila neovisnost predmet su pregovara bez odgađanja, vodeći naročito računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca. Ovi pregovori će se odvijati pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja." Aneks G Članak 1. "Privatno vlasništvo i stečena prava građana i drugih pravnih osoba bivše SFRJ će biti zaštićeni od država nasljednica sukladno odredbama ovog aneksa." Članak 2. "1) a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u državi nasljednici i na koju su građani ili druge pravne osobe imali pravo 31. prosinca 1990. godine će biti priznata, zaštićena i vraćena od te države sukladno uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava i neovisna o nacionalnosti, državljanstvu, mjestu boravka ili domicila tih osoba. Ovo će obuhvaćati osobe koje nakon 31. prosinca 1990. godine stječu državljanstvo ili uspostavljaju mjesto boravka ili domicila u drugoj državi koja nije država nasljednica. Osobe koje nisu u stanju ostvariti takva prava imat će pravo na obeštećenje sukladno normama građanskog i međunarodnog prava. b) Svaki tobožnji prijenos prava na pokretnu ili nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. godine i zaključen pod prisilom ili u suprotnosti sa podstavkom (a) ovog članka će biti bespredmetan i nevažeći. 2) Svi ugovori zaključeni od građana ili drugih pravnih osoba bivše SFRJ od 31. prosinca 1990. godine, uključujući i one zaključene od državnih poduzeća, poštovat će se bez diskriminacije. Države nasljednice će osigurati izvršavanje obveza po takvim sporazumima gdje je ispunjavanje takvih sporazuma bilo spriječeno raspadom bivše SFRJ." Članak 4. "Države nasljednice će poduzeti takve radnje koje se mogu zahtijevati prema općim načelima zakona i koje su inače odgovarajuće za osiguranje efikasne primjene načela navedenih u ovom aneksu kao što su zaključivanje bilateralnih sporazuma i obavještavanje sudova i drugih nadležnih vlasti." Članak 8. " Navedene odredbe ovog aneksa neće prejudicirati garancije nediskriminacije u odnosu na privatno vlasništvo i stečena prava koja postoje u domaćem zakonodavstvu država nasljednica." 25. Okvirni zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 14/98 i 12/99) Članak 2. "Sukladno GFAP, ovaj zakon izričito priznaje pravo entiteta da privatiziraju poduzeća i banke smještene na njihovom teritoriju koji nisu u privatnom vlasništvu." Članak 4. stavak 2. "Potraživanja prema poduzećima i bankama koje se privatiziraju smatrat će se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju." 26. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", brojČ:lanak 2. u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć Ova procjena isključuje iznos obveza za staru deviznu štednju obzirom da će se on utvrditi u postupku verificiranja. 2. Š...Ć uključujući i staru deviznu štednju Š...Ć." Članak 3. u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć isključujući iznos obveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verificiranja, a čine ga: Š...Ć 3) obveze za staru deviznu štednju u iznosu koji će biti utvrđen po verificiranju obveza, na način propisan u članku 12. ovog zakona. 2. Š...Ć izuzev za staru deviznu štednju. Š...Ć" Članak 9. "Federacija preuzima obveze po osnovi stare devizne štednje ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (podružnica i/ili agencija) na teritoriju Federacije. Ukoliko banka nema poslovnih jedinica, onda se sjedište banke smatra najnižom poslovnom jedinicom. Obveze po osnovi stare devizne štednje definirane stavkom 1. ovog članka ne obuhvaćaju obveze po osnovi stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci i Investbanci obzirom da će se one rješavati u postupku sukcesije imovine bivše SFRJ. Obveze po osnovi stare devizne štednje iz članka 3. ovog zakona Federacija će izmiriti isplatom u gotovini i izdavanjem obveznica. Kamate na staru deviznu štednju od 1. siječnja 1992. godine se otpisuju." Članak 10. "Kada se verificiraju potraživanja za staru deviznu štednju, na način predviđen člankom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metodu i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakoj fizičkoj osobi nositelju stare devizne štednje do iznosa propisanog u članku 2. ovog zakona." Članak 11. "Gotovinske isplate za staru deviznu štednju, na način predviđen člankom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metodu i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakoj fizičkoj osobi nositelju stare devizne štednje do iznosa propisanog u članku 2. ovog zakona." Članak 12. "Verificiranje svih potraživanja za staru deviznu štednju obavit će se na temelju baze podataka koja je ustanovljena Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 57/03 i 20/04) i drugim propisima donijetim na temelju Zakona o bazi podataka koje posjeduju banke. Proces verificiranja potraživanja za staru deviznu štednju okončat će se u roku od devet mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona. Federalni ministar financija donijet će podzakonske akte o verificiranju svih potraživanja za staru deviznu štednju u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona." Članak 13. "Za obveze za staru deviznu štednju koje ne budu izmirene isplatom u gotovini, sukladno čl. 9. i 10. ovoga zakona, izdat će se obveznice do iznosa koji je potrebit za izmirenje kumulativnih potraživanja." Članak 14. "Kada se verificiraju potraživanja za staru deviznu štednju na način predviđen člankom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi model izdavanja obveznica, propisujući rok dospijeća obveznica, visinu kamate na obveznice i duljinu grace razdoblja, a do iznosa koji se utvrdi kao glavnica u postupku verificiranja potraživanja na temelju stare devizne štednje do iznosa propisanog u članku 2. ovog zakona. Kako bi osigurala dodatna financijska sredstva nositeljima obveznica iz članka 13. ovog zakona, Vlada Federacije u svojstvu dioničara, a sukladno važećim propisima, svojom Odlukom rasporedit će do 15% dividende iz gospodarskih društava sa državnim kapitalom kako bi otkupljivala javne obveznice putem ponude po tržišnoj cijeni, isplaćujući ih kako je predviđeno godišnjim proračunom, počevši od obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću i progresivno krenuvši ka obveznicama s višom nominalnom vrijednošću." Članak 15. "Vlada Federacije će tri posto iznosa koji se ostvari od prodaje poduzeća JP "BH Telecom", JP "Elektroprivrede BiH" d.d., JP "Elektroprivrede HZHB" d.d. i "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar uplatiti na poseban račun. Sredstva ostvarena na posebnom računu iz stavka 1. ovog članka će se koristiti u svrhu prijevremenog otkupa obveznica po osnovi stare devizne štednje po tržišnoj cijeni, i to uključujući prvenstvo u isplati – otkupu obveznica vlasnika stare devizne štednje, i to ponudom otkupljenja obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću, a potom obveznica sa višom nominalnom vrijednošću. Federalni ministar financija donijet će podzakonske akte o načinu raspolaganja sredstvima deponiranim na računu iz prethodnog stavka, odnosno o modalitetima isplate vlasnika obveznica, prema ostvarenju sredstava iz ovog članka." Članak 21. u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć za staru deviznu štednju Š...Ć , 2. Š...Ć obveza za staru deviznu štednju Š...Ć , 3. Š...Ć po osnovi stare devizne štednje Š...Ć." 27. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) Članak 3. stavak 1. točka 2. glasi: "2) Š...Ć obveze po osnovi devizne štednje deponirane kod banaka na teritoriju Republike Srpske do 31. prosinca 1991. godine (u daljnjem tekstu: stara devizna štednja) u iznosu od 774,9 milijuna KM." Članak 4. stavak 1. točka 4. u relevantnom dijelu glasi: "4) Š...Ć isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih tijela po osnovi stare devizne štednje iz članka 3. stavak 1. točka 2. ovog zakona Š...Ć." Članak 9. stavak 1. točka 2. u relevantnom dijelu glasi: "2) Š...Ć isključujući sudske odluke i odluke nadležnih tijela po osnovi stare devizne štednje iz članka 3. stavak 1. točka 2. ovog zakona Š...Ć." Članak 11. "Pod starom deviznom štednjem se podrazumijeva devizna štednja deponirana u najnižim poslovnim jedinicama banaka (filijalama) na teritoriju Republike Srpske, sa stanjem na dan 31. prosinca 1991. godine, umanjena za iznos prenesenih sredstava na jedinstveni privatizacijski račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju ustvrđenog člankom 12. ovog zakona, u ukupnom iznosu do 774,9 milijuna KM. Stara devizna štednja, definirana stavkom 1. ovog članka ne obuhvaća deviznu štednju deponiranu u filijalama Ljubljanske banke i Investbanke na teritoriju Republike Srpske koja će se rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ." Članak 12. "Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će se regulirati bliži uvjeti, postupak i rokovi pojedinačne verifikacije obveza iz članka 11. ovog zakona. Obveze po osnovi stare devizne štednje iz članka 11. ovog zakona se preračunavaju u KM po srednjem službenom kursu Centralne banke BiH koji važi na dan 31. kolovoza 2004. godine." Članak 13. "Obračunata neisplaćena ili neiskorištena kamata na staru deviznu štednju od 1. siječnja 1992. godine otpisuje se u cijelosti, a najviše do iznosa stanja devizne štednje na dan verifikacije i ne predstavlja obvezu Republike Srpske. Obveze po osnovi stare devizne štednje koje nisu verificirane sukladno odredbama članka 12. ovog zakona se otpisuju i ne predstavljaju obvezu Republike Srpske. Ukoliko su obveze verificirane na način propisan člankom 12. ovog zakona veće od iznosa ustvrđenog u članku 11. ovog zakona, razlika se otpisuje razmjernim umanjenjem pojedinačnih obveza i ne predstavlja obvezu Republike Srpske." Članak 14. "Obveze definirane člankom 11. ovog zakona se izmiruju isplatom u gotovini i emisijom obveznica." Članak 15. "Dio obveza po osnovi stare devizne štednje u iznosu od 16,0 milijuna KM izmirit će se isplatom u gotovini svakom vlasniku stare devizne štednje do 100 KM prigodom postupka verifikacije. Iznos do 100 KM iz prethodnog stavka uključuje verificirana potraživanja po svim štednim računima vlasnika stare devizne štednje. Prije isplate u gotovini, kao što je predviđeno prethodnim stavkom ovog članka, pojedinačna potraživanja će se verificirati na načun predviđen člankom 12. ovog zakona. Dio obveza po osnovi stare devizne štednje u iznosu do 39,1 milijun KM izmirit će se isplatom u gotovini svakom vlasniku stare devizne štednje do 1.000 KM. Obveze po osnovi stare devizne štednje iz stavka 4. ovog članka će se izmiriti u razdoblju od četiri godine, sa početkom u fiskalnoj 2004. godini. Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će odrediti dinamiku i visinu gotovinske isplate." Članak 16. "Preostale obveze po osnovi stare devizne štednje koje nisu isplaćene po članku 15. ovog zakona u iznosu od 719,8 milijuna KM izmirit će se emisijom dugoročnih obveznica pod sljedećim uvjetima: 1. sa rokom dospijeća do 30 godina, 2. isplatom u deset jednakih godišnjih rata počevši od devete godine prije krajnjeg nadnevka dospijeća i 3. bez kamate." Članak 17. "Obveznice izdate u svrhu izmirenja unutarnjih potraživanja prema Republici Srpskoj ne mogu se koristiti u privatizaciji državne imovine. Stara devizna štednja se može i dalje koristiti u procesu privatizacije do dana kada će se ona moći pretvoriti u obveznice, sukladno zakonskim propisima koji reguliraju privatizaciju državnog kapitala." 28. Zakon o podmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) Članak 1. "Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i podmirivanja obveza Brčko Distrikta po osnovi stare devizne štednje u iznosu od 94 milijuna KM (u daljnjem tekstu: obveze po osnovi stare devizne štednje), kao dijela unutarnjeg duga Bosne i Hercegovine. U smislu ovog zakona, pod starom deviznom štednjom se podrazumijevaju devizna sredstva deponirana u poslovnim jedinicama banaka na teritoriju Brčko Distrikta (banke koje su ranije poslovale pod nazivom Privredna banka Sarajevo, Podružnica Brčko, i Kristal-banka a.d. Banjaluka -Podružnica Brčko) sa stanjem na dan 31. prosinca 1991. godine, umanjena za iznos sredstava prenesenih na jedinstveni privatizacijski račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju ustvrđenog člankom 3. ovog zakona." V. Dopustivost 29. Članak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: "Ustavni sud je jedini nadležan odlučivati o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to: - Je li bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom ustavu. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog tijela jednog entiteta." 30. Ustavni sud smatra da se predmetni zahtjev odnosi na pitanje koje se ubraja u okvir članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine obzirom da se zahtjevom pobija sukladnost entitetskih zakona i zakona Brčko Distrikta sa Ustavom Bosne i Hercegovine. 31. Dalje, Ustavni sud je ustvrdio da je podnositelj zahtjeva predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dakle, ovlašteni podnositelj iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. 32. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 17. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je ustvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, jer je zahtjev podnio ovlašteni subjekt i ne postoji nijedan formalni razlog iz članka 17. stavak 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv. Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 527 VI. Meritum 33. Podnositelj zahtjeva je naveo da su entiteti i Brčko Distrikt donijeli pobijane zakone iz područja koje ne spada u njihovu nadležnost zbog čega je povrijeđen članak III. Ustava Bosne i Hercegovine. Nepobitno proizlazi da se predmetnim zahtjevom pobija samo ustavni osnov za donošenje pobijanih zakona od entiteta i Brčko Distrikta. U svezi toga, Ustavni sud će se ograničiti samo na ispitivanje ustavnosti pobijanih zakona u dijelovima kojima je regulirano pitanje stare devizne štednje. a) Stara devizna štednja 34. Pod pojmom stare devizne štednje, u smislu pobijanih zakona, podrazumijevaju se devizna sredstva deponirana kod komercijalnih banaka, odnosno njihovih filijala na teritoriju Bosne i Hercegovine 31. prosinca 1991. godine. Prema zakonodavstvu koje je bilo na snazi prije raspada SFRJ, novčana sredstva u čvrstoj valuti koja su bila deponirana kod komercijalnih banaka su mogla biti proslijeđena Narodnoj banci Jugoslavije i za njih je garantirala SFRJ, ili su ostajala kod komercijalnih banaka u matičnim zemljama i banke su tim sredstvima slobodno raspolagale. Obzirom na monetarnu krizu, koja je započela i prije raspada SFRJ, povlačenje tih sredstava sa individualnih računa, odnosno stare devizne štednje, bilo je progresivno ograničavano još u to vrijeme zakonodavstvom koje je usvojeno između 1980. i 1990. godine. Već od toga razdoblja vlasnici stare devizne štednje su se suočili sa problemom nemogućnosti podizanja svojih novčanih sredstava. Nakon raspada SFRJ, odnosno nakon proglašenja neovisnosti Bosne i Hercegovine, sve do danas vlasnici stare devizne štednje nisu u mogućnosti podići svoju staru deviznu štednju. Njihovi pokušaji da to učine su bili bezuspješni, neki od vlasnika stare devizne štednje su pokrenuli sudske postupke u svrhu ostvarenja isplate stare devizne štednje, ali ti postupci nikada nisu postigli nikakav uspjeh. Njihovi zahtjevi za isplatu stare devizne štednje su odbijani pozivanjem na zakonodavstva SFRJ, potom, Republike Bosne i Hercegovine i kasnije Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, koja su trebala generalno riješiti pitanje stare devizne štednje. 35. Ustavni sud smatra da je u svrhu daljnjeg razumijevanja ovog složenog problema, a u okviru razmatranja predmetnog zahtjeva potrebito izložiti postupke koje su poduzeli Republika Bosna i Hercegovina, odnosno Bosna i Hercegovina, te entiteti i Brčko Distrikt radi rješavanja problema stare devizne štednje. b) Republika Bosna i Hercegovina 36. Republika Bosna i Hercegovina nakon proglašenja svoje neovisnosti je donijela nekoliko zakonodavnih akata kojima je na izravan ili neizravan način regulirala pitanje stare devizne štednje. Konkretno, u članku 9. Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju iz 1992. godine je bilo regulirano pitanje držanja devizne štednje, odnosno deviznih štednih uloga kod tada ovlaštenih banaka, a u članku 144. je bilo predviđeno da će se pitanje vraćanja deviza građana iz depozita Narodne banke Jugoslavije utvrditi posebnim propisom. Stupanjem na snagu ove uredbe je prestao važiti Zakon o deviznom poslovanju SFRJ, čime je Republika Bosna i Hercegovina preuzela nadležnost za rješavanje problema stare devizne štednje. 37. Republika Bosna i Hercegovina je 1994. godine donijela novu Uredbu sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju, koja je kasnije usvojena kao zakon, koja je regulirala pitanje uporabe deviza i devizne štednje, te u kojoj je bilo navedeno u čl. 19. i 25. da će Narodna banka Bosne i Hercegovine regulirati vođenje deviznog poslovanja i plaćanje prema vani. U toj uredbi nije bilo konkretnih odredaba koje su se odnosile na staru deviznu štednju. Tek naredne godine Republika Bosna i Hercegovina se odredila prema problemu stare devizne štednje, i to u Odluci o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike (9. travanj 1995. godine) u kojoj je bilo navedeno da će se deponirana devizna štednja građana trajno riješiti donošenjem zakona o javnom dugu Republike do konca prvog polugodišta 1995. godine. Ta odluka 2. lipnja 1995. godine je izmijenjena i dopunjena, i to u točki 12, na način da je bilo predviđeno da treba donijeti zakon o javnom dugu prije konca rujna 1995. godine. Također, u odluci je bilo predviđeno da Narodna banka Bosne i Hercegovine može, uz suglasnost Ministarstva financija, isplaćivati deviznu štednju u odgovarajućem iznosu u dinarima pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine za podmirivanje troškova njihovog liječenja i liječenja njihovih obitelji. Nakon toga, 10. travnja 1996. godine, donijeta je Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike u kojoj je u točki 7. bilo predviđeno da će se devizna štednja građana, deponirana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štednju, rješavati donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine ili na drugi način u okviru ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom. c) Bosna i Hercegovina 38. Prema članku I. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država i tako nasljeđuje sta tus bivše Republike Bosne i Hercegovine. Dalje, prema Aneksu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, propisan je kontinuitet pravnih propisa prema kojem "svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji su na snazi na teritoriju Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostat će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležno tijelo vlasti Bosne i Hercegovine". In conclusio, svi opći akti koji su usvojeni do stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine ostaju na snazi u punom kapacitetu sve dok drugačije ne odredi nadležno tijelo vlasti Bosne i Hercegovine. Time je i nadležnost koju je preuzela Republika Bosna i Hercegovina, kako je opisano u prethodnim stavcima ove odluke, prešla na Bosnu i Hercegovinu bez ikakvih ograničenja. Drugim riječima, jasno je vidljiv kontinuitet obveza Bosne i Hercegovine u svezi pitanja stare devizne štednje od razdoblja raspada bivše SFRJ pa sve do danas. Štoviše, Sporazumom o pitanjima sukcesije, u članku 7. Aneksa C, Bosna i Hercegovina se jasno obvezala da će pregovarati bez odgađanja o deviznoj štednji čvrste valute, osobito vodeći računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca. Također, Bosna i Hercegovina Aneksom G navedenog sporazuma se obvezala na zaštitu privatnog vlasništva i stečenih prava građana i drugih pravnih osoba, sukladno uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava neovisno o nacionalnosti, državljanstvu, mjestu boravka i domicilu tih osoba. 39. Bosna i Hercegovina je usvajanjem Okvirnog zakona o privatizaciji banaka i poduzeća ustvrdila određena opća načela u privatizaciji. U članku 4. tog zakona je navedeno da "potraživanja prema poduzećima i bankama koji se privatiziraju smatrat će se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju". Bosna i Hercegovina u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 44/04) nije predvidjela staru deviznu štednju kao unutarnji dug Bosne i Hercegovine. d) Entiteti i Brčko Distrikt 40. Ustavni sud je ustvrdio da su entiteti i Brčko Distrikt pitanje stare devizne štednje u razdoblju od 1997. godine do donošenja pobijanih zakona pokušali riješiti u procesu privatizacije banaka i poduzeća. U postupku privatizacije vlasnicima stare devizne štednje je bilo omogućeno da svoja potraživanja registriraju na jedinstvenom računu građana, nakon čega bi dobili certifikate koje su mogli koristiti u postupku privatizacije sa ograničenim rokom od dvije godine, a vlasnici stare devizne štednje koji se nisu odlučili za tu mogućnost, obzirom na način kako je pobijanim zakonima sada regulirano pitanje stare devizne štednje, sada su u situaciji da njihova cjelokupna štednja, nakon što bude verificirana, ulazi u unutarnji dug i isplaćivat će se prema odredbama tih zakona. 41. Ustavni sud je ustvrdio da je pobijanim zakonima stara devizna štednja utvrđena kao unutarnji dug entiteta, odnosno u slučaju Brčko Distrikta kao dio unutarnjeg duga Bosne i Hercegovine, čiju obvezu izmirenja preuzima Brčko Distrikt. Evidentno je da su ova tri zakona različita prema svojoj suštini u odredbama koje se tiču isplate stare devizne štednje, jer su na sasvim nejednak način regulirali modalitete isplate. Tako, primjerice, Federacija Bosne i Hercegovine predviđa isplaćivanje, inter alia, u novcu u razdoblju od četiri godine (članak 11. Zakona), a dospijeće obveznica još nije regulirano. Republika Srpska je predvidjela druge modalitete novčane isplate (članak 15. Zakona), a obveznice imaju rok dospijeća 30 godina (članak 16. stavak 1. točka 1). Brčko Distrikt je predvidio rok od tri godine za novčanu isplatu (članak 2. stavak 1. Zakona), a obveznice imaju rok dospijeća 25 godina (članak 2. stavak 2.a Zakona). 42. Također, u kontekstu ove odluke potrebito je naglasiti da je u Brčko Distriktu pobijanim zakonom regulirano samo pitanje izmirenja obveza po osnovi devizne štednje, a pobijanim zakonima entiteta ustvrđeno je sveobuhvatno izmirenje unutarnjeg duga entiteta čiji je jedan od elemenata stara devizna štednja. U svezi toga, Ustavni sud će ispitati ustavnost pobijanog zakona Brčko Distrikta u cijelosti, a u slučaju pobijanih zakona entiteta ograničit će se samo na relevantne odredbe koje se tiču stare devizne štednje. 43. Podnositelj zahtjeva je naveo da stara devizna štednja nije unutarnji dug entiteta, već da se radi o obvezi države Bosne i Hercegovine, koju je ona dužna jedinstveno riješiti na cijelom svojem prostoru, te da, stoga, nije bilo u nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta da donesu propise iz ovog područja u smislu članka III. Ustava Bosne i Hercegovine. 44. Ustavni sud u narednim stavcima ispitat će ove navode iz zahtjeva u okviru relevantnih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i načela zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. 45. Sukladno članku III/1.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, u isključivu nadležnost Bosne i Hercegovine se ubraja financiranje institucija i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se rješavanje pitanja stare devizne štednje mora dovesti u svezu nadležnosti Bosne i Hercegovine na polju ispunjavanja njezinih međunarodnih obveza. Bosna i Hercegovina ne raspolaže točnim podacima o ukupnom iznosu koji potražuju vlasnici stare devizne štednje. Međutim, nedvojbeno se radi o velikoj financijskoj obvezi koja mora imati neposredne reperkusije na međunarodne obveze Bosne i Hercegovine. 46. Bosna i Hercegovina, u smislu alineje 4. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, koja ima normativni karakter, sukladno odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (vidi djelomičnu odluku Ustavnog suda broj U 5/98 III od 30. lipnja i 1. srpnja 2000. godine, točka 17), obvezna je da podstakne opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišnog gospodarstva. Nastavljajući državnopravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina je morala nastaviti rješavanje pitanja stare devizne štednje, koje je započela odlukama iz 1995. godine, odnosno 1996. godine. Ustavni sud smatra da je bjelodano da rješavanje problema stare devizne štednje podrazumijeva rješavanje niza pitanja koja nisu samo ekonomske nego i političke naravi. Tu se posebice misli i na činjenicu da efikasno rješavanje tog problema ovisi i o rješavanju pitanja sukcesije imovine bivše SFRJ, odnosno implementaciji Sporazuma o pitanju sukcesije. Bosna i Hercegovina i sukladno tom sporazumu, koji je ratificiran 2001. godine, ima obvezu poduzimati sve neophodne aktivnosti kako bi se riješio prob lem stare devizne štednje. 47. Prema članku II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i njezini entiteti trebaju osigurati najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sukladno članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđene Europskom konvencijom i njezinim protokolima se izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 48. Člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju pravo na imovinu. Ustavni sud smatra nepobitnim da potraživanja vlasnika stare devizne štednje predstavljaju njihovu imovinu u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Takvo stajalište je donio i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u svojim odlukama o staroj deviznoj štednji zaključivši da "stara devizna štednja predstavlja imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Dom je ustvrdio da, bez obzira na financijsku situaciju banaka i opću ekonomsku situaciju u državi i Federaciji Bosne i Hercegovine, te ograničenja u podizanju stare devizne štednje ili de facto blokiranje te štednje, novac koji je deponiran na računima podnositelja prijava predstavlja ekonomsku vrijednost. Potraživanja podnositelja prijava kod banaka po osnovi njihove devizne štednje tako predstavljaju vlasništvo u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju" (vidi navedenu odluku, Poropat i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, stavak 161). 49. Članak III. Ustava Bosne i Hercegovine generalno regulira nadležnosti i odnose između Bosne i Hercegovine i entiteta na način da su u stavku 1. eksplicitno navedena pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. U članku III/2.(c) Ustava Bosne i Hercegovine je ustvrđeno da "će entiteti ispuniti sve uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu osoba pod njihovom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa koje će raditi sukladno međunarodno priznatim standardima, poštujući međunarodno priznata ljudska prava i temeljne slobode iz članka II. Ustava i poduzimanjem drugih odgovarajućih mjera". U članku III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine su predviđeni uvjeti pod kojima Bosna i Hercegovina preuzima dodatne nadležnosti, između ostalog, nadležnosti u "stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma". Ustvari, država je, tumačeći pravi smisao ovog članka, u specifičnim društvenim okolnostima nadležna, odnosno dužna preuzeti nadležnosti, između ostalog, u onim "stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma". 50. Ukoliko bi se ova odredba povezala sa drugim ustavnim obvezama kao, primjerice, "uspostavi demokratskog društva", "vladavini prava", poštivanju ljudskih prava i prihvaćanju tzv. četiri slobode EU, kao temeljnim stupovima ustavnog sustava Bosne i Hercegovine, jasno se nameće zaključak da smisao članka III/5.(a) Bosni i Hercegovini daje nadležnost s ciljem, primjerice, reguliranja u stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma ili očuvanja međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine", jer nepoštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda i neispunjenje međunarodnih obveza neizbježno vode u međunarodnu izolaciju i, kroz nepriznavanje institucija takve države, u nestanak tog subjektiviteta. 51. Aneks 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Opći okvirni sporazum) predstavlja sporazum o ljudskim pravima u kojem su se dogovorile Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska da će poštivati ljudska prava, i to tako što će "Š...Ćosigurati svim osobama unutar njihove jurisdikcije najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, uključujući prava i slobode koji su osigurani Europskom konvencijom i njezinim protokolima i ostalim međunarodnim sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su: Š...Ć pravo na vlasništvo". 52. Aneksom 6. Općeg okvirnog sporazuma je predviđeno da postoje institucije za zaštitu ljudskih prava na razini Bosne i Hercegovine sa isključivom nadležnošću da ispituju povrede ljudskih prava i sloboda iz Europske konvencije. Iz članka II/1. Ustava Bosne i Hercegovine nepobitno proizlazi da su, osim Bosne i Hercegovine, i entiteti dužni osigurati najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i sloboda. Međutim, iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma proizlazi da je intencija njegovih tvoraca bila da se prvenstveno na razini države Bosne i Hercegovine osiguraju mehanizmi zaštite ljudskih prava i sloboda, odnosno da je država ta koja mora stvoriti okvir za zaštitu ljudskih prava i sloboda. U ostvarenju tog svog "zadatka" iz Općeg okvirnog sporazuma Bosna i Hercegovina je osigurala mehanizme za zaštitu ljudskih prava na razini države, utemeljenjem institucija za zaštitu ljudskih prava, kako je to i predvidio Aneks 6. Međutim, Bosna i Hercegovina, kada su u pitanju imovinska prava vlasnika stare devizne štednje, propustila je poduzeti sve neophodne mjere kako bi tim osobama osigurala ostvarivanje suštine njihovog prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Europske konvencije. Bosna i Hercegovina je propustila stvoriti zakonodavni i institucionalni okvir za ujednačeno rješavanje tog problema na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. 53. Bosna i Hercegovina, u smislu svojih obveza iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma da "osigura svim osobama unutar njihove jurisdikcije najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda", nije se smjela pouzdati da će entiteti i Brčko Distrikt, u okviru svojih nadležnosti u području monetarne politike, efikasno i efektivno riješiti taj prob lem. Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina donošenjem okvirnog zakona o privatizaciji poduzeća i banaka dala "zeleno svjetlo" za otpočinjanje procesa privatizacije u Bosni i Hercegovini, a da nije osigurala jasne i jedinstvene okvire Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 529 za rješavanje problema stare devizne štednje putem procesa privatizacije. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina se nije mogla osloboditi obveze da garantira poštivanje konstituiranih imovinskih prava imatelja devizne štednje bez prethodnog osiguranja dovoljno garancija za adekvatno rješavanje ovog problema, sukladno, između ostalog, standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 54. I Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u svojoj odluci o staroj deviznoj štednji građana je zaključio da je država odgovorna za povredu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer je propustila poduzeti određeni postupak i tako ostavila štediše u situaciji u kojoj nije bilo pravnog temelja po kojem su oni mogli tražiti isplatu svoje štednje bilo izravno od banaka ili neizravno od države kroz plaćanje javnog duga (vidi navedenu Odluku Doma za ljudska prava broj CH/97/48, toč. 164 -167). Tri godine poslije u novoj odluci Doma za ljudska prava o staroj deviznoj štednji, odnosno odluci o daljnjim pravnim lijekovima iz listopada 2003. godine, zaključeno je: Š...Ć da Bosna i Hercegovina ostaje odgovorna za nalaz zajedničkog rješenja za prob lem starih bankovnih računa. Bosna i Hercegovina je uključena u državne pregovore u svezi pitanja kao što su odgovornosti banaka iz inozemstva (kao što su Ljubljanska banka i Unionbanka, bivša Jugobanka), prava ekonomske sukcesije i druga pitanja koja utječu na imatelje deviznih štednih računa, uključujući i podnositelje ovih prijava. Dom, zbog toga, nalazi da su te prijave prihvatljive protiv Bosne i Hercegovine u svezi članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava, Nenad Đurković i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, broj CH/98/377 od 8. listopada 2003. godine, stavak 204). Dalje, u svojoj odluci o staroj deviznoj štednji, koja je usvojena 6. travnja 2005. godine, Povjerenstvo za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine je naredilo Bosni i Hercegovini da po žurnom postupku, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana primitka njihove odluke, donese okvirni zakon ili drugi zakonski okvir koji bi, sukladno obrazloženju i zaključcima njihove odluke, načelno riješio postojeći prob lem u svezi stare devizne štednje na teritoriju cijele Bosne i Hercegovine (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Đorđe Besarović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, broj CH/98/375 i dr. od 6. travnja 2005. godine, stavak 1268. točka 11). Bosna i Hercegovina, i nakon što joj je odlukama Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naloženo da pronađe zajedničko rješenje za prob lem stare devizne štednje, ostala je pasivna, čime je prekršila svoje obveze iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma koje se tiču poštivanja i izvršavanja konačnih i obvezujućih odluka Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu. 55. Iako se predmetnim zahtjevom pobija ustavni temelj za nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta za donošenje pobijanih zakona, a ne sama suština tih zakona, Ustavni sud smatra da je u kontekstu ove odluke potrebito napomenuti i to da se Ustavni sud već bavio pitanjem "kvalitete" pobijanih zakona. Naime, u svojim ranijim odlukama Ustavni sud je ustvrdio da je došlo do povrede imovinskih prava apelanata iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju vezano, inter alia , i za primjenu odredaba pobijanih zakona koje se odnose na pitanje "materijalne i nematerijalne štete nastale u razdoblju ratnih djelovanja", koje, također, kao i stara devizna štednja, ulazi u unutarnji dug Republike Srpske, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je tom prigodom obvezao entitetske vlade da osiguraju ustavna prava apelanata i zaključio: "Š...Ć i pored evidentnog javnog interesa države da donese navedeni zakon, zbog ogromnog duga koji je nastao po osnovi materijalne i nematerijalne štete nastale u tijeku ratnih djelovanja, a koji je naveden u članku 18. citiranog zakona, Ustavni sud smatra da je donošenjem takvog zakona stavljen 'pretjeran teret na pojedince', te da zbog toga nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i temeljnih prava pojedinaca. Temeljni razlog u kojem Ustavni sud vidi pretjeran teret prema pojedincima jeste činjenica da je, u članku 21. stavak 1. točka 1. ovog zakona, propisano da će potraživanja koja su ustvrđena pravomoćnim sudskim presudama biti izmirena 'emitiranjem obveznica sa rokom dospijeća do 50 godina' usljed čega se opravdano postavlja pitanje hoće li itko od građana koji će posjedovati takvu vrstu obveznica doživjeti mogućnost naplate obveznica i tako efektivno ostvarenje svojih prava. Osim toga, pobijanim zakonom je predviđeno da će se obveze izmiriti bez kamate, što, kada se uzme u obzir navedeno razdoblje odgode, svakako znači efektivno umanjenje iznosa koji će biti isplaćen pojedincima" (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, stavak 34). 56. Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina, u okviru svojih nadležnosti u smislu članka III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, a s ciljem ispunjenja svojih obveza iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma, nadležna za donošenje zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine. Ta obveza Bosne i Hercegovine proizlazi i iz njezinih isključivih nadležnosti iz članka III/1.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Tek po ispunjenju tog uvjeta entiteti i Brčko Distrikt bi mogli, u okviru povjerenih ovlasti, regulirati to pitanje sukladno načelima prethodno ustvrđenim jedinstvenim zakonodavstvom na razini Bosne i Hercegovine. 57. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Zakon o izmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i odredbe koje se tiču stare devizne štednje u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske nisu sukladni članku III. Ustava Bosne i Hercegovine. VII. Zaključak 58. Bosna i Hercegovina se nije mogla osloboditi obveze da garantira poštivanje konstituiranih imovinskih prava imatelja devizne štednje bez prethodnog osiguranja dovoljno garancija za adekvatno rješavanje ovog problema donošenjem zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine, sukladno, između ostalog, standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 59. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 63. st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 60. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 14/05, rješavajući zahtjev Nikole Špirića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 63 st. 2 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tu dor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik Da vid Feldman, sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija Con stance Grenje, sudija na sjednici održanoj 2. decembra 2005. godine donio je ODLUKU O MERITUMU 1 Usvaja se zahtjev Nikole Špirića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 2/06. Hercegovine, za ocjenu usaglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), Zakona o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) i Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04). Utvrđuje se da Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04) i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) koji se tiču stare devizne štednje nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. U skladu sa članom 63 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ukidaju se: Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04), u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04): član 2 stav 2 u dijelu koji glasi: "Ova procjena iskqučuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verifikovawa", član 2 stav 4 u dijelu koji glasi: "ukqučujući i staru deviznu štednju", član 3 stav 1 u dijelu koji glasi: "iskqučujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verifikovawa", član 3 stav 1 tačka 3, član 3 stav 2 u dijelu koji glasi: "izuzev za staru deviznu štednju", čl. 9 do 16, član 21 stav 1 u dijelu koji glasi: "obaveza za staru deviznu štednju", član 21 stav 2 u dijelu koji glasi: "izmirenje obaveza za staru deviznu štednju" i član 21 stav 4 u dijelu koji glasi: "stare devizne štednje", u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04): član 3 stav 1 tačka 2, član 4 stav 1 tačka 4 u dijelu koji glasi: "iskqučujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3 stav 1 tačka 2 ovog zakona", član 9 stav 1 tačka 2 u dijelu koji glasi: "iskqučujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3 stav 1 tačka 2 ovog zakona" i čl. 11 do 18. U skladu sa članom 63 stav 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ukinute odredbe prestaju da važe narednog dana od dana objavqivawa ove odluke u "Službenom glasniku BiH",. Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercego- vine da u roku od 3 mjeseca od dana objavqivawa ove odluke u "Službenom glasniku BiH" donese zakon kojim će se regulisati pitanje isplate stare devizne štednje. Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine se nalaže da u roku od tri mjeseca od dana objavqivawa ove odluke u "Službenom glasniku BiH" obavijesti Ustavni sud o mjerama koje su preduzete, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službe- nim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Nikola Špirić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 13. septembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu usaglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), Zakona o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) i Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) (u daqnjem tekstu: osporeni zakoni). Podnosilac zahtjeva je, takođe, zatražio da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud "zabranio daqwi rad na poslovima verifikacije stare devizne štednje dok se ne donese odluka o zahtjevu". II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 77 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj U 14/05 od 23. septembra 2005. godine odbio podnosiočev zahtjev da se donese privremena mjera. 3. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Narodne skupštine Republike Srpske i Skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine zatraženo je 5. i 6. oktobra 2005. godine da dostave odgovore na zahtjev. 4. Narodna skupština Republike Srpske je 24. oktobra 2005. godine dostavila odgovor na zahtjev, a Parlament Federacije Bosne i Hercegovine 31. oktobra 2005. godine dostavio je odgovor na zahtjev. Skupština Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nije dostavila odgovor na zahtjev. 5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev Narodne skupštine Republike Srpske dostavljen je podnosiocu zahtjeva 31. oktobra 2005. godine. III. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva 6. Podnosilac zahtjeva je naveo da su sva tri propisa čija se ocjena traži definisala staru deviznu štednju kao unutrašwi dug entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Brčko Distrikt), propisala postupak verifikacije i isplate stare devizne štednje koja podrazumijeva štednju građana u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili wihovih filijala prije datuma na koji je država Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost (u daqnjem tekstu: stara devizna štedwa). Dalje, u zahtjevu je navedeno da je, pri polaganju valute na štednju, garanciju za štedne uloge davala bivša država Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (u daqnjem tekstu: SFRJ), te da je, dakle, stara devizna štedwa dug bivše države. 7. Podnosilac zahtjeva je, takođe, naveo da je Sporazumom o pitawima sukcesije koji je ratifikovalo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine 28. novembra 2001. godine (u daqnjem tekstu: Sporazum o sukcesiji), a koji ima karakter međunarodnog ugovora, utvrđeno da je Bosna i Hercegovina jedna od pet jednako suverenih država nasljednica bivše SFRJ i da je kao takva preuzela prava i obaveze koji joj pripadaju kao nasljednici bivše države. Članom 7 Aneksa C Sporazuma o sukcesiji, kako je dalje navedeno u zahtjevu, države ugovornice su se obavezale da će pregovarati bez odgađawa o garancijama bivše SFRJ za štednju čvrste valute, vodeći naročito računa o potrebi da se zaštiti štedwa čvrste valute pojedinaca, a čl. 1 i 2 Aneksa G Sporazuma države nasljednice su se obavezale da će zaštititi privatnu svojinu i stečena prava građana. 8. Podnosilac zahtjeva je, takođe, naveo da članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina garantuje pravo na imovinu, a članom III Ustava Bosne i Hercegovine propisano je, između ostalog, da su spoqna politika, monetarna politika, finansiranje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Stara devizna štedwa je, shodno mišljenju podnosioca zahtjeva, obaveza Bosne i Hercegovine preuzeta međunarodnim ugovorom, odnosno Sporazumom o sukcesiji, što znači da je Bosna i Hercegovina obavezna da jedinstveno riješi prob lem isplate stare devizne štednje na cijelom svom prostoru. Stara devizna štedwa, kako je dalje navedeno u odgovoru, nije unutrašwi dug entiteta, niti Brčko Distrikta, niti je rješavanje tog problema u wihovoj nadležnosti. 9. Podnosilac zahtjeva je zakqučio da su propisi čija se ocjena ustavnosti traži suprotni Ustavu Bosne i Hercegovine i da kao takvi treba da budu ukinuti, kao i sve radnje izvršene na osnovu tih zakona. U zahtjevu je, takođe, navedeno da su zakonima čija se ocjena usklađenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine traži povrijeđene odredbe propisane članom III Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 531 Ustava Bosne i Hercegovine, koje se odnose na nadležnosti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, tako što su entiteti BiH i Brčko Distrikt donijeli propis iz oblasti koja ne spada u wihovu nadležnost. 10. Podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud donese odluku da osporeni zakoni nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da ih stavi van snage. b) Odgovor na zahtjev Odgovor Narodne skupštine Republike Srpske 11. Narodna skupština Republike Srpske je navela da je osporeni Zakon o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Republike Srpske donesen na osnovu tač. 6, 7, 8 i 17 Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojima se regulišu ekonomski odnosi sa inostranstvom, monetarni, bankarski, devizni, carinski i poreski sistem, osnovni ciljevi i pravci razvoja i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i finansiranje i ostvarivanje prava i dužnosti Republike. Dalje je navedeno da je, imajući u vidu da se dug Republike Srpske dijeli na spoqni i unutrašwi dug s tim da spoqni dug prioritetno mora da se izmiruje na osnovu međunarodnih i domaćih propisa, Republika Srpska pristupila evidentiranju i utvrđivanju unutrašnjeg duga. 12. Narodna skupština je, takođe, navela da je 2003. godine, s ciljem da riješi prob lem unutrašnjeg duga, Ministarstvo finansija Republike Srpske zatražilo stručnu pomoć Međunarodnog monetarnog fonda i Kancelarije Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovine radi iznalažewa opti- malnog rješewa, kako za pojedince tako i za pravna lica koja potražuju sredstva od Republike Srpske. S tim u vezi, Vlada Republike Srpske je usvojila Odluku o okviru za sveobuhvatnu strategiju za izmirenje unutrašwih potraživawa prema Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 102/03) i Odluku o strateškom planu za izmirenje unutrašwih potraživawa prema Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 108/03). Navedenim odlukama, kako se navodi u odgovoru, utvrđeno je i da se obavezama buxeta Republike Srpske smatraju opšte neizmirene obaveze za tzv. staru deviznu štednju, te su predviđeni izvori sredstava za izmirenje utvrđenih obaveza, i to sredstva sa posebnih, tzv. es crow računa (sredstva od privatizacije državnog kapitala i sredstva od sukcesije imovine bivše SFRJ) i redovna buxetska sredstva. 13. Narodna skupština je, takođe, navela da je u toku izrada okvirnog zakona u Bosni i Hercegovini kojim bi se principijelno riješio postojeći prob lem stare devizne štednje. S tim u vezi, navedeno je u odgovoru, Republika Srpska će postupiti tako da će sva pitawa koja budu riješena na drugi način u odnosu na osporeni zakon regulisati amandmaimaa na taj zakon. Navedeno je, takođe, da je s ciljem da utvrdi cjelokupna potraživawa po osnovu unutrašnjeg duga u toku verifikacija potraživawa po osnovu opštih obaveza Šukqučujući i staru deviznu štednjuĆ i da će se nakon izvršene verifikacije utvrditi dug u ukupnom iznosu kako bi se dio platio u gotovini, a dio obveznicama sa kojim će odmah moći da se trguje na berzi. Takođe je navedeno da je Vlada Republike Srpske donijela odluku o gotovinskoj isplati stare devizne štednje svakom vlasniku stare devizne štednje do 100 KM nakon izvršene verifikacije. 14. Narodna skupština je zakqučila da smatra da će navedenim procedurama, ukqučujući i verifikaciju, Republika Srpska doći do konačnog iznosa potraživawa po ovom osnovu i utvrditi svoje obaveze, a da, zavisno od konačnog iznosa, može da dođe do izmjene zakonskih rješewa, tj. do smanjenja rokova pri isplati obveznicama. Imajući u vidu sve navedeno, Narodna skupština je predložila da se predmetni zahtjev odbije. Odgovor Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 15. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije se posebno izjasnio o navodima iz zahtjeva o nenadležnosti za donošenje osporenog zakona. U odgovoru je navedeno da je Federacija Bosne i Hercegovine, svjesna svojih obaveza prema vlasnicima stare devizne štednje koji su štedjeli u bankama ili wihovim organizacionim jedinicama na području Federacije BiH, prihvatila svoje obaveze da izmiri potraživawa po osnovu stare devizne štednje i utvrdila način izmirewa u osporenom zakonu. 16. Dalje je navedeno da je, shodno wihovim saznawima, urađena radna verzija Okvirnog zakona o verifikaciji i izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje na nivou Bosne i Hercegovine i da se očekuje da ga skoro usvaji i Parlament Bosne i Hercegovine. Po usvajanju tog zakona na nivou Bosne i Hercegovine Federacija BiH, kako se navodi u odgovoru, uskladiće svoje propise sa tim zakonom i u potpunosti će implementirati dosadašnje odluke Ustavnog suda koje se odnose na staru deviznu štednju. IV. Relevantni propisi 17. Ustav Bosne i Hercegovine Član III st. 1 i 5a) "1. Sljedeća pitawa spadaju u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine a) Spoqna politika b) Spoqnotrgovinska politika c) Carinska politika d) Monetarna politika, kako je određena članom VII e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine f) Politika i regulativa za useljavanje, izbjeglice i azil g) Sprovođenje međunarodnih i meduentitetskih krivično- pravnih propisa, ukqučujući i odnose sa Interpolom h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacija i) Regulisanje saobraćaja između entiteta j) Kontrola vazdušnog saobraćaja 5. Dodatne nadležnosti: a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi mogu da se formiraju i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti." 18. Aneks 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini: "Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska (strane) su se dogovorile kao što slijedi: Član 1 stav 1 tačka 11 Strane će obezbijediti svim licima unutar wihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih prava i fundamentalnih sloboda, ukqučujući prava i slobode koji su obezbijeđeni Evropskom konvencijom za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda i protokola uz nju i međunarodnim sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su: 11. pravo na imovinu." 19. Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 2/92) Član 9 u relevantnom dijelu glasi: "Za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jemči Republika." 20. Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br.10/94 i 13/94) Član 3 "Devize mogu da se koriste samo za plaćanje prema inostranstvu osim ako ovom uredbom nije drugačije određeno." Član 12 "Domaća i strana fizička lica mogu devize da drže na računu kod banke i slobodno ih koriste." Član 44 "Devizne rezerve čine potraživawa na računima u inostranstvu, efektivni strani novac i vrijednosni papiri izdati u inostranstvu ŠdeponovaniĆ kod Narodne banke ŠBosne i HercegovineĆ i ŠovlašćenihĆ banaka." 21. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 44/01) "Ovim zakonom uređuju se način i postupak utvrđivawa i izmirivawa neizmirenog unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine prema buxetskim korisnicima do 31. decembra 2002. godine, iskqučujući obaveze na osnovu izvršnih odluka (u daqnjem tekstu: unutrašwi dug). Član 2 1. Unutrašwi dug iz člana 1 ovog zakona koji je, prema nalazu Kancelarije za reviziju finansijskog poslovawa institucija Bosne i Hercegovine, označen kao 'sporne' obaveze iznosi 501.305,00 KM. 2. Neizmireni unutrašwi dug iz stava 1 ovog člana obuhvata obaveze prema buxetskim korisnicima, i to: a) Ministarstvo spoqne trgovine i ekonomskih odnosa BiH 80.461,00 KM, b) Arhiv BiH 158.974,00 KM, c) Ministarstvo spoqnih poslova BiH 249.631,00 KM, d) Ministarstvo za qudska prava i izbjeglice 12.239,00 KM." 22. Odluka o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br. 11/95 i 19/95) Tačka 12 "Deponovana devizna štedwa građana trajno će se riješiti donošenjem zakona o javnom dugu Republike do kraja prvog polugodišta 1995. godine." 23. Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 13/96) Tačka 7 "Devizna štedwa građana deponovana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatom na ovu štednju, rješavaće se donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine, ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom." 24. Sporazum o pitawima sukcesije ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) Aneks C Član 2 stav 3a) " Š...Ć Ostala finansijska dugovawa (SFRJ) ukqučuju: (a) jemstva SFRJ ili njene Narodne banke Jugoslavije za štednju u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili wihovih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kog je ona proglasila nezavisnost;" Član 7 "Jemstva bivše SFRJ ili njene NBJ za štednju čvrste valute položenu kod komercijalne banke ili neke od njenih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kada je ta država proglasila nezavisnost predmet su pregovara bez odgađawa, vodeći naročito računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca. Ovi pregovori će se odvijati pod pokroviteqstvom Banke za međunarodna poravnawa." Aneks G Član 1 "Privatna svojina i stečena prava građana i drugih pravnih lica bivše SFRJ će biti zaštićeni od država nasljednica u skladu sa odredbama ovog aneksa." Član 2 "1) a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u državi nasljednici i na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine će biti priznata, zaštićena i vraćena od te države u skladu sa uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava i nezavisna od nacionalnosti, državljanstva, mjesta boravka ili domicila tih lica. Ovo će obuhvatati lica koja nakon 31. decembra 1990. godine stiču državljanstvo ili uspostavljaju mjesto boravka ili domicila u drugoj državi koja nije država nasljednica. Lica koja nisu u stanju da ostvare takva prava imaće pravo na obeštećenje u skladu sa normama građanskog i međunarodnog prava. b) Svaki tobožwi prenos prava na pokretnu ili nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. decembra 1990. godine i zakqučen pod prisilom ili u suprotnosti sa podstavom (a) ovog člana će biti bespredmetan i nevažeći. 2) Svi ugovori zakqučeni od građana ili drugih pravnih lica bivše SFRJ od 31. decembra 1990. godine, ukqučujući i one zakqučene od državnih preduzeća, poštovaće se bez diskriminacije. Države nasljednice će obezbijediti da se izvrše obaveze prema takvim sporazumima gdje je ispuwavanje takvih sporazuma bilo spriječeno raspadom bivše SFRJ." Član 4 "Države nasljednice će preduzeti takve radnje koje mogu da se zahtijevaju prema opštim principima zakona i koje su inače odgovarajuće za obezbjeđenje efikasne primjene principa navedenih u ovom aneksu kao što su zakqučivanje bilateralnih sporazuma i obavještavanje sudova i drugih nadležnih vlasti." Član 8 " Navedene odredbe ovog aneksa neće prejudicirati garancije nediskriminacije u odnosu na privatnu svojinu i stečena prava koja postoje u domaćem zakonodavstvu država nasljednica." 25. Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 14/98 i 12/99) Član 2 "U skladu sa GFAP, ovaj zakon izričito priznaje pravo entiteta da privatizuju preduzeća i banke smještene na wihovoj teritoriji koji nisu u privatnoj svojini." Član 4 stav 2 "Potraživawa prema preduzećima i bankama koje se privatizuju smatraće se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju." 26. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04) Član 2 u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć Ova procjena iskqučuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verifikovawa. 2. Š...Ć ukqučujući i staru deviznu štednju Š...Ć." Član 3 u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć iskqučujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verifikovawa, a čine ga: Š...Ć 3) obaveze za staru deviznu štednju u iznosu koji će biti utvrđen po verifikovanju obaveza, na način propisan u članu 12 ovog zakona. 2. Š...Ć izuzev za staru deviznu štednju. Š...Ć" Član 9 "Federacija preuzima obaveze po osnovu stare devizne štednje ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (podružnica i/ili agencija) na teritoriji Federacije. Ukoliko banka nema poslovnih jedinica, onda se sjedište banke smatra najnižom poslovnom jedinicom. Obaveze po osnovu stare devizne štednje definisane stavom 1 ovog člana ne obuhvataju obaveze po osnovu stare devizne štednje deponovane u Qubljanskoj banci i Investbanci s obzirom na to da će se one rješavati u postupku sukcesije imovine bivše SFRJ. Obaveze po osnovu stare devizne štednje iz člana 3 ovog zakona Federacija će izmiriti isplatom u gotovini i izdavanjem obveznica. Kamate na staru deviznu štednju od 1. januara 1992. godine se otpisuju." Član 10 "Kada se verifikuju potraživawa za staru deviznu štednju, na način predviđen članom 12 ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metod i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakom fizičkom licu nosiocu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2 ovog zakona." Član 11 "Gotovinske isplate za staru deviznu štednju, na način predviđen članom 12 ovog zakona, Vlada Federacije će Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 533 posebnim propisom utvrditi metod i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakom fizičkom licu nosiocu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2 ovog zakona." Član 12 "Verifikovanje svih potraživawa za staru deviznu štednju obaviće se na osnovu baze podataka koja je ustanovljena Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživawa građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 57/03 i 20/04) i drugim propisima doneenim na osnovu Zakona o bazi podataka koje posjeduju banke. Proces verifikovawa potraživawa za staru deviznu štednju okončaće se u roku od devet mjeseci od stupawa na snagu ovog zakona. Federalni ministar finansija donijeće podzakonske akte o verifikovanju svih potraživawa za staru deviznu štednju u roku od 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona." Član 13 "Za obaveze za staru deviznu štednju koje ne budu izmirene isplatom u gotovini, u skladu sa čl. 9 i 10 ovoga zakona, izdaće se obveznice do iznosa koji je potreban za izmirenje kumulativnih potraživawa." Član 14 "Kada se verifikuju potraživawa za staru deviznu štednju na način predviđen članom 12 ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi model izdavawa obveznica, propisujući rok dospijeća obveznica, visinu kamate na obveznice i dužinu grace perioda, a do iznosa koji se utvrdi kao glavnica u postupku verifikovawa potraživawa na osnovu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2 ovog zakona. Kako bi obezbijedila dodatna finansijska sredstva nosiocima obveznica iz člana 13 ovog zakona, Vlada Federacije u svojstvu dioničara, a u skladu sa važećim propisima, svojom Odlukom rasporediće do 15% dividende iz privrednih društava sa državnim kapitalom kako bi otkupqivala javne obveznice putem ponude po tržišnoj cijeni, isplaćujući ih kako je predviđeno godišwim buxetom, počev od obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću i progresivno krenuto ka obveznicama s višom nominalnom vrijednošću." Član 15 "Vlada Federacije će tri odsto iznosa koji se ostvari od prodaje preduzeća JP "BH Telecom", JP "Elektroprivrede BiH" d.d., JP "Elektroprivrede HZHB" d.d. i "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar uplatiti na poseban račun. Sredstva ostvarena na posebnom računu iz stava 1 ovog člana će se koristiti s ciljem prijevremenog otkupa obveznica po osnovu stare devizne štednje po tržišnoj cijeni, i to ukqučujući prvenstvo u isplati – otkupu obveznica sopstvenika stare devizne štednje, i to ponudom otkupljewa obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću, a zatim obveznica sa višom nominalnom vrijednošću. Federalni ministar finansija donijeće podzakonske akte o načinu raspolagawa sredstvima deponovanim na računu iz prethodnog stava, odnosno o modalitetima isplate vlasnika obveznica, prema ostvarenju sredstava iz ovog člana." Član 21 u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć za staru deviznu štednju Š...Ć, 2. Š...Ć obaveza za staru deviznu štednju Š...Ć, 3. Š...Ć po osnovu stare devizne štednje Š...Ć." 27. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) Član 3 stav 1 tačka 2 glasi: "2) Š...Ć obaveze po osnovu devizne štednje deponovane kod banaka na teritoriji Republike Srpske do 31. decembra 1991. godine (u daqnjem tekstu: stara devizna štedwa) u iznosu od 774,9 miliona KM." Član 4 stav 1 tačka 4 u relevantnom dijelu glasi: "4) Š...Ć iskqučujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3 stav 1 tačka 2 ovog zakona Š...Ć." Član 9 stav 1 tačka 2 u relevantnom dijelu glasi: "2) Š...Ć iskqučujući sudske odluke i odluke nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3 stav 1 tačka 2 ovog zakona Š...Ć." Član 11 "Pod starom deviznom štedwom podrazumijeva se devizna štedwa deponovana u najnižim poslovnim jedinicama banaka (filijalama) na teritoriji Republike Srpske, sa stanjem na dan 31. decembra 1991. godine, umanjena za iznos prenesenih sredstava na jedinstveni privatizacioni račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju utvrđenog članom 12 ovog zakona, u ukupnom iznosu do 774,9 miliona KM. Stara devizna štedwa, definisana stavom 1 ovog člana, ne obuhvata deviznu štednju deponovanu u filijalama Qubljanske banke i Investbanke na teritoriji Republike Srpske koja će se rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ." Član 12 "Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će se regulisati bliži uslovi, postupak i rokovi pojedinačne verifikacije obaveza iz člana 11 ovog zakona. Obaveze po osnovu stare devizne štednje iz člana 11 ovog zakona preračunavaju se u KM po srednjem zvaničnom kursu Centralne banke BiH koji važi na dan 31. avgusta 2004. godine." Član 13 "Obračunata neisplaćena ili neiskorišćena kamata na staru deviznu štednju od 1. januara 1992. godine otpisuje se u cijelosti, a najviše do iznosa stawa devizne štednje na dan verifikacije i ne predstavlja obavezu Republike Srpske. Obaveze po osnovu stare devizne štednje koje nisu verifikovane u skladu sa odredbama člana 12 ovog zakona se otpisuju i ne predstavljaju obavezu Republike Srpske. Ukoliko su obaveze verifikovane na način propisan članom 12 ovog zakona veće od iznosa utvrđenog u članu 11 ovog zakona, razlika se otpisuje srazmjernim umanjenjem pojedinačnih obaveza i ne predstavlja obavezu Republike Srpske." Član 14 "Obaveze definisane članom 11 ovog zakona izmiruju se isplatom u gotovini i emisijom obveznica." Član 15 "Dio obaveza po osnovu stare devizne štednje u iznosu od 16,0 miliona KM izmiriće se isplatom u gotovini svakom sopstveniku stare devizne štednje do 100 KM prilikom postupka verifikacije. Iznos do 100 KM iz prethodnog stava ukqučuje verifikovana potraživawa po svim štednim računima sopstvenika stare devizne štednje. Prije isplate u gotovini, kao što je predviđeno prethodnim stavom ovog člana, pojedinačna potraživawa će se verifikovati na način predviđen članom 12 ovog zakona. Dio obaveza po osnovu stare devizne štednje u iznosu do 39,1 milion KM izmiriće se isplatom u gotovini svakom vlasniku stare devizne štednje do 1.000 KM. Obaveze po osnovu stare devizne štednje iz stava 4 ovog člana će se izmiriti u periodu od četiri godine, sa početkom u fiskalnoj 2004. godini. Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će odrediti dinamiku i visinu gotovinske isplate." Član 16 "Preostale obaveze po osnovu stare devizne štednje koje nisu isplaćene po članu 15 ovog zakona u iznosu od 719,8 miliona KM izmiriće se emisijom dugoročnih obveznica pod sljedećim uslovima: 1. sa rokom dospijeća do 30 godina, 2. isplatom u deset jednakih godišwih rata počev od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća i 3. bez kamate." Član 17 "Obveznice izdate s ciljem izmirewa unutrašwih potraživawa prema Republici Srpskoj ne mogu da se koriste u privatizaciji državne imovine. Stara devizna štedwa može i dalje da se koristi u procesu privatizacije do dana kada će se ona moći da pretvori u obveznice, u skladu sa zakonskim propisima koji regulišu privatizaciju državnog kapitala." 28. Zakon o podmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) Član 1 "Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivawa i podmirivawa obaveza Brčko Distrikta po osnovu stare devizne štednje u iznosu od 94 miliona KM (u daqnjem tekstu: obaveze po osnovu stare devizne štednje), kao dijela unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine. U smislu ovog zakona, pod starom deviznom štedwom podrazumijevaju se devizna sredstva deponovana u poslovnim jedinicama banaka na teritoriji Brčko Distrikta (banke koje su ranije poslovale pod nazivom Privredna banka Sarajevo, Podružnica Brčko, i Kristal-banka a.d. Bawa Luka - Podružnica Brčko) sa stanjem na dan 31. decembra 1991. godine, umanjena za iznos sredstava prenesenih na jedinstveni privatizacioni račun i jedinstveni račun sopstvenika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju utvrđenog članom 3 ovog zakona." V. Dopustivost 29. Član VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: "Ustavni sud ima iskqučivu nadležan da odlučuje u sporovima koji po ovom ustavu nastaju između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, ukqučujući, ali se ne ograničavajući samo na to: - Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u skladu sa ovim ustavom. Sporove mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg, bilo kog vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kog vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina članova bilo kog doma zakonodavnog vijeća jednog entiteta." 30. Ustavni sud smatra da se predmetni zahtjev odnosi na pitanje koje se ubraja u okvir člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da se zahtjevom osporava usklađenost entitetskih zakona i zakona Brčko Distrikta sa Ustavom Bosne i Hercegovine. 31. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac zahtjeva predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dakle, ovlašćeni podnosilac iz člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine. 32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, jer je zahtjev podnio ovlašćeni subjekat i ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17 stav 1 Pravila Ustavnog suda zbog kog zahtjev nije dopustiv. VI. Meritum 33. Podnosilac zahtjeva je naveo da su entiteti i Brčko Distrikt donijeli osporene zakone iz oblasti koja ne spada u wihovu nadležnost zbog čega je povrijeđen član III Ustava Bosne i Hercegovine. Nesporno proizilazi da se predmetnim zahtjevom osporava samo ustavni osnov za donošenje osporenih zakona od entiteta i Brčko Distrikta. S tim u vezi, Ustavni sud će se ograničiti samo na ispitivanje ustavnosti osporenih zakona u dijelovima kojima je regulisano pitanje stare devizne štednje. a) Stara devizna štedwa 34. Pod pojmom stare devizne štednje, u smislu osporenih zakona, podrazumijevaju se devizna sredstva deponovana kod komercijalnih banaka, odnosno wihovih filijala na teritoriji Bosne i Hercegovine 31. decembra 1991. godine. Shodno zakonodavstvu koje je bilo na snazi prije raspada SFRJ, novčana sredstva u čvrstoj valuti koja su bila deponovana kod komercijalnih banaka mogla su da budu proslijeđena Narodnoj banci Jugoslavije i za wih je garantovala SFRJ, ili su ostajala kod komercijalnih banaka u matičnim zemljama i banke su tim sredstvima slobodno raspolagale. S obzirom na monetarnu krizu, koja je započela i prije raspada SFRJ, povlačenje tih sredstava sa individualnih računa, odnosno stare devizne štednje, bilo je progresivno ograničavano još u to vrijeme zakonodavstvom koje je usvojeno između 1980. i 1990. godine. Već od toga perioda vlasnici stare devizne štednje su se suočili sa problemom nemogućnosti da podignu svoja novčana sredstva. Nakon raspada SFRJ, odnosno nakon proglašewa nezavisnosti Bosne i Hercegovine, sve do danas vlasnici stare devizne štednje nisu u mogućnosti da podignu svoju staru deviznu štednju. Wihovi pokušaji da to učine su bili bezuspješni. Neki od vlasnika stare devizne štednje su pokrenuli sudske postupke da bi ostvarili isplatu stare devizne štednje, ali ti postupci nikada nisu postigli nikakav uspjeh. Wihovi zahtjevi da im se isplati stara devizna štedwa su odbijani pozivanjem na zakonodavstva SFRJ, zatim Republike Bosne i Hercegovine i kasnije Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, koja su trebala generalno da riješe pitanje stare devizne štednje. 35. Ustavni sud smatra da je s ciljem daqnjeg razumijevawa ovog složenog problema, a u okviru razmatrawa predmetnog zahtjeva, potrebno da se izlože radnje koje su preduzeli Republika Bosna i Hercegovina, odnosno Bosna i Hercegovina, te entiteti i Brčko Distrikt da bi riješili prob lem stare devizne štednje. b) Republika Bosna i Hercegovina 36. Republika Bosna i Hercegovina nakon proglašewa svoje nezavisnosti donijela je nekoliko zakonodavnih akata kojima je na direktan ili indirektan način regulisala pitanje stare devizne štednje. Konkretno, u članu 9 Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju iz 1992. godine bilo je regulisano pitanje držawa devizne štednje, odnosno deviznih štednih uloga kod tada ovlašćenih banaka, a u članu 144 bilo je predviđeno da će se pitanje vraćawa deviza građanima iz depozita Narodne banke Jugoslavije utvrditi posebnim propisom. Stupanjem na snagu ove uredbe prestao je da važi Zakon o deviznom poslovanju SFRJ, čime je Republika Bosna i Hercegovina preuzela nadležnost za rješavanje problema stare devizne štednje. 37. Republika Bosna i Hercegovina je 1994. godine donijela novu Uredbu sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju, koja je kasnije usvojena kao zakon, koja je regulisala pitanje korišćewa deviza i devizne štednje, te u kojoj je bilo navedeno u čl. 19 i 25 da će Narodna banka Bosne i Hercegovine regulisati vođenje deviznog poslovawa i plaćanje prema vani. U toj uredbi nije bilo konkretnih odredbi koje su se odnosile na staru deviznu štednju. Tek naredne godine Republika Bosna i Hercegovina odredila se prema problemu stare devizne štednje, i to u Odluci o ciljevima i zadacima monetarno- kreditne politike (9. april 1995. godine) u kojoj je bilo navedeno da će se deponovana devizna štedwa građana trajno riješiti donošenjem zakona o javnom dugu Republike do kraja prvog polugodišta 1995. godine. Ta odluka 2. juna 1995. godine izmijenjena je i dopunjena, i to u tački 12, tako da je bilo predviđeno da treba da se donese zakon o javnom dugu prije kraja septembra 1995. godine. Takođe, u odluci je bilo predviđeno da Narodna banka Bosne i Hercegovine može, uz saglasnost Ministarstva finansija, da isplaćuje deviznu štednju u odgovarajućem iznosu u dinarima pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine za podmirivanje troškova wihovog liječewa i liječewa wihovih porodica. Nakon toga, 10. aprila 1996. godine, donesena je Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike u kojoj je u tački 7 bilo predviđeno da će se devizna štedwa građana, deponovana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatom na ovu štednju, rješavati donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine ili na drugi način u okviru ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom. c) Bosna i Hercegovina 38. Shodno članu I Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavlja da pravno postoji prema međunarodnom pravu kao država i tako nasljeđuje sta tus bivše Republike Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 535 Bosne i Hercegovine. Dalje, shodno Aneksu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, propisan je kontinuitet pravnih propisa shodno kome "svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni or gan vlasti Bosne i Hercegovine". In conclusio, svi opšti akti koji su usvojeni do stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine ostaju na snazi u punom kapacitetu sve dok drugačije ne odredi nadležni or gan vlasti Bosne i Hercegovine. Time je i nadležnost koju je preuzela Republika Bosna i Hercegovina, kako je opisano u prethodnim stavovima ove odluke, prešla na Bosnu i Hercegovinu bez ikakvih ograničewa. Drugim riječima, jasno je vidqiv kontinuitet obaveza Bosne i Hercegovine u vezi sa pitanjem stare devizne štednje od perioda raspada bivše SFRJ pa sve do danas. Štaviše, Sporazumom o pitawima sukcesije, u članu 7 Aneksa C, Bosna i Hercegovina se jasno obavezala da će pregovarati bez odgađawa o deviznoj štedwi čvrste valute, naročito vodeći računa o potrebi da se zaštiti štedwa čvrste valute pojedinaca. Takođe, Bosna i Hercegovina Aneksom G navedenog sporazuma obavezala se na zaštitu privatne svojine i stečenih prava građana i drugih pravnih lica, u skladu sa uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava nezavisno od nacionalnosti, državljanstva, mjesta boravka i domicila tih lica. 39. Bosna i Hercegovina je usvajanjem Okvirnog zakona o privatizaciji banaka i preduzeća utvrdila određene opšte prin cipe u privatizaciji. U članu 4 tog zakona je navedeno da "potraživawa prema preduzećima i bankama koji se privatizuju smatraće se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju". Bosna i Hercegovina u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 44/04) nije predvidjela staru deviznu štednju kao unutrašwi dug Bosne i Hercegovine. d) Entiteti i Brčko Distrikt 40. Ustavni sud je utvrdio da su entiteti i Brčko Distrikt pitanje stare devizne štednje u periodu od 1997. godine do donošewa osporenih zakona pokušali da riješe u procesu privatizacije banaka i preduzeća. U postupku privatizacije vlasnicima stare devizne štednje je bilo omogućeno da svoja potraživawa registruju na jedinstvenom računu građana, nakon čega bi dobili certifikate koje su mogli da koriste u postupku privatizacije sa ograničenim rokom od dvije godine, a vlasnici stare devizne štednje koji se nisu odlučili za tu mogućnost, s obzirom na način kako je osporenim zakonima sada regulisano pitanje stare devizne štednje, sada su u situaciji da wihova cjelokupna štedwa, nakon što bude verifikovana, ulazi u unutrašwi dug i isplaćivaće se shodno odredbama tih zakona. 41. Ustavni sud je utvrdio da je osporenim zakonima stara devizna štedwa utvrđena kao unutrašwi dug entiteta, odnosno u slučaju Brčko Distrikta kao dio unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine, čiju obavezu izmirewa preuzima Brčko Distrikt. Evidentno je da su ova tri zakona različita prema svojoj suštini u odredbama koje se tiču isplate stare devizne štednje, jer su na sasvim nejednak način regulisali modalitete isplate. Tako, na primjer, Federacija Bosne i Hercegovine predviđa isplaćivanje, inter alia, u novcu u periodu od četiri godine (član 11 Zakona), a dospjeće obveznica još nije regulisano. Republika Srpska je predvidjela druge modalitete novčane isplate (član 15 Zakona), a obveznice imaju rok dospjeća 30 godina (član 16 stav 1 tačka 1). Brčko Distrikt je predvidio rok od tri godine za novčanu isplatu (član 2 stav 1 Zakona), a obveznice imaju rok dospjeća 25 godina (član 2 stav 2a Zakona). 42. Takođe, u kontekstu ove odluke potrebno je da se naglasi da je u Brčko Distriktu osporenim zakonom regulisano samo pitanje izmirewa obaveza po osnovu devizne štednje, a osporenim zakonima entiteta utvrđeno je sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga entiteta čiji je jedan od elemenata stara devizna štedwa. S tim u vezi, Ustavni sud će ispitati ustavnost osporenog zakona Brčko Distrikta u cijelosti, a u slučaju osporenih zakona entiteta ograničiće se samo na relevantne odredbe koje se tiču stare devizne štednje. 43. Podnosilac zahtjeva je naveo da stara devizna štedwa nije unutrašwi dug entiteta, već da se radi o obavezi države Bosne i Hercegovine, koju je ona dužna da jedinstveno riješi na cijelom svom prostoru, te da, stoga, nije bilo u nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta da donesu propise iz ove oblasti u smislu člana III Ustava Bosne i Hercegovine. 44. Ustavni sud u narednim stavovima ispitaće ove navode iz zahtjeva u okviru relevantnih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i principa zaštite qudskih prava i osnovnih sloboda. 45. U skladu sa članom III/1e) Ustava Bosne i Hercegovine, u iskqučivu nadležnost Bosne i Hercegovine ubraja se finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da rješavanje pitawa stare devizne štednje mora da se dovede u vezu sa nadležnošću Bosne i Hercegovine na poqu ispuwavawa njenih međunarodnih obaveza. Bosna i Hercegovina ne raspolaže tačnim podacima o ukupnom iznosu koji potražuju vlasnici stare devizne štednje. Međutim, nesumwivo se radi o velikoj finansijskoj obavezi koja mora da ima neposredne reperkusije na međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine. 46. Bosna i Hercegovina, u smislu alineje 4 Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, koja ima normativni karakter, u skladu sa odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (vidi djelimičnu Odluku Ustavnog suda broj U 5/98 III od 30. juna i 1. jula 2000. godine, tačka 17), obavezna je da podstakne opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatne svojine i unapređenje tržišne privrede. Nastavljajući državnopravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina je morala da nastavi da rješava pitawa stare devizne štednje, koje je započela odlukama iz 1995., odnosno 1996. godine. Ustavni sud smatra da je očigledno da rješavanje problema stare devizne štednje podrazumijeva rješavanje niza pitawa koja nisu samo ekonomske nego i političke prirode. Tu se posebno misli i na činjenicu da efikasno rješavanje tog problema zavisi i od rješavawa pitawa sukcesije imovine bivše SFRJ, odnosno implemen- tacije Sporazuma o pitanju sukcesije. Bosna i Hercegovina i u skladu sa tim sporazumom, koji je ratifikovan 2001. godine, ima obavezu da preduzme sve neophodne aktivnosti kako bi se riješio prob lem stare devizne štednje. 47. Shodno članu II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i njeni entiteti treba da obezbijede najviši nivo međunarodno priznatih qudskih prava i osnovnih sloboda, a u skladu sa članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 48. Članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju pravo na imovinu. Ustavni sud smatra nespornim da potraživawa vlasnika stare devizne štednje predstavljaju wihovu imovinu u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Takav stav je donio i Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu u svojim odlukama o staroj deviznoj štedwi zakqučivši da "stara devizna štedwa predstavlja imovinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dom je utvrdio da, bez obzira na finansijsku situaciju banaka i opštu ekonomsku situaciju u državi i Federaciji Bosne i Hercegovine, te ograničewa u podizanju stare devizne štednje ili de facto blokiranje te štednje, novac koji je deponovan na računima podnosilaca prijava predstavlja ekonomsku vrijednost. Potraživawa podnosilaca prijava kod banaka po osnovu wihove devizne štednje tako predstavljaju svojinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju" (vidi navedenu odluku, Poropat i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, stav 161). 49. Član III Ustava Bosne i Hercegovine generalno reguliše nadležnosti i odnose između Bosne i Hercegovine i entiteta tako da su u stavu 1 eksplicitno navedena pitawa koja spadaju u iskqučivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. U članu III/2c) Ustava Bosne i Hercegovine je utvrđeno da "će entiteti ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod wihovom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa koje će raditi u skladu sa međunarodno priznatim standardima, poštujući međunarodno priznata qudska prava i osnovne slobode iz člana II Ustava i preduzimanjem drugih odgovarajućih mjera". U članu III/5a) Ustava Bosne i Herce- govine su predviđeni uslovi pod kojima Bosna i Hercegovina preuzima dodatne nadležnosti, između ostalog, nadležnosti u "stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma". Ustvari, država je, tumačeći pravi smisao ovog člana, u specifičnim društvenim okolnostima nadležna, odnosno dužna da preuzme nadležnosti, između ostalog, u onim "stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma". 50. Ukoliko bi se ova odredba povezala sa drugim ustavnim obavezama, kao npr. "uspostavljanju demokratskog društva", "vladavini prava", poštovanju qudskih prava i prihvatanju tzv. četiri slobode EU, kao osnovnim stubovima ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, jasno se nameće zakqučak da smisao člana III/5a) Bosni i Hercegovini daje nadležnost s ciljem, na primjer, regulisawa u stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma ili očuvawa međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine", jer nepoštovanje qudskih prava i osnovnih sloboda i neispunjenje međunarodnih obaveza neizbježno vode u međunarodnu izolaciju i, kroz nepriznavanje institucija takve države, u nestanak tog subjektiviteta. 51. Aneks 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daqnjem tekstu: Opšti okvirni sporazum) predstavlja sporazum o qudskim pravima u kome su se dogovorile Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska da će poštovati qudska prava, i to tako što će "Š...Ćobezbijediti svim licima unutar wihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih qudskih prava i fundamentalnih sloboda, ukqučujući prava i slobode koji su obezbijeđeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima i ostalim međunarodnim sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su: Š...Ćpravo na svojinu". 52. Aneksom 6 Opšteg okvirnog sporazuma predviđeno je da postoje institucije za zaštitu qudskih prava na nivou Bosne i Hercegovine sa iskqučivom nadležnošću da ispituju povrede qudskih prava i sloboda iz Evropske konvencije. Iz člana II /1 Ustava Bosne i Hercegovine nesporno proizilazi da su, sem Bosne i Hercegovine, i entiteti dužni da obezbijede najviši nivo međunarodno priznatih qudskih prava i sloboda. Međutim, iz Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma proizilazi da je intencija njegovih tvoraca bila da se prvenstveno na nivou države Bosne i Hercegovine obezbijede mehanizmi zaštite qudskih prava i sloboda, odnosno da je država ta koja mora da stvori okvir za zaštitu qudskih prava i sloboda. U ostvarenju tog svog "zadatka" iz Opšteg okvirnog sporazuma Bosna i Hercegovina je obezbijedila mehanizme za zaštitu qudskih prava na nivou države, osnivanjem institucija za zaštitu qudskih prava, kako je to i predvidio Aneks 6. Međutim, Bosna i Hercegovina, kada su u pitanju imovinska prava vlasnika stare devizne štednje, propustila je da preduzme sve neophodne mjere kako bi tim licima obezbijedila da ostvare suštinu svojih prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije. Bosna i Hercegovina je propustila da stvori zakonodavni i institucionalni okvir za ujednačeno rješavanje tog problema na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. 53. Bosna i Hercegovina, u smislu svojih obaveza iz Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma da "obezbijedi svim licima unutar wihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih qudskih prava i fundamentalnih sloboda", nije smjela da se pouzda da će entiteti i Brčko Distrikt, u okviru svojih nadležnosti u oblasti monetarne politike, efikasno i efektivno riješiti taj prob lem. Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina donošenjem okvirnog zakona o privati- zaciji preduzeća i banaka dala "zeleno svjetlo" da otpočne proces privatizacije u Bosni i Hercegovini, a da nije obezbijedila jasne i jedinstvene okvire za rješavanje problema stare devizne štednje procesom privatizacije. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina nije mogla da se oslobodi obaveze da garantuje poštovanje konstituisanih imovinskih prava imalaca devizne štednje bez prethodnog obezbjeđewa dovoqno garancija za adekvatno rješavanje ovog problema, u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 54. I Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu u svojoj odluci o staroj deviznoj štedwi građana zakqučio je da je država odgovorna za povredu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je propustila da preduzme određenu radnju i tako ostavila štediše u situaciji u kojoj nije bilo pravnog osnova prema kome su oni mogli da traže isplatu svoje štednje bilo direktno od banaka ili indirektno od države kroz plaćanje javnog duga (vidi navedenu Odluku Doma za qudska prava broj CH/97/48, tač. 164 -167). Tri godine poslije u novoj odluci Doma za qudska prava o staroj deviznoj štedwi, odnosno odluci o daqwim pravnim lijekovima iz oktobra 2003. godine, zakqučeno je: Š...Ć da Bosna i Hercegovina ostaje odgovorna za nalaz zajedničkog rješewa za prob lem starih bankovnih računa. Bosna i Hercegovina je ukqučena u državne pregovore u vezi sa pitawima kao što su odgovornosti banaka iz inostranstva (kao što su Qubljanska banka i Unionbanka, bivša Jugobanka), prava ekonomske sukcesije i druga pitawa koja utiču na imaoce deviznih štednih računa, ukqučujući i podnosioce ovih prijava. Dom, zbog toga, nalazi da su te prijave prihvatqive protiv Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku o prihvatqivosti i meritumu Doma za qudska prava, Nenad Đurković i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, broj CH/98/377 od 8. oktobra 2003. godine, stav 204). Dalje, u svojoj odluci o staroj deviznoj štedwi, koja je usvojena 6. aprila 2005. godine, Komisija za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naredila je Bosni i Hercegovini da po hitnom postupku, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana prijema wihove odluke, donese okvirni zakon ili drugi zakonski okvir koji bi, u skladu sa obrazloženjem i zakqučcima wihove odluke, principijelno riješio postojeći prob lem u vezi sa starom deviznom štedwom na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine (vidi Odluku o prihvatqivosti i meritumu Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Đorđe Besarović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercego- vine, broj CH/98/375 i dr. od 6. aprila 2005. godine, stav 1268 tačka 11). Bosna i Hercegovina, i nakon što joj je odlukama Doma za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naloženo da pronađe zajedničko rješenje za prob lem stare devizne štednje, ostala je pasivna, čime je prekršila svoje obaveze iz Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma koje se tiču poštovawa i izvršavawa konačnih i obavezujućih odluka Doma za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu. 55. Iako se predmetnim zahtjevom osporava ustavni osnov za nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta da donose osporene zakone, a ne sama suština tih zakona, Ustavni sud smatra da je u kontekstu ove odluke potrebno da se napomene i to da se Ustavni sud već bavio pitanjem "kvaliteta" osporenih zakona. Naime, u svojim ranijim odlukama Ustavni sud je utvrdio da je došlo do povrede imovinskih prava apelanata iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju vezano, inter alia, i za primjenu odredbi osporenih zakona koje se odnose na pitanje "materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovawa", koje, takođe, kao i stara devizna štedwa, ulazi u unutrašwi dug Republike Srpske, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je tom prilikom obavezao entitetske vlade da obezbijede ustavna prava apelanata i zakqučio: "Š...Ć i pored evidentnog javnog interesa države da donese navedeni zakon, zbog ogromnog duga koji je nastao po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u toku ratnih djelovawa, a koji je naveden u članu 18 citiranog zakona, Ustavni sud smatra da je donošenjem takvog zakona stavljen 'pretjeran teret na pojedince', te da zbog toga nije ispunjen uslov proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Osnovni razlog u kome Ustavni sud vidi pretjeran teret prema pojedincima jeste činjenica da je, u članu 21 stav 1 tačka 1 ovog zakona, propisano da će potraživawa koja su utvrđena pravosnažnim sudskim presudama biti izmirena 'emitovanjem obveznica sa rokom dospijeća do 50 godina' usljed čega se opravdano postavlja Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 537 pitanje da li će iko od građana koji će posjedovati takvu vrstu obveznica doživjeti mogućnost naplate obveznica i tako efektivno ostvarenje svojih prava. Osim toga, spornim zakonom je predviđeno da će se obaveze izmiriti bez kamate, što, kada se uzme u obzir navedeni pe riod odgode, svakako znači efektivno umanjenje iznosa koji će biti isplaćen pojedincima" (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, stav 34). 56. Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina, u okviru svojih nadležnosti u smislu člana III/5a) Ustava Bosne i Hercegovine, a s ciljem da ispuni svoje obaveze iz Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma, nadležna da donese zakonodavni okvir za rješavanje pitawa stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine. Ta obaveza Bosne i Hercegovine proizilazi i iz njenih iskqučivih nadležnosti iz člana III/1e) Ustava Bosne i Hercegovine. Tek po ispunjenju tog uslova entiteti i Brčko Distrikt bi mogli, u okviru povjerenih ovlašćewa, da regulišu to pitanje u skladu sa principima prethodno utvrđenim jedinstvenim zakonodavstvom na nivou Bosne i Hercegovine. 57. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i odredbe koje se tiču stare devizne štednje u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašnjeg duga Republike Srpske nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. VII. Zakqučak 58. Bosna i Hercegovina nije mogla da se oslobodi obaveze da garantuje da će se poštovati konstituisana imovinska prava imalaca devizne štednje bez prethodnog obezbjeđewa dovoqno garancija za adekvatno rješavanje ovog problema donošenjem zakonodavnog okvira za rješavanje pitawa stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine, u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 59. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 63 st. 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 60. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 14/05, rješavajući zahtjev Nikole Špirića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 63. st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tu dor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Da vid Feldman, sudija Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija Con stance Grenje, sutkinja na sjednici održanoj 2. decembra 2005. godine donio je ODLUKU O MERITUMU 1 Usvaja se zahtjev Nikole Špirića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu usaglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) i Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04). Utvrđuje se da Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04) i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) koji se tiču stare devizne štednje nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Ukidaju se u skladu sa članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04), u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04): član 2. stav 2. u dijelu koji glasi: "Ova procjena isključuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verificiranja", član 2. stav 4. u dijelu koji glasi: "uključujući i staru deviznu štednju", član 3. stav 1. u dijelu koji glasi: "isključujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verificiranja", član 3. stav 1. tačka 3, član 3. stav 2. u dijelu koji glasi: "izuzev za staru deviznu štednju", čl. 9. do 16, član 21. stav 1. u dijelu koji glasi: "obaveza za staru deviznu štednju", član 21. stav 2. u dijelu koji glasi: "izmirenje obaveza za staru deviznu štednju" i član 21. stav 4. u dijelu koji glasi: "stare devizne štednje", u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04): član 3. stav 1. tačka 2, član 4. stav 1. tačka 4. u dijelu koji glasi: "isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog zakona", član 9. stav 1. tačka 2. u dijelu koji glasi: "isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog zakona" i čl. 11. do 18. Ukinute odredbe prestaju da važe narednog dana od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH", u skladu sa članom 63. stav 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da u roku od 3 mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH" donese zakon kojim će se regulirati pitanje isplate stare devizne štednje. Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine se nalaže da u roku od tri mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH" obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Nikola Špirić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 13. septembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu usaglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) i Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 2/06. 27/04) (u daljnjem tekstu: osporeni zakoni). Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "zabranio daljnji rad na poslovima verifikacije stare devizne štednje do donošenja odluke o zahtjevu". II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj U 14/05 od 23. septembra 2005. godine odbio podnosiočev zahtjev za donošenje privremene mjere. 3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Narodne skupštine Republike Srpske i Skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine zatraženo je 5. i 6. oktobra 2005. godine da dostave odgovore na zahtjev. 4. Narodna skupština Republike Srpske je 24. oktobra 2005. godine dostavila odgovor na zahtjev, a Parlament Federacije Bosne i Hercegovine 31. oktobra 2005. godine dostavio je odgovor na zahtjev. Skupština Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nije dostavila odgovor na zahtjev. 5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev Narodne skupštine Republike Srpske dostavljen je podnosiocu zahtjeva 31. oktobra 2005. godine. III. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva 6. Podnosilac zahtjeva je naveo da su sva tri propisa čija se ocjena traži definirala staru deviznu štednju kao unutrašnji dug entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), propisala postupak verifikacije i isplate stare devizne štednje koja podrazumijeva štednju građana u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili njihovih filijala prije datuma na koji je država Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost (u daljnjem tekstu: stara devizna štednja). Dalje, u zahtjevu je navedeno da je, pri polaganju valute na štednju, garanciju za štedne uloge davala bivša država Socijalistička federativna republika Jugoslavija (u daljnjem tekstu: SFRJ), te da je, dakle, stara devizna štednja dug bivše države. 7. Podnosilac zahtjeva je, također, naveo da je Sporazumom o pitanjima sukcesije koji je ratificiralo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine 28. novembra 2001. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum o sukcesiji), a koji ima karakter međunarodnog ugovora, utvrđeno da je Bosna i Hercegovina jedna od pet jednako suverenih država nasljednica bivše SFRJ i da je kao takva preuzela prava i obaveze koji joj pripadaju kao nasljednici bivše države. Članom 7. Aneksa C Sporazuma o sukcesiji, kako je dalje navedeno u zahtjevu, države ugovornice su se obavezale da će pregovarati bez odgađanja o garancijama bivše SFRJ za štednju čvrste valute, vodeći naročito računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca, a čl. 1. i 2. Aneksa G Sporazuma države nasljednice su se obavezale da će zaštititi privatno vlasništvo i stečena prava građana. 8. Podnosilac zahtjeva je, također, naveo da članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina garantira pravo na imovinu, a članom III Ustava Bosne i Hercegovine propisano je, između ostalog, da su vanjska politika, monetarna politika, finansiranje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Stara devizna štednja je, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, obaveza Bosne i Hercegovine preuzeta međunarodnim ugovorom, odnosno Sporazumom o sukcesiji, što znači da je Bosna i Hercegovina obavezna da jedinstveno riješi prob lem isplate stare devizne štednje na cijelom svom prostoru. Stara devizna štednja, kako je dalje navedeno u odgovoru, nije unutrašnji dug entiteta, niti Brčko Distrikta, niti je rješavanje tog problema u njihovoj nadležnosti. 9. Podnosilac zahtjeva je zaključio da su propisi čija se ocjena ustavnosti traži suprotni Ustavu Bosne i Hercegovine i da kao takvi treba da budu ukinuti, kao i sve radnje izvršene na osnovu tih zakona. U zahtjevu je, također, navedeno da su zakonima čija se ocjena usklađenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine traži povrijeđene odredbe propisane članom III Ustava Bosne i Hercegovine, a koje se odnose na nadležnosti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, tako što su entiteti BiH i Brčko Distrikt donijeli propis iz oblasti koja ne spada u njihovu nadležnost. 10. Podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud donese odluku da osporeni zakoni nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da se stave van snage. b) Odgovor na zahtjev Odgovor Narodne skupštine Republike Srpske 11. Narodna skupština Republike Srpske je navela da je osporeni Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske donesen na osnovu tač. 6, 7, 8. i 17. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojima se reguliraju ekonomski odnosi sa inozemstvom, monetarni, bankarski, devizni, carinski i poreski sistem, osnovni ciljevi i pravci razvoja i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i finansiranje i ostvarivanje prava i dužnosti Republike. Dalje je navedeno da je, imajući u vidu da se dug Republike Srpske dijeli na vanjski i unutrašnji dug s tim da se vanjski dug prioritetno mora izmirivati na osnovu međunarodnih i domaćih propisa, Republika Srpska pristupila evidentiranju i utvrđivanju unutrašnjeg duga. 12. Narodna skupština je, također, navela da je 2003. godine, s ciljem rješavanja problema unutrašnjeg duga, Ministarstvo finansija Republike Srpske zatražilo stručnu pomoć Međunarodnog monetarnog fonda i Ureda Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovine radi iznalaženja optimalnog rješenja kako za pojedince, tako i za pravna lica koja potražuju sredstva od Republike Srpske. S tim u vezi, Vlada Republike Srpske je usvojila Odluku o okviru za sveobuhvatnu strategiju za izmirenje unutrašnjih potraživanja prema Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 102/03) i Odluku o strateškom planu za izmirenje unutrašnjih potraživanja prema Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 108/03). Navedenim odlukama, kako se navodi u odgovoru, utvrđeno je i da se obavezama budžeta Republike Srpske smatraju opće neizmirene obaveze za tzv. staru deviznu štednju, te su predviđeni izvori sredstava za izmirenje utvrđenih obaveza, i to sredstva sa posebnih tzv. es crow računa (sredstva od privatizacije državnog kapitala i sredstva od sukcesije imovine bivše SFRJ) i redovna budžetska sredstva. 13. Narodna skupština je, također, navela da je u toku izrada okvirnog zakona u Bosni i Hercegovini kojim bi se principijelno riješio postojeći prob lem stare devizne štednje. S tim u vezi, navedeno je u odgovoru, Republika Srpska će postupiti tako da će sva pitanja koja budu riješena na drugi način u odnosu na osporeni zakon regulirati putem amandmana na taj zakon. Navedeno je, također, da je s ciljem utvrđivanja cjelokupnog potraživanja po osnovu unutrašnjeg duga u toku verifikacija potraživanja po osnovu općih obaveza Šuključujući i staru deviznu štednjuĆ i da će se nakon izvršene verifikacije utvrditi dug u ukupnom iznosu kako bi se dio platio u gotovini, a dio putem obveznica sa kojima će se moći odmah trgovati na berzi. Također je navedeno da je Vlada Republike Srpske donijela odluku o gotovinskoj isplati stare devizne štednje svakom vlasniku stare devizne štednje do 100 KM nakon izvršene verifikacije. 14. Narodna skupština je zaključila da smatra da će navedenim procedurama, uključujući i verifikaciju, Republika Srpska doći do konačnog iznosa potraživanja po ovom osnovu i utvrditi svoje obaveze, a da, zavisno od konačnog iznosa, može doći do izmjene zakonskih rješenja, tj. do smanjenja rokova pri isplati putem obveznica. Imajući u vidu sve navedeno, Narodna skupština je predložila da se predmetni zahtjev odbije. Odgovor Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 15. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije se posebno izjasnio o navodima iz zahtjeva o nenadležnosti za donošenje osporenog zakona. U odgovoru je navedeno da je Federacija Bosne i Hercegovine, svjesna svojih obaveza prema vlasnicima stare devizne štednje koji su štedjeli u bankama ili njihovim organizacionim jedinicama na području Federacije BiH, prihvatila svoje obaveze izmirenja potraživanja po osnovu stare devizne štednje i utvrdila način izmirenja u osporenom zakonu. 16. Dalje je navedeno da je, prema njihovim saznanjima, urađena radna verzija Okvirnog zakona o verifikaciji i izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje na nivou Bosne i Hercegovine i da se očekuje njegovo skoro usvajanje od Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 539 Parlamenta Bosne i Hercegovine. Po usvajanju tog zakona na nivou Bosne i Hercegovine Federacija BiH, kako se navodi u odgovoru, uskladit će svoje propise sa tim zakonom i u potpunosti će implementirati dosadašnje odluke Ustavnog suda koje se odnose na staru deviznu štednju. IV. Relevantni propisi 17. Ustav Bosne i Hercegovine Član III st. 1. i 5.a) "1. Sljedeća pitanja spadaju u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine a) Vanjska politika b) Vanjskotrgovinska politika c) Carinska politika d) Monetarna politika kako je određena članom VII e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine f) Politika i regulativa za useljavanje, izbjeglice i azil g) Provođenje međunarodnih i meduentitetskih krivično- pravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom h) Uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međuna- rodnih komunikacija i) Reguliranje saobraćaja između entiteta j) Kontrola zračnog saobraćaja 5. Dodatne nadležnosti: a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi mogu se formirati i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti." 18. Aneks 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini: "Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska (strane) su se dogovorile kao što slijedi: Član 1. stav 1. tačka 11. Strane će osigurati svim licima unutar njihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih prava i fundamentalnih sloboda, uključujući prava i slobode koji su osigurani Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i protokola uz nju i međunarodnim sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su: 11. pravo na imovinu." 19. Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 2/92) Član 9. u relevantnom dijelu glasi: "Za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jamči Republika." 20. Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br.10/94 i 13/94) Član 3. "Devize se mogu koristiti samo za plaćanje prema inozemstvu osim ako ovom uredbom nije drugačije određeno." Član 12. "Domaća i strana fizička lica mogu devize držati na računu kod banke i slobodno ih koristiti." Član 44. "Devizne rezerve čine potraživanja na računima u inozemstvu, efektivni strani novac i vrijednosni papiri izdati u inozemstvu ŠdeponiraniĆ kod Narodne banke ŠBosne i HercegovineĆ i ŠovlaštenihĆ banaka." 21. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 44/01) "Ovim zakonom uređuju se način i postupak utvrđivanja i izmirivanja neizmirenog unutarnjeg duga Bosne i Hercegovine prema proračunskim korisnicima do 31. decembra 2002. godine, isključujući obaveze na osnovu izvršnih odluka (u daljnjem tekstu: unutarnji dug). Član 2. 1. Unutarnji dug iz člana 1. ovog zakona koji je, prema nalazu Ureda za reviziju finansijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine, označen kao 'sporne' obaveze iznosi 501.305,00 KM. 2. Neizmireni unutarnji dug iz stava 1. ovog člana obuhvata obaveze prema proračunskim korisnicima, i to: a) Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH 80.461,00 KM, b) Arhiv BiH 158.974,00 KM, c) Ministarstvo vanjskih poslova BiH 249.631,00 KM, d) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice 12.239,00 KM." 22. Odluka o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br. 11/95 i 19/95) Tačka 12. "Deponirana devizna štednja građana trajno će se riješiti donošenjem zakona o javnom dugu Republike do kraja prvog polugodišta 1995. godine." 23. Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 13/96) Tačka 7. "Devizna štednja građana deponirana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štednju, rješavat će se donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine, ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom." 24. Sporazum o pitanjima sukcesije ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) Aneks C Član 2. stav 3.a) " Š...Ć Ostala finansijska dugovanja (SFRJ) uključuju: (a) jamstva SFRJ ili njene Narodne banke Jugoslavije za štednju u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili njihovih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kojeg je ona proglasila neovisnost;" Član 7. "Jamstva bivše SFRJ ili njene NBJ za štednju čvrste valute položenu kod komercijalne banke ili neke od njenih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kada je ta država proglasila neovisnost predmet su pregovara bez odgađanja, vodeći naročito računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca. Ovi pregovori će se odvijati pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja." Aneks G Član 1. "Privatno vlasništvo i stečena prava građana i drugih pravnih lica bivše SFRJ će biti zaštićeni od država nasljednica u skladu sa odredbama ovog aneksa." Član 2. "1) a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u državi nasljednici i na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine će biti priznata, zaštićena i vraćena od te države u skladu sa uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava i neovisna o nacionalnosti, državljanstvu, mjestu boravka ili domicila tih lica. Ovo će obuhvatati lica koja nakon 31. decembra 1990. godine stječu državljanstvo ili uspostavljaju mjesto boravka ili domicila u drugoj državi koja nije država nasljednica. Lica koja nisu u stanju da ostvare takva prava imat će pravo na obeštećenje u skladu sa normama građanskog i međunarodnog prava. b) Svaki tobožnji prijenos prava na pokretnu ili nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. decembra 1990. godine i zaključen pod prisilom ili u suprotnosti sa podstavom (a) ovog člana će biti bespredmetan i nevažeći. 2) Svi ugovori zaključeni od građana ili drugih pravnih lica bivše SFRJ od 31. decembra 1990. godine, uključujući i one zaključene od državnih preduzeća, poštovat će se bez diskriminacije. Države nasljednice će osigurati izvršavanje obaveza po takvim sporazumima gdje je ispunjavanje takvih sporazuma bilo spriječeno raspadom bivše SFRJ." Član 4. "Države nasljednice će poduzeti takve radnje koje se mogu zahtijevati prema općim principima zakona i koje su inače odgovarajuće za osiguranje efikasne primjene principa navedenih u ovom aneksu kao što su zaključivanje bilateralnih sporazuma i obavještavanje sudova i drugih nadležnih vlasti." Član 8. "Navedene odredbe ovog aneksa neće prejudicirati garancije nediskriminacije u odnosu na privatno vlasništvo i stečena prava koja postoje u domaćem zakonodavstvu država nasljednica." 25. Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 14/98 i 12/99) Član 2. "U skladu sa GFAP, ovaj zakon izričito priznaje pravo entiteta da privatiziraju preduzeća i banke smještene na njihovoj teritoriji koji nisu u privatnom vlasništvu." Član 4. stav 2. "Potraživanja prema preduzećima i bankama koje se privatiziraju smatrat će se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju." 26. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04) Član 2. u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć Ova procjena isključuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verificiranja. 2. Š...Ć uključujući i staru deviznu štednju Š...Ć." Član 3. u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć isključujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verificiranja, a čine ga: Š...Ć 3) obaveze za staru deviznu štednju u iznosu koji će biti utvrđen po verificiranju obaveza, na način propisan u članu 12. ovog zakona. 2. Š...Ć izuzev za staru deviznu štednju. Š...Ć" Član 9. "Federacija preuzima obaveze po osnovu stare devizne štednje ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (podružnica i/ili agencija) na teritoriji Federacije. Ukoliko banka nema poslovnih jedinica, onda se sjedište banke smatra najnižom poslovnom jedinicom. Obaveze po osnovu stare devizne štednje definirane stavom 1. ovog člana ne obuhvataju obaveze po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci i Investbanci s obzirom na to da će se one rješavati u postupku sukcesije imovine bivše SFRJ. Obaveze po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. ovog zakona Federacija će izmiriti isplatom u gotovini i izdavanjem obveznica. Kamate na staru deviznu štednju od 1. januara 1992. godine se otpisuju." Član 10. "Kada se verificiraju potraživanja za staru deviznu štednju, na način predviđen članom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metod i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakom fizičkom licu nosiocu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2. ovog zakona." Član 11. "Gotovinske isplate za staru deviznu štednju, na način predviđen članom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metod i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakom fizičkom licu nosiocu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2. ovog zakona." Član 12. "Verificiranje svih potraživanja za staru deviznu štednju obavit će se na osnovu baze podataka koja je ustanovljena Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 57/03 i 20/04) i drugim propisima donijetim na osnovu Zakona o bazi podataka koje posjeduju banke. Proces verificiranja potraživanja za staru deviznu štednju okončat će se u roku od devet mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona. Federalni ministar finansija donijet će podzakonske akte o verificiranju svih potraživanja za staru deviznu štednju u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona." Član 13. "Za obaveze za staru deviznu štednju koje ne budu izmirene isplatom u gotovini, u skladu sa čl. 9. i 10. ovoga zakona, izdat će se obveznice do iznosa koji je potreban za izmirenje kumulativnih potraživanja." Član 14. "Kada se verificiraju potraživanja za staru deviznu štednju na način predviđen članom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi model izdavanja obveznica, propisujući rok dospijeća obveznica, visinu kamate na obveznice i dužinu grace perioda, a do iznosa koji se utvrdi kao glavnica u postupku verificiranja potraživanja na osnovu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2. ovog zakona. Kako bi osigurala dodatna finansijska sredstva nosiocima obveznica iz člana 13. ovog zakona, Vlada Federacije u svojstvu dioničara, a u skladu sa važećim propisima, svojom Odlukom rasporedit će do 15% dividende iz privrednih društava sa državnim kapitalom kako bi otkupljivala javne obveznice putem ponude po tržišnoj cijeni, isplaćujući ih kako je predviđeno godišnjim proračunom, počevši od obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću i progresivno krenuvši ka obveznicama s višom nominalnom vrijednošću." Član 15. "Vlada Federacije će tri posto iznosa koji se ostvari od prodaje preduzeća JP "BH Telecom", JP "Elektroprivrede BiH" d.d., JP "Elektroprivrede HZHB" d.d. i "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar uplatiti na poseban račun. Sredstva ostvarena na posebnom računu iz stava 1. ovog člana će se koristiti u svrhu prijevremenog otkupa obveznica po osnovu stare devizne štednje po tržišnoj cijeni, i to uključujući prvenstvo u isplati – otkupu obveznica vlasnika stare devizne štednje, i to ponudom otkupljenja obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću, a potom obveznica sa višom nominalnom vrijednošću. Federalni ministar finansija donijet će podzakonske akte o načinu raspolaganja sredstvima deponiranim na računu iz prethodnog stava, odnosno o modalitetima isplate vlasnika obveznica, prema ostvarenju sredstava iz ovog člana." Član 21. u relevantnom dijelu glasi: "1. Š...Ć za staru deviznu štednju Š...Ć , 2. Š...Ć obaveza za staru deviznu štednju Š...Ć , 3. Š...Ć po osnovu stare devizne štednje Š...Ć." 27. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) Član 3. stav 1. tačka 2. glasi: "2) Š...Ć obaveze po osnovu devizne štednje deponirane kod banaka na teritoriji Republike Srpske do 31. decembra 1991. godine (u daljnjem tekstu: stara devizna štednja) u iznosu od 774,9 miliona KM." Član 4. stav 1. tačka 4. u relevantnom dijelu glasi: "4) Š...Ć isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog zakona Š...Ć." Član 9. stav 1. tačka 2. u relevantnom dijelu glasi: "2) Š...Ć isključujući sudske odluke i odluke nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog zakona Š...Ć." Član 11. "Pod starom deviznom štednjem podrazumijeva se devizna štednja deponirana u najnižim poslovnim jedinicama banaka (filijalama) na teritoriji Republike Srpske, sa stanjem na dan 31. decembra 1991. godine, umanjena za iznos prenesenih sredstava na jedinstveni privatizacioni račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju utvrđenog članom 12. ovog zakona, u ukupnom iznosu do 774,9 miliona KM. Stara devizna štednja, definirana stavom 1. ovog člana ne obuhvata deviznu štednju deponiranu u filijalama Ljubljanske banke i Investbanke na teritoriji Republike Srpske koja će se rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ." Član 12. "Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će se regulirati Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 541 bliži uvjeti, postupak i rokovi pojedinačne verifikacije obaveza iz člana 11. ovog zakona. Obaveze po osnovu stare devizne štednje iz člana 11. ovog zakona preračunavaju se u KM po srednjem zvaničnom kursu Centralne banke BiH koji važi na dan 31. augusta 2004. godine." Član 13. "Obračunata neisplaćena ili neiskorištena kamata na staru deviznu štednju od 1. januara 1992. godine otpisuje se u cijelosti, a najviše do iznosa stanja devizne štednje na dan verifikacije i ne predstavlja obavezu Republike Srpske. Obaveze po osnovu stare devizne štednje koje nisu verificirane u skladu sa odredbama člana 12. ovog zakona se otpisuju i ne predstavljaju obavezu Republike Srpske. Ukoliko su obaveze verificirane na način propisan članom 12. ovog zakona veće od iznosa utvrđenog u članu 11. ovog zakona, razlika se otpisuje srazmjernim umanjenjem pojedinačnih obaveza i ne predstavlja obavezu Republike Srpske." Član 14. "Obaveze definirane članom 11. ovog zakona izmiruju se isplatom u gotovini i emisijom obveznica." Član 15. "Dio obaveza po osnovu stare devizne štednje u iznosu od 16,0 miliona KM izmirit će se isplatom u gotovini svakom vlasniku stare devizne štednje do 100 KM prilikom postupka verifikacije. Iznos do 100 KM iz prethodnog stava uključuje verificirana potraživanja po svim štednim računima vlasnika stare devizne štednje. Prije isplate u gotovini, kao što je predviđeno prethodnim stavom ovog člana, pojedinačna potraživanja će se verificirati na načun predviđen članom 12. ovog zakona. Dio obaveza po osnovu stare devizne štednje u iznosu do 39,1 milion KM izmirit će se isplatom u gotovini svakom vlasniku stare devizne štednje do 1.000 KM. Obaveze po osnovu stare devizne štednje iz stava 4. ovog člana će se izmiriti u periodu od četiri godine, sa početkom u fiskalnoj 2004. godini. Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će odrediti dinamiku i visinu gotovinske isplate." Član 16. "Preostale obaveze po osnovu stare devizne štednje koje nisu isplaćene po članu 15. ovog zakona u iznosu od 719,8 miliona KM izmirit će se emisijom dugoročnih obveznica pod sljedećim uvjetima: 1. sa rokom dospijeća do 30 godina, 2. isplatom u deset jednakih godišnjih rata počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća i 3. bez kamate." Član 17. "Obveznice izdate u svrhu izmirenja unutrašnjih potraživanja prema Republici Srpskoj ne mogu se koristiti u privatizaciji državne imovine. Stara devizna štednja se može i dalje koristiti u procesu privatizacije do dana kada će se ona moći pretvoriti u obveznice, u skladu sa zakonskim propisima koji reguliraju privatizaciju državnog kapitala." 28. Zakon o podmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 27/04) Član 1. "Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i podmirivanja obaveza Brčko Distrikta po osnovu stare devizne štednje u iznosu od 94 miliona KM (u daljnjem tekstu: obaveze po osnovu stare devizne štednje), kao dijela unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine. U smislu ovog zakona, pod starom deviznom štednjom podrazumijevaju se devizna sredstva deponirana u poslovnim jedinicama banaka na teritoriju Brčko Distrikta (banke koje su ranije poslovale pod nazivom Privredna banka Sarajevo, Podružnica Brčko, i Kristal-banka a.d. Banja Luka-Podružnica Brčko) sa stanjem na dan 31. decembra 1991. godine, umanjena za iznos sredstava prenesenih na jedinstveni privatizacijski račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju utvrđenog članom 3. ovog zakona." V. Dopustivost 29. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: "Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to: - Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta." 30. Ustavni sud smatra da se predmetni zahtjev odnosi na pitanje koje se ubraja u okvir člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da se zahtjevom osporava usklađenost entitetskih zakona i zakona Brčko Distrikta sa Ustavom Bosne i Hercegovine. 31. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac zahtjeva predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dakle, ovlašteni podnosilac iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. 32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, jer je zahtjev podnio ovlašteni subjekt i ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv. VI. Meritum 33. Podnosilac zahtjeva je naveo da su entiteti i Brčko Distrikt donijeli osporene zakone iz oblasti koja ne spada u njihovu nadležnost zbog čega je povrijeđen član III Ustava Bosne i Hercegovine. Nesporno proizlazi da se predmetnim zahtjevom osporava samo ustavni osnov za donošenje osporenih zakona od entiteta i Brčko Distrikta. S tim u vezi, Ustavni sud će se ograničiti samo na ispitivanje ustavnosti osporenih zakona u dijelovima kojima je regulirano pitanje stare devizne štednje. a) Stara devizna štednja 34. Pod pojmom stare devizne štednje, u smislu osporenih zakona, podrazumijevaju se devizna sredstva deponirana kod komercijalnih banaka, odnosno njihovih filijala na teritoriji Bosne i Hercegovine 31. decembra 1991. godine. Prema zakonodavstvu koje je bilo na snazi prije raspada SFRJ, novčana sredstva u čvrstoj valuti koja su bila deponirana kod komercijalnih banaka mogla su biti proslijeđena Narodnoj banci Jugoslavije i za njih je garantirala SFRJ, ili su ostajala kod komercijalnih banaka u matičnim zemljama i banke su tim sredstvima slobodno raspolagale. S obzirom na monetarnu krizu, koja je započela i prije raspada SFRJ, povlačenje tih sredstava sa individualnih računa, odnosno stare devizne štednje, bilo je progresivno ograničavano još u to vrijeme zakonodavstvom koje je usvojeno između 1980. i 1990. godine. Već od toga perioda vlasnici stare devizne štednje su se suočili sa problemom nemogućnosti podizanja svojih novčanih sredstava. Nakon raspada SFRJ, odnosno nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, sve do danas vlasnici stare devizne štednje nisu u mogućnosti da podignu svoju staru deviznu štednju. Njihovi pokušaji da to učine su bili bezuspješni, neki od vlasnika stare devizne štednje su pokrenuli sudske postupke sa ciljem ostvarenja isplate stare devizne štednje, ali ti postupci nikada nisu postigli nikakav uspjeh. Njihovi zahtjevi za isplatu stare devizne štednje su odbijani pozivanjem na zakonodavstva SFRJ, zatim, Republike Bosne i Hercegovine i kasnije Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, koja su trebala generalno riješiti pitanje stare devizne štednje. 35. Ustavni sud smatra da je s ciljem daljnjeg razumijevanja ovog složenog problema, a u okviru razmatranja predmetnog zahtjeva potrebno izložiti radnje koje su poduzeli Republika Bosna i Hercegovina, odnosno Bosna i Hercegovina, te entiteti i Brčko Distrikt radi rješavanja problema stare devizne štednje. b) Republika Bosna i Hercegovina 36. Republika Bosna i Hercegovina nakon proglašenja svoje nezavisnosti donijela je nekoliko zakonodavnih akata kojima je na direktan ili indirektan način regulirala pitanje stare devizne štednje. Konkretno, u članu 9. Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju iz 1992. godine bilo je regulirano pitanje držanja devizne štednje, odnosno deviznih štednih uloga kod tada ovlaštenih banaka, a u članu 144. bilo je predviđeno da će se pitanje vraćanja deviza građana iz depozita Narodne banke Jugoslavije utvrditi posebnim propisom. Stupanjem na snagu ove uredbe prestao je da važi Zakon o deviznom poslovanju SFRJ, čime je Republika Bosna i Hercegovina preuzela nadležnost za rješavanje problema stare devizne štednje. 37. Republika Bosna i Hercegovina je 1994. godine donijela novu Uredbu sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju, koja je kasnije usvojena kao zakon, koja je regulirala pitanje korištenja deviza i devizne štednje, te u kojoj je bilo navedeno u čl. 19. i 25. da će Narodna banka Bosne i Hercegovine regulirati vođenje deviznog poslovanja i plaćanje prema vani. U toj uredbi nije bilo konkretnih odredaba koje su se odnosile na staru deviznu štednju. Tek naredne godine Republika Bosna i Hercegovina odredila se prema problemu stare devizne štednje, i to u Odluci o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike (9. april 1995. godine) u kojoj je bilo navedeno da će se deponirana devizna štednja građana trajno riješiti donošenjem zakona o javnom dugu Republike do kraja prvog polugodišta 1995. godine. Ta odluka 2. juna 1995. godine izmijenjena je i dopunjena, i to u tački 12, na način da je bilo predviđeno da treba donijeti zakon o javnom dugu prije kraja septembra 1995. godine. Također, u odluci je bilo predviđeno da Narodna banka Bosne i Hercegovine može, uz saglasnost Ministarstva finansija, isplaćivati deviznu štednju u odgovarajućem iznosu u dinarima pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine za podmirivanje troškova njihovog liječenja i liječenja njihovih porodica. Nakon toga, 10. aprila 1996. godine, donijeta je Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike u kojoj je u tački 7. bilo predviđeno da će se devizna štednja građana, deponirana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štednju, rješavati donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine ili na drugi način u okviru ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom. c) Bosna i Hercegovina 38. Prema članu I Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država i tako nasljeđuje sta tus bivše Republike Bosne i Hercegovine. Dalje, prema Aneksu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, propisan je kontinuitet pravnih propisa prema kojem "svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostat će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni or gan vlasti Bosne i Hercegovine". In conclusio, svi opći akti koji su usvojeni do stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine ostaju na snazi u punom kapacitetu sve dok drugačije ne odredi nadležni or gan vlasti Bosne i Hercegovine. Time je i nadležnost koju je preuzela Republika Bosna i Hercegovina, kako je opisano u prethodnim stavovima ove odluke, prešla na Bosnu i Hercegovinu bez ikakvih ograničenja. Drugim riječima, jasno je vidljiv kontinuitet obaveza Bosne i Hercegovine u vezi sa pitanjem stare devizne štednje od perioda raspada bivše SFRJ pa sve do danas. Štaviše, Sporazumom o pitanjima sukcesije, u članu 7. Aneksa C, Bosna i Hercegovina se jasno obavezala da će pregovarati bez odgađanja o deviznoj štednji čvrste valute, naročito vodeći računa o potrebi da se zaštiti štednja čvrste valute pojedinaca. Također, Bosna i Hercegovina Aneksom G navedenog sporazuma obavezala se na zaštitu privatnog vlasništva i stečenih prava građana i drugih pravnih lica, u skladu sa uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava nezavisno od nacionalnosti, državljanstva, mjesta boravka i domicila tih lica. 39. Bosna i Hercegovina je usvajanjem Okvirnog zakona o privatizaciji banaka i preduzeća utvrdila određene opće prin cipe u privatizaciji. U članu 4. tog zakona je navedeno da "potraživanja prema preduzećima i bankama koji se privatiziraju smatrat će se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju". Bosna i Hercegovina u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 44/04) nije predvidjela staru deviznu štednju kao unutrašnji dug Bosne i Hercegovine. d) Entiteti i Brčko Distrikt 40. Ustavni sud je utvrdio da su entiteti i Brčko Distrikt pitanje stare devizne štednje u periodu od 1997. godine do donošenja osporenih zakona pokušali riješiti u procesu privatizacije banaka i preduzeća. U postupku privatizacije vlasnicima stare devizne štednje je bilo omogućeno da svoja potraživanja registriraju na jedinstvenom računu građana, nakon čega bi dobili certifikate koje su mogli koristiti u postupku privatizacije sa ograničenim rokom od dvije godine, a vlasnici stare devizne štednje koji se nisu odlučili za tu mogućnost, s obzirom na način kako je osporenim zakonima sada regulirano pitanje stare devizne štednje, sada su u situaciji da njihova cjelokupna štednja, nakon što bude verificirana, ulazi u unutrašnji dug i isplaćivat će se prema odredbama tih zakona. 41. Ustavni sud je utvrdio da je osporenim zakonima stara devizna štednja utvrđena kao unutrašnji dug entiteta, odnosno u slučaju Brčko Distrikta kao dio unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine, čiju obavezu izmirenja preuzima Brčko Distrikt. Evidentno je da su ova tri zakona različita prema svojoj suštini u odredbama koje se tiču isplate stare devizne štednje, jer su na sasvim nejednak način regulirali modalitete isplate. Tako, naprimjer, Federacija Bosne i Hercegovine predviđa isplaćivanje, inter alia, u novcu u periodu od četiri godine (član 11. Zakona), a dospijeće obveznica još nije regulirano. Republika Srpska je predvidjela druge modalitete novčane isplate (član 15. Zakona), a obveznice imaju rok dospijeća 30 godina (član 16. stav 1. tačka 1). Brčko Distrikt je predvidio rok od tri godine za novčanu isplatu (član 2. stav 1. Zakona), a obveznice imaju rok dospijeća 25 godina (član 2. stav 2.a Zakona). 42. Također, u kontekstu ove odluke potrebno je naglasiti da je u Brčko Distriktu osporenim zakonom regulirano samo pitanje izmirenja obaveza po osnovu devizne štednje, a osporenim zakonima entiteta utvrđeno je sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga entiteta čiji je jedan od elemenata stara devizna štednja. S tim u vezi, Ustavni sud će ispitati ustavnost osporenog zakona Brčko Distrikta u cijelosti, a u slučaju osporenih zakona entiteta ograničit će se samo na relevantne odredbe koje se tiču stare devizne štednje. 43. Podnosilac zahtjeva je naveo da stara devizna štednja nije unutrašnji dug entiteta, već da se radi o obavezi države Bosne i Hercegovine, koju je ona dužna jedinstveno riješiti na cijelom svom prostoru, te da, stoga, nije bilo u nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta da donesu propise iz ove oblasti u smislu člana III Ustava Bosne i Hercegovine. 44. Ustavni sud u narednim stavovima ispitat će ove navode iz zahtjeva u okviru relevantnih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i principa zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda. 45. U skladu sa članom III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u isključivu nadležnost Bosne i Hercegovine ubraja se finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se rješavanje pitanja stare devizne štednje mora dovesti u vezu sa nadležnošću Bosne i Hercegovine na polju ispunjavanja njenih međunarodnih obaveza. Bosna i Hercegovina ne raspolaže tačnim podacima o ukupnom iznosu koji potražuju vlasnici stare devizne štednje.Međutim, nesumnjivo se radi o velikoj finansijskoj obavezi kojamora imati neposredne reperkusije na međunarodne obavezeBosne i Hercegovine. 46. Bosna i Hercegovina, u smislu alineje 4. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, koja ima normativni karakter, uskladu sa odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (vidi djelimičnu odluku Ustavnog suda broj U 5/98 III od 30. juna i 1. jula 2000. godine, tačka 17), obavezna je da podstakne opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede. Nastavljajući državnopravni Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 543 kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina je morala nastaviti rješavanje pitanja stare devizne štednje, koje je započela odlukama iz 1995. godine, odnosno 1996. godine. Ustavni sud smatra da je očigledno da rješavanje problema stare devizne štednje podrazumijeva rješavanje niza pitanja koja nisu samo ekonomske nego i političke prirode. Tu se posebno misli i na činjenicu da efikasno rješavanje tog problema zavisi i od rješavanja pitanja sukcesije imovine bivše SFRJ, odnosno implementacije Sporazuma o pitanju sukcesije. Bosna i Hercegovina i u skladu sa tim sporazumom, koji je ratificiran 2001. godine, ima obavezu da poduzme sve neophodne aktivnosti kako bi se riješio prob lem stare devizne štednje. 47. Prema članu II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i njeni entiteti treba da osiguraju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 48. Članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju pravo na imovinu. Ustavni sud smatra nespornim da potraživanja vlasnika stare devizne štednje predstavljaju njihovu imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takav stav je donio i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u svojim odlukama o staroj deviznoj štednji zaključivši da "stara devizna štednja predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dom je utvrdio da, bez obzira na finansijsku situaciju banaka i opću ekonomsku situaciju u državi i Federaciji Bosne i Hercegovine, te ograničenja u podizanju stare devizne štednje ili de facto blokiranje te štednje, novac koji je deponiran na računima podnosilaca prijava predstavlja ekonomsku vrijednost. Potraživanja podnosilaca prijava kod banaka po osnovu njihove devizne štednje tako predstavljaju vlasništvo u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju" (vidi navedenu odluku, Poropat i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, stav 161). 49. Član III Ustava Bosne i Hercegovine generalno regulira nadležnosti i odnose između Bosne i Hercegovine i entiteta na način da su u stavu 1. eksplicitno navedena pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. U članu III/2.c) Ustava Bosne i Hercegovine je utvrđeno da "će entiteti ispuniti sve uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod njihovom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa koje će raditi u skladu sa međunarodno priznatim standardima, poštujući međunarodno priznata ljudska prava i osnovne slobode iz člana II Ustava i preduzimanjem drugih odgovarajućih mjera". U članu III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine su predviđeni uvjeti pod kojima Bosna i Hercegovina preuzima dodatne nadležnosti, između ostalog, nadležnosti u "stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma". Ustvari, država je, tumačeći pravi smisao ovog člana, u specifičnim društvenim okolnostima nadležna, odnosno dužna da preuzme nadležnosti, između ostalog, u onim "stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma". 50. Ukoliko bi se ova odredba povezala sa drugim ustavnim obavezama kao, npr. "uspostavi demokratskog društva", "vladavini prava", poštivanju ljudskih prava i prihvatanju tzv. četiri slobode EU, kao temeljnim stubovima ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, jasno se nameće zaključak da smisao člana III/5.a) Bosni i Hercegovini daje nadležnost s ciljem, naprimjer, reguliranja u stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma ili očuvanja međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine", jer nepoštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda i neispunjenje međunarodnih obaveza neizbježno vode u međunarodnu izolaciju i, kroz nepriznavanje institucija takve države, u nestanak tog subjektiviteta. 51. Aneks 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Opći okvirni sporazum) predstavlja sporazum o ljudskim pravima u kojem su se dogovorile Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska da će poštivati ljudska prava, i to tako što će "Š...Ćosigurati svim licima unutar njihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, uključujući prava i slobode koje su osigurane Evropskom konvencijom i njenim protokolima i ostalim međunarodnim sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su: Š...Ć.pravo na vlasništvo". 52. Aneksom 6. Općeg okvirnog sporazuma predviđeno je da postoje institucije za zaštitu ljudskih prava na nivou Bosne i Hercegovine sa isključivom nadležnošću da ispituju povrede ljudskih prava i sloboda iz Evropske konvencije. Iz člana II/1. Ustava Bosne i Hercegovine nesporno proizlazi da su, osim Bosne i Hercegovine, i entiteti dužni da osiguraju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i sloboda. Međutim, iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma proizlazi da je intencija njegovih tvoraca bila da se prvenstveno na nivou države Bosne i Hercegovine osiguraju mehanizmi zaštite ljudskih prava i sloboda, odnosno da je država ta koja mora stvoriti okvir za zaštitu ljudskih prava i sloboda. U ostvarenju tog svog "zadatka" iz Općeg okvirnog sporazuma Bosna i Hercegovina je osigurala mehanizme za zaštitu ljudskih prava na nivou države, osnivanjem institucija za zaštitu ljudskih prava, kako je to i predvidio Aneks 6. Međutim, Bosna i Hercegovina, kada su u pitanju imovinska prava vlasnika stare devizne štednje, propustila je poduzeti sve neophodne mjere kako bi tim licima osigurala ostvarivanje suštine njihovog prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije. Bosna i Hercegovina je propustila stvoriti zakonodavni i institucionalni okvir za ujednačeno rješavanje tog problema na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. 53. Bosna i Hercegovina, u smislu svojih obaveza iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma da "osigura svim licima unutar njihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda", nije se smjela pouzdati da će entiteti i Brčko Distrikt, u okviru svojih nadležnosti u oblasti monetarne politike, efikasno i efektivno riješiti taj prob lem. Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina donošenjem okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka dala "zeleno svjetlo" za otpočinjanje procesa privatizacije u Bosni i Hercegovini, a da nije osigurala jasne i jedinstvene okvire za rješavanje problema stare devizne štednje putem procesa privatizacije. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina se nije mogla osloboditi obaveze da garantira poštivanje konstituiranih imovinskih prava imalaca devizne štednje bez prethodnog osiguranja dovoljno garancija za adekvatno rješavanje ovog problema, u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 54. I Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u svojoj odluci o staroj deviznoj štednji građana zaključio je da je država odgovorna za povredu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je propustila da preduzme određenu radnju i tako ostavila štediše u situaciji u kojoj nije bilo pravne osnove po kojoj su oni mogli tražiti isplatu svoje štednje bilo direktno od banaka ili indirektno od države kroz plaćanje javnog duga (vidi navedenu Odluku Doma za ljudska prava broj CH/97/48, tač. 164 -167). Tri godine poslije u novoj odluci Doma za ljudska prava o staroj deviznoj štednji, odnosno odluci o daljnjim pravnim lijekovima iz oktobra 2003. godine, zaključeno je: Š...Ć da Bosna i Hercegovina ostaje odgovorna za nalaz zajedničkog rješenja za prob lem starih bankovnih računa. Bosna i Hercegovina je uključena u državne pregovore u vezi sa pitanjima kao što su odgovornosti banaka iz inozemstva (kao što su Ljubljanska banka i Unionbanka, bivša Jugobanka), prava ekonomske sukcesije i druga pitanja koja utječu na imaoce deviznih štednih računa, uključujući i podnosioce ovih prijava. Dom, zbog toga, nalazi da su te prijave prihvatljive protiv Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava, Nenad Đurković i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, broj CH/98/377 od 8. oktobra 2003. godine, stav 204). Dalje, u svojoj odluci o staroj deviznoj štednji, koja je usvojena 6. aprila 2005. godine, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naredila je Bosni i Hercegovini da po hitnom postupku, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana prijema njihove odluke, donese okvirni zakon ili drugi zakonski okvir koji bi, u skladu sa obrazloženjem i zaključcima njihove odluke, principijelno riješio postojeći prob lem u vezi sa starom deviznom štednjom na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Đorđe Besarović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, broj CH/98/375 i dr. od 6. aprila 2005. godine, stav 1268. tačka 11). Bosna i Hercegovina, i nakon što joj je odlukama Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naloženo da pronađe zajedničko rješenje za prob lem stare devizne štednje, ostala je pasivna, čime je prekršila svoje obaveze iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma koje se tiču poštivanja i izvršavanja konačnih i obavezujućih odluka Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu. 55. Iako se predmetnim zahtjevom osporava ustavni osnov za nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta za donošenje osporenih zakona, a ne sama suština tih zakona, Ustavni sud smatra da je u kontekstu ove odluke potrebno napomenuti i to da se Ustavni sud već bavio pitanjem "kvaliteta" osporenih zakona. Naime, u svojim ranijim odlukama Ustavni sud je utvrdio da je došlo do povrede imovinskih prava apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju vezano, inter alia , i za primjenu odredaba osporenih zakona koje se odnose na pitanje "materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja", koje, također, kao i stara devizna štednja, ulazi u unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je tom prilikom obavezao entitetske vlade da osiguraju ustavna prava apelanata i zaključio: "Š...Ć i pored evidentnog javnog interesa države da donese navedeni zakon, zbog ogromnog duga koji je nastao po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u toku ratnih djelovanja, a koji je naveden u članu 18. citiranog zakona, Ustavni sud smatra da je donošenjem takvog zakona stavljen 'pretjeran teret na pojedince', te da zbog toga nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Osnovni razlog u kojem Ustavni sud vidi pretjeran teret prema pojedincima jeste činjenica da je, u članu 21. stav 1. tačka 1. ovog zakona, propisano da će potraživanja koja su utvrđena pravosnažnim sudskim presudama biti izmirena 'emitiranjem obveznica sa rokom dospijeća do 50 godina' usljed čega se opravdano postavlja pitanje da li će iko od građana koji će posjedovati takvu vrstu obveznica doživjeti mogućnost naplate obveznica i tako efektivno ostvarenje svojih prava. Osim toga, spornim zakonom je predviđeno da će se obaveze izmiriti bez kamate, što, kada se uzme u obzir navedeni pe riod odgode, svakako znači efektivno umanjenje iznosa koji će biti isplaćen pojedincima" (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, stav 34). 56. Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina, u okviru svojih nadležnosti u smislu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a s ciljem ispunjenja svojih obaveza iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma, nadležna za donošenje zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine. Ta obaveza Bosne i Hercegovine proizlazi i iz njenih isključivih nadležnosti iz člana III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Tek po ispunjenju tog uvjeta entiteti i Brčko Distrikt bi mogli, u okviru povjerenih ovlasti, regulirati to pitanje u skladu sa principima prethodno utvrđenim jedinstvenim zakonodavstvom na nivou Bosne i Hercegovine. 57. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i odredbe koje se tiču stare devizne štednje u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. VII. Zaključak 58. Bosna i Hercegovina se nije mogla osloboditi obaveze da garantira poštivanje konstituiranih imovinskih prava imalaca devizne štednje bez prethodnog osiguranja dovoljno garancija za adekvatno rješavanje ovog problema donošenjem zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine, u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 59. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 63. st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 60. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 770/04, rješavajući apelaciju Žarka Babičića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac na sjednici održanoj 13. rujna 2005. godine donio ODLUKU O MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Žarka Babičića, podnesena zbog nerazumno dugog trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj K-14/93, odnosno K-128/02. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Žarko Babičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mile Kovačević, odvjetnik iz Gradiške, podnio je 27. kolovoza 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj K-128/02. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i sudionika u postupku, Okružnog tužiteljstva (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo), je zatraženo 24. rujna 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog je suda, također, zatraženo da dostavi na uvid spis broj K-128/02. 3. Odgovor na apelaciju Osnovnog suda i spis broj K-128/02 su dostavljeni 11. listopada 2004. godine, a odgovor Tužiteljstva 11. ožujka 2005. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 13. listopada 2004. godine dostavljen apelantu. Odgovor Tužiteljstva je dostavljen apelantu 17. lipnja 2005. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Kaznenu je prijavu protiv apelanta 14. prosinca 1989. godine podnijela oštećena Snježana Stanojević (u daljnjem tekstu: oštećena) u Postaji policije Jesenice, Republika Slovenija. 7. Osnovni je sud donio Rješenje o provođenju istrage protiv apelanta, broj Ki 44/90 od 11. prosinca 1990. godine. 8. Tužiteljstvo je podiglo optužnicu broj KT-111/90 od 10. veljače 1993. godine protiv apelanta zbog kaznenog djela Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 545 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 3/06 silovanja iz članka 88. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Srpske -posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96). Postupak pred Osnovnim sudom u predmetu K 14/93 9. Pred Osnovnim je sudom zakazan glavni pretres za 17. listopad 1994. godine, na koji su pristupili apelant, njegov branitelj i ovlašteni tužitelj. Pretres je na prijedlog Tužiteljstva i obrane odgođen zbog nepristupanja sudu oštećene i svjedoka. Potom su zakazani sljedeći glavni pretresi: - 23. studenoga 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant, njegov branitelj i ovlašteni tužitelj, a zbog nepristupanja sudu oštećene i svjedoka pretres je odložen. Izdata je naredba PU Gradiška da uredno pozvanog svjedoka Zorana Cvijića prinudno dovede. - 19. prosinca 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant i ovlašteni tužitelj. Nije pristupio apelantov branitelj, koji je izvijestio sud da se nalazi u Vojsci Republike Srpske, kao ni oštećena za koju je Postaja javne sigurnosti Gradiška dostavila nepotpunu adresu. Ni djelatnici Postaje javne sigurnosti nisu priveli svjedoka, pa je pretres odgođen. - 23. siječnja 1995. godine na glavni pretres je pristupio apelant, a nisu pristupili ni njegov branitelj, ni oštećena, niti svjedoci. Pretres je odgođen. - 6. ožujka 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branitelj. Nije pristupila oštećena za koju je bila neuredna dostava poziva, niti su djelatnici Postaja javne sigurnosti priveli svjedoka, pa je pretres odgođen - 10. travnja 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i branitelj. Pretres je na prijedlog tužiteljstva odložen na neodređeno vrijeme jer nisu pristupili svjedoci ni oštećena za koje je dostava poziva bila neuredna. - 20. rujna 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena, koja je prema izvješću dostavne službe odselila u Sloveniju. Nisu pristupili ni svjedoci, pa je pretres odgođen. - 19. listopada 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena iako je dostava poziva na adresu u Sloveniji uredna. Na prijedlog Tužiteljstva pretres je odgođen na neodređeno vrijeme. Donijeto je rješenje da se diplomatskim putem dostavi zamolnica sudu u Jesenicama u Sloveniji da ispita oštećenu kao svjedoka. - 20. prosinca 2001. godine na glavni pretres sudu nisu pristupili ni apelant ni oštećena. Konstatirano je da je neiskazana dostava poziva. Nije pristupio ni svjedok, za kojeg je bila uredna dostava poziva, pa je pretres odgođen. - 22. siječnja 2002. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupio njegov branitelj niti oštećena, te je pretres odložen. 10. 21. veljače 2002. godine održan je glavni pretres na kojem je saslušan apelant, koji je dao svoju obranu. Proveden je dokazni postupak saslušavanjem svjedoka Gorana Cvijića, te čitanjem iskaza svjedoka Zore Babičić i čitanjem iskaza oštećene koji je dat u istražnom postupku. 11. Osnovni je sud donio Presudu broj K 14/93 od 21. veljače 2002. godine, kojom je apelant proglašen krivim i izrečena mu je uvjetna osuda, kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom provjeravanja od 2 godine. Prizivni postupak pred Okružnim sudom u Banjaluci 12. Na navedenu su prvostupanjsku presudu i apelant i Tužiteljstvo pravodobno izjavili prizive. 13. Okružni sud je u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) uvažio apelantov priziv i Rješenjem broj Kž 200/02 od 27. lipnja 2002. godine ukinuo presudu prvostupanjskog suda i predmet vratio na ponovni postupak. Prvostupanjskom je sudu naloženo da u ponovnom postupku neposredno sasluša oštećenu na glavnom pretresu. Ponovni postupak pred Osnovnim sudom u predmetu broj K-128/02 14. Pod novim brojem, K-128/02, zakazan je glavni pretres u ponovnom postupku za 1. studeni 2002. godine, na koji nije pristupio apelant kojem nije uručen poziv za glavni pretres, jer je vraćen s naznakom da se odselio s adrese. Sudu nije pristupila niti oštećena za koju također nije bila uredna dostava poziva, koji je vraćen sudu sa naznakom da je nepoznata na adresi, pa je pretres odgođen na neodređeno vrijeme. - 11. travnja 2003. godine nitko nije pristupio na glavni pretres. Za oštećenu je dostava poziva bila uredna, dok je za apelanta dostava poziva bila neuredna. Poziv je vraćen sudu s naznakom "nepoznat na adresi". Pretres je odložen na neodređeno vrijeme. - Apelant je preko branitelja 20. svibnja 2003. godine dostavio sudu svoju novu adresu. - 19. lipnja 2003. godine na glavni su pretres pristupili apelant, njegov branitelj i tužitelj. Nije pristupila oštećena. Poziv oštećenoj je vraćen sudu, uz naznaku dostavljača da primatelj ne prima pismena. Tužitelj je izjavio da ostaje kod prijedloga da se oštećena neposredno sasluša kao svjedok. - 2. rujna 2003. godine na glavni su pretres pristupili apelant i njegov branitelj, ali je zbog izostanka tužitelja pretres odložen. - 18. rujna 2003. godine na glavni su pretres pristupili apelant i njegov branitelj, ali kako nije pristupila oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna, pretres je odgođen. - 9. listopada 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branitelj. Nije pristupila oštećena jer je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odgođen. - 27. studenoga 2003. godine na glavni pretres nije pristupio apelant. Njegov je branitelj obavijestio sud da je apelant bolestan pa je pretres odgođen. - 23. prosinca 2003. godine na glavni su pretres pristupili apelant i njegov branitelj. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva nije iskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen. - 20. siječnja 2004. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branitelj. Nisu pristupili tužitelj i oštećena. Dostava poziva je bila neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen. - 2. ožujka 2004. godine na glavni su pretres pristupili apelant i njegov branitelj, nisu pristupili tužitelj i oštećena, dostava poziva bila je neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa, pretres je odložen na neodređeno vrijeme. - 20. srpnja 2004. godine na glavni pretres su pristupili tužitelj i apelant. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva je bila neuredna, pa je pretres odložen. - 22. rujna 2004. godine na glavni je pretres pristupio apelantov branitelj. Nije pristupio apelant koji je o pretresu usmeno obaviješten, ni oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odložen. 15. Sljedeći je pretres zakazan za 4. studeni 2004. godine. 16. Apelant je nezadovoljan duljinom postupka izjavio apelaciju Ustavnom sudu. IV. Relevantni propisi 17. Zakon o kaznenom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) Članak 14. "Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku." V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 18. Apelant se žali da se protiv njega vodi postupak pred Osnovnim sudom zbog kaznenog djela silovanja iz članka 88. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Srpske-posebni dio, koji nedopustivo dugo traje. Prema optužnici, kazneno je djelo izvršeno 1. prosinca 1989. godine. Optužnica je podignuta 10. veljače 1993. godine. Prvi je pretres zakazan za 17. listopad 1994. godine. Prvostupanjska je presuda donijeta 21. veljače 2002. godine, po prizivu je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu 27. lipnja 2002. godine i predmet vratio na ponovni postupak. Postupak još uvijek traje. Od navodnog izvršenja djela i podnošenja kaznene prijave proteklo je punih 14 godina i 8 mjeseci. 19. Apelant ističe da je u konkretnom slučaju prekoračen svaki razuman rok za okončanje suđenja, čime je povrijeđen članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant se žali da je izložen bespotrebnom maltretiranju i bespotrebnim troškovima postupka. Do momenta podnošenja apelacije troškovi obrane iznose 8.662,50 KM, što se izravno odražava na apelantovu egzistenciju i egzistenciju njegove obitelji 20. Apelant predlaže da Ustavni sud utvrdi kršenje njegovog prava na fer suđenje u razumnom roku, naloži Osnovnom sudu da odmah poduzme zakonom predviđene mjere i radnje za okončanje kaznenog postupka u predmetu broj K-128/02, kao i da se apelantu dosudi naknada za nematerijalnu štetu u visini od 20.000,00 KM b) Odgovor na apelaciju 21. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je optužnica podignuta u vrijeme kad je zbog ratnih djelovanja bio prekinut svaki pravni promet unutar bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a u optužnici je kao apelantova adresa navedena Rijeka u Republici Hrvatskoj, dok je oštećena nastanjena u Sloveniji. Osnovni je sud izdao naredbu da se optuženi odmah po pronalasku privede, a apelant je bez poziva pristupio sudu 26. kolovoza 1994. godine. Pretresi su odgađani zbog procesnih smetnji. Apelant je bliski srodnik s oštećenom te je mogao i trebao izvijestiti sud o njezinoj adresi u Sloveniji. I apelant je tijekom postupka mijenjao adresu prebivališta u Gradišci, a o tomu nije obavještavao Osnovni sud. Apelant je svojim ponašanjem doveo do odlaganja glavnog pretresa, te su njegovi navodi neutemeljeni. Također, Osnovni sud ističe da apelant nije iscrpio sva pravna sredstva koja je imao na raspolaganju, jer još nije primio posljednju, konačnu odluku tog suda. Stoga Osnovni sud predlaže da se apelacija odbaci kao nedopustiva. 22. Tužiteljstvo ističe da je, između ostalog, razlog za dugo trajanje ovog postupka i okolnost da oštećena ima prebivalište u Sloveniji, te da sudu nije bila dostupna zbog toga što je promijenila adresu stanovanja. Tužiteljstvo predlaže da Ustavni sud izvrši uvid i u spis predmeta K-128/02 radi ocjene utemeljenosti apelacije. VI. Dopustivost 23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 24. Sukladno članku 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. U kontekstu prizivne nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01). 26. Ustavni sud ističe da, sukladno članku II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno članku II/2. prava i slobode određene Europskom konvencijom i njezinim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 27. Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer nije u mogućnosti doći do sudske odluke u razumnom roku u kaznenom postupku koji se vodi protiv njega. 28. Ustavni sud, polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prigodom primjene pravila iz članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi Europski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka 1991. godine, serija A, broj 200, stavak 34). Ustavni sud naglašava da pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, a prigodom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Europski sud, Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980, serija A, br. 40, stavak 35). To, među ostalim, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove osobne prilike. 29. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mu ta tis mu tan dis, Tome Mata protiv Portugala, br. 32082/96, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u ustroju pravosudnog sustava države, odnosno entiteta, ne smiju imati utjecaja na poštivanje individualnih prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije. 30. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud zapaža da je jedan od temeljnih postulata Europske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima povinujovanje zahtjevima i uvjetima koje nameće članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21). 31. Ustavni sud konstatira da u konkretnom slučaju apelant nije imao na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi pobijao duljinu postupka. 32. Obzirom da je odlaganje postupka bilo kontinuirano i da ovaj postupak pred Osnovnim sudom još nije okončan, te da apelant nije imao na raspolaganju efektivno pravno sredstvo da izdejstvuje konačnu odluku, Ustavni sud, uzevši u obzir izuzetne okolnosti u konkretnom slučaju, prihvata da je apelacija dopustiva. VII. Meritum 33. Apelant smatra da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "Š...ĆPrigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svako ima pravo na raspravu u razumnom rokuŠ...Ć" Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije 34. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o kaznenom postupku, te da je predmet apelacije propust mjerodavnog suda da u razumnom roku utvrdi utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta, stoga je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Pe riod koji se uzima u obzir 35. Ustavni se sud poziva na konstantnu praksu tijela Europske konvencije u odnosu na predmete o duljini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su tijela Europske konvencije utemeljila svoju vremensku nadležnost. Tijela Europske konvencije smatraju da razdoblje koje se uzima u obzir za priziv glede duljine trajanja postupka počinje sa danom utemeljenja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj nadnevak mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog nadnevka (vidi Europski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. prosinca 1982. godine, serija A, broj 56. stavak 53). 36. U konkretnom slučaju, prethodni je postupak započeo podnošenjem kaznene prijave protiv apelanta 14. prosinca 1989. godine dok je Tužiteljstvo protiv apelanta podnijelo optužnicu 10. veljače 1993. godine. Prema tomu, razdoblje u kojemu je pokrenut predmetni postupak ne spada u nadležnost Ustavnog suda obzirom da je postupak započet prije 14. prosinca 1995. godine, tj. prije nego što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 547 37. Predmetni postupak do donošenja ove odluke nije završen. Ustavni sud konstatira da je od podnošenja kaznene prijave protiv apelanta proteklo 14 godina i 10 mjeseci, od kojih se 8 godina i 10 mjeseci odnose na razdoblje koje je Ustavni sud nadležan ratione temporis ispitivati, ali će uzeti u obzir stadij koji je postupak dosegnuo do 14. prosinca 1995. godine, odnosno do ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda. 38. Stadij postupka, u kojem se nalazio apelantov predmet 14. prosinca 1995. godine, bio je da je nakon okončane istrage po podignutoj optužnici, od 10. veljače 1993. godine, vođen kazneni postupak u kojem je šest puta odgađan glavni pretres, te je na pretresu, održanom 10 travnja 1994. godine, doneseno rješenje kojim se pretres odlaže na neodređeno vrijeme. 39. Nakon toga, prema stanju u spisu, Osnovni sud nije poduzeo nikakvu aktivnost u pravcu nastavka postupka do 20. rujna 2001. godine, kad je održan sljedeći pretres. 40. U razdoblju koje spada u nadležnost Ustavnog suda zakazivano je 18 pretresa, od kojih je održan samo jedan. 41. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Europskog suda za ljudska prava, a koje je prihvatio Ustavni sud, ističe se da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Uzima se u obzir posebice složenost predmeta i ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Europski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. veljače 1981. godine, serija A broj 198, stavak 30; Zim mer mann i Steiner protiv Švicarske presuda od 13. srpnja 1983. godine stavak 24). a) Složenost predmeta 42. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne naravi predmeta. 43. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak kazneni postupak protiv apelanta zbog kaznenog djela silovanja. Ustavni sud smatra da su okolnosti da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te da nema potpisanog bilateralnog sporazuma između Slovenije i Bosne i Hercegovine koji bi regulirao kako osigurati nazočnost oštećene kao svjedoka sudu, tako da je oštećena sudu nedostupna, te da je oštećena tijekom postupka očito izbjegavala pristup sudu, takve da utiču na složenost postupka, jer po naravi kaznenog djela silovanja, pri navodno počinjenom djelu, nije bilo očevidaca, zato je doista nužno oštećenu saslušati kao svjedoka, kako bi se njezin iskaz doveo u vezu sa obranom okrivljenog, odnosno apelanta, te da bi se pravilno ustvrdilo činjenično stanje. Ustavni sud ističe da se, imajući u vidu okolnost da je oštećena nedostupna sudu a da je njezin iskaz od suštinske važnosti, predmetni postupak može smatrati složenim. b) Ponašanje podnosioca apelacije 44. Ustavni sud ističe da saslušanje u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja sudjeluje u postupku. U kaznenim se predmetima od optuženog ne zahtijeva aktivna suradnja kako bi ubrzao postupak koji bi mogao dovesti do proglašavanja optuženog krivim (vidi Europski sud za ljudska prava, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15 srpnja 1982. godine, serija A, broj 51). Međutim kašnjenja koja optuženi prouzroči će oslabiti prigovor koji se podnosi povodom navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku (vidi Europski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. srpnja 1971, serija A, broj 13). 45. Sukladno navedenom Ustavni će sud ispitati ponašanje apelanta u predmetnom postupku. Apelant je u razdoblju koje ispituje Ustavni sud od 18 zakazanih pretresa pristupio na 11. Na sedam pretresa nije pristupio, od čega na tri iz opravdanih razloga (na dva pretresa nije pristupio jer je bila neuredna dostava, jedan put je bio bolestan i njegov branitelj je o tomu obavijestio sud), dok je na četiri pretresa apelant neopravdano bio izočan (na dva pretresa nije pristupio iako je bio uredno pozvan, a na dva jer je promijenio adresu, a o tomu nije obavijestio sud nego je tek naknadno preko branitelja dostavio sudu svoju novu adresu. Dakle, u svezi neopravdane izočnosti sa četiri pretresa apelant je odgovoran za odugovlačenje postupka, što prema praksi Europskog suda bitno utiče na utemeljenost prigovora koji se podnosi povodom navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. 46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovo ponašanje u predmetnom postupku samo po sebi značajno doprinosi odugovlačenju postupka c) Ponašanje suda 47. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. 48. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u ovom postupku pokazao evidentnu neažurnost, tako da u razdoblju od 14. prosinca 1995. godine (kad je glavni pretres već bio odložen osam mjeseci) pa sve do 20. rujna 2001. godine nije poduzimao nikakve aktivnosti. Ustavni sud se poziva mu ta tis mu tan dis na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. veljače 2001. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć". 49. Ustavni sud skreće pozornost i na relevantne odredbe Zakona o kaznenom postupku, koje propisuju da postupak treba provesti bez odugovlačenja. 50. U konkretnom slučaju, Osnovni je sud iznio objektivne razloge koji opravdavaju duljinu trajanja predmetnog postupka. To su ratna djelovanja na području bivše SFRJ kad je prekinut svaki pravni promet unutar bivše SFRJ, dok je u optužnici navedena adresa apelanta u Hrvatskoj, a oštećene u Sloveniji. Sud je izdavao naredbe za privođenje uredno pozvanih svjedoka, a u većini slučajeva pripadnici PU Gradiška nisu postupali po naredbi suda. Obzirom da se nije znala točna adresa oštećene sud je poduzeo mjere i od PU Gradiška tražio točnu adresu oštećene. Sve su ove okolnosti bez dvojbe uticale na duljinu postupka. U konkretnom je slučaju predmet po prizivu apelanta, koju je uvažio Okružni sud, vraćen na ponovni postupak, te je po uputama drugostupanjskog suda prvostupanjski sud dužan oštećenu pozvati i neposredno saslušati. Okolnost da između Bosne i Hercegovine i Slovenije nije potpisan bilateralni sporazum, koji bi eventualno regulirao na koji način osigurati nazočnost oštećene kao svjedoka glavnom pretresu, objektivno utiče na prolongiranje okončanja predmetnog postupka, kao i ponašanje apelanta koji čak četiri puta neopravdano nije pristupio na glavni pretres, te je mijenjao adrese, a o tomu nije pravodobno obavještavao sud. 51. Ustavni sud smatra da su, i pored evidentnih propusta Osnovnog suda da bez odlaganja postupa u konkretnom predmetu, duljini postupka svakako doprinijeli i razlozi objektivne naravi: rat na prostoru bivše SFRJ, složenost konkretnog postupka, izočnost optuženog i nedostupnost oštećene, kao i činjenica da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te nepostojanje bilateralnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Slovenije kojim bi se osigurala nazočnost oštećene kao svjedoka suđenju. Ustavni sud naglašava da takve okolnosti ne otklanjaju odgovornost i obvezu Bosne i Hercegovine da ustroji svoj pravosudni sustav na način koji će omogućiti građanima pravičan postupak u razumnom roku. Cijeneći navedene razloge u svezi duljine konkretnog postupka, Ustavni sud konstatira da su navedeni razlozi svakako imali odlučujući utjecaj na duljinu postupka. 52. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu složenost postupka, kao i ponašanje apelanta, koji je značajno doprinio odugovlačenju postupka, Ustavni sud zaključuje da zahtjev donošenja odluke u razumnom vremenskom roku nije povrijeđen, te da nije došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII. Zaključak 53. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, osobito glede složenosti konkretnog predmeta, ponašanja apelanta i objektivnih okolnosti u kojima je sud ra dio, Ustavni sud zaključuje da evidentni propusti u radu suda nisu bili takve naravi da su mogli lišiti apelanta prava na sudsko odlučivanje u razumnom roku. Glede duljine trajanja postupka u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud imao razumne i objektivne razloge zbog kojih se predmetni postupak nije mogao ranije završiti te da je apelant svojim ponašanjem doprinio odugovlačenju predmetnog postupka. 54. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 55. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 770/04, rješavajući apelaciju Žarka Babičića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je ODLUKU O MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija Žarka Babičića, podnesena zbog nerazumno dugog trajawa postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj K-14/93, odnosno K-128/02. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Žarko Babičić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kog zastupa Mile Kovačević, advokat iz Gradiške, podnio je 27. avgusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajawa postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj K-128/02. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva (u daqnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 24. septembra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je, takođe, zatraženo da dostavi na uvid spis broj K-128/02. 3. Odgovor na apelaciju Osnovnog suda i spis broj K-128/02 su dostavljeni 11. oktobra 2004. godine, a odgovor Tužilaštva 11. marta 2005. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 13. oktobra 2004. godine dostavljen apelantu. Odgovor Tužilaštva dostavljen je apelantu 17. juna 2005. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Krivičnu prijavu protiv apelanta je 14. decembra 1989. godine podnijela oštećena Snježana Stanojević (u daqnjem tekstu: oštećena) u Stanici policije Jesenice, Republika Slovenija. 7. Osnovni sud je donio Rješenje o provođenju istrage protiv apelanta, broj Ki 44/90 od 11. decembra 1990. godine. 8. Tužilaštvo je podiglo optužnicu broj KT-111/90 od 10. februara 1993. godine protiv apelanta zbog krivičnog djela silovawa iz člana 88 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske -posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96). Postupak pred Osnovnim sudom u predmetu K 14/93 9. Pred Osnovnim sudom zakazan je glavni pretres za 17. oktobar 1994. godine, na koji su pristupili apelant, njegov branilac i ovlašćeni tužilac. Pretres je na predlog Tužilaštva i odbrane odgođen zbog nepristupawa sudu oštećene i svjedoka. Zatim su zakazani sljedeći glavni pretresi: - 23. novembra 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant, njegov branilac i ovlašćeni tužilac, a zbog nepristupawa sudu oštećene i svjedoka pretres je odložen. Izdata je naredba PU Gradiška da uredno pozvanog svjedoka Zorana Cvijića prinudno dovede. - 19. decembra 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant i ovlašćeni tužilac. Nije pristupio apelantov branilac, koji je izvijestio sud da se nalazi u Vojsci Republike Srpske, kao ni oštećena za koju je Stanica javne bezbjednosti Gradiška dostavila nepotpunu adresu. Ni radnici Stanice javne bezbjednosti nisu priveli svjedoka, pa je pretres odgođen. - 23. januara 1995. godine na glavni pretres je pristupio apelant, a nisu pristupili ni njegov branilac, ni oštećena, niti svjedoci. Pretres je odgođen. - 6. marta 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena za koju je bila neuredna dostava poziva, niti su radnici Stanica javne bezbjednosti priveli svjedoka, pa je pretres odgođen - 10. aprila 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i branilac. Pretres je na predlog tužilaštva odložen na neodređeno vrijeme jer nisu pristupili svjedoci ni oštećena za koje je dostava poziva bila neuredna. - 20. septembra 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena, koja je shodno izvještaju dostavne službe odselila u Sloveniju. Nisu pristupili ni svjedoci, pa je pretres odgođen. - 19. oktobra 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena iako je dostava poziva na adresu u Sloveniji uredna. Na predlog Tužilaštva pretres je odgođen na neodređeno vrijeme. Doneseno je rješenje da se diplomatskim putem dostavi zamolnica sudu u Jesenicama u Sloveniji da ispita oštećenu kao svjedoka. - 20. decembra 2001. godine na glavni pretres sudu nisu pristupili ni apelant ni oštećena. Konstatovano je da je neiskazana dostava poziva. Nije pristupio ni svjedok, za kog je bila uredna dostava poziva, pa je pretres odgođen. - 22. januara 2002. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupio njegov branilac niti oštećena, te je pretres odložen. 10. 21. februara 2002. godine održan je glavni pretres na kom je saslušan apelant, koji je dao svoju odbranu. Sproveden je dokazni postupak saslušavanjem svjedoka Gorana Cvijića, te čitanjem iskaza svjedoka Zore Babičić i čitanjem iskaza oštećene koji je dat u istražnom postupku. 11. Osnovni sud je donio Presudu broj K 14/93 od 21. februara 2002. godine, kojom je apelant proglašen krivim i izrečena mu je uslovna osuda, kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom provjeravawa od 2 godine. Žalbeni postupak pred Okružnim sudom u Bawoj Luci 12. Na navedenu prvostepenu presudu su i apelant i Tužilaštvo blagovremeno izjavili žalbe. 13. Okružni sud u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Okružni sud) je uvažio apelantovu žalbu i Rješenjem broj Kž 200/02 od 27. juna 2002. godine ukinuo presudu prvostepenog suda i predmet vratio na ponovni postupak. Prvostepenom sudu je naloženo da u ponovnom postupku neposredno sasluša oštećenu na glavnom pretresu. Ponovni postupak pred Osnovnim sudom u predmetu broj K-128/02 14. Pod novim brojem, K-128/02, zakazan je glavni pretres u ponovnom postupku za 1. novembar 2002. godine, na koji nije pristupio apelant kome nije uručen poziv za glavni pretres, Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 549 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 3/06 jer je vraćen s naznakom da se odselio s adrese. Sudu nije pristupila niti oštećena za koju takođe nije bila uredna dostava poziva, koji je vraćen sudu sa naznakom da je nepoznata na adresi, pa je pretres odgođen na neodređeno vrijeme. - 11. aprila 2003. godine niko nije pristupio na glavni pretres. Za oštećenu dostava poziva je bila uredna, dok je za apelanta dostava poziva bila neuredna. Poziv je vraćen sudu s naznakom "nepoznat na adresi". Pretres je odložen na neodređeno vrijeme. - Apelant je preko branioca 20. maja 2003. godine dostavio sudu svoju novu adresu. - 19. juna 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant, njegov branilac i tužilac. Nije pristupila oštećena. Poziv oštećenoj vraćen je sudu, uz naznaku dostavljača da primalac ne prima pismena. Tužilac je izjavio da ostaje kod predloga da se oštećena neposredno sasluša kao svjedok. - 2. septembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, ali zbog izostanka tužioca pretres je odložen. - 18. septembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, ali kako nije pristupila oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna, pretres je odgođen. - 9. oktobra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena jer je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odgođen. - 27. novembra 2003. godine na glavni pretres nije pristupio apelant. Wegov branilac je obavijestio sud da je apelant bolestan pa je pretres odgođen. - 23. decembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva nije iskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen. - 20. januara 2004. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nisu pristupili tužilac i oštećena. Dostava poziva je bila neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen. - 2. marta 2004. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, nisu pristupili tužilac i oštećena, dostava poziva bila je neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa, pretres je odložen na neodređeno vrijeme. - 20. jula 2004. godine na glavni pretres su pristupili tužilac i apelant. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva bila je neuredna, pa je pretres odložen. - 22. septembra 2004. godine na glavni pretres je pristupio apelantov branilac. Nije pristupio apelant koji je o pretresu usmeno obaviješten, ni oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odložen. 15. Sljedeći pretres je zakazan za 4. novembar 2004. godine. 16. Apelant je nezadovoljan dužinom postupka izjavio apelaciju Ustavnom sudu. IV. Relevantni propisi 17. Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) Član 14 "Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačewa i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku". V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 18. Apelant se žali da se protiv njega vodi postupak pred Osnovnim sudom zbog krivičnog djela silovawa iz člana 88 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio, koji nedopustivo dugo traje. Shodno optužnici, krivično djelo je izvršeno 1. decembra 1989. godine. Optužnica je podignuta 10. februara 1993. godine. Prvi pretres je zakazan za 17. oktobar 1994. godine. Prvostepena presuda je donesena 21. februara 2002. godine, po žalbi drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu 27. juna 2002. godine i predmet vratio na ponovni postupak. Postupak još uvijek traje. Od navodnog izvršewa djela i podnošewa krivične prijave proteklo je punih 14 godina i 8 mjeseci. 19. Apelant ističe da je u konkretnom slučaju prekoračen svaki razuman rok za okončanje suđewa, čime je povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da je izložen bespotrebnom maltretiranju i bespotrebnim troškovima postupka. Do momenta podnošewa apelacije troškovi odbrane iznose 8.662,50 KM, što se direktno odražava na apelantovu egzistenciju i egzistenciju njegove porodice 20. Apelant predlaže da Ustavni sud utvrdi kršenje njegovog prava na fer suđenje u razumnom roku, naloži Osnovnom sudu da odmah preduzme zakonom predviđene mjere i radnje za okončanje krivičnog postupka u predmetu broj K-128/02, kao i da se apelantu dosudi naknada za nematerijalnu štetu u visini od 20.000,00 KM b) Odgovor na apelaciju 21. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je optužnica podignuta u vrijeme kad je zbog ratnih dejstava bio prekinut svaki pravni saobraćaj unutar bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a u optužnici je kao apelantova adresa navedena Rijeka u Republici Hrvatskoj, dok je oštećena nastanjena u Sloveniji. Osnovni sud je izdao naredbu da se optuženi odmah po pronalasku privede, a apelant je bez poziva pristupio sudu 26. avgusta 1994. godine. Pretresi su odgađani zbog procesnih smetwi. Apelant je bliski srodnik s oštećenom te je mogao i trebao da obavijesti sud o njenoj adresi u Sloveniji. I apelant je u toku postupka mijewao adresu prebivališta u Gradišci, a o tom nije obavještavao Osnovni sud. Apelant je svojim ponašanjem doveo do odlagawa glavnog pretresa, te su njegovi navodi neosnovani. Takođe, Osnovni sud ističe da apelant nije iscrpio sva pravna sredstva koja je imao na raspolaganju, jer još nije primio posljednju, konačnu odluku tog suda. Stoga Osnovni sud predlaže da se apelacija odbaci kao nedopustiva. 22. Tužilaštvo ističe da je, između ostalog, razlog za dugo trajanje ovog postupka i okolnost da oštećena ima prebivalište u Sloveniji, te da sudu nije bila dostupna zbog toga što je promijenila adresu stanovawa. Tužilaštvo predlaže da Ustavni sud izvrši uvid i u spis predmeta K-128/02 radi ocjene osnovanosti apelacije. VI. Dopustivost 23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora široko da se tumači. Taj izraz ne treba samo da ukqučuje sve vrste odluka i rješewa, već i nedostatak donošewa odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01). 26. Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1 Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2 prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 27. Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do sudske odluke u razumnom roku u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega. 28. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za qudska prava na području iscrpqivawa pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjewivati uz određen stepen fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo o iscrpqivanju pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti može da se primjenjuje automatski, a prilikom ispitivawa da li je bilo poštovano, bitno je da se uzmu u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud, Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, br. 40, stav 35). To, između ostalog, znači da mora realno da se uzme u obzir ne samo da postoje formalna pravna sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike. 29. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajawa postupka (vidi, mu ta tis mu tan dis, Tome Mata protiv Portugala, br. 32082/96, ECHR 1999-I X). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema države, odnosno entiteta, ne smiju da imaju uticaja na poštovanje individualnih prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6 Evropske konvencije. 30. Ustavni sud ističe da na pojedinca ne može da se stavi pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarewa njegovih prava. Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumqiva, te da propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može da se pripiše pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima koje nameće član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Evropski sud za qudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). 31. Ustavni sud konstatuje da u konkretnom slučaju apelant nije imao na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi osporio dužinu postupka. 32. S obzirom da je odlaganje postupka bilo kontinuirano i da ovaj postupak pred Osnovnim sudom još nije okončan, te da apelant nije imao na raspolaganju efektivno pravno sredstvo da izdejstvuje konačnu odluku, Ustavni sud, uzevši u obzir izuzetne okolnosti u konkretnom slučaju, prihvata da je apelacija dopustiva. VII. Meritum 33. Apelant smatra da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "Š...ĆPrilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na raspravu u razumnom rokuŠ...Ć" Primjewivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije 34. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o krivičnom postupku, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da u razumnom roku utvrdi osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, stoga je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv u ovom predmetu. Pe riod koji se uzima u obzir 35. Ustavni sud se poziva na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da pe riod koji se uzima u obzir za žalbu u pogledu dužine trajawa postupka počinje sa danom zasnivawa wihove vremenske nadležnosti - u ocjewivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj da tum mora da se uzme u obzir stadijum postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za qudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56. stav 53). 36. U konkretnom slučaju, prethodni postupak je započeo podnošenjem krivične prijave protiv apelanta 14. decembra 1989. godine dok je Tužilaštvo protiv apelanta podnijelo optužnicu 10. februara 1993. godine. Shodno tome, pe riod u kom je pokrenut predmetni postupak ne spada u nadležnost Ustavnog suda s obzirom da je postupak započet prije 14. decembra 1995. godine, tj. prije nego što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. 37. Predmetni postupak do donošewa ove odluke nije završen. Ustavni sud konstatuje da je od podnošewa krivične prijave protiv apelanta proteklo 14 godina i 10 mjeseci, od kojih se 8 godina i 10 mjeseci odnose na pe riod koji je Ustavni sud nadležan ratione temporis ispitivati, ali će uzeti u obzir stadij koji je postupak dosegao do 14. decembra 1995. godine, odnosno do ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda. 38. Stadijum postupka, u kome se nalazio apelantov predmet 14. decembra 1995. godine, bio je da je nakon okončane istrage po podignutoj optužnici, od 10. februara 1993. godine, vođen krivični postupak u kome je šest puta odgađan glavni pretres, te je na pretresu, održanom 10 aprila 1994. godine, doneseno rješenje kojim se pretres odlaže na neodređeno vrijeme. 39. Nakon toga, shodno stanju u spisu, Osnovni sud nije preduzeo nikakvu aktivnost u pravcu nastavka postupka do 20. septembra 2001. godine, kad je održan sljedeći pretres. 40. U periodu koji spada u nadležnost Ustavnog suda zakazivano je 18 pretresa, od kojih je održan samo jedan. 41. Polazeći od kriterijuma utvrđenih praksom Evropskog suda za qudska prava, a koje je prihvatio Ustavni sud, ističe se da se razumnost trajawa postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Uzima se u obzir posebno složenost predmeta i ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za qudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zim mer mann i Steiner protiv Švajcarske presuda od 13. jula 1983. godine stav 24). a) Složenost predmeta 42. Ustavni sud naglašava da složenost postupka mora da se razmatra u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog postupka, tj. dokaza koje sud treba da izvede i procijeni u svjetlu pravne prirode predmeta. 43. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela silovawa. Ustavni sud smatra da su okolnosti da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te da nema potpisanog bilateralnog sporazuma između Slovenije i Bosne i Hercegovine koji bi regulisao kako da se obezbijedi prisustvo oštećene kao svjedoka sudu, tako da je oštećena sudu nedostupna, te da je oštećena tokom postupka očigledno izbjegavala pristup sudu, takve da utiču na složenost postupka, jer po prirodi krivičnog djela silovawa, pri navodno počinjenom djelu, nije bilo očevidaca, zato je zaista neophodno da se oštećena sasluša kao svjedok, kako bi se njen iskaz doveo u vezu sa odbranom okrivljenog, odnosno apelanta, te da bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje. Ustavni sud ističe da, imajući u vidu okolnost da je oštećena nedostupna sudu a da je njen iskaz od suštinske važnosti, predmetni postupak može da se smatra složenim. b) Ponašanje podnosioca apelacije 44. Ustavni sud ističe da saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašawa strane koja učestvuje u postupku. U krivičnim predmetima od optuženog se ne zahtijeva da aktivno sarađuje kako bi ubrzao postupak koji bi mogao da dovede do proglašavawa optuženog krivim (vidi Evropski sud za qudska prava, Eckle protiv Savezne Republike Wemačke, presuda od 15 jula 1982. godine, serija A, broj 51). Međutim kašnjenja koja optuženi prouzrokuje će oslabiti prigovor koji se podnosi povodom navodnog kršewa prava na suđenje u razumnom roku (vidi Evropski sud za qudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971, serija A, broj 13). 45. U skladu s navedenim Ustavni sud će ispitati ponašanje apelanta u predmetnom postupku. Apelant je u periodu koji Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 551 ispituje Ustavni sud od 18 zakazanih pretresa pristupio na 11. Na sedam pretresa nije pristupio, od čega na tri iz opravdanih razloga (na dva pretresa nije pristupio jer je bila neuredna dostava, jedan put je bio bolestan i njegov branilac je o tome obavijestio sud), dok je na četiri pretresa apelant neopravdano bio odsutan (na dva pretresa nije pristupio iako je bio uredno pozvan, a na dva jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud nego je tek naknadno preko branioca dostavio sudu svoju novu adresu. Dakle, u vezi sa neopravdanim odsustvom sa četiri pretresa apelant je odgovoran za odugovlačenje postupka, što prema praksi Evropskog suda bitno utiče na osnovanost prigovora koji se podnosi povodom navodnog kršewa prava na suđenje u razumnom roku. 46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovo ponašanje u predmetnom postupku samo po sebi značajno doprinosi odugovlačenju postupka c) Ponašanje suda 47. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti da se postupak vodi u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavawa pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. 48. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u ovom postupku pokazao evidentnu neažurnost, tako da u periodu od 14. decembra 1995. godine (kad je glavni pretres već bio odložen osam mjeseci) pa sve do 20. septembra 2001. godine nije preduzimao nikakve aktivnosti. Ustavni sud se poziva mu ta tis mu tan dis na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršewa apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć". 49. Ustavni sud skreće pažnju i na relevantne odredbe Zakona o krivičnom postupku, koje propisuju da postupak treba da se sprovede bez odugovlačewa. 50. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je iznio objektivne razloge koji opravdavaju dužinu trajawa predmetnog postupka. To su ratna dejstva na području bivše SFRJ kad je prekinut svaki pravni saobraćaj unutar bivše SFRJ, dok je u optužnici navedena adresa apelanta u Hrvatskoj, a oštećene u Sloveniji. Sud je izdavao naredbe za privođenje uredno pozvanih svjedoka, a u većini slučajeva pripadnici PU Gradiška nisu postupali po naredbi suda. S obzirom da se nije znala tačna adresa oštećene sud je preduzeo mjere i od PU Gradiška tražio tačnu adresu oštećene. Sve su ove okolnosti bez sumnje uticale na dužinu postupka. U konkretnom slučaju predmet je po žalbi apelanta, koju je uvažio Okružni sud, vraćen na ponovni postupak, te je po uputstvima drugostepenog suda prvostepeni sud dužan da oštećenu pozove i neposredno sasluša. Okolnost da između Bosne i Hercegovine i Slovenije nije potpisan bilateralni sporazum, koji bi eventualno regulisao na koji način da se obezbijedi prisustvo oštećene kao svjedoka glavnom pretresu, objektivno utiče na prolongiranje okončawa predmetnog postupka, kao i ponašanje apelanta koji čak četiri puta neopravdano nije pristupio na glavni pretres, te je mijewao adrese, a o tome nije blagovremeno obavještavao sud. 51. Ustavni sud smatra da su, i pored evidentnih propusta Osnovnog suda da bez odlagawa postupa u konkretnom predmetu, dužini postupka svakako doprinijeli i razlozi objektivne prirode: rat na prostoru bivše SFRJ, složenost konkretnog postupka, odsutnost optuženog i nedostupnost oštećene, kao i činjenica da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te nepostojanje bilateralnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Slovenije kojim bi se obezbijedilo prisustvo oštećene kao svjedoka suđenju. Ustavni sud naglašava da takve okolnosti ne otklawaju odgovornost i obavezu Bosne i Hercegovine da organizuje svoj pravosudni sistem na način koji će omogućiti građanima pravičan postupak u razumnom roku. Cijeneći navedene razloge u vezi sa dužinom konkretnog postupka, Ustavni sud konstatuje da su navedeni razlozi svakako imali odlučujući uticaj na dužinu postupka. 52. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu složenost postupka, kao i ponašanje apelanta, koji je značajno doprinio odugovlačenju postupka, Ustavni sud zakqučuje da zahtjev da se donese odluka u razumnom vremenskom roku nije povrijeđen, te da nije došlo do povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII. Zakqučak 53. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, naročito u pogledu složenosti konkretnog predmeta, ponašawa apelanta i objektivnih okolnosti u kojima je sud ra - dio, Ustavni sud zakqučuje da evidentni propusti u radu suda nisu bili takve prirode da su mogli lišiti apelanta prava na sudsko odlučivanje u razumnom roku. U pogledu dužine trajawa postupka u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud imao razumne i objektivne razloge zbog kojih se predmetni postupak nije mogao ranije završiti te da je apelant svojim ponašanjem doprinio odugovlačenju predmetnog postupka. 54. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 55. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 770/04, rješavajući apelaciju Žarka Babičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59.stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je ODLUKU O MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija Žarka Babičića, podnesena zbog nerazumno dugog trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj K-14/93, odnosno K-128/02. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Žarko Babičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mile Kovačević, advokat iz Gradiške, podnio je 27. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj K-128/02. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 24. septembra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je, također, zatraženo da dostavi na uvid spis broj K-128/02. 3. Odgovor na apelaciju Osnovnog suda i spis broj K-128/02 su dostavljeni 11. oktobra 2004. godine, a odgovor Tužilaštva 11. marta 2005. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 13. oktobra 2004. godine dostavljen apelantu. Odgovor Tužilaštva dostavljen je apelantu 17. juna 2005. godine. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 3/06 III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Krivičnu prijavu protiv apelanta je 14. decembra 1989. godine podnijela oštećena Snježana Stanojević (u daljnjem tekstu: oštećena) u Stanici policije Jesenice, Republika Slovenija. 7. Osnovni sud je donio Rješenje o provođenju istrage protiv apelanta, broj Ki 44/90 od 11. decembra 1990. godine. 8. Tužilaštvo je podiglo optužnicu broj KT-111/90 od 10. februara 1993. godine protiv apelanta zbog krivičnog djela silovanja iz člana 88. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske -posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96). Postupak pred Osnovnim sudom u predmetu K 14/93 9. Pred Osnovnim sudom zakazan je glavni pretres za 17. oktobar 1994. godine, na koji su pristupili apelant, njegov branilac i ovlašteni tužilac. Pretres je na prijedlog Tužilaštva i odbrane odgođen zbog nepristupanja sudu oštećene i svjedoka. Potom su zakazani sljedeći glavni pretresi: - 23. novembra 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant, njegov branilac i ovlašteni tužilac, a zbog nepristupanja sudu oštećene i svjedoka pretres je odložen. Izdata je naredba PU Gradiška da uredno pozvanog svjedoka Zorana Cvijića prinudno dovede. - 19. decembra 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant i ovlašteni tužilac. Nije pristupio apelantov branilac, koji je izvijestio sud da se nalazi u Vojsci Republike Srpske, kao ni oštećena za koju je Stanica javne sigurnosti Gradiška dostavila nepotpunu adresu. Ni radnici Stanice javne sigurnosti nisu priveli svjedoka, pa je pretres odgođen. - 23. januara 1995. godine na glavni pretres je pristupio apelant, a nisu pristupili ni njegov branilac, ni oštećena, niti svjedoci. Pretres je odgođen. - 6. marta 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena za koju je bila neuredna dostava poziva, niti su radnici Stanica javne sigurnosti priveli svjedoka, pa je pretres odgođen - 10. aprila 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i branilac. Pretres je na prijedlog tužilaštva odložen na neodređeno vrijeme jer nisu pristupili svjedoci ni oštećena za koje je dostava poziva bila neuredna. - 20. septembra 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena, koja je prema izvještaju dostavne službe odselila u Sloveniju. Nisu pristupili ni svjedoci, pa je pretres odgođen. - 19. oktobra 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena iako je dostava poziva na adresu u Sloveniji uredna. Na prijedlog Tužilaštva pretres je odgođen na neodređeno vrijeme. Donijeto je rješenje da se diplomatskim putem dostavi zamolnica sudu u Jesenicama u Sloveniji da ispita oštećenu kao svjedoka. - 20. decembra 2001. godine na glavni pretres sudu nisu pristupili ni apelant ni oštećena. Konstatirano je da je neiskazana dostava poziva. Nije pristupio ni svjedok, za kojeg je bila uredna dostava poziva, pa je pretres odgođen. - 22. januara 2002. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupio njegov branilac niti oštećena, te je pretres odložen. 10. 21. februara 2002. godine održan je glavni pretres na kojem je saslušan apelant, koji je dao svoju odbranu. Proveden je dokazni postupak saslušavanjem svjedoka Gorana Cvijića, te čitanjem iskaza svjedoka Zore Babičić i čitanjem iskaza oštećene koji je dat u istražnom postupku. 11. Osnovni sud je donio Presudu broj K 14/93 od 21. februara 2002. godine, kojom je apelant proglašen krivim i izrečena mu je uvjetna osuda, kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom provjeravanja od 2 godine. Žalbeni postupak pred Okružnim sudom u Banja Luci 12. Na navedenu prvostepenu presudu su i apelant i Tužilaštvo blagovremeno izjavili žalbe. 13. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je uvažio apelantovu žalbu i Rješenjem broj Kž 200/02 od 27. juna 2002. godine ukinuo presudu prvostepenog suda i predmet vratio na ponovni postupak. Prvostepenom sudu je naloženo da u ponovnom postupku neposredno sasluša oštećenu na glavnom pretresu. Ponovni postupak pred Osnovnim sudom u predmetu broj K-128/02 14. Pod novim brojem, K-128/02, zakazan je glavni pretres u ponovnom postupku za 1. novembar 2002. godine, na koji nije pristupio apelant kojem nije uručen poziv za glavni pretres, jer je vraćen s naznakom da se odselio s adrese. Sudu nije pristupila niti oštećena za koju također nije bila uredna dostava poziva, koji je vraćen sudu sa naznakom da je nepoznata na adresi, pa je pretres odgođen na neodređeno vrijeme. - 11. aprila 2003. godine niko nije pristupio na glavni pretres. Za oštećenu dostava poziva je bila uredna, dok je za apelanta dostava poziva bila neuredna. Poziv je vraćen sudu s naznakom "nepoznat na adresi". Pretres je odložen na neodređeno vrijeme. - Apelant je preko branioca 20. maja 2003. godine dostavio sudu svoju novu adresu. - 19. juna 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant, njegov branilac i tužilac. Nije pristupila oštećena. Poziv oštećenoj vraćen je sudu, uz naznaku dostavljača da primalac ne prima pismena. Tužilac je izjavio da ostaje kod prijedloga da se oštećena neposredno sasluša kao svjedok. - 2. septembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, ali zbog izostanka tužioca pretres je odložen. - 18. septembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, ali kako nije pristupila oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna, pretres je odgođen. - 9. oktobra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena jer je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odgođen. - 27. novembra 2003. godine na glavni pretres nije pristupio apelant. Njegov branilac je obavijestio sud da je apelant bolestan pa je pretres odgođen. - 23. decembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva nije iskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen. - 20. januara 2004. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nisu pristupili tužilac i oštećena. Dostava poziva je bila neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen. - 2. marta 2004. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, nisu pristupili tužilac i oštećena, dostava poziva bila je neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa, pretres je odložen na neodređeno vrijeme. - 20. jula 2004. godine na glavni pretres su pristupili tužilac i apelant. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva bila je neuredna, pa je pretres odložen. - 22. septembra 2004. godine na glavni pretres je pristupio apelantov branilac. Nije pristupio apelant koji je o pretresu usmeno obaviješten, ni oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odložen. 15. Sljedeći pretres je zakazan za 4. novembar 2004. godine. 16. Apelant je nezadovoljan dužinom postupka izjavio apelaciju Ustavnom sudu. IV. Relevantni propisi 17. Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) Član 14. "Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku". V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 18. Apelant se žali da se protiv njega vodi postupak pred Osnovnim sudom zbog krivičnog djela silovanja iz člana 88. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio, koji nedopustivo dugo traje. Prema optužnici, krivično djelo je Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 553 izvršeno 1. decembra 1989. godine. Optužnica je podignuta 10. februara 1993. godine. Prvi pretres je zakazan za 17. oktobar 1994. godine. Prvostepena presuda je donijeta 21. februara 2002. godine, po žalbi drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu 27. juna 2002. godine i predmet vratio na ponovni postupak. Postupak još uvijek traje. Od navodnog izvršenja djela i podnošenja krivične prijave proteklo je punih 14 godina i 8 mjeseci. 19. Apelant ističe da je u konkretnom slučaju prekoračen svaki razuman rok za okončanje suđenja, čime je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da je izložen bespotrebnom maltretiranju i bespotrebnim troškovima postupka. Do momenta podnošenja apelacije troškovi odbrane iznose 8.662,50 KM, što se direktno odražava na apelantovu egzistenciju i egzistenciju njegove porodice 20. Apelant predlaže da Ustavni sud utvrdi kršenje njegovog prava na fer suđenje u razumnom roku, naloži Osnovnom sudu da odmah preduzme zakonom predviđene mjere i radnje za okončanje krivičnog postupka u predmetu broj K-128/02, kao i da se apelantu dosudi naknada za nematerijalnu štetu u visini od 20.000,00 KM b) Odgovor na apelaciju 21. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je optužnica podignuta u vrijeme kad je zbog ratnih dejstava bio prekinut svaki pravni saobraćaj unutar bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a u optužnici je kao apelantova adresa navedena Rijeka u Republici Hrvatskoj, dok je oštećena nastanjena u Sloveniji. Osnovni sud je izdao naredbu da se optuženi odmah po pronalasku privede, a apelant je bez poziva pristupio sudu 26. augusta 1994. godine. Pretresi su odgađani zbog procesnih smetnji. Apelant je bliski srodnik s oštećenom te je mogao i trebao obavijestiti sud o njenoj adresi u Sloveniji. I apelant je u toku postupka mijenjao adresu prebivališta u Gradišci, a o tome nije obavještavao Osnovni sud. Apelant je svojim ponašanjem doveo do odlaganja glavnog pretresa, te su njegovi navodi neosnovani. Također, Osnovni sud ističe da apelant nije iscrpio sva pravna sredstva koja je imao na raspolaganju, jer još nije primio posljednju, konačnu odluku tog suda. Stoga Osnovni sud predlaže da se apelacija odbaci kao nedopustiva. 22. Tužilaštvo ističe da je, između ostalog, razlog za dugo trajanje ovog postupka i okolnost da oštećena ima prebivalište u Sloveniji, te da sudu nije bila dostupna zbog toga što je promijenila adresu stanovanja. Tužilaštvo predlaže da Ustavni sud izvrši uvid i u spis predmeta K-128/02 radi ocjene osnovanosti apelacije. VI. Dopustivost 23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01). 26. Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 27. Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do sudske odluke u razumnom roku u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega. 28. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, a prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud, Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, br. 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike. 29. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mu ta tis mu tan dis, Tome Mata protiv Portugala, br. 32082/96, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema države, odnosno entiteta, ne smiju imati utjecaja na poštivanje individualnih prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije. 30. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima koje nameće član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). 31. Ustavni sud konstatira da u konkretnom slučaju apelant nije imao na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi osporio dužinu postupka. 32. S obzirom da je odlaganje postupka bilo kontinuirano i da ovaj postupak pred Osnovnim sudom još nije okončan, te da apelant nije imao na raspolaganju efektivno pravno sredstvo da izdejstvuje konačnu odluku, Ustavni sud, uzevši u obzir izuzetne okolnosti u konkretnom slučaju, prihvata da je apelacija dopustiva. VII. Meritum 33. Apelant smatra da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "Š...ĆPrilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na raspravu u razumnom rokuŠ...Ć" Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije 34. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o krivičnom postupku, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da u razumnom roku utvrdi osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Pe riod koji se uzima u obzir 35. Ustavni sud se poziva na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da pe riod koji se uzima u obzir za žalbu u pogledu dužine trajanja postupka počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj da tum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56. stav 53). 36. U konkretnom slučaju, prethodni postupak je započeo podnošenjem krivične prijave protiv apelanta 14. decembra 1989. godine dok je Tužilaštvo protiv apelanta podnijelo optužnicu 10. februara 1993. godine. Prema tome, pe riod u kojem je pokrenut predmetni postupak ne spada u nadležnost Ustavnog suda s obzirom da je postupak započet prije 14. decembra 1995. godine, tj. prije nego što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. 37. Predmetni postupak do donošenja ove odluke nije završen. Ustavni sud konstatira da je od podnošenja krivične prijave protiv apelanta proteklo 14 godina i 10 mjeseci, od kojih se 8 godina i 10 mjeseci odnose na pe riod koji je Ustavni sud nadležan ratione temporis ispitivati, ali će uzeti u obzir stadij koji je postupak dosegao do 14. decembra 1995. godine, odnosno do ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda. 38. Stadij postupka, u kojem se nalazio apelantov predmet 14. decembra 1995. godine, bio je da je nakon okončane istrage po podignutoj optužnici, od 10. februara 1993. godine, vođen krivični postupak u kojem je šest puta odgađan glavni pretres, te je na pretresu, održanom 10 aprila 1994. godine, doneseno rješenje kojim se pretres odlaže na neodređeno vrijeme. 39. Nakon toga, prema stanju u spisu, Osnovni sud nije preduzeo nikakvu aktivnost u pravcu nastavka postupka do 20. septembra 2001. godine, kad je održan sljedeći pretres. 40. U periodu koji spada u nadležnost Ustavnog suda zakazivano je 18 pretresa, od kojih je održan samo jedan. 41. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, a koje je prihvatio Ustavni sud, ističe se da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Uzima se u obzir posebno složenost predmeta i ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zim mer mann i Steiner protiv Švicarske presuda od 13. jula 1983. godine stav 24). a) Složenost predmeta 42. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode predmeta. 43. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela silovanja. Ustavni sud smatra da su okolnosti da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te da nema potpisanog bilateralnog sporazuma između Slovenije i Bosne i Hercegovine koji bi regulisao kako da se obezbijedi prisustvo oštećene kao svjedoka sudu, tako da je oštećena sudu nedostupna, te da je oštećena tokom postupka očigledno izbjegavala pristup sudu, takve da utiču na složenost postupka, jer po prirodi krivičnog djela silovanja, pri navodno počinjenom djelu, nije bilo očevidaca, zato je zaista neophodno da se oštećena sasluša kao svjedok, kako bi se njen iskaz doveo u vezu sa odbranom okrivljenog, odnosno apelanta, te da bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje. Ustavni sud ističe da se, imajući u vidu okolnost da je oštećena nedostupna sudu a da je njen iskaz od suštinske važnosti, predmetni postupak može smatrati složenim. b) Ponašanje podnosioca apelacije 44. Ustavni sud ističe da saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku. U krivičnim predmetima od optuženog se ne zahtijeva da aktivno sarađuje kako bi ubrzao postupak koji bi mogao dovesti do proglašavanja optuženog krivim (vidi Evropski sud za ljudska prava, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15 jula 1982. godine, serija A, broj 51). Međutim kašnjenja koja optuženi prouzrokuje će oslabiti prigovor koji se podnosi povodom navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971, serija A, broj 13). 45. U skladu s navedenim Ustavni sud će ispitati ponašanje apelanta u predmetnom postupku. Apelant je u periodu koji ispituje Ustavni sud od 18 zakazanih pretresa pristupio na 11. Na sedam pretresa nije pristupio, od čega na tri iz opravdanih razloga (na dva pretresa nije pristupio jer je bila neuredna dostava, jedan put je bio bolestan i njegov branilac je o tome obavijestio sud), dok je na četiri pretresa apelant neopravdano bio odsutan (na dva pretresa nije pristupio iako je bio uredno pozvan, a na dva jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud nego je tek naknadno preko branioca dostavio sudu svoju novu adresu. Dakle, u vezi sa neopravdanim odsustvom sa četiri pretresa apelant je odgovoran za odugovlačenje postupka, što prema praksi Evropskog suda bitno utiče na osnovanost prigovora koji se podnosi povodom navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. 46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovo ponašanje u predmetnom postupku samo po sebi značajno doprinosi odugovlačenju postupka c) Ponašanje suda 47. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem. 48. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u ovom postupku pokazao evidentnu neažurnost, tako da u periodu od 14. decembra 1995. godine (kad je glavni pretres već bio odložen osam mjeseci) pa sve do 20. septembra 2001. godine nije preduzimao nikakve aktivnosti. Ustavni sud se poziva mu ta tis mu tan dis na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć". 49. Ustavni sud skreće pažnju i na relevantne odredbe Zakona o krivičnom postupku, koje propisuju da postupak treba provesti bez odugovlačenja. 50. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je iznio objektivne razloge koji opravdavaju dužinu trajanja predmetnog postupka. To su ratna dejstva na području bivše SFRJ kad je prekinut svaki pravni saobraćaj unutar bivše SFRJ, dok je u optužnici navedena adresa apelanta u Hrvatskoj, a oštećene u Sloveniji. Sud je izdavao naredbe za privođenje uredno pozvanih svjedoka, a u većini slučajeva pripadnici PU Gradiška nisu postupali po naredbi suda. S obzirom da se nije znala tačna adresa oštećene sud je preduzeo mjere i od PU Gradiška tražio tačnu adresu oštećene. Sve su ove okolnosti bez sumnje uticale na dužinu postupka. U konkretnom slučaju predmet je po žalbi apelanta, koju je uvažio Okružni sud, vraćen na ponovni postupak, te je po uputama drugostepenog suda prvostepeni sud dužan oštećenu pozvati i neposredno saslušati. Okolnost da između Bosne i Hercegovine i Slovenije nije potpisan bilateralni sporazum, koji bi eventualno regulisao na koji način obezbijediti prisustvo oštećene kao svjedoka glavnom pretresu, objektivno utiče na prolongiranje okončanja predmetnog postupka, kao i ponašanje apelanta koji čak četiri puta neopravdano nije pristupio na glavni pretres, te je mijenjao adrese, a o tome nije blagovremeno obavještavao sud. 51. Ustavni sud smatra da su, i pored evidentnih propusta Osnovnog suda da bez odlaganja postupa u konkretnom predmetu, dužini postupka svakako doprinijeli i razlozi objektivne prirode: rat na prostoru bivše SFRJ, složenost konkretnog postupka, odsutnost optuženog i nedostupnost oštećene, kao i činjenica da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te nepostojanje bilateralnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Slovenije kojim bi se obezbijedilo prisustvo oštećene kao svjedoka suđenju. Ustavni sud naglašava da takve okolnosti ne otklanjaju odgovornost i obavezu Bosne i Hercegovine da organizuje svoj pravosudni sistem na način koji će omogućiti građanima pravičan postupak u razumnom roku. Cijeneći navedene razloge u vezi sa dužinom konkretnog postupka, Ustavni sud konstatuje da su navedeni razlozi svakako imali odlučujući uticaj na dužinu postupka. 52. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu složenost postupka, kao i ponašanje apelanta, koji je značajno doprinio odugovlačenju postupka, Ustavni sud zaključuje da zahtjev donošenja odluke u razumnom vremenskom roku nije Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 555 povrijeđen, te da nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII. Zaključak 53. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, naročito u pogledu složenosti konkretnog predmeta, ponašanja apelanta i objektivnih okolnosti u kojima je sud ra dio, Ustavni sud zaključuje da evidentni propusti u radu suda nisu bili takve prirode da su mogli lišiti apelanta prava na sudsko odlučivanje u razumnom roku. U pogledu dužine trajanja postupka u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud imao razumne i objektivne razloge zbog kojih se predmetni postupak nije mogao ranije završiti te da je apelant svojim ponašanjem doprinio odugovlačenju predmetnog postupka. 54. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 55. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. DRŽAVNA REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTRIČNU ENERGIJU BiH Na temelju članka 4.8. Zakona o prijenosu, regulatoru i operateru sustava električne energije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03), čl. 7. i 18. Pravilnika o tarifnom postupku ("Službeni glasnik BiH", broj 44/05) i čl. 3. i 7. Odluke o načinu utvrđivanja privremenih tarifa za prijenos električne energije i rad Neovisnog operatera sustava ("Službeni glasnik BiH", broj 44/05), rješavajući po zahtjevu "Elektroprijenosa Bosne i Hercegovine" a.d. Banja Luka, broj: 9/05-EP BiH/05 od 21. listopada 2005. godine, Državna regulatorna komisija za električnu energiju, na sjednici 31. siječnja 2006. godine, donijela je ODLUKU 1 1.Kompaniji za prijenos električne energije u BiH ("Elektroprijenos Bosne i Hercegovine" a.d. Banja Luka) za 2006. godinu određuje se potrebni prihod na godišnjoj razini u iznosu od 123.610.120 KM i utvrđuje počet na privremena tarifa za usluge prijenosa električne energije u iznosu od 1,087 pf/kWh. 2.Kompanija za prijenos električne energije u BiH primjenjuje ovom odlukom utvrđenu tarifu od dana upisa u Registar pravnih osoba Bosne i Hercegovine. U razdoblju do usvajanja konačnih tarifa za krajnje kupce koje donose Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (FERK) i Regulatorna komisija za električnu energiju Republike Srpske (RSERK), Državna komisija će sa FERK-om i RSERK-om harmonizirati pristup u priznavanju troškova koji najznačajnije utječu na formiranje ukupnog potrebnog prihoda reguliranih kompanija. Nakon toga Državna komisija će, ukoliko ocijeni opravdanim, izvršiti korekciju i donijeti konačnu odluku o tarifi za usluge prijenosa električne energije u 2006. godini. 3.Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine i Regulatorna komisija za električnu energiju Republike Srpske, te mjerodavno tijelo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koriste tarifu iz prethodne točke prilikom određivanja tarifa za krajnje kupce, prema strukturi tarifnih elemenata, tarifnih stavova i kategorijama potrošnje. 4.Ova Odluka stu pa na snagu danom donošenja i bit će objavljena u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Odluka sa obrazloženjem dostavit će se podnositelju zahtjeva i umješačima u tarifnom postupku i objaviti na njeb stranici DERK-a u roku od 15 dana od dana donošenja. Broj 04-28-248-29/05 31. siječnja 2006. godine Tuzla Predsjedatelj Komisije Željko Topić, v. r. Na osnovu člana 4.8. Zakona o prenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini("Službeni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03), čl. 7. i 18.Pravilnika o tarifnom postupku ("Službeni glasnik BiH",broj 44/05) i čl. 3. i 7. Odluke o načinu utvrđivawa privremenih tarifa za prenos električne energije i rad Nezavisnogoperatora sistema ("Službeni glasnik BiH", broj 44/05),rješavajući po zahtjevu "Elektroprenosa Bosne iHercegovine" a.d. Bawa Luka, broj: 9/05-EP BiH/05 od 21.oktobra 2005. godine, Državna regulatorna komisija zaelektričnu energiju, na sjednici održanoj 31. januara 2006.godine, donijela je ODLUKU 2 1.Kompaniji za prenos električne energije u BiH ("Elektroprenos Bosne i Hercegovine" a.d. Bawa Luka) za 2006. godinu određuje se potrebni prihod na godišnjem nivou u iznosu od 123.610.120 KM i utvrđuje počet na privremena tarifa za usluge prenosa električne energije u iznosu od 1,087 pf/kWh. 2.Kompanija za prenos električne energije u BiH primjenjuje ovom odlukom utvrđenu tarifu od dana upisa u Registar pravnih lica Bosne i Hercegovine. U periodu do usvajawa konačnih tarifa za krajnje kupce koje donose Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (FERK) i Regulatorna komisija za električnu energiju Republike Srpske (RSERK), Državna komisija će sa FERK-om i RSERK-om harmonizovati pristup u priznavanju troškova koji najznačajnije utiču na formiranje ukupnog potrebnog prihoda regulisanih kompanija. Nakon toga Državna komisija će, ukoliko ocijeni opravdanim, izvršiti korekciju i donijeti konačnu odluku o tarifi za usluge prenosa električne energije u 2006. godini. 3.Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine i Regulatorna komisija za električnu energiju Republike Srpske, te nadležno tijelo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koriste tarifu iz prethodne tačke prilikom određivawa tarifa za krajnje kupce, prema strukturi tarifnih elemenata, tarifnih stavova i kategorijama potrošnje. 4.Ova odluka stu pa na snagu danom donošewa i biće objavljena u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Odluka sa obrazloženjem dostaviće se podnosiocu zahtjeva i umješačima u tarifnom postupku i objaviti na njeb stranici DERK-a u roku od 15 dana od dana donošewa. Broj 04-28-248-29/05 31. januara 2006. godine Tuzla Predsjedavajući Komisije Žeqko Topić, s. r. Na osnovu člana 4.8. Zakona o prijenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 7/02 i 13/03), čl. 7. i 18. Pravilnika o tarifnom postupku ("Službeni glasnik BiH", broj 44/05) i čl. 3. i 7. Odluke o načinu utvrđivanja privremenih tarifa za prijenos električne energije i rad Nezavisnog operatera sistema ("Službeni glasnik BiH", broj 44/05), rješavajući po zahtjevu "Elektroprijenosa Bosne i Hercegovine" a.d. Banja Luka, broj: 9/05-EP BiH/05 od 21. oktobra 2005. godine, Državna regulatorna komisija za električnu energiju, na sjednici održanoj 31. januara 2006. godine, donijela je 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 7/06. 2 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 7/06. ODLUKU 1 1.Kompaniji za prijenos električne energije u BiH ("Elektro pri - jenos Bosne i Hercegovine" a.d. Banja Luka) za 2006. godinu određuje se potrebni prihod na godišnjem nivou u iznosu od 123.610.120 KM i utvrđuje počet na privremena tarifa za usluge prijenosa električne energije u iznosu od 1,087 pf/kWh. 2.Kompanija za prijenos električne energije u BiH primjenjuje ovom odlukom utvrđenu tarifu od dana upisa u Registar pravnih lica Bosne i Hercegovine. U periodu do usvajanja konačnih tarifa za krajnje kupce koje donose Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (FERK) i Regulatorna komisija za električnu energiju Republike Srpske (RSERK), Državna komisija će sa FERK-om i RSERK-om harmonizirati pristup u priznavanju troškova koji najznačajnije utiču na formiranje ukupnog potrebnog prihoda reguliranih kompanija. Nakon toga Državna komisija će, ukoliko ocijeni opravdanim, izvršiti korekciju i donijeti konačnu odluku o tarifi za usluge prijenosa električne energije u 2006. godini. 3.Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine i Regulatorna komisija za električnu energiju Republike Srpske, te nadležno tijelo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koriste tarifu iz prethodne tačke prilikom određivanja tarifa za krajnje kupce, prema strukturi tarifnih elemenata, tarifnih stavova i kategorijama potrošnje. 4.Ova Odluka stu pa na snagu danom donošenja i bit će objavljena u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Odluka sa obrazloženjem dostavit će se podnosiocu zahtjeva i umješačima u tarifnom postupku i objaviti na njeb stranici DERK-a u roku od 15 dana od dana donošenja. Broj 04-28-248-29/05 31. januara 2006. godine Tuzla Predsjedavajući Komisije Željko Topić, s. r. KANTON SARAJEVO VLADA KANTONA Na osnovu članova 22. i 24. stav 3. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 24/03 - Prečišćeni tekst), člana 26. Zakona o ustanovama ("Službeni list R BiH", broj 6/92, 8/93 i 13/94), člana 92. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 17/99, 14/00, 15/01, 13/02, 12/03, 15/03, 13/04, 31/04 i 22/05), Vlada Kantona Sarajevo donijela je, na 129. sjednici održanoj 5. oktobra 2005. godine, RJEŠENJE O RAZRJEŠENJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA UPRAVNOG ODBORA JAVNE USTANOVE PEDAGOŠKA AKADEMIJA U SARAJEVU I Razrješavaju se prije vremena dužnosti predsjednika i članova Upravnog odbora Javne ustanove Pedagoška akademija u Sarajevu, zbog neprovođenja Odluke Skupštine Kantona Sarajevo o ustupanju na privremeno korištenje dijela zgrade u ul. Obala br. 11 Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 9/04), i to: 1.AHMED MAŠIĆ - predsjednik 2.SMAJO HALILOVIĆ - član 3.ALMEDINA ČENGIĆ - član 4.UZEIR BAVČIĆ - član II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novine Kantona Sarajevo". Broj 02-05-27526-16.1/05 5. oktobra/listopada 2005. godine Sarajevo Premijer mr. Denis Zvizdić, s. r. Na osnovu članova 22. i 24. stav 3. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 24/03 - Prečišćeni tekst), člana 25. stav 3. Zakona o ustanovama ("Službeni list R BiH", broj 6/92, 8/93 i 13/94), člana 92. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 17/99, 14/00, 15/01, 13/02, 12/03, 15/03, 13/04, 31/04 i 22/05), čl. 1. i 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), Vlada Kantona Sarajevo donijela je, na 140. sjednici održanoj 29. decembra 2005. godine, RJEŠENJE O RAZRJEŠENJU PREDSJEDNIKA UPRAVNOG ODBORA JAVNE USTANOVE ARHITEKTONSKI FAKULTET U SARAJEVU I Razrješava se SEAD DIZDAREVIĆ dužnosti predsjednika Upravnog odbora Javne ustanove Arhitektonski fakultet u Sarajevu, na lični zahtjev. II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-33200-9.36/05 29. decembra/prosinca 2005. godine Sarajevo Premijer mr. Denis Zvizdić, s. r. JAVNA ZDRAVSTVENA USTANOVA DOM ZDRAVLJA GRAČANICA Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim imenovanjima Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/03), člana 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97) i člana 44. Statuta JZU Dom zdravlja Gračanica, Upravni odbor 2. februara 2006. godine donosi ODLUKU O KONAČNOM IMENOVANJU DIREKTORA Član 1. ZIJAD dr. TERZIĆ, specijalista urgentne med i cine, imenuje se na dužnost direktora Javne zdravstvene ustanove Dom zdravlja Gračanica na pe riod od četiri godine, počev od 7. februara 2006. godine. Član 2. Ova Odluka stu pa na snagu danom donošenja. Odluka će biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 02-37-94/06 2. februara/veljače 2006. godine Gračanica Predsjednik Upravnog odbora prim. dr. Muamer Mujčinagić, s. r. JAVNA ZDRAVSTVENA USTANOVA OPĆA BOLNICA "DR. MUSTAFA BEGANOVIĆ" GRAČANICA Na osnovu člana 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97) i člana 35. Statuta Javne zdravstvene ustanove Opća bolnica "Dr. Mustafa Beganović" Gračanica i člana 6. Poslovnika o radu, Upravni odbor Javne zdravstvene ustanove Opća bolnica u Gračanici, na sjednici održanoj 6. februara 2006. godine, donio je Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 557 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 7/06. ODLUKU O KONAČNOM IMENOVANJU DIREKTORA JZU OPĆA BOLNICA "DR. MUSTAFA BEGANOVIĆ" GRAČANICA I. Dr. EDVIN MULALIĆ, spec. hirurg imenuje se na dužnost direktora JZU Opća bolnica "Dr. Mustafa Beganović" Gračanica, na pe riod od četiri godine, počev od 15. 2. 2006. godine. II. Ova Odluka stu pa na snagu danom donošenja. III. Odluka će biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj UO 03-7-4/06 6. februara/veljače 2006. godine Gračanica Predsjednik Upravnog odbora Mirsada Mujić, s. r. J.P. "KOMUNALNO" D.O.O. BREZA Na osnovu člana 8. stav g. Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), Nadzorni odbor Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza, na sjednici održanoj 25. januara 2006. godine, donio je ODLUKU O IMENOVANJU DIREKTORA PREDUZEĆA Član 1. Za direktora Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza, imenuje se HARIS (JUSUFA) SRNA iz Sarajeva, na pe riod od /4/ četiri godine. Član 2. Nadzorni odbor će sa direktorom zaključiti ugovor o radu kojim će se regulisati prava i obaveze kao i rok važenja. Član 3. Odluka stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 73-25.01-06-03/06 25. januara/siječnja 2006. godine Breza Predsjednik Sabit Frljak, s. r. Na osnovu člana 8. stav g. Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), Nadzorni odbor Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza, na sjednici održanoj 25. januara 2006. godine, donio je ODLUKU Član 1. Stavlja se van snage Odluka o imenovanju direktora JP "Komunalno" d.o.o. Breza IBRAHIMA (Alije) SALČINO- VIĆA, broj 01-04-01-01, objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH" od 7. 1. 2006. godine iz razloga neprihvatanja pozicije. Broj 73-25.01-06-03-1/06 25. januara/siječnja 2006. godine Breza Predsjednik Sabit Frljak, s. r. KAZALO VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU 45Odluka o produženju mandata prvog predsjedatelja Upravnog odbora sustava za neizravno oporezivanje (hrvatski jezik) 509 Odluka o produženju mandata prvog predsjedavajućeg Upravnog odbora sistema za indirektno oporezivanje (srpski jezik) 510 Odluka o produženju mandata prvog predsjedavajućeg Upravnog odbora sistema za indirektno oporezivanje (bosanski jezik) 511 PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 46Odluka o davanju prethodne suglasnosti na Odluku o privremenom imenovanju generalnog revizora i zamjenika generalnog revizora (hrvatski jezik)512 Odluka o davanju prethodne saglasnosti na Odluku o privremenom imenovanju generalnog revizora i zamjenika generalnog revizora (srpski jezik)512 Odluka o davanju prethodne saglasnosti na Odluku o privremenom imenovanju generalnog revizora i zamjenika generalnog revizora (bosanski jezik)512 DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 47Odluka o izmjenama Odluke o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i članova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 512 Odluka o izmjenama Odluke o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i članova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 513 Odluka o izmjenama Odluke o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i članova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 513 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 48Odluka o utvrđivanju koeficijenta za usklađivanje visine mjesečnih novčanih primanja korisnika braniteljsko- invalidske zaštite za mjesec siječanj 2006. godine (hrvatski jezik) 514 Odluka o utvrđivanju koeficijenta za usklađivanje visine mjesečnih novčanih primanja korisnika boračko- invalidske zaštite za mjesec januar 2006. godine514 49Odluka o posebnim pravima nositelja "Partizanske spomenice 1941" i članova njihovih obitelji (hrvatski jezik) 514 Odluka o posebnim pravima nosilaca "Partizanske spomenice 1941" i članova wihovih porodica (srpski jezik) 515 Odluka o posebnim pravima nosilaca "Partizanske spomenice 1941" i članova njihovih porodica (bosanski jezik) 516 50Rješenje o imenovanju članova Radne grupe za izradu analize o vanjskotrgovinskoj razmjeni Bosne i Hercegovine sa svijetom 516 51Rješenje o imenovanju članova radnih grupa ispred Vlade Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Evropske unije 516 52Rješenje o imenovanju predstavnika Federacije Bosne i Hercegovine u Upravnom odboru Izvozno-kreditne agencije Bosne i Hercegovine 517 53Rješenje o razrješenju predsjednika i članova Upravnog vijeća Zavoda za kontrolu lijekova Federacije Bosne i Hercegovine 517 54Rješenje o razrješenju predsjednika i članova Upravnog vijeća Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine 517 55Rješenje o razrješenju predsjednika i članova Upravnog vijeća Zavoda za transfuzijsku medicinu Federacije Bosne i Hercegovine 518 56Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog vijeća Zavoda za kontrolu lijekova Federacije Bosne i Hercegovine 518 57Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog vijeća Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine 518 58Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog vijeća Zavoda za transfuzijsku medicinu Federacije Bosne i Hercegovine 518 FEDERALNO MINISTARSTVO OBRAZOVANJA I NAUKE 59Rješenje o imenovanju Nadzornog tijela za praćenje namjenskog utroška sredstava tekućih transfera utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu 519 FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA 60Rješenje broj 01-37-870/06 (hrvatski jezik)519 Rješenje broj 01-37-870/06 (srpski jezik) 519 Rješenje broj 01-37-870/06 (bosanski jezik)520 FEDERALNO MINISTARSTVO PROMETA I KOMUNIKACIJA 61Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje postupka javne nabavke roba, opreme i usluga 520 62Rješenje o imenovanju Komisije za stručnu kontrolu izvršenja ugovora zaključenih sa Željeznicama FBiH u 2005. godini 520 FEDERALNO MINISTARSTVO RASELJENIH OSOBA I IZBJEGLICA 63Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke520 64Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke521 65Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke521 66Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke522 67Rješenje o imenovanju Komisije za ispitivanje navoda o neizvršenju ili neodgovarajućem izvršavanju u provedbi projekata pomoći 522 AGENCIJA ZA NADZOR OSIGURANJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Rješenje o oduzimanju odobrenja za rad 523 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj U 14/05 (hrvatski jezik) 523 Odluka broj U 14/05 (srpski jezik) 530 Odluka broj U 14/05 (bosanski jezik) 538 Odluka broj AP 770/04 (hrvatski jezik) 545 Odluka broj AP 770/04 (srpski jezik) 549 Odluka broj AP 770/04 (bosanski jezik) 552 DRŽAVNA REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTRIČNU ENERGIJU BiH Odluka broj 04-28-248-29/05 (hrvatski jezik)556 Odluka broj 04-28-248-29/05 (srpski jezik) 556 Odluka broj 04-28-248-29/05 (bosanski jezik)556 KANTON SARAJEVO VLADA KANTONA Rješenje o razrješenju predsjednika i članova Upravnog odbora Javne ustanove Pedagoška akademija u Sarajevu557 Rješenje o razrješenju predsjednika Upravnog odbora Javne ustanove Arhitektonski fakultet u Sarajevu557 JAVNA ZDRAVSTVENA USTANOVA DOM ZDRAVLJA GRAČANICA Odluka o konačnom imenovanju direktora 557 JAVNA ZDRAVSTVENA USTANOVA OPĆA BOLNICA "DR. MUSTAFA BEGANOVIĆ" GRAČANICA Odluka o konačnom imenovanju direktora JZU Opća bolnica "dr. Mustafa Beganović" Gračanica 557 J.P. "KOMUNALNO" D.O.O. BREZA Odluka o imenovanju direktora preduzeća 558 Odluka o stavljanju van snage Odluke o imenovanju direktora JP "Komunalno" d.o.o. Breza, broj 01-04-01-01, objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH" od 7. 1. 2006. godine 558 Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 559 Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 561 CIJENA 110,00 KM + PDV Sijeda, 15.2.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 – Stranica 563 - www.sluzbenilist.ba - www.sluzbenenovine.ba - www.zakoni.ba - www.propisi.ba - www.glasila.ba - www.sllist.ba Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - v.d. direktor i odgovorni urednik Nino Hasanović - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, fax: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, fax: 554-110 - Pravna služba 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT ZAGREBAČKA BANKA BH 338 32 0 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: "OKO" Sarajevo - Za štampariju v.d. direktor Zulfikar Jašarević - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH" su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Izdanje na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Pretplata za I polugodište 2006. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za I polugodište 2006. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.propisi.ba - godišnja pretplata 200,00 KM po korisniku CD-ovi SLUŽBENIH GLASILA ZA 2005. GODINU CIJENA 20,00 KM (sa PDV-om)