Aktio

Naputak o postupku licenciranja revizora i

926 Na temelju članka 14. stavak 5. Zakona o računovodstvu i reviziji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/05), federalni ministar financija- federalni ministar finansija, donosi NAPUTAK O POSTUPKU LICENCIRANJA REVIZORA I REVIZIJSKIH DRUŠTAVA I - OPĆA ODREDBA 1.Ovim Naputkom uređuje se način i uvjeti za izdavanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za rad (licence) (u daljnjem tekstu: licenca) revizoru i revizijskom društvu, sukladno Zakonu o računovodstvu i reviziji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/05) (u daljnjem tekstu: Zakon) i vođenje registra revizora i revizijskih društava. II - IZDAVANJE LICENCE 2.Licencu izdaje Federalno ministarstvo financija-Federalno ministarstvo finansija (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) na zahtjev revizora, odnosno revizijskog društva. a) Prvo izdavanje licence 3.Prvo izdavanje licence iz točke 2. ovog Naputka vrši se na zahtjev za izdavanje koji sadrži podatke i dokumente iz točke 7. ovog Naputka. b) Izdavanje licence na temelju posjedovanja strane licence 4.Izdavanje licence na temelju posjedovanja strane licence ili certifikata, vrši Federalno ministarstvo, nakon prethodno izvršenog postupka nostrificiranja strane licence, odnosno certifikata, sukladno članku 10. Zakona, a na zahtjev i po uplati naknade za administrativne troškove izdavanja nove licence. III - OBNAVLJANJE LICENCE 5.Revizor i revizijsko društvo čija je Licenca izdana prije stupanja na snagu Zakona, dužni su obnoviti, odnosno izvršiti zamjenu važeće, za novu licencu. 6.Zahtjev za izdavanje i obnovu licence iz toč. 4. i 5. ovog Naputka podnosi se Federalnom ministarstvu koje izdaje novu licencu. 7.Uz zahtjev iz toč. 2.,3. i 6. ovog Naputka prilažu se slijedeći podaci i dokumenti: –ime i prezime, odnosno naziv tvrtke koja podnosi zahtjev; –adresu prebivališta revizora, odnosno sjedišta tvrtke revizijskog društva; –pravni temelj licenciranja (certifikat), odnosno upisa u registar revizora i revizijskog društva kod Federalnog ministarstva; –naziv tijela koje je podnositelju zahtjeva izdalo certifikat, odnosno licencu kao i da tum izdavanja certifikata, odnosno licence; –certifikat o odgovarajućem zvanju zemlje u kojoj je certifikat izdan; –licenca izdana u određenoj stranoj zemlji; –certifikat o odgovarajućem zvanju izdan prije stupanja na snagu Zakona; –licenca izdana prije stupanja na snagu Zakona; –dokaz o uplati iznosa za naknadu administrativnih troškova sukladno članku 5. stavak 1. Zakona; –osobna fotografija. 8.Naknada iz toč. 3., 4., 7. i 8. uplaćuje se na depozitni račun Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine broj 154-001-11006614-92 otvoren kod UPI banke d.d. Sarajevo. Uplata će se privremeno vršiti na vrstu prihoda 722591, sukladno Pravilniku o načinu uplate javnih prihoda proračuna i van proračunskih fondova na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/05, 36/05 i 62/05). 9.Zahtjev iz toč. 3., 4. i 6. ovog Naputka izdaje se na posebnom obrascu koji se nalazi u prilogu ovog Naputka i njegov je sastavni dio. IV - ODUZIMANJE LICENCE 10.Oduzimanje licence, trajno ili privremeno (suspenzija) vrši Federalno ministarstvo temeljem odluke koju donosi ovlašteni or gan kojom je utvrđeno da se revizoru, odnosno revizijskom društvu oduzima licenca i da više ne mogu obavljati revizijsku djelatnost. 11.Nakon oduzimanja licence na način propisan točkom 10. ovog Naputka Federalno ministarstvo će izvršiti brisanje licence iz Registra iz točke 14. ovog Naputka. 12.Licenca iz toč. 3. 4. i 6. ovog Naputka je javna isprava posebnog oblika i izgleda koja uz mem o ran dum Federalnog ministarstva sadrži i slijedeće podatke: a) za revizijsko društvo: –pravni temelj za izdavanje licence; –naziv organa koji izdaje licencu; –naziv i sjedište revizijskog društva; –broj certifikata i da tum njegovog izdavanja; –svrha izdavanja licence; –potpis rukovoditelja organa i otisak pečata organa koji izdaje licencu. b) za revizora: –pravni temelj za izdavanje licence; –naziv organa koji izdaje licencu; –ime i prezime revizora na čije ime se izdaje licenca; –svrha izdavanja licence; –broj certifikata i da tum njegovog izdavanja; –potpis rukovoditelja organa i otisak pečata organa koji izdaje licencu. 13.Licenca se izdaje na posebnom obrascu i sastavni je dio ovog Naputka. V - REGISTAR 14.Federalno ministarstvo vodi registar (evidenciju) revizora i revizijskih društava. Registar ima sta tus javne isprave. U Registru se obvezno evidentiraju sve licence za vršenje revizije izdane sukladno toč. 3., 4. i 6. ovog Naputka. a) Registar obvezno sadrži: –ime i prezime revizora; –naziv i sjedište revizijskog društva; –identifikacijski porezni broj revizijskog društva; –naziv ovlaštenog organa koje je revizoru izdalo certifikat; –da tum izdavanja licence; –broj certifikata i da tum njegovog izdavanja; –da tum upisa u registar revizora; –da tum nostrificiranja certifikata ili licence i naziv organa kod kojeg je nostrificiranje izvršeno; –da tum i broj upisa u registar revizijskih društava; –da tum podnošenja zahtjeva; –da tum i broj odluke ovlaštenog organa kojom se privremeno ili trajno oduzima licenca; –napomenu da je izmirena obvez a uplate administrativnih troškova; –napomena da se radi o prvom ili obnovljenom izdavanju, odnosno oduzimanju Licence; 15.Komisija za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine je dužna da Federalnom ministarstvu dostavlja šestomjesečni ažurirani popis izdanih certifikata. 16.Ovaj Naputak stu pa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 03-02-5320/05 prosinca 2005.godine Sarajevo Ministar Dragan Vrankić, v. r. Na osnovu člana 14. stav 5. Zakona o računovodstvu i reviziji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/05), federalni ministar finansija-federalni ministar financija, donosi UPUTSTVO O POSTUPKU LICENCIRANJA REVIZORA I REVIZORSKIH DRUŠTAVA Član 1. 1.Ovim Uputstvom uređuje se način i uslovi za izdavanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za rad (licence) (u daljnjem tekstu: licenca) revizoru i revizorskom društvu, u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/05) (u daljnjem tekstu: Zakon) i vođenje registra revizora i revizijskih društava. II - IZDAVANJE LICENCE 2.Licencu izdaje Federalno ministarstvo finansija-Federalno ministarstvo financija (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) na zahtjev revizora, odnosno revizorskog društva. a) Prvo izdavanje licence 3.Prvo izdavanje licence iz tačke 2. ovog Uputstva vrši se na zahtjev za izdavanje koji sadrži podatke i dokumente iz tačke 7. ovog Uputstva. b) Izdavanje licence na osnovu posjedovanja strane licence 4.Izdavanje licence na osnovu posjedovanja strane licence ili certifikata, vrši Federalno ministarstvo, nakon prethodno izvršenog postupka nostrifikacije strane licence odnosno certifikata u skladu sa članom 10. Zakona, a na zahtjev i po uplati naknade za administrativne troškove izdavanja nove licence. III - OBNAVLJANJE LICENCE 5.Revizor i revizorsko društvo čija je licenca izdata prije stupanja na snagu Zakona, dužni su obnoviti, odnosno izvršiti zamjenu važeće, za novu licencu. 6.Zahtjev za izdavanje i obnovu licence iz tač. 4. i 5. ovog Uputstva podnosi se Federalnom ministarstvu koje izdaje novu licencu. 7.Uz zahtjev iz tač. 2.,3. i 6. ovog Uputstva prilažu se slijedeći podaci i dokumenti: ime i prezime, odnosno naziv firme koja podnosi zahtjev; –adresu prebivališta revizora, odnosno sjedišta firme revizorskog društva; –pravni osnov licenciranja (certifikat), odnosno upisa u registar revizora i revizorskog društva kod Federalnog ministarstva; –naziv tijela koje je podnosiocu zahtjeva izdalo certifikat, odnosno licencu kao i da tum izdavanja certifikata, odnosno licence; –lična slika. –certifikat o odgovarajućem zvanju zemlje u kojoj je certifikat izdat; –licenca izdata u određenoj stranoj zemlji; –certifikat o odgovarajućem zvanju izdat prije stupanja na snagu Zakona; –licenca izdata prije stupanja na snagu Zakona; –dokaz o uplati iznosa za naknadu administrativnih troškova u skladu sa članom 5. stav 1. Zakona; –lična fotografija. 8.Naknada iz tač. 3., 4., 7. i 8. uplaćuje se na depozitni račun Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine broj 154-001-11006614-92 otvoren kod UPI banke d.d. Sarajevo. Uplata će se privremeno vršiti na vrstu prihoda 722591, u skladu sa Pravilnikom o načinu uplate javnih prihoda budžeta i van budžetskih fondova na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/05, 36/05 i 62/05). 9.Zahtjev iz tač. 3., 4. i 6. ovog Uputstva izdaje se na posebnom obrascu koji se nalazi u prilogu ovog Uputstva i njegov je sastavni dio. IV - ODUZIMANJE LICENCE 10.Oduzimanje licence, trajno ili privremeno (suspenzija) vrši Federalno ministarstvo na osnovu odluke koju donosi ovlašteni or gan kojom je utvrđeno da se revizoru, odnosno revizorskom društvu oduzima licenca i da više ne mogu obavljati revizorsku djelatnost. 11.Nakon oduzimanja licence na način propisan tačkom 10. ovog Uputstva Federalno ministarstvo će izvršiti brisanje licence iz Registra iz tačke 14. ovog Uputstva. 12.Licenca iz tač. 3. 4. i 6. ovog Uputstva je javna isprava posebnog oblika i izgleda koja uz mem o ran dum Federalnog ministarstva sadrži i slijedeće podatke: a) za revizorsko društvo: –pravni osnov za izdavanje licence; –naziv organa koji izdaje licencu; –naziv i sjedište revizorskog društva; –broj certifikata i da tum njegovog izdavanja; –svrha izdavanja licence; –potpis rukovodioca organa i otisak pečata organa koji izdaje licencu. b) za revizora: –pravni osnov za izdavanje licence; –naziv organa koji izdaje licencu; –ime i prezime revizora na čije ime se izdaje licenca; –svrha izdavanja licence; –broj certifikata i da tum njegovog izdavanja; –potpis rukovodioca organa i otisak pečata organa koji izdaje licencu. 13.Licenca se izdaje na posebnom obrascu i sastavni je dio ovog Uputstva. V - REGISTAR 14.Federalno ministarstvo vodi registar (evidenciju) revizora i revizorskih društava. Registar ima sta tus javne isprave. U Registru se obavezno evidentiraju sve licence za vršenje revizije izdate u skladu sa tač. 3., 4. i 6. ovog Uputstva. a) Registar obavezno sadrži: –ime i prezime revizora; –naziv i sjedište revizijskog društva; –identifikacijski porezni broj revizzorskog društva; –naziv ovlaštenog organa koje je revizoru izdalo certifikat; –da tum izdavanja licence; –broj certifikata i da tum njegovog izdavanja; –da tum upisa u registar revizora; –da tum nostrifikacije certifikata ili licence i naziv organa kod kojeg je nostrifikacija izvršena; –da tum i broj upisa u registar revizorskih društava; –da tum podnošenja zahtjeva; –da tum i broj odluke ovlaštenog tijela kojom se privremeno ili trajno oduzima licenca; –napomenu da je izmirena obaveza uplate administrativnih troškova; –napomena da se radi o prvom ili obnovljenom izdavanju, odnosno oduzimanju Licence. 15.Komisija za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine je dužna da Federalnom ministarstvu dostavlja šestomjesečni ažurirani popis izdatih certifikata. 16.Ovo Uputstvo stu pa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 03-02-5320/05 decembra 2005.godine Sarajevo Ministar Dragan Vrankić, s. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 129/04, rješavajući apelacije Munibe Hadža i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tu dor Pantiru, dopredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica Da vid Feldman, prof., sudac Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac Con stance Grenje, prof. dr., sutkinja na sjednici, održanoj 27. svibnja 2005. godine, donio ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Usvajaju se sljedeće apelacije, podnesene zbog nestanka osoba za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine: AP 129/04 Muniba Hadža; AP 166/04 Fatima Ramić; AP 167/04 Ramiza Mujčić; AP 168/04 Edin Divović; AP 169/04 Magbula Divović; AP 170/04 Đula Begić; AP 171/04 Hasnija Hodžić; AP 172/04 Munira Mehmedović; AP 173/04 Damir Alić; AP 174/04 Hajrija Mehmedović; AP 175/04 Bahrija Mehmedović; AP 176/04 Nezira Alić; AP 177/04 Tifa Hodžić; AP 178/04 Mulija Sejfić; AP 181/04 Džemajil Jusić; AP 182/04 Raska Sejfić; AP 183/04 Samir Suljić; AP 184/04 Tima Mustafić; AP 185/04 Razija Duraković; AP 186/04 Ševala Smajlović; AP 187/04 Redžija Suljić; AP 188/04 Jasminka Alić; AP 189/04 Hasiba Ademović; AP 190/04 Fatima Orić; AP 191/04 Esma Halilović; AP 192/04 Fikreta Mehmedović; AP 193/04 Mevla Alić; AP 194/04 Mirzeta Nuhanović; AP 195/04 Aljo Krdžić; AP 196/04 Ramiza Mehanović; AP 197/04 Admira Jahić; AP 198/04 Sadeta Salihović; AP 199/04 Meho Mujkić; AP 200/04 Alma Ljeljić; AP 201/04 Hatidža Jahić; AP 202/04 Munira Mehmedović; AP 203/04 Šuhra Mehanović; AP 204/04 Alaga Mehanović; AP 205/04 Ehlimana Ibrić; AP 206/04 Ćamka Bajraktarević; AP 208/04 Timka Duraković; AP 209/04 Ajša Muhić; AP 228/04 Udruga obitelji nestalih osoba i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: Radoslav Vujović, Radojka Golijanin, Radmila Gloginja, Milena Jovanović, Jovanka Bošković, Dragan Pešić, Milena Sarić, Drago Todorović i Ranko Kovačević; AP 229/04 Vojka Vasiljević; Udruga obitelji nestalih osoba i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - apelacije podnesene u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: (AP 230/04 Dragica Tambur, AP 232/04 Zora Cvijović, AP 233/04 Milojka Trifković, AP 234/04 Gojko Pržulj, AP 235/04 Nada Starčević, AP 236/04 Slavojka Radović, AP 237/04 Zora Miladinović, AP 239/04 Željka Košarac, AP 240/04 Draginja Koprivica, AP 241/04 Radmila Macan, AP 242/04 Petra Muharemović i AP 243/04 Milomir Savić); Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Bijeljina - apelacije podnesene u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: (AP 261/04 Žarko Kovač, AP 262/04 Zoran Kovač, AP 263/04 Goran Kovač, AP 265/04 Rajko Kovač, AP 266/04 Jelka Stevanović, AP 267/04 Nevenka Simić, AP 268/04 Jordanka Krstanović, AP 269/04 Slavojka Stevanović, AP 270/04 Ljubica Đurić, AP 271/04 Arsen Đukić, AP 272/04 Dobrinka Trifković, AP 273/04 Mirjana Mikić i AP 274/04 Spomenka Kovač); AP 425/04 Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Bijeljina - u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Željko Milanović, Ljiljana Majstorović i Stevo Radić; AP 570/04 Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: Slavica Knežević, Ljubo Njegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž; Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - apelacije podnesene u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: (AP 571/04 Zoran Todorović, AP 572/04 Milenko Aulić, AP 573/04 Ljubica Janjić, AP 574/04 Džemila Marinković, AP 575/04 Marija Hladun, AP 576/04 Milena Sandić, AP 577/04 Anđa Moravac, AP 578/04 Nevenka Dević, AP 579/04 Ana Bukalo, AP 580/04 Živana Mitrović, AP 581/04 Vlado Dostanić, AP 582/04 Miloje Malić, AP 583/04 Grozda Topić, AP 584/04 Dragosava Zarić, AP 585/04 Stana Marčeta, AP 586/04 Vinka Milanović, AP 587/04 Ana Gregus, AP 588/04 Mi lan Soprenić, AP 589/04 Ivan Stefanišin, AP 590/04 Persa Vučenović, AP 591/04 Jure Mačinković, AP 592/04 Milanka Vasić, AP 593/04 Nedeljka Vukomanović AP 594/04 Živko Kalabić i AP 595/04 Vinka Živković); AP 931/04 Jasminka Baštinac; AP 957/04 Nasiha Kerenović; AP 958/04 Sabina Bijedić; AP 171/05 M.Č.; AP 709/05 Mira Piljić; AP 956/05 Miljana Govedarica; AP 958/05 Milovan Gavrilović; AP 959/05 Snežana Gavrilović; AP 960/05 Rada Jovović; AP 1041/05 M.S.; AP 1044/05 M. D. i AP 1045/05 Zorka Mičević. Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku, iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i prava na privatan i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da preko svojih povjerenstava mjerodavnih za traženje nestalih osoba žurno i bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijama ove odluke, apelantima dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članovima njihovih obitelji nestalih tijekom rata na području Bosne i Hercegovine. Nalaže se stranama iz članka 15. stavak 3. Zakona o nestalim licima ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) da odmah i bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana, osiguraju operativno funkcioniranje institucija osnovanih sukladno Zakonu o nestalim osobama, tj. Instituta za nestale osobe, Fonda za pomoć obiteljima nestalih osoba u Bosni i Hercegovini i Središnje evidencije nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine se, u smislu članka 64. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dostavlja na implementaciju Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da, u roku od šest mjeseci od dostave ove odluke, izvijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama, sukladno članku 75. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. Tijekom 2004. i 2005. godine, zbog nestanka osoba za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su podnijeli: Muniba Hadža; Fatima Ramić; Ramiza Mujčić; Edin Divović; Magbula Divović; Đula Begić; Hasnija Hodžić; Munira Mehmedović; Damir Alić, Hajrija Mehmedović; Bahrija Mehmedović; Nezira Alić; Tifa Hodžić; Mulija Sejfić; Džemajil Jusić; Raska Sejfić; Samir Suljić; Tima Mustafić; Razija Duraković; Ševala Smajlović; Redžija Suljić; Jasminka Alić; Hasiba Ademović; Fatima Orić; Esma Halilović; Fikreta Mehmedović; Mevla Alić; Mirzeta Nuhanović; Aljo Krdžić, Ramiza Mehanović; Admira Jahić, Sadeta Salihović; Meho Mujkić; Alma Ljeljić; Hatidža Jahić; Munira Mehmedović; Šuhra Mehanović; Alaga Mehanović; Ehlimana Ibrić, Ćamka Bajraktarević; Timka Duraković; Ajša Muhić; Udruga obitelji nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: (Radoslav Vujović, Radojka Golijanin, Radmila Gloginja, Milena Jovanović, Jovanka Bošković, Dragan Pešić, Milena Sarić, Drago Todorović, i Ranko Kovačević); Vojka Vasiljević; Udruga članova obitelji nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 58/05 Sarajevo - u ime članova obitelji sljedećih nestalih osoba: (Dragica Tambur; Zora Cvijović; Milojka Trifković; Gojko Pržulj; Nada Starčević; Slavojka Radović; Zora Miladinović; Željka Košarac; Draginja Koprivica; Radmila Macan; Petra Muharemović; i Milomir Savić); Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Bijeljina - u ime sljedećih članova obitelji nestalih lica: (Žarko Kovač; Zoran Kovač; Goran Kovač; Rajko Kovač; Jelka Stevanović; Nevenka Simić; Jordanka Krstanović; Slavojka Stevanović; Ljubica Đurić; Arsen Đukić; Dobrinka Trifković; Mirjana Mikić; i Spomenka Kovač); Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeljina - u ime sljedećih članova obitelji nestalih lica: (Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Željko Milanović, Ljiljana Majstorović, i Stevo Radić); Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - u ime sljedećih članova obitelji nestalih lica: (Slavica Knežević, Ljubo Njegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž); Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - u ime sljedećih članova obitelji nestalih lica: (Zoran Todorović; Milenko Aulić; Ljubica Janjić; Džemila Marinković; Marija Hladun; Milena Sandić; Anđa Moravac; Nevenka Dević; Ana Bukalo; Živana Mitrović; Vlado Dostanić; Miloje Malić; Grozda Topić; Dragosava Zarić; Stana Marčeta; Vinka Milanović; Ana Gregus; Mi lan Soprenić; Ivan Stefanišin; Persa Vučenović; Jure Mačinković; Milanka Vasić; Nedeljka Vukomanović Živko Kalabić i Vinka Živković); Jasminka Baštinac; Nasiha Kerenović; Sabina Bijedić; M.Č; Mira Piljić; Miljana Govedarica; Nada Starčević; Milovan Gavrilović; Snežana Gavrilović; Rada Jovović; M.S.; M.D. i Zorka Mićević (u daljnjem tekstu: apelanti). II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na podnesene apelacije su zatraženi 29. travnja 2004. godine, 16. veljače, 28. i 29. travnja 2005. godine od Državnog povjerenstva za traženje nestalih osoba, Povjerenstva za istraživanje događaja u i oko Srebrenice, Ureda za traženje nestalih i zarobljenih osoba Republike Srpske, Vlade Republike Srpske, Međunarodnog komiteta Crvenog križa, Ureda za traženje nestalih i zarobljenih osoba Federacije BiH, te Vlade Federacije BiH. 3. Odgovore na apelacije je dostavila Vlada Republike Srpske 28. svibnja 2004. godine i 14. ožujka 2005. godine, te Povjerenstvo za istraživanje događaja u i oko Srebrenice 22. lipnja i 1. srpnja 2004. godine. 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Vlade Republike Srpske je dostavljen određenim apelantima tijekom 2004. godine. 5. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni je sud, sukladno članku 30. Poslovnika Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku broj AP 129/04. Spojene su sljedeće apelacije: AP 166/04; AP 167/04; AP 168/04; AP 169/04; AP 170/04; AP 171/04; AP 172/04; AP 173/04; AP 174/04; AP 175/04; AP 176/04; AP 177/04; AP 178/04; AP 181/04; AP 182/04; AP 183/04; AP 184/04; AP 185/04; AP 186/04; AP 187/04; AP 188/04; AP 189/04; AP 190/04; AP 191/04; AP 192/04; AP 193/04; AP 194/04; AP 195/04; AP 196/04; AP 197/04; AP 198/04; AP 199/04; AP 200/04; AP 201/04; AP 202/04; AP 203/04; AP 204/04; AP 205/04; AP 206/04; AP 208/04; AP 209/04; AP 228/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 229/04; AP 230/04; AP 232/04; AP 233/04; AP 234/04; AP 235/04; AP 236/04; AP 237/04AP 239/04; AP 240/04; AP 241/04; AP 242/04; AP 243/04; AP 261/04; AP 262/04; AP 263/04; AP 265/04; AP 266/04; AP 267/04; AP 268/04; AP 269/04; AP 270/04; AP 271/04; AP 272/04; AP 273/04; AP 274/04; AP-425/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 570/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 571/04; AP 572/04; AP 573/04; AP 574/04; AP 575/04; AP 576/04; AP 577/04; AP 578/04; AP 579/04; AP 580/04; AP 581/04; AP 582/04; AP 583/04; AP 584/04; AP 585/04; AP 586/04; AP 587/04; AP 588/04; AP 589/04; AP 590/04; AP 591/04; AP 592/04; AP 593/04; AP 594/04; AP 595/04; AP 931/04; AP 957/04; AP 958/04; AP 171/05; AP-709/05; AP 956/05; AP 958/05; AP 959/05; AP 960/05; AP 1041/05; AP 1044/05 i AP 1045/05. III - Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. Apelacije koje se odnose na osobe nestale u Srebrenici u srpnju 1995. godine 7. Zbog nestanka članova obitelji (sinovi, muževi, očevi i braća) u Srebrenici u srpnju 1995. godine apelacije su podnijeli: Fatima Ramić, Ramiza Mujčić, Edin Divović, Magbula Divović, Đula Begić, Hasnija Hodžić, Munira Mehmedović (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Damir Alić, Hajrija Mehmedović, Bahrija Mehmedović, Nezira Alić, Tifa Hodžić, Mulija Sejfić, Raska Sejfić, Samir Suljić, Tima Mustafić, Džemajil Jusić, Razija Duraković, Ševala Smajlović, Redžija Suljić, Jasminka Alić, Hasiba Ademović, Fatima Orić, Esma Halilović, Fikreta Mehmedović, Mevla Alić, Mirzeta Nuhanović, Aljo Krdžić, Ramiza Mehanović, Admira Jahić, Meho Mujkić, Alma Ljeljić, Hatidža Jahić, Šuhra Mehanović, Alaga Mehanović, Ehlimana Ibrić, Ćamka Bajraktarević, Timka Duraković i Ajša Muhić. 8. Zajedničko za sve apelante jeste da navode kako su članovi njihovih obitelji nestali prigodom vojnih djelovanja u i oko Srebrenice u srpnju 1995. godine, pokušavajući da preko šumskih putova stignu do Tuzle. Više apelanata je izjavilo da su vidjeli kako im naoružani vojnici odvode članove obitelji u nepoznatom pravcu, nakon čega im se gubi svaki trag. Apelanti su, uz apelaciju, priložili potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Državnog povjerenstva za traženje nestalih osoba, ili obje potvrde, kojim se potvrđuje da su članovi njihovih obitelji evidentirani kao nestale osobe, te da je otvoren postupak njihovog traženja. Nitko od apelanata nije saznao za sudbinu članova obitelji, od njihovog nestanka u srpnju 1995. godine, pa do danas, osim apelantice Ćamke Bajraktarević, koja je nakon osam godina otkrila gdje se nalaze posmrtni ostaci njezinog sina i muža (koji su kasnije sahranjeni u Potočarima), s tim što još uvijek ne zna što se desilo sa njenim drugim sinom, kojeg su naoružani vojnici odveli prigodom pokušaja izlaska iz Srebrenice. Apelacije koje se odnose na osobe nestala ne području: Zvornika, Prijedora i Srebrenice prije srpnja 1995. godine 9. Obitelji čiji su članovi (očevi, muževi, sinovi i braća) nestali na području Zvornika, Prijedora i Srebrenice prije srpnja 1995. godine, podnijeli su apelacije Ustavnom sudu, i to: Muniba Hadža, Sadeta Salihović, Jasminka Baštinac, Nasiha Kerenović i Sabina Bijedić. 10. Apelanti ne znaju za sudbinu članova svoje obitelji, za koje tvrde da su nestali na navedenim područjima tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Uz apelacije priložene su potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Državnog povjerenstva za traženje nestalih osoba, ili obje potvrde, kojim se potvrđuje da su osobe nestale i da je otvoren proces njihovog traženja. Apelacije koje se odnose na osobe nestale na području Sarajeva tijekom rata od 1992. do 1995. godine 11. Udruga obitelji nestalih osoba i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo su podnijeli apelacije u ime obitelji čiji su članovi nestali tijekom rata na području Grada Sarajeva u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Apelacije su podnesene u ime sljedećih obitelji čiji su članovi nestali: Radoslava Vujovića, Radojke Golijanin, Radmile Gloginja, Milene Jovanović, Jovanke Bošković, Dragana Pešića, Milene Sarić, Drage Todorovića i Ranka Kovačevića. 12. Pojedinačne apelacije koje se odnose na nestale osobe na području Grada Sarajeva su također podnijeli: Gojko Pržulj, Nada Starčević, Slavojka Radović, Zora Miladinović, Željka Košarac, Draginja Koprivica, Radmila Macan, Petra Muharemović, Milomir Savić, Miljana Govedarica i Mira Piljić. 13. Zajedničko za sve apelante je da tvrde da su njihovi članovi obitelji nestali na području Grada Sarajeva, tijekom rata između 1992. i 1995. godine, te da do sada nisu ništa saznali o njihovoj sudbini. Nekoliko je apelanata navelo da su vidjeli kako su naoružani vojnici odveli u nepoznatom pravcu članove njihovih obitelji, nakon čega im se izgubio svaki trag. Apelanti su uz apelacije priložili potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Ureda za traženje nestalih osoba Republike Srpske, ili obje potvrde, iz kojih je vidljivo da su članovi njihovih obitelji evidentirani kao nestale osobe, te da je otvoren proces njihovog traženja. Apelacije koje se odnose na osobe nestale na području Hadžića, Trnova, Hrasnice, Travnika, Tuzle, Zavidovića, Zenice, Donjeg Vakufa, Bosanskog Petrovca, Ozrena, Dervente, Doboja, Bratunca, Srebrenice, Bihaća, Lukavca, Kladnja, Glamoča, Banovića, Goražda i Ključa 14. Povodom nestanka članova obitelji na navedenim područjima, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, apelacije su podnijeli: Milovan Gavrilović, Vojka Vasiljević, Udruga obitelji nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo u ime sljedećeih članova obitelji nestalih osoba: Dragica Tambur, Zora Cvijović i Milojka Trifković, Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Bijeljina u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: Žarko Kovač, Zoran Kovač, Goran Kovač, Rajko Kovač, Jelka Stevanović, Nevenka Simić, Jordanka Krstanović, Slavojka Stevanović, Ljubica Đurić, Arsen Đukić, Dobrinka Trifković, Mirjana Mikić i Spomenka Kovač, Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Bijeljina u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Željko Milanović, Ljiljana Majstorović i Stevo Radić, Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: Slavica Knežević, Ljubo Njegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž, Općinski odbor obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor u ime sljedećih članova obitelji nestalih osoba: Zoran Todorović, Milenko Aulić, Ljubica Janjić, Džemila Marinković, Marija Hladun, Milena Sandić, Anđa Moravac, Nevenka Dević, Ana Bukalo, Živana Mitrović, Vlado Dostanić, Miloje Malić, Grozda Topić, Dragosava Zarić, Stana Marčeta, Vinka Milanović, Ana Gregus, Mi lan Soprenić, Ivan Stefanišin, Persa Vučenović, Jure Mačinković, Milanka Vasić, Nedeljka Vukomanović, Živko Kalabić i Vinka Živković, te pojedinačne apelacije: M.Č., Milovan Gavrilović, Snežana Gavrilović, Rada Jovović, M.S., M.D. i Zorka Mićević. 15. Apelanti tvrde da do danas nemaju nikakvih informacija o sudbini članova obitelji nakon njihovog nestanka za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u razdoblju između 1992. i 1995. godine. Apelanti su priložili uz apelaciju potvrdu Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Ureda za traženje nestalih i zarobljenih osoba Republike Srpske, ili obje potvrde, kojima se potvrđuje da su članovi njihovih obitelji evidentirani kao nestale osobe, te da je otvoren proces njihovog traženja. IV - Relevantni propisi 16. Aneks 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini "Članak V Strane će osigurati informacije preko mehanizama traganja MKCK svim nestalim osobama. Strane će također u potpunosti surađivati sa MKCK u njegovim naporima da odredi identitete, boravište i sudbinu nestalih". 17. Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. godine Članak 33. st. 1. i 3. Čim to okolnosti dozvole, a najkasnije po prestanku aktivnih neprijateljstava, svaka strana u sukobu treba da pronalazi osobe čiji je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta protivnička strana treba dostaviti sve korisne podatke o ovim osobama da bi olakšala njihovo pronalaženje. Podaci čiji je nestanak objavljen primjenom stavka 1. i zahtjevi koji se odnose na ove podatke, dostavljaju se bilo izravno, bilo posredstvom sile zaštitnice, Središnjoj agenciji za traženje međunarodnog komiteta Crvenog križa ili nacionalnih društava crvenog križa (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i sunca). U slučajevima kada se ovi podaci dostavljaju preko Međunarodnog komiteta Crvenog križa i njegove Središnje agencije za traženje, svaka strana u sukobu uredit će ih dostaviti i Središnjoj agenciji za traženje". 18. Zakon o nestalim osobama ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) "Članak 7. S ciljem unapređenja procesa traženja nestalih osoba i efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih osoba, osniva se Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut), kao neovisna institucija za traženje nestalih osoba u/iz Bosne i Hercegovine. Suosnivač Instituta može biti i međunarodna organizacija. Način osnivanja i preuzimanja uloge osnivača i utvrđivanja bliže nadležnosti, načina financiranja Instituta, sukladno ovim i drugim zakonima BiH, regulirat će se Sporazumom o osnivanju koji zaključuju suosnivači. Sukladno ovom i drugim važećim zakonima, Institut je pravna osoba koje se registrira kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se, sukladno ovom zakonu, prenose upravne ovlasti za obavljanje poslova u svezi procesa, traženja nestalih osoba i izdavanja odgovarajućih isprava. Radni odnos uposlenih u Institutu regulira se sukladno važećem zakonu o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne i Hercegovine. Članak 15. U svrhu osiguravanja sredstava i realiziranja prava članova obitelji nestalih osoba formira se Fond za pomoć obiteljima nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Fond). Odluku o osnivanju Fonda, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Sjedište, način financiranja, upravljanje, kao i druga pitanja u svezi rada Fonda, regulirat će se Sporazumom koji će potpisati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta BiH u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu odluke iz stavka 2. ovog članka. Pored proračuna, prihodi Fonda mogu biti sredstva iz donacija, poklona, zaviještanja i drugih vidova pomoći od domaćih i međunarodnih pravnih i fizičkih osoba, što se bliže uređuje Sporazumom iz stavka 3. ovog članka." 19. Odluka o obrazovanju državnog povjerenstva za traženje nestalih osoba ("Službeni list Republike BiH", br. 9/96 i 17/96) "II Povjerenstvo obavlja sljedeće poslove i zadaće: - vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RBiH), nestalih uslijed ratnih djelovanja na teritoriju RBiH i susjednih država odnosno bivših jugoslavenskih Republika; - poduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju osoba iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanje konačne istine o sudbini tih osoba; - daje potrebne podatke sa kojima raspolaže mjerodavnim tijelima, koja donose odluke o pravima boraca nestalih, zarobljenih i poginulih; - na temelju evidencije izdaje odgovarajuće potvrde obiteljima nestalih, zarobljenih i poginulih; - ostvaruje suradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda za ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom Povjerenstva za ljudska prava, IFOR-om, Radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog križa za traženje nestalih osoba, Međunarodnim tribunalom u Hagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih osoba." 20. Odluka o osnivanju Ureda za traženje nestalih i zarobljenih osoba Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 40/03) "II stavak 1. alineja 1. i 2. Poslovi i zadaci Ureda za traženje nestalih i zarobljenih osoba Republike Srpske su: - koordinacija svih aktivnosti u svezi s istraživanjem sudbine nestalih i zarobljenih osoba iz Republike Srpske; prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje bi mogle razriješiti sudbinu nestalih i zarobljenih osoba; - analiziranje i provjera na licu mjesta točnosti informacija dobivenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o svim osobama koje su bile u logorima u razdoblju od 1991. do 1995. godine i razmjenama putem Povjerenstva; prikupljanje i obrada informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim osobama sa relevantnim tijelima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori;" V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 21. Zajedničko za sve apelacije jeste da apelanti tvrde kako nemaju nikakvih pouzdanih informacija o sudbini članova svojih obitelji, od njihovog nestanka pa do danas. Apelanti traže da saznaju istinu o sudbini članova svojih obitelji, traže da se utvrdi tko je kriv za njihov nestanak i da se nakon toga krivci primjereno kazne, te traže da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe zbog toga što ne znaju što se desilo sa članovima njihovih obitelji. U apelacijama se poziva na sljedeće povrede ustavnih prava: prava na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo da ne budu podvrgnuti torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, prava na slobodu i sigurnost osoba iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, prava na privatan i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na efektivan pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 22. Ured Pravnog zastupnika Vlade Republike Srpske je svoj odgovor dostavio u pismima koja je Ustavnom sudu uputio 28. svibnja 2004. i 14. ožujka 2005. godine. U odgovoru od 28. svibnja 2004. godine, Vlada Republike Srpske je dala zapažanja u svezi dopustivosti predmetnih apelacija, dok je u odgovoru od 14. ožujka 2005. godine dala zapažanja u svezi dopustivosti i meritumom. 23. Pozivajući se na članak 15. Poslovnika Ustavnog suda, Vlada Republike Srpske tvrdi da Ustavni sud nema nadležnost ratione per so nae razmatrati predmetne apelacije, jer ne postoji ni sud niti drugo tijelo u Republici Srpskoj koje je donijelo presudu ili odluku u ovom predmetu. 24. Pored toga, Vlada Republike Srpske tvrdi da apelanti moraju konkretno navesti i potkrijepiti apelaciju da bi ona bila dopuštena. U tom se pogledu Republika Srpska poziva na Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 10/02 od 4. ožujka 2004. godine, prema kojoj je apelacija odbačena jer podnositelj nije posebice naveo Ustavom Bosne i Hercegovine zagarantirana prava i slobode na koje se poziva. Vlada Republike Srpske tvrdi da su predmetne apelacije uopćene naravi i ne navode Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićena prava i slobode na koje se pozivaju. Nadalje, Vlada Republike Srpske ističe da neke od apelacija ne sadrže činjenice, te da su apelacije nepotpune i međusobno kontradiktorne. 25. Prema mišljenju Vlade Republike Srpske, Ustavni sud nema prima fa cie nadležnost odlučivanja o ovom predmetu jer su apelacije prvobitno podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je prestao s radom 31. prosinca 2003. godine. 26. Vlada Republike Srpske zbog toga tvrdi da prijave ne ispunjavaju uvjete sadržane u Poslovniku Ustavnog suda i članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji predviđa apelacijsku nadležnost Ustavnog suda u pitanjima sadržanim u Ustavu Bosne i Hercegovine. 27. Osim navedenih zapažanja, Vlada Republike Srpska tvrdi da se apelacije u svakom slučaju moraju odbaciti, jer je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, u odluci Selimović i drugi (odluka o prihvatljivosti i meritumu od 7. ožujka 2003. godine, CH/01/8365), naredio Republici Srpskoj da provede istragu o "događajima koji su doveli do utvrđenih kršenja ljudskih prava, kako bi podnositelji prijava i svi ostali članovi obitelji saznali istinu o sudbini svojih nestalih". Vlada Republike Srpske ističe da je zbog odluke Selimović, Republika Srpska formirala povjerenstvo koje je dobilo zadaću utvrditi cijelu istinu koja se odnosi na događaje u i oko Srebrenice u srpnju 1995. godine i svoje izvješće podnijeti svim obiteljima nestalih osoba. 28. Što se tiče zapažanja o meritumu, Vlada Republike Srpske naglašava da su Bosna i Hercegovina i njezini entiteti uspostavili postupak za traženje osoba čija je sudbina nepoznata, u svezi sukoba na teritoriju Bosne i Hercegovine. Prema pravilima navedenog postupka, sve strane su dužne dijeliti činjenice i informacije u svezi nestalih osoba. U konkretnom slučaju, a u svezi određenih apelacija koje su podnijeli članovi obitelji nestalih osoba, Republika Srpska nije od državne, odnosno Federalnog povjerenstva za traženje nestalih osoba, dobila zahtjeve za traženje tih osoba, te stoga nije bila u mogućnosti provesti istragu o nestanku, te o tomu sačiniti odgovarajuću informaciju. 29. Povjerenstvo za istraživanje događaja u i oko Srebrenice, u odgovoru na apelacije samo navodi da je sačinilo Izvješće o događajima u Srebrenici, te ga dostavila, 16. lipnja 2004. godine, svom osnivaču, tj. Vladi Republike Srpske. VI - Dopustivost 30. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 31. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 32. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestupanjske odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine). Iscrpljivanje svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu 33. Prvo pitanje koje se nameće prigodom ispitivanja dopustivosti predmetnih apelacija jeste pitanje iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu, obzirom da su se apelanti sa zahtjevom za traženje nestalih osoba jedino obratili Međunarodnom komitetu Crvenog križa ili državnom ili entitetskom povjerenstvu za traženje nestalih osoba. 34. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuje da Ustavni sud ima prizivnu jurisdikciju nad pitanjima po ovom Ustavu koja proističu iz mišljenja bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Cilj navedenog članka je da se prvo omogući redovitim sudovima da ispitaju činjenice i pravna pitanja koja se odnose na predmet, i da ga riješe uz poštivanje Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava i slobode. 35. Europski sud za ljudska prava smatra da pravilo iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova ne mora nužno zahtijevati sudsku presudu. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, Ustavni je sud tumačio članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine tako da, primjerice, prihvaća prijave u predmetima gdje sud ne donese odluku u razumnom roku (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 10/01). Drugim riječima, zahtjev postojanja sudske presude, kao što je utvrđen u članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, mora se tumačiti na fleksibilan način. Slično praksi Europskog suda za ljudska prava, apelacija Ustavnom se sudu mora dopustiti ako apelant dokaže da je iscrpio sve druge pravne lijekove, osim obraćanja sudovima, ukoliko su takvi dostupni, ili ukoliko se dokaže da ne postoje drugi pravni lijekovi koji su dostupni. Značajno je da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova, također, ovisi o dostupnosti i efikasnosti pravnog lijeka. 36. Ustavni sud smatra da pravni lijekovi moraju biti dostupni i efektivni kako bi osigurali ispravku navodnih povreda. Postojanje predmetnih pravnih lijekova mora biti dovoljno izvjesno ne samo u teoriji, već i u praksi, jer u oprečnom ne bi imali nužnu pristupačnost i djelotvornost (vidi Europski sud za ljudska prava, Akdivar protiv Turske, presuda od 30. kolovoza 1996, Izvješći 1996-IV, stavak 66). Drugim riječima, pravilo iscrpljivanja svih pravnih lijekova nije apsolutno pravilo, niti se mora automatski primjenjivati. Mogu postojati posebne okolnosti koje razrješavaju apelante dužnosti da iscrpe pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju (ibid. stavak 67). 37. S tim u vezi Ustavni sud napominje da, prema članu 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, postoji pozitivna obaveza države da osigura efektivni pravni lijek pred domaćim organima vlasti. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se mogu obratiti nadležnim organima, zbog toga što nisu dobili informacije o tome kakva je sudbina članova njihovih obitelji koji su nestali tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Upućivanje apelanata na redovite sudove, po mišljenju Ustavnog suda, ne bi dalo nikakvog rezultata. Naime, obraćanje redovitim sudovima otvorilo bi niz pitanja, primjerice: koji je sud mjerodavan - s obzirom da se ne zna točno gdje se nestanak desio, kao i je li nestala osoba još živa ili ne. Dakle, iako se radi o očitom propustu apelanata o pitanju iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud smatra da ima nadležnost odlučivanja u ovom predmetu, zbog toga što apelanti nemaju na raspolaganju efektivno i adekvatno pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zbog čega odluka Ustavnog suda treba popuniti pravnu prazninu koja postoji u ovom slučaju. 38. Dovodeći u vezu prethodne stavove sa konkretnim slučajem, Ustavni sud konstatira da su se apelanti obratili Međunarodnom komitetu Crvenog križa, odnosno državnom ili jednom od entitetskih povjerenstava za traženje nestalih osoba, od kojih nisu dobili informacije o nestanku članova njihovih obitelji. Dakle, apelanti su poduzeli razumne aktivnosti glede traženja članova svojih obitelji, obraćajući se organizacijama za traženje nestalih osoba. Ustavni je sud prethodno konstatirao da, u slučaju kada postoje posebne okolnosti, nije nužno zahtijevati od apelanata da prije podnošenja apelacije vode postupke pred redovitim sudovima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da postoje posebne okolnosti koje apelante oslobađaju obveze vođenja postupka pred redovitim sudovima. 39. Posebne okolnosti Ustavni sud vidi u činjenici da je traženje osoba, koje su nestale tijekom posljednjeg ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, veoma osjetljivo pitanje obzirom da bi istrage u svezi toga, u najvećem dijelu, morala voditi tijela entiteta na čijem se teritoriju desio nestanak. S druge strane, na razini Bosne i Hercegovine ne postoji specijalizirana institucija koja efikasno radi, a čija je zadaća nepristrano vršenje istrage u svezi nestanka osoba tijekom ratnih dešavanja, a Ustavni je sud prethodno konstatirao da eventualno obraćanje apelanata redovitim sudovima ne bi dalo nikakve rezultate, tj. da apelanti nisu imali na raspolaganju efektivna pravna sredstva za zaštitu svojih ustavnih prava. 40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, nije postojao efektivni pravni lijek kojim bi se apelantima garantirala efikasna i nepristrana istraga o nestanku članova njihovih obitelji. Zato, apelante treba osloboditi obveze iscrpljivanja pravnih lijekova, te predmetne apelacije u ovom pogledu proglasiti dopustivim. Nadležnost ratione temporis 41. Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis za akte i događaje koji su se desili nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. prosinca 1995. godine. Ustavni sud, zato, nema nadležnost razmatrati ustavnost akata i događaja koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, ali smatra da može preispitati takve akte i događaje u svrhu dokaza za utvrđivanje povrede koja se desila nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku broj U 38/02 od 19. prosinca 2003. godine toč. 36. i 37. "Službeni glasnik BiH", broj 8/04). 42. Europski sud za ljudska prava smatra da tamo gdje su događaji na koje se neko žali počeli prije stupanja na snagu Europske konvencije i nastavili se nakon toga, samo zadnji dio može biti predmetom prizivnih navoda (vidi Europski sud, Kerojarvi protiv Finske, odluka o prihvatljivosti od 7. travnja 1993, serija A-328). Slično tomu, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zaključio da ima nadležnost o pitanju navoda o povredi ljudskih prava članova obitelji čiji su članovi nestali za vrijeme oružanog sukoba u dijelu u kojem su se navodne povrede nastavile nakon stupanja na snagu Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je smatrao da, pošto članovi obitelji nisu bili službeno obaviješteni o sudbini svojih najmilijih, navodne povrede su nastavljene do dana podnošenja prijava (vidi Selimović i drugi protiv Republike Srpske, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 7. ožujka 2003, CH/01/8365 i drugi, točka 169). 43. U konkretnom slučaju, apelanti traže da saznaju istinu o sudbini i mjestu gdje se nalaze članovi njihovih obitelji. Međutim, do sada apelantima nisu date informacije koje su tražili. Navodne povrede su, zato, povrede koje i dalje traju, pa je Ustavni sud mjerodavan ratione temporis razmatrati ove apelacije u tom pogledu. Nadležnost ratione materiae 44. Da bi bila spojiva ratione materiae s nadležnošću Ustavnog suda, u apelaciji se mora navesti povreda nekog prava zaštićenog Ustavom Bosne i Hercegovine. U konkretnim slučajevima, apelanti traže informacije o mjestu gdje se nalaze članovi njihovih obitelji, kao i da im se dodijeli kompenzacija zbog toga što do sada nisu saznali za njihovu sudbinu. Osim toga, apelanti traže da se kaže tko je odgovoran za nestanak članova njihovih obitelji, kao i da se krivci izvedu pred lice pravde. Apelanti tvrde da su bili podvrgnuti nehumanom i ponižavajućem postupanju, da im je uskraćeno pravo na obiteljski život, pravo na efektivan pravni lijek, te pravo na imovinu. 45. Vlada Republike Srpske tvrdi da neki od apelanata nisu posebice naveli odredbe ustavnih prava na koje se pozivaju, te da u nekim apelacijama nisu navedene činjenice koje se odnose na apelaciju. Ustavni sud zapaža da sve apelacije koje se trenutačno razmatraju sadrže min i mum koji ukazuje na činjenice i povrede ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je, obzirom na postojanje posebnih okolnosti, u konkretnom slučaju usvojio fleksibilniji pristup glede navođenja ustavnih prava za koja se smatra da su povrijeđena, kao i u smislu nadležnosti iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. 46. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da je mjerodavan ratione materiae razmatrati apelaciju. Nadležnost ratione per so nae 47. Vlada Republike Srpske navodi da se, obzirom da ne postoji sudska presuda protiv nje, ne može smatrati stranom u postupku pred Ustavnim sudom i da stoga Ustavni sud nema nadležnost ratione per so nae da razmatra apelaciju. 48. Ustavni je sud već ustanovio da njegova nadležnost ne mora ovisiti o postojanju sudske presude. Međutim, pitanje mjerodavnosti se ratione per so nae razlikuje od pravila iscrpljivanja pravnih lijekova. Navodeći da su se apelanti trebali obratiti redovitim sudovima prije podnošenja apelacije, Vlada Republike Srpske tvrdi da, obzirom da nije bila strana u postupku pred redovitim sudovima, ne može biti ni strana u postupku pred Ustavnim sudom. 49. Ustavni sud zapaža da se Republika Srpska obvezala na traženje nestalih osoba na njezinom teritoriju sukladno članku V Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članku IX Aneksa 1-A Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Zato, Republika Srpska je odgovorna za uspjeh procesa traženja nestalih osoba, i odgovorna strana da apelantima da informacije koje su tražili u apelacijama pred Ustavnim sudom. 50. Ista argumentacija važi i glede Vlade Federacije BiH, međutim, pošto Vlada Federacije BiH nije dostavila odgovor na predmetne apelacije, Ustavni sud nije posebice elaborirao dopustivost dijela apelacija koje su podnesene zbog nestanka osoba na području današnje Federacije BiH. Osim toga, Ustavni sud naglašava da se njegova nadležnost o pitanju ratione per so - nae, pored Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske, odnosi i na Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, obzirom da su mjerodavne institucije Bosne i Hercegovine, nakon što je prethodno Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim osobama, također, preuzele obvezu da obiteljima nestalih osoba daju informacije o sudbini njihovih članova nestalih tijekom ratnih događanja. 51. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da je mjerodavan ratione per so nae razmatrati predmetne apelacije. VII - Meritum 52. Ustavni će sud apelacije prvo razmotriti glede postojanja povrede prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije. 53. Članak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: (...) (b) Pravo osobe da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni." Članak 3. Europske konvencije glasi: "Nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju." 54. Imajući u vidu navode iz predmetnih apelacija, pitanje koje proizlazi jeste može li se patnja, koja je nametnuta apelantima zbog toga što, od nadležnih vlasti, nisu dobili nikakvu informaciju glede sudbine članova svojih obitelji, smatrati nehumanim postupkom. Europski sud za ljudska prava je u sličnim predmetima presudio da se uskraćivanje informacija članovima obitelji, i znanja o njihovim najbližim, može smatrati nehumanim postupanjem koje je zabranjeno člankom 3. Europske konvencije. 55. Relevantna odluka Europskog suda za ljudska prava, u ovom pitanju, je Kipar protiv Turske (presuda od 10. svibnja 2001, Izvješća o presudama i odlukama 2001-IV) koja se odnosi na broj nestalih u turskoj vojnoj intervenciji u sjevernom Kipru, području koje je nakon toga zatvoreno i koje je postalo nedostupno za rodbinu nestalih. Europski je sud za ljudska prava zaključio da su podnositelji prijava bez dvojbe pretrpjeli "najbolniju neizvjesnost i zabrinutost" zbog okolnosti pod kojima su nestali njihovi najbliži (ibid. točka 155). Europski je sud za ljudska prava, dalje, razmatrao može li se takva patnja smatrati povredom članka 3. Europske konvencije, te naglasio: "Relevantni elementi će uključiti bliskost obiteljske veze - u tom kontekstu, određena težina će se pripisati vezi roditelj - dijete, posebnim okolnostima veze, stupanj do kojeg je član obitelji bio svjedok predmetnog događaja, uključenost člana obitelji u pokušaje da dobije informacije o nestaloj osobi i načinu na koji su tijela vlasti odgovorili na ta pitanja. Sud, dalje, podsjeća da suština takve povrede ne leži toliko u činjenici "nestanka" člana obitelji, nego u reakcijama tijela vlasti i stavovima o situaciji kada im se to predoči. Posebno glede ovog posljednjeg rođaci mogu tvrditi da su izravne žrtve ponašanja tijela vlasti (ibid., točka 156)." 56. Iz navedenog proizlazi da Europski sud za ljudska prava posebnu važnost pripisuje stupnju do kojeg su organi vlasti djelovali glede predmetne situacije. Europski sud za ljudska prava je zapazio da tijela vlasti nisu poduzela nikakvu istragu u svezi s okolnostima nestanka, te da je nedostatak ikakvih informacija o sudbini najbližih srodnika osudio podnositelje prijava da žive u produljenom stanju akutne zabrinutosti, koje nije nestalo protokom vremena. Osim toga, Europski sud za ljudska prava je, u ovom pogledu, također zapazio da činjenica da rođaci nisu uistinu bili svjedoci zatočenja članova obitelji, ili da se tijelima vlasti tužene strane nisu žalili na takva zatočenja, rođake - podnositelje prijava nije lišila statusa žrtve prema članku 3. Europske konvencije (ibid. točka 157). Europski je sud za ljudska prava, potom, zaključio da je šutnja tijela vlasti tužene strane, glede stvarne zabrinutosti rođaka nestalih osoba, dostigla razinu težine koja se jedino može okarakterizirati kao nehumano postupanje u smislu članka 3. Europske konvencije, te zaključio da su rođaci nestalih osoba žrtve nastavljene povrede članka 3. Europske konvencije (ibid. toč. 157-158). 57. U predmetu Selimović Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zaključio da bliske obiteljske veze između nestalih osoba i njihovih rođaka, kao i ogromna patnja rođaka zbog nestanka svojih najbližih, predstavljaju "nehumano postupanje" prema članku 3. Europske konvencije. Dalje je smatrao da mjerodavne vlasti nisu učinile gotovo ništa da bi razjasnile sudbinu i mjesto na kojem se nalaze pretpostavljene žrtve, te da nisu provele svrsishodnu istragu, čime su pogoršale situaciju (ibid. toč. 188-189). Sukladno navedenom, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zaključio da propust mjerodavnih vlasti da otkriju mjesto na kojem se nalaze nestale osobe predstavlja povredu članka 3. Europske konvencije. 58. Obzirom na sličnost između činjenica u predmetu Selimović i predmeta koji se u ovom slučaju razmatra pred Ustavnim sudom, Ustavni sud smatra da patnja nametnuta apelantima, uslijed uskraćivanja informacija o sudbini članova njihovih obitelji nestalih tijekom ratnih djelovanja, nedvojbeno predstavlja nehumano postupanje koje je zabranjeno člankom II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 3. Europske konvencije. Pridržavajući se kriterija koje je utvrdio Europski sud za ljudska prava, Ustavni sud konstatira da između podnositelja apelacije i nestalih osoba postoji ogromna bliskost, odnosno radi se o najbližim srodnicima (sinovi, muževi, supruge, očevi, majke, braća, sestre). Ustavni sud, kao i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u odluci Selimović (ibid. točka 185), smatra da činjenica da članovi obitelji nisu, u svim slučajevima, bili izravnim svjedocima događaja koji je za posljedicu imao nestanak člana obitelji, nije lišila članove obitelji nestalih osoba statusa žrtve. 59. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su se nestanci desili na području Bosne i Hercegovine, te da nakon nestanka nije provedena efikasna istraga o tomu iako je od prestanka ratnih djelovanja proteklo više od deset godina, niti su nadležne vlasti obavijestile članove obitelji nestalih osoba o sudbini njihovih najbližih, Ustavni sud zaključuje da su članovi obitelji nestalih osoba bili izloženi nehumanom postupanju, koje je zabranjeno člankom II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 3. Europske konvencije, za što su odgovorni Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske. 60. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je od posebne važnosti, za otklanjanje povrede prava iz članka 3. Europske konvencije, da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske, kao i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, žurno uspostave i osposobe za efikasan rad institucije utemeljene Zakonom o nestalim osobama, posebice Institut za nestale osobe, Fond za pomoć obiteljima nestalih osoba i Središnju evidenciju nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. 61. Članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: (...) (f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje". Članak 8. Europske konvencije glasi: "1. Svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske". 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprječavanje nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih." 62. Ustavni sud smatra kako članak 8. Europske konvencije ne samo da primorava državu da se uzdrži od uplitanja, nego mjerodavnim tijelima Bosne i Hercegovine nameće pozitivnu obvezu poduzimanja nužnih mjera za efikasnu zaštitu prava na privatan i obiteljski život, dom i prepisku. 63. Dom za ljudska prava je priznao pravo članova obitelji nestalih osoba na pristup informacijama o nestalim članovima njihovih obitelji. U predmetu Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Dom za ljudska prava je smatrao da informacija o sudbini i mjestu gdje se nalazi član obitelji spada u okvir prava na poštivanje njegovog privatnog i obiteljskog života, zaštićenog člankom 8. Europske konvencije. Kada takva informacija postoji u posjedu ili pod kontrolom tužene strane, a tužena strana proizvoljno i bez opravdanja odbija otkriti članu obitelji, koji je podnio uredan zahtjev mjerodavnom tijelu tužene strane ili Međunarodnom komitetu Crvenog križa, onda se može smatrati da tužena strana nije ispunila svoju pozitivnu obvezu da osigura članu obitelji pravo zaštićeno člankom 8. Europske konvencije (vidi predmet broj CH/99/2150 Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka od 6. svibnja 2002. godine, točka 126, kao i predmet broj CH/99/3196, Palić protiv Republike Srpske, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. prosinca 2000. godine, toč. 82-84; vidjeti također Odluku Europskog suda za ljudska prava Gas kin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. srpnja 1989. godine, serija A-160). 64. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da su se nestanci desili na područjima današnjih entiteta Bosne i Hercegovine (Federacija i Republika Srpska) koji, i pored obveze da ispitaju prijave o nestancima na njihovom teritoriju, nisu ništa učinili, odnosno ni jednom od apelanata nisu dostavili pojedinačnu informaciju o tomu što se desilo sa članovima njihovih obitelji. Ustavni sud smatra da vlade entiteta u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju, moraju imati određene raspoložive informacije glede prijavljenih nestanaka, koje do sada nisu predočile apelantima. Ta je činjenica dovoljna Ustavnom sudu da zaključi da mjerodavna tijela vlasti entiteta bez vidljivog i razumnog opravdanja odbijaju raspoložive i dostupne informacije o nestalim osobama prezentirati apelantima. 65. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su povrijeđena prava apelanata - članova obitelji nestalih osoba na poštivanje privatnog i obiteljskog života iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, za što snose odgovornost Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske. Ostali navodi 66. Obzirom na zaključak Ustavnog suda glede povrede prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, kao i članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nužno posebice razmatrati ostale navode iz apelacija. Pitanje kompenzacije 67. Ustavni sud konstatira da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim osobama, koji je stupio na snagu 17. studenoga 2004. godine. Ovim su zakonom, između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa traženja i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova obitelji nestalih osoba, te osnovan Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u svezi procesa traženja nestalih osoba i izdavanja odgovarajućih isprava. Istim je zakonom osnovan i Fond za pomoć obiteljima nestalih osoba u Bosni i Hercegovini, kao i Središnja evidencija nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud smatra da je, pored utvrđivanja kršenja navedenih ustavnih prava apelanata, kao vida njihove satisfakcije, nužno da nadležna vlast bez odlaganja osigura efikasno funkcioniranje navedenog instituta, fonda i središnje evidencije, radi otklanjanja daljnjih posljedica kršenja ustavnih prava apelanata i omogućavanja ostvarivanja drugih prava koja im po zakonu pripadaju. Ovdje je potrebno naglasiti da je Ustavni sud ustvrdio povrede čl. 3. i 8. Europske konvencije zbog toga što članovi obitelji nestalih osoba nemaju nikakvih informacija o sudbini članova svojih obitelji, te naložio mjere za otklanjanje navedenih povreda ustavnih prava. Što se tiče pitanja kompenzacije koju su tražili apelanti, Ustavni sud smatra da Zakon o nestalim osobama predviđa dovoljnu financijsku potporu za članove obitelji nestalih osoba. Naime, čl. 11, 12. i 13. navedenog zakona predviđeni su pravo, kriteriji i iznos novčane pomoći za članove obitelji nestalih osoba, dok je člankom 16. predviđen postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji provodi Fond za pomoć obiteljima nestalih osoba. Upravo s ciljem realiziranja prava na financijsku pomoć za obitelji nestalih osoba, koja je predviđena Zakonom o nestalim osobama, Ustavni je sud stranama iz članka 15. navedenog zakona naložio da žurno stave u funkciju i osposobe za efikasan rad institucije utemeljene Zakonom o nestalim osobama u koje spada i Fond za pomoć obiteljima nestalih osoba. Zato Ustavni sud smatra da će, nakon što odgovorne strane stave u funkciju institucije utemeljene Zakonom o nestalim osobama, članovi obitelji nestalih osoba imati osiguranu financijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni sud donosi i odluku povodom zahtjeva za pojedinačne kompenzacije koje su postavili apelanti. VIII - Zaključak 68. Činjenica da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini mjerodavne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih obitelji, nestalih tijekom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove obitelji nestalih osoba došlo do povrede prava na zabranu nehumanog postupka iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, kao i povrede prava na privatan i obiteljski život iz članka 8. Europske konvencije. 69. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 70. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 129/04, rješavajući apelacije Munibe Haxa i dr., na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tu dor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik Da vid Feldman, prof., sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija Con stance Grenje, prof. dr, sudija na sjednici, održanoj 27. maja 2005. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU 1 Usvajaju se sljedeće apelacije, podnesene zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine: AP 129/04 Muniba Haxa; AP 166/04 Fatima Ramić; AP 167/04 Ramiza Mujčić; AP 168/04 Edin Divović; AP 169/04 Magbula Divović; AP 170/04 Đula Begić; AP 171/04 Hasnija Hoxić; AP 172/04 Munira Mehmedović; AP 173/04 Damir Alić; AP 174/04 Hajrija Mehmedović; AP 175/04 Bahrija Mehmedović; AP 176/04 Nezira Alić; AP 177/04 Tifa Hoxić; AP 178/04 Mulija Sejfić; AP 181/04 Xemajil Jusić; AP 182/04 Raska Sejfić; AP 183/04 Samir Suqić; AP 184/04 Tima Mustafić; AP 185/04 Razija Duraković; AP 186/04 Ševala Smajlović; AP 187/04 Rexija Suqić; AP 188/04 Jasminka Alić; AP 189/04 Hasiba Ademović; AP 190/04 Fatima Orić; AP 191/04 Esma Halilović; AP 192/04 Fikreta Mehmedović; AP 193/04 Mevla Alić; AP 194/04 Mirzeta Nuhanović; AP 195/04 Aqo Krxić; AP 196/04 Ramiza Mehanović; AP 197/04 Admira Jahić; AP 198/04 Sadeta Salihović; AP 199/04 Meho Mujkić; AP 200/04 Alma Qeqić; AP 201/04 Hatixa Jahić; AP 202/04 Munira Mehmedović; AP 203/04 Šuhra Mehanović; AP 204/04 Alaga Mehanović; AP 205/04 Ehlimana Ibrić; AP 206/04 Ćamka Bajraktarević; AP 208/04 Timka Duraković; AP 209/04 Ajša Muhić; AP 228/04 Udruženje porodica nestalih lica i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Radoslav Vujović, Radojka Golijanin, Radmila Glogiwa, Milena Jovanović, Jovanka Bošković, Dragan Pešić, Milena Sarić, Drago Todorović i Ranko Kovačević; AP 229/04 Vojka Vasiljević; Udruženje porodica nestalih lica i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (AP 230/04 Dragica Tambur, AP 232/04 Zora Cvijović, AP 233/04 Milojka Trifković, AP 234/04 Gojko Pržuq, AP 235/04 Nada Starčević, AP 236/04 Slavojka Radović, AP 237/04 Zora Miladinović, AP 239/04 Žeqka Košarac, AP 240/04 Dragiwa Koprivica, AP 241/04 Radmila Macan, AP 242/04 Petra Muharemović i AP 243/04 Milomir Savić); Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeqina - apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (AP 261/04 Žarko Kovač, AP 262/04 Zoran Kovač, AP 263/04 Goran Kovač, AP 265/04 Rajko Kovač, AP 266/04 Jelka Stevanović, AP 267/04 Nevenka Simić, AP 268/04 Jordanka Krstanović, AP 269/04 Slavojka Stevanović, AP 270/04 Qubica Đurić, AP 271/04 Arsen Đukić, AP 272/04 Dobrinka Trifković, AP 273/04 Mirjana Mikić i AP 274/04 Spomenka Kovač); AP 425/04 Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeqina - u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Žeqko Milanović, Qiljana Majstorović i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 58/05 Stevo Radić; AP 570/04 Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prwavor - u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Slavica Knežević, Qubo Wegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž; Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prwavor - apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (AP 571/04 Zoran Todorović, AP 572/04 Milenko Aulić, AP 573/04 Qubica Jawić, AP 574/04 Xemila Marinković, AP 575/04 Marija Hladun, AP 576/04 Milena Sandić, AP 577/04 Anđa Moravac, AP 578/04 Nevenka Dević, AP 579/04 Ana Bukalo, AP 580/04 Živana Mitrović, AP 581/04 Vlado Dostanić, AP 582/04 Miloje Malić, AP 583/04 Grozda Topić, AP 584/04 Dragosava Zarić, AP 585/04 Stana Marčeta, AP 586/04 Vinka Milanović, AP 587/04 Ana Gregus, AP 588/04 Mi lan Soprenić, AP 589/04 Ivan Stefanišin, AP 590/04 Persa Vučenović, AP 591/04 Jure Mačinković, AP 592/04 Milanka Vasić, AP 593/04 Nedeqka Vukomanović AP 594/04 Živko Kalabić i AP 595/04 Vinka Živković); AP 931/04 Jasminka Baštinac; AP 957/04 Nasiha Kerenović; AP 958/04 Sabina Bijedić; AP 171/05 M.Č.; AP 709/05 Mira Piqić; AP 956/05 Miljana Govedarica; AP 958/05 Milovan Gavrilović; AP 959/05 Snežana Gavrilović; AP 960/05 Rada Jovović; AP 1041/05 M.S.; AP 1044/05 M. D. i AP 1045/05 Zorka Mičević. Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavawa nehumanom postupku, iz člana II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na privatan i porodični život iz člana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da preko svojih komisija nadležnih za traženje nestalih lica hitno i bez daqnjeg odlagawa, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema ove odluke, apelantima dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članovima wihovih porodica nestalih u toku rata na području Bosne i Hercegovine. Nalaže se stranama iz člana 15 stav 3 Zakona o nestalim licima ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) da odmah i bez daqnjeg odlagawa, a najkasnije u roku od 30 dana, obezbijede operativno funkcionisanje institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim licima, tj. Instituta za nestala lica, Fonda za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralne evidencije nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine se, u smislu člana 64. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dostavlja na implementaciju Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Nalaže se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da, u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75 stav 5 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEWE I - Uvod 1. U toku 2004. i 2005. godine, zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su podnijeli: Muniba Haxa; Fatima Ramić; Ramiza Mujčić; Edin Divović; Magbula Divović; Đula Begić; Hasnija Hoxić; Munira Mehmedović; Damir Alić, Hajrija Mehmedović; Bahrija Mehmedović; Nezira Alić; Tifa Hoxić; Mulija Sejfić; Xemajil Jusić; Raska Sejfić; Samir Suqić; Tima Mustafić; Razija Duraković; Ševala Smajlović; Rexija Suqić; Jasminka Alić; Hasiba Ademović; Fatima Orić; Esma Halilović; Fikreta Mehmedović; Mevla Alić; Mirzeta Nuhanović; Aqo Krxić, Ramiza Mehanović; Admira Jahić, Sadeta Salihović; Meho Mujkić; Alma Qeqić; Hatixa Jahić; Munira Mehmedović; Šuhra Mehanović; Alaga Mehanović; Ehlimana Ibrić, Ćamka Bajraktarević; Timka Duraković; Ajša Muhić; Udruženje porodica nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (Radoslav Vujović, Radojka Golijanin, Radmila Glogiwa, Milena Jovanović, Jovanka Bošković, Dragan Pešić, Milena Sarić, Drago Todorović, i Ranko Kovačević); Vojka Vasiljević; Udruženje članova porodica nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u ime članova porodica sljedećih nestalih lica: (Dragica Tambur; Zora Cvijović; Milojka Trifković; Gojko Pržuq; Nada Starčević; Slavo jka Radović; Zora Miladinović; Žeqka Košarac; Dragiwa Koprivica; Radmila Macan; Petra Muharemović; i Milomir Savić); Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeqina - u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (Žarko Kovač; Zoran Kovač; Goran Kovač; Rajko Kovač; Jelka Stevanović; Nevenka Simić; Jordanka Krstanović; Slavojka Stevanović; Qubica Đurić; Arsen Đukić; Dobrinka Trifković; Mirjana Mikić; i Spomenka Kovač); Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeqina - u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Žeqko Milanović, Qiljana Majstorović, i Stevo Radić); Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prwavor - u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (Slavica Knežević, Qubo Wegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž); Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prwavor - u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: (Zoran Todorović; Milenko Aulić; Qubica Jawić; Xemila Marinković; Marija Hladun; Milena Sandić; Anđa Moravac; Nevenka Dević; Ana Bukalo; Živana Mitrović; Vlado Dostanić; Miloje Malić; Grozda Topić; Dragosava Zarić; Stana Marčeta; Vinka Milanović; Ana Gregus; Mi lan Soprenić; Ivan Stefanišin; Persa Vučenović; Jure Mačinković; Milanka Vasić; Nedeqka Vukomanović Živko Kalabić i Vinka Živković); Jasminka Baštinac; Nasiha Kerenović; Sabina Bijedić; M.Č; Mira Piqić; Miljana Govedarica; Nada Starčević; Milovan Gavrilović; Snežana Gavrilović; Rada Jovović; M.S.; M.D. i Zorka Mićević (u daqnjem tekstu: apelanti). II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na podnesene apelacije zatraženi su 29. aprila 2004. godine, 16. februara, 28. i 29. aprila 2005. godine od Državne komisije za traženje nestalih lica, Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice, Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske, Vlade Republike Srpske, Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Federacije BiH, te Vlade Federacije BiH. 3. Odgovore na apelacije dostavila je Vlada Republike Srpske 28. maja 2004. godine i 14. marta 2005. godine, te Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice 22. juna i 1. jula 2004. godine. 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Vlade Republike Srpske dostavljen je određenim apelantima tokom 2004. godine. 5. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u skladu sa članom 30 Poslovnika Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku broj AP 129/04. Spojene su sljedeće apelacije: AP 166/04; AP 167/04; AP 168/04; AP 169/04; AP 170/04; AP 171/04; AP 172/04; AP 173/04; AP 174/04; AP 175/04; AP 176/04; AP 177/04; AP 178/04; AP 181/04; AP 182/04; AP 183/04; AP 184/04; AP 185/04; AP 186/04; AP 187/04; AP 188/04; AP 189/04; AP 190/04; AP 191/04; AP 192/04; AP 193/04; AP 194/04; AP 195/04; AP 196/04; AP 197/04; AP 198/04; AP 199/04; AP 200/04; AP 201/04; AP 202/04; AP 203/04; AP 204/04; AP 205/04; AP 206/04; AP 208/04; AP 209/04; AP 228/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 229/04; AP 230/04; AP 232/04; AP 233/04; AP 234/04; AP 235/04; AP 236/04; AP 237/04AP 239/04; AP 240/04; AP 241/04; AP 242/04; AP 243/04; AP 261/04; AP 262/04; AP 263/04; AP 265/04; AP 266/04; AP 267/04; AP 268/04; AP 269/04; AP 270/04; AP 271/04; AP 272/04; AP 273/04; AP 274/04; AP-425/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 570/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 571/04; AP 572/04; AP 573/04; AP 574/04; AP 575/04; AP 576/04; AP 577/04; AP 578/04; AP 579/04; AP 580/04; AP 581/04; AP 582/04; AP 583/04; AP 584/04; AP 585/04; AP 586/04; AP 587/04; AP 588/04; AP 589/04; AP 590/04; AP 591/04; AP 592/04; AP 593/04; AP 594/04; AP 595/04; AP 931/04; AP 957/04; AP 958/04; AP 171/05; AP-709/05; AP 956/05; AP 958/05; AP 959/05; AP 960/05; AP 1041/05; AP 1044/05 i AP 1045/05. III - Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način. Apelacije koje se odnose na lica nestala u Srebrenici u julu 1995. godine 7. Zbog nestanka članova porodice (sinovi, muževi, očevi i braća) u Srebrenici u julu 1995. godine apelacije su podnijeli: Fatima Ramić, Ramiza Mujčić, Edin Divović, Magbula Divović, Đula Begić, Hasnija Hoxić, Munira Mehmedović (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Damir Alić, Hajrija Mehmedović, Bahrija Mehmedović, Nezira Alić, Tifa Hoxić, Mulija Sejfić, Raska Sejfić, Samir Suqić, Tima Mustafić, Xemajil Jusić, Razija Duraković, Ševala Smajlović, Rexija Suqić, Jasminka Alić, Hasiba Ademović, Fatima Orić, Esma Halilović, Fikreta Mehmedović, Mevla Alić, Mirzeta Nuhanović, Aqo Krxić, Ramiza Mehanović, Admira Jahić, Meho Mujkić, Alma Qeqić, Hatixa Jahić, Šuhra Mehanović, Alaga Mehanović, Ehlimana Ibrić, Ćamka Bajraktarević, Timka Duraković i Ajša Muhić. 8. Zajedničko za sve apelante jeste da navode kako su članovi wihovih porodica nestali prilikom vojnih dejstava u i oko Srebrenice u julu 1995. godine, pokušavajući da preko šumskih puteva stignu do Tuzle. Više apelanata je izjavilo da su vidjeli kako im naoružani vojnici odvode članove porodice u nepoznatom pravcu, nakon čega im se gubi svaki trag. Apelanti su, uz apelaciju, priložili potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog krsta ili Državne komisije za traženje nestalih lica, ili obje potvrde, kojim se potvrđuje da su članovi wihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren postupak wihovog tražewa. Niko od apelanata nije saznao za sudbinu članova porodice, od wihovog nestanka u julu 1995. godine, pa do danas, sem apelantkinje Ćamke Bajraktarević, koja je nakon osam godina otkrila gdje se nalaze posmrtni ostaci njenog sina i muža (koji su kasnije sahranjeni u Potočarima), s tim što još uvijek ne zna šta se desilo sa njenim drugim sinom, kojeg su naoružani vojnici odveli prilikom pokušaja izlaska iz Srebrenice. Apelacije koje se odnose na lica nestala na području: Zvornika, Prijedora i Srebrenice prije jula 1995. godine 9. Porodice čiji su članovi (očevi, muževi, sinovi i braća) nestali na području Zvornika, Prijedora i Srebrenice prije jula 1995. godine, podnijeli su apelacije Ustavnom sudu, i to: Muniba Haxa, Sadeta Salihović, Jasminka Baštinac, Nasiha Kerenović i Sabina Bijedić. 10. Apelanti ne znaju za sudbinu članova svoje porodice, za koje tvrde da su nestali na navedenim područjima u toku rata u Bosni i Hercegovini. Uz apelacije priložene su potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog krsta ili Državne komisije za traženje nestalih lica, ili obje potvrde, kojim se potvrđuje da su lica nestala i da je otvoren proces wihovog tražewa. Apelacije koje se odnose na lica nestala na području Sarajeva u toku rata od 1992. do 1995. godine 11. Udruženje porodica nestalih lica i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo podnijeli su apelacije u ime porodica čiji su članovi nestali tokom rata na području Grada Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine. Apelacije su podnesene u ime sljedećih porodica čiji su članovi nestali: Radoslava Vujovića, Radojke Golijanin, Radmile Glogiwa, Milene Jovanović, Jovanke Bošković, Dragana Pešića, Milene Sarić, Drage Todorovića i Ranka Kovačevića. 12. Pojedinačne apelacije koje se odnose na nestala lica na području Grada Sarajeva su takođe podnijeli: Gojko Pržuq, Nada Starčević, Slavojka Radović, Zora Miladinović, Žeqka Košarac, Dragiwa Koprivica, Radmila Macan, Petra Muharemović, Milomir Savić, Miljana Govedarica i Mira Piqić. 13. Zajedničko za sve apelante je da tvrde da su wihovi članovi porodice nestali na području Grada Sarajeva, tokom rata između 1992. i 1995. godine, te da do sada nisu ništa saznali o wihovoj sudbini. Nekoliko apelanata je navelo da su vidjeli kako su naoružani vojnici odveli u nepoznatom pravcu članove wihovih porodica, nakon čega im se izgubio svaki trag. Apelanti su uz apelacije priložili potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog krsta ili Kancelarije za traženje nestalih lica Republike Srpske, ili obje potvrde, iz kojih je vidqivo da su članovi wihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren proces wihovog tražewa. Apelacije koje se odnose na lica nestala na području Haxića, Trnova, Hrasnice, Travnika, Tuzle, Zavidovića, Zenice, Donjeg Vakufa, Bosanskog Petrovca, Ozrena, Dervente, Doboja, Bratunca, Srebrenice, Bihaća, Lukavca, Kladwa, Glamoča, Banovića, Goražda i Kquča 14. Povodom nestanka članova porodice na navedenim područjima, tokom rata u Bosni i Hercegovini, apelacije su podnijeli: Milovan Gavrilović, Vojka Vasiljević, Udruženje porodica nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Dragica Tambur, Zora Cvijović i Milojka Trifković, Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeqina u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Žarko Kovač, Zoran Kovač, Goran Kovač, Rajko Kovač, Jelka Stevanović, Nevenka Simić, Jordanka Krstanović, Slavojka Stevanović, Qubica Đurić, Arsen Đukić, Dobrinka Trifković, Mirjana Mikić i Spomenka Kovač, Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeqina u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Žeqko Milanović, Qiljana Majstorović i Stevo Radić, Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prwavor u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Slavica Knežević, Qubo Wegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž, Opštinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prwavor u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: Zoran Todorović, Milenko Aulić, Qubica Jawić, Xemila Marinković, Marija Hladun, Milena Sandić, Anđa Moravac, Nevenka Dević, Ana Bukalo, Živana Mitrović, Vlado Dostanić, Miloje Malić, Grozda Topić, Dragosava Zarić, Stana Marčeta, Vinka Milanović, Ana Gregus, Mi lan Soprenić, Ivan Stefanišin, Persa Vučenović, Jure Mačinković, Milanka Vasić, Nedeqka Vukomanović, Živko Kalabić i Vinka Živković, te pojedinačne apelacije: M.Č., Milovan Gavrilović, Snežana Gavrilović, Rada Jovović, M.S., M.D. i Zorka Mićević. 15. Apelanti tvrde da do danas nemaju nikakvih informacija o sudbini članova porodice nakon wihovog nestanka za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u periodu između 1992. i 1995. godine. Apelanti su priložili uz apelaciju potvrdu Međunarodnog komiteta Crvenog krsta ili Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske, ili obje potvrde, kojima se potvrđuje da su članovi wihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren proces wihovog tražewa. IV - Relevantni propisi 16. Aneks 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini "Član V Strane će obezbijediti informacije preko mehanizama tragawa MKCK svim nestalim licama. Strane će takođe u potpunosti sarađivati sa MKCK u njegovim naporima da odredi identitete, boravište i sudbinu nestalih". 17. Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. juna 1977. godine Član 33 st. 1 i 3 Čim to okolnosti dozvole, a najkasnije po prestanku aktivnih neprijateqstava, svaka strana u sukobu treba da pronalazi lica čiji je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta protivnička strana treba da dostavi sve korisne podatke o ovim licima da bi olakšala wihovo pronalaženje. Podaci čiji je nestanak objavljen primjenom stava 1 i zahtjevi koji se odnose na ove podatke, dostavljaju se bilo direktno, bilo posredstvom sile zaštitnice, Centralnoj agenciji za traženje međunarodnog komiteta Crvenog krsta ili nacionalnih društava crvenog krsta (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i sunca). U slučajevima kada se ovi podaci dostavljaju preko Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i njegove Centralne agencije za traženje, svaka strana u sukobu urediće da ih dostavi i Centralnoj agenciji za traženje". 18. Zakon o nestalim licima ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) "Član 7 S ciljem da se unapijedi proces tražewa nestalih lica i efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih lica, osniva se Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Institut), kao nezavisna institucija za traženje nestalih lica u/iz Bosne i Hercegovine. Suosnivač Instituta može da bude i međunarodna organizacija. Način osnivawa i preuzimawa uloge osnivača i utvrđivawa bliže nadležnosti, načina finansirawa Instituta, u skladu sa ovim i drugim zakonima BiH, regulisaće se Sporazumom o osnivanju koji zakqučuju suosnivači. U skladu sa ovim i drugim važećim zakonom, Institut je pravno lice koje se registruje kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se, u skladu sa ovim zakonom, prenose upravna ovlašćewa za obavljanje poslova u vezi sa procesom, tražewa nestalih lica i izdavawa odgovarajućih isprava. Radni odnos zaposlenih u Institutu reguliše se u skladu sa važećim zakonom o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne i Hercegovine. Član 15 U svrhu obezbijeđewa sredstava i realizacije prava članova porodice nestalih lica formira se Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daqnjem tekstu: Fond). Odluku o osnivanju Fonda, u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona donosi Savjet ministara Bosne i Hercegovine. Sjedište, način finansirawa, upravljanje, kao i druga pitawa u vezi sa radom Fonda, regulisaće se Sporazumom koji će potpisati Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta BiH u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu odluke iz stava 2 ovog člana. Pored buxeta, prihodi Fonda mogu da budu sredstva iz donacija, poklona, zaviještawa i drugih vidova pomoći od domaćih i međunarodnih pravnih i fizičkih lica, što se bliže uređuje Sporazumom iz stava 3 ovog člana." 19. Odluka o obrazovanju državne komisije za traženje nestalih lica ("Službeni list Republike BiH", br. 9/96 i 17/96) "II Komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke: - vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: RBiH), nestalih usljed ratnih dejstava na teritoriji RBiH i susjednih država odnosno bivših jugoslovenskih Republika; - preduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju lica iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanje konačne istine o sudbini tih lica; - daje potrebne podatke sa kojima raspolaže nadležnim organima, koji donose odluke o pravima boraca nestalih, zarobljenih i poginulih; - na osnovu evidencije izdaje odgovarajuće potvrde porodicama nestalih, zarobljenih i poginulih; - ostvaruje saradnju sa specijalizovanim agencijama pri UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih nacija za qudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom Komisije za qudska prava, IFOR-om, Radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta za traženje nestalih lica, Međunarodnim tribunalom u Hagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih lica." 20. Odluka o osnivanju Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 40/03) "II stav 1 alineja 1 i 2 Poslovi i zadaci Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske su: - koordinacija svih aktivnosti u vezi sa istraživanjem sudbine nestalih i zarobljenih lica iz Republike Srpske; prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje bi mogle razriješiti sudbinu nestalih i zarobljenih lica; - analiziranje i provjera na licu mjesta tačnosti informacija dobijenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o svim licima koja su bila u logorima u periodu od 1991. do 1995. godine i razmjenama putem Komisije; prikupljanje i obrada informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim licima sa relevantnim organima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori;" V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 21. Zajedničko za sve apelacije jeste da apelanti tvrde kako nemaju nikakvih pouzdanih informacija o sudbini članova svojih porodica, od wihovog nestanka pa do danas. Apelanti traže da saznaju istinu o sudbini članova svojih porodica, traže da se utvrdi ko je kriv za wihov nestanak i da se nakon toga krivci primjereno kazne, te traže da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe zbog toga što ne znaju šta se desilo sa članovima wihovih porodica. U apelacijama se poziva na sljedeće povrede ustavnih prava: prava na život iz člana II/3 a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne budu podvrgnuti torturi, nequdskom ili ponižavajućem postupku ili kažwavanju iz člana II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije, prava na privatan i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 22. Kancelarija Pravnog zastupnika Vlade Republike Srpske je svoj odgovor dostavila u pismima koja je Ustavnom sudu uputila 28. maja 2004. i 14. marta 2005. godine. U odgovoru od 28. maja 2004. godine, Vlada Republike Srpske je dala zapažawa u vezi sa dopustivosti predmetnih apelacija, dok je u odgovoru od 14. marta 2005. godine dala zapažawa u vezi sa dopustivosti i meritumom. 23. Pozivajući se na član 15 Poslovnika Ustavnog suda, Vlada Republike Srpske tvrdi da Ustavni sud nema nadležnost ratione per so nae da razmatra predmetne apelacije, jer ne postoji ni sud niti drugi or gan u Republici Srpskoj koji je donio presudu ili odluku u ovom predmetu. 24. Pored toga, Vlada Republike Srpske tvrdi da apelanti moraju konkretno da navedu i potkrijepe apelaciju da bi ona bila dopuštena. U tom pogledu Republika Srpska se poziva na Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 10/02 od 4. marta 2004. godine, prema kojoj je apelacija odbačena jer podnosilac nije posebno naveo Ustavom Bosne i Hercegovine zagarantovana prava i slobode na koje se poziva. Vlada Republike Srpske tvrdi da su predmetne apelacije uopštene prirode i ne navode Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićena prava i slobode na koje se pozivaju. Nadalje, Vlada Republike Srpske ističe da neke od apelacija ne sadrže činjenice, te da su apelacije nepotpune i međusobno kontradiktorne. 25. Shodno mišljenju Vlade Republike Srpske, Ustavni sud nema prima fa cie nadležnost da odlučuje o ovom predmetu jer su apelacije prvobitno podnesene Domu za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je prestao s radom 31. decembra 2003. godine. 26. Vlada Republike Srpske zbog toga tvrdi da prijave ne ispuwavaju uslove sadržane u Poslovniku Ustavnog suda i članu VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji predviđa apelacionu nadležnost Ustavnog suda u pitawima sadržanim u Ustavu Bosne i Hercegovine. 27. Sem navedenih zapažawa, Vlada Republike Srpska tvrdi da apelacije u svakom slučaju moraju da se odbace, jer je Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu, u odluci Selimović i drugi (odluka o prihvatqivosti i meritumu od 7. marta 2003. godine, CH/01/8365), naredio Republici Srpskoj da provede istragu o "događajima koji su doveli do utvrđenih kršewa qudskih prava, kako bi podnosioci prijava i svi ostali članovi porodica saznali istinu o sudbini svojih nestalih". Vlada Republike Srpske ističe da je zbog odluke Selimović, Republika Srpska formirala komisiju koja je dobila zadatak da utvrdi cijelu istinu koja se odnosi na događaje u i oko Srebrenice u julu 1995. godine i da svoj izvještaj podnese svim porodicama nestalih lica. 28. Što se tiče zapažawa o meritumu, Vlada Republike Srpske naglašava da su Bosna i Hercegovina i njeni entiteti uspostavili postupak za traženje lica čija je sudbina nepoznata, u vezi sa sukobom na teritoriji Bosne i Hercegovine. Shodno pravilima navedenog postupka, sve strane su dužne da dijele činjenice i informacije u vezi sa nestalim licima. U konkretnom slučaju, a u vezi sa određenim apelacijama koje su podnijeli članovi porodica nestalih lica, Republika Srpska nije od državne, odnosno Federalne komisije za traženje nestalih lica, dobila zahtjeve za traženje tih lica, te stoga nije bila u mogućnosti da sprovede istragu o nestanku, te da sačini odgovarajuću informaciju o tome. 29. Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice, u odgovoru na apelacije samo navodi da je sačinila Izvještaj o događajima u Srebrenici, te ga dostavila, 16. juna 2004. godine, svom osnivaču, tj. Vladi Republike Srpske. VI - Dopustivost 30. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 31. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 32. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadwi pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). Iscrpqivanje svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu 33. Prvo pitanje koje se nameće prilikom ispitivawa dopustivosti predmetnih apelacija jeste pitanje iscrpqivawa svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu, s obzirom da su se apelanti sa zahtjevom za traženje nestalih lica jedino obratili Međunarodnom komitetu Crvenog krsta ili državnoj ili entitetskoj komisiji za traženje nestalih lica. 34. Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuje da Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju nad pitawima po ovom Ustavu koja proističu iz mišljewa bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Ciq navedenog člana je da se prvo omogući redovnim sudovima da ispitaju činjenice i pravna pitawa koja se odnose na predmet, i da ga riješe uz poštovanje Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava i slobode. 35. Evropski sud za qudska prava smatra da pravilo iscrpqivawa efektivnih pravnih lijekova ne mora neophodno da zahtijeva sudsku presudu. U skladu sa praksom Evropskog suda za qudska prava, Ustavni sud je tumačio član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine tako da, na primjer, prihvata prijave u predmetima gdje sud ne donese odluku u razumnom roku (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 10/01). Drugim riječima, zahtjev da postoji sudska presude, kao što je utvrđeno u članu VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, mora da se tumači na fleksibilan način. Slično praksi Evropskog suda za qudska prava, apelacija Ustavnom sudu mora da se dopusti ako apelant dokaže da je iscrpio sve druge pravne lijekove, sem obraćawa sudovima, ukoliko su takvi dostupni, ili ukoliko se dokaže da ne postoje drugi pravni lijekovi koji su dostupni. Značajno je da pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova, takođe, zavisi od dostupnosti i efikasnosti pravnog lijeka. 36. Ustavni sud smatra da pravni lijekovi moraju da budu dostupni i efektivni kako bi obezbijedili ispravku navodnih povreda. Postojanje predmetnih pravnih lijekova mora da bude dovoqno izvjesno ne samo u teoriji, već i u praksi, jer u suprotnom ne bi imali neophodnu pristupačnost i djelotvornost (vidi Evropski sud za qudska prava, Akdivar protiv Turske, presuda od 30. avgusta 1996, Izvještaji 1996-IV, stav 66). Drugim riječima, pravilo iscrpqivawa svih pravnih lijekova nije apsolutno pravilo, niti mora automatski da se primjenjuje. Mogu da postoje posebne okolnosti koje razrješavaju apelante dužnosti da iscrpe pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju (ibid. stav 67). 37. S tim u vezi Ustavni sud napominje da, shodno članu 13 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda, postoji pozitivna obaveza države da obezbijedi efektivni pravni lijek pred domaćim organima vlasti. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da mogu da se obrate nadležnim organima, zbog toga što nisu dobili informacije o tome kakva je sudbina članova wihovih porodica koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini. Upućivanje apelanata na redovne sudove, po mišljenju Ustavnog suda, ne bi dalo nikakvog rezultata. Naime, obraćanje redovnim sudovima otvorilo bi niz pitawa, na primjer: koji je sud nadležan - s obzirom da se ne zna tačno gdje se nestanak desio, kao i da li je nestalo lice još živo ili ne. Dakle, iako se radi o očiglednom propustu apelanata o pitanju iscrpqivawa pravnih lijekova, Ustavni sud smatra da ima nadležnost da odlučuje u ovom predmetu, zbog toga što apelanti nemaju na raspolaganju efektivno i adekvatno pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zbog čega odluka Ustavnog suda treba da popuni pravnu prazninu koja postoji u ovom slučaju. 38. Dovodeći u vezu prethodne stavove sa konkretnim slučajem, Ustavni sud konstatuje da su se apelanti obratili Međunarodnom komitetu Crvenog krsta, odnosno državnoj ili jednoj od entitetskih komisija za traženje nestalih lica, od kojih nisu dobili informacije o nestanku članova wihovih porodica. Dakle, apelanti su preduzeli razumne aktivnosti u pogledu tražewa članova svojih porodica, obraćajući se organizacijama za traženje nestalih lica. Ustavni sud je prethodno konstatovao da, u slučaju kada postoje posebne okolnosti, nije neophodno da se zahtijeva od apelanata da prije podnošewa apelacije vode postupke pred redovnim sudovima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da postoje posebne okolnosti koje apelante oslobađaju obaveze vođewa postupka pred redovnim sudovima. 39. Posebne okolnosti Ustavni sud vidi u činjenici da je traženje lica, koja su nestala u toku posljednjeg ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, veoma osjetqivo pitanje s obzirom da bi istrage u vezi s tim, u najvećem dijelu, morali da vode organi entiteta na čijoj se teritoriji desio nestanak. Sa druge strane, na nivou Bosne i Hercegovine ne postoji specijalizovana institucija koja efikasno radi, a čiji je zadatak da nepristrasno vrši istrage u vezi sa nestankom lica u toku ratnih dešavawa, a Ustavni sud je prethodno konstatovao da eventualno obraćanje apelanata redovnim sudovima ne bi dalo nikakve rezultate, tj. da apelanti nisu imali na raspolaganju efektivna pravna sredstva za zaštitu svojih ustavnih prava. 40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, nije postojao efektivni pravni lijek kojim bi se apelantima garantovala efikasna i nepristrasna istraga o nestanku članova wihovih porodica. Stoga, apelante treba osloboditi obaveze iscrpqivawa pravnih lijekova, te predmetne apelacije u ovom pogledu proglasiti dopustivim. Nadležnost ratione temporis 41. Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis za akte i događaje koji su se desili nakon stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine. Ustavni sud, stoga, nema nadležnost da razmatra ustavnost akata i događaja koji su se desili prije stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, ali smatra da može da preispita takve akte i događaje u svrhu dokaza za utvrđivanje povrede koja se desila nakon stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku broj U 38/02 od 19. decembra 2003. godine tač. 36 i 37 "Službeni glasnik BiH", broj 8/04). 42. Evropski sud za qudska prava smatra da tamo gdje su događaji na koje se neko žali počeli prije nego što je stupila na snagu Evropska konvencija i nastavili se nakon toga, samo zadwi dio može da bude predmet žalbenih navoda (vidi Evropski sud, Kerojarvi protiv Finske, odluka o prihvatqivosti od 7. aprila 1993, serija A-328). Slično tome, Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zakqučio da je nadležan o pitanju navoda o povredi qudskih prava članova porodica čiji su članovi nestali za vrijeme oružanog sukoba u dijelu u kom su se navodne povrede nastavile nakon stupawa na snagu Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu je smatrao da, pošto članovi porodica nisu bili službeno obaviješteni o sudbini svojih najmilijih, navodne povrede su se nastavile do dana podnošewa prijava (vidi Selimović i drugi protiv Republike Srpske, odluka o prihvatqivosti i meritumu od 7. marta 2003, CH/01/8365 i drugi, tačka 169). 43. U konkretnom slučaju, apelanti traže da saznaju istinu o sudbini i mjestu gdje se nalaze članovi wihovih porodica. Međutim, do sada apelantima nisu date informacije koje su tražili. Navodne povrede su, stoga, povrede koje i dalje traju, pa Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis da razmatra ove apelacije u tom pogledu. Nadležnost ratione materiae 44. Da bi bila spojiva ratione materiae s nadležnošću Ustavnog suda, u apelaciji mora da se navede povreda nekog prava zaštićenog Ustavom Bosne i Hercegovine. U konkretnim slučajevima, apelanti traže informacije o mjestu gdje se nalaze članovi wihovih porodica, kao i da im se dodijeli kompenzacija zbog toga što do sada nisu saznali za wihovu sudbinu. Sem toga, apelanti traže da se kaže ko je odgovoran za nestanak članova wihovih porodica, kao i da se krivci izvedu pred lice pravde. Apelanti tvrde da su bili podvrgnuti nehumanom i ponižavajućem postupanju, da im je uskraćeno pravo na porodični život, pravo na efektivan pravni lijek, te pravo na imovinu. 45. Vlada Republike Srpske tvrdi da neki od apelanata nisu posebno naveli odredbe ustavnih prava na koje se pozivaju, te da u nekim apelacijama nisu navedene činjenice koje se odnose na apelaciju. Ustavni sud zapaža da sve apelacije koje se trenutno razmatraju sadrže min i mum koji ukazuje na činjenice i povrede qudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine. Sem toga, Ustavni sud naglašava da je, s obzirom da postoje posebne okolnosti, u konkretnom slučaju usvojio fleksibilniji pristup u pogledu navođewa ustavnih prava za koja se smatra da su povrijeđena, kao i u smislu nadležnosti iz člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine. 46. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da ima nadležnost ratione materiae da razmatra apelaciju. Nadležnost ratione per so nae 47. Vlada Republike Srpske navodi da, s obzirom da ne postoji sudska presuda protiv nje, ne može da smatra stranom u postupku pred Ustavnim sudom i da stoga Ustavni sud nema nadležnost ratione per so nae da razmatra apelaciju. 48. Ustavni sud je već ustanovio da njegova nadležnost ne mora da zavisi od postojawa sudske presude. Međutim, pitanje nadležnosti ratione per so nae se razlikuje od pravila iscrpqivawa pravnih lijekova. Navodeći da su apelanti trebali da se obrate redovnim sudovima prije nego što su podnijeli apelacije, Vlada Republike Srpske tvrdi da, s obzirom da nije bila strana u postupku pred redovnim sudovima, ne može da bude ni strana u postupku pred Ustavnim sudom. 49. Ustavni sud zapaža da se Republika Srpska obavezala da traži nestala lica na svojoj teritoriji u skladu sa članom V Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom IX Aneksa 1-A Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Stoga, Republika Srpska je odgovorna za uspjeh procesa tražewa nestalih lica, i odgovorna strana da apelantima da informacije koje su tražili u apelacijama pred Ustavnim sudom. 50. Ista argumentacija važi i u pogledu Vlade Federacije BiH, međutim, pošto Vlada Federacije BiH nije dostavila odgovor na predmetne apelacije, Ustavni sud nije posebno elaborisao dopustivost dijela apelacija koje su podnesene zbog nestanka lica na području današnje Federacije BiH. Sem toga, Ustavni sud naglašava da se njegova nadležnost o pitanju ratione per so nae, pored Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske, odnosi i na Savjet ministara Bosne i Hercegovine, s obzirom da su nadležne institucije Bosne i Hercegovine, nakon što je prethodno Parlamentarna Skupštine Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, takođe, preuzele obavezu da porodicama nestalih lica daju informacije o sudbini wihovih članova nestalih u toku ratnih događawa. 51. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da ima nadležnost ratione per so nae da razmatra predmetne apelacije. VII - Meritum 52. Ustavni sud će apelacije prvo razmotriti u pogledu postojawa povrede prava na zabranu podvrgavawa nehumanom postupku iz člana II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije. 53. Član II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) b) Pravo da ne budu podvrgnuto mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni." Član 3 Evropske konvencije glasi: "Niko neće biti podvrgnut torturi, nequdskom ili ponižavajućem postupku ili kažwavanju". 54. Imajući u vidu navode iz predmetnih apelacija, pitanje koje proizlazi jeste da li patwa, koja je nametnuta apelantima zbog toga što, od nadležnih vlasti, nisu dobili nikakvu informaciju u pogledu sudbine članova svojih porodica, može da se smatra nehumanim postupkom. Evropski sud za qudska prava je u sličnim predmetima presudio da uskraćivanje informacija članovima porodica, i znawa o wihovim najbližim, može da se smatra nehumanim postupanjem koje je zabranjeno članom 3 Evropske konvencije. 55. Relevantna odluka Evropskog suda za qudska prava, u ovom pitanju, je Kipar protiv Turske (presuda od 10. maja 2001, Izvještaji o presudama i odlukama 2001-IV) koja se odnosi na broj nestalih u turskoj vojnoj intervenciji u sjevernom Kipru, području koje je nakon toga zatvoreno i koje je postalo nedostupno za rodbinu nestalih. Evropski sud za qudska prava je zakqučio da su podnosioci prijava bez sumnje pretrpjeli "najbolniju neizvjesnost i zabrinutost" zbog okolnosti pod kojima su nestali wihovi najbliži (ibid. tačka 155). Evropski sud za qudska prava je, dalje, razmatrao da li takva patwa mogu da se smatraju povredom člana 3 Evropske konvencije, te naglasio: "Relevantni elementi će ukqučiti bliskost porodične veze - u tom kontekstu, određena težina će se pripisati vezi roditeq - dijete, posebnim okolnostima veze, stepenu do kog je član porodice bio svjedok predmetnog događaja, ukqučenost člana porodice u pokušaje da dobije informacije o nestalom licu i načinu na koji su organi vlasti odgovorili na ta pitawa. Sud, dalje, podsjeća da suština takve povrede ne leži toliko u činjenici "nestanka" člana porodice, nego u reakcijama organa vlasti i stavovima o situaciji kada im se to predoči. Posebno u pogledu na ovo posljednje rođaci mogu tvrditi da su direktne žrtve ponašawa organa vlasti (ibid., tačka 156)." 56. Iz navedenog proizilazi da Evropski sud za qudska prava posebnu važnost pripisuje stepenu do kog su organi vlasti djelovali u pogledu predmetne situacije. Evropski sud za qudska prava je zapazio da organi vlasti nisu preduzeli nikakvu istragu u vezi s okolnostima nestanka, te da je nedostatak ikakvih informacija o sudbini najbližih srodnika osudio podnosioce prijava da žive u produženom stanju akutne zabrinutosti, koje nije nestalo protokom vremena. Sem toga, Evropski sud za qudska prava je, u ovom pogledu, takođe zapazio da činjenica da rođaci nisu uistinu bili svjedoci zatočewa članova porodice, ili da se organima vlasti tužene strane nisu žalili na takva zatočewa, rođake - podnosioce prijava nije lišila statusa žrtve prema članu 3 Evropske konvencije (ibid. tačka 157). Evropski sud za qudska prava je, zatim, zakqučio da je ćutanje organa vlasti tužene strane, u pogledu stvarne zabrinutosti rođaka nestalih lica, dostigla nivo težine koji jedino može da se okarakteriše kao nehumano postupanje u smislu člana 3 Evropske konvencije, te zakqučio da su rođaci nestalih lica žrtve nastavljene povrede člana 3 Evropske konvencije (ibid. tač. 157-158). 57. U predmetu Selimović Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zakqučio da bliske porodične veze između nestalih lica i wihovih rođaka, kao i ogromna patwa rođaka zbog nestanka svojih najbližih, predstavljaju "nehumano postupanje" shodno članu 3 Evropske konvencije. Dalje je smatrao da nadležne vlasti nisu učinile gotovo ništa da bi razjasnile sudbinu i mjesto na kojem se nalaze pretpostavljene žrtve, te da nisu sprovele svrsishodnu istragu, čime su pogoršale situaciju (ibid. tač. 188-189). U skladu s navedenim, Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zakqučio da propust nadležnih vlasti da otkriju mjesto na kom se nalaze nestala lica predstavlja povredu člana 3 Evropske konvencije. 58. S obzirom na sličnost između činjenica u predmetu Selimović i predmeta koji se u ovom slučaju razmatra pred Ustavnim sudom, Ustavni sud smatra da patwa nametnuta apelantima, usljed uskraćivawa informacija o sudbini članova wihovih porodica nestalih tokom ratnih dejstava, nesumwivo predstavlja nehumano postupanje koje je zabranjeno članom II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3 Evropske konvencije. Pridržavajući se kriterijuma koje je utvrdio Evropski sud za qudska prava, Ustavni sud konstatuje da između podnosilaca apelacije i nestalih lica postoji ogromna bliskost, odnosno radi se o najbližim srodnicima (sinovi, muževi, supruge, očevi, majke, braća, sestre). Ustavni sud, kao i Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu u odluci Selimović (ibid. tačka 185), smatra da činjenica da članovi porodice nisu, u svim slučajevima, bili direktni svjedoci događaja koji je za posljedicu imao nestanak člana porodice, nije lišila članove porodice nestalih lica statusa žrtve. 59. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su se nestanci desili na području Bosne i Hercegovine, te da nakon nestanka nije sprovedena efikasna istraga o tome iako je od prestanka ratnih dejstava proteklo više od deset godina, niti su nadležne vlasti obavijestile članove porodica nestalih lica o sudbini wihovih najbližih, Ustavni sud zakqučuje da su članovi porodica nestalih lica bili izloženi nehumanom postupanju, koje je zabranjeno članom II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3 Evropske konvencije, za što su odgovorni Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske. 60. Sem toga, Ustavni sud naglašava da je od posebne važnosti, za otklawanje povrede prava iz člana 3 Evropske konvencije, da Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske, kao i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, hitno uspostave i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima, posebno Institut za nestala lica, Fond za pomoć porodicama nestalih lica i Centralnu evidenciju nestalih lica u Bosni i Hercegovini. 61. Član II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku". Član 8 Evropske konvencije glasi: "1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavawa nereda ili sprečavawa zločina, zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih." 62. Ustavni sud smatra kako član 8 Evropske konvencije ne samo da primorava državu da se uzdrži od uplitawa, nego nadležnim organima Bosne i Hercegovine nameće pozitivnu obavezu da preduzmu neophodne mjere za efikasnu zaštitu prava na privatan i porodični život, dom i prepisku. 63. Dom za qudska prava priznao je pravo članova porodica nestalih lica na pristup informacijama o nestalim članovima wihovih porodica. U predmetu Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Dom za qudska prava je smatrao da informacija o sudbini i mjestu gdje se nalazi član porodice spada u okvir prava na poštovanje njegovog privatnog i porodičnog života, zaštićenog članom 8 Evropske konvencije. Kada takva informacija postoji u posjedu ili pod kontrolom tužene strane, a tužena strana proizvoqno i bez opravdawa odbija da otkrije članu porodice, koji je podnio uredan zahtjev nadležnom organu tužene strane ili Međunarodnom komitetu Crvenog krsta, onda može da se smatra da tužena strana nije ispunila svoju pozitivnu obavezu da obezbijedi članu porodice pravo zaštićeno članom 8 Evropske konvencije (vidi predmet broj CH/99/2150 Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka od 6. maja 2002. godine, tačka 126, kao i predmet broj CH/99/3196, Palić protiv Republike Srpske, odluka o prihvatqivosti i meritumu od 9. decembra 2000. godine, tač. 82-84; vidjeti takođe Odluku Evropskog suda za qudska prava Gas kin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. jula 1989. godine, serija A-160). 64. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da su se nestanci desili na područjima današwih entiteta Bosne i Hercegovine (Federacija i Republika Srpska) koji, i pored obaveze da ispitaju prijave o nestancima na wihovoj teritoriji, nisu ništa učinili, odnosno ni jednom od apelanata nisu dostavili pojedinačnu informaciju o tome šta se desilo sa članovima wihovih porodica. Ustavni sud smatra da vlade entiteta u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju, moraju da imaju određene raspoložive informacije u pogledu prijavljenih nestanaka, koje do sada nisu predočile apelantima. Ta činjenica je dovoqna Ustavnom sudu da zakquči da nadležni organi vlasti entiteta bez vidqivog i razumnog opravdawa odbijaju da raspoložive i dostupne informacije o nestalim licima prezentuju apelantima. 65. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da su povrijeđena prava apelanata - članova porodica nestalih lica na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, za šta snose odgovornost Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske. Ostali navodi 66. S obzirom na zakqučak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, kao i člana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno razmatra ostale navode iz apelacija. Pitanje kompenzacije 67. Ustavni sud konstatuje da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, koji je stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Ovim zakonom su, između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa tražewa i način ostvarivawa socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih lica, te osnovan Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u vezi sa procesom tražewa nestalih lica i izdavawa odgovarajućih isprava. Istim zakonom je osnovan i Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini, kao i Centralna evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud smatra da je, pored utvrđivawa kršewa navedenih ustavnih prava apelanata, kao vida wihove satisfakcije, neophodno da nadležna vlast bez odlagawa obezbijedi efikasno funkcionisanje navedenog instituta, fonda i centralne evidencije, radi otklawawa daqwih posljedica kršewa ustavnih prava apelanata i omogućavawa ostvarivawa drugih prava koja im po zakonu pripadaju. Ovdje je potrebno da se naglasi da je Ustavni sud utvrdio povrede čl. 3 i 8 Evropske konvencije zbog toga što članovi porodica nestalih lica nemaju nikakvih informacija o sudbini članova svojih porodica, te naložio mjere za otklawanje navedenih povreda ustavnih prava. Što se tiče pitawa kompenzacije koju su tražili apelanti, Ustavni sud smatra da Zakon o nestalim licima predviđa dovoqnu finansijsku potporu za članove porodica nestalih lica. Naime, čl. 11, 12 i 13 navedenog zakona predviđeni su pravo, kriterijumi i iznos novčane pomoći za članove porodica nestalih lica, dok je članom 16 predviđen postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji sprovodi Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Upravo u ciqu realizacije prava na finansijsku pomoć za porodice nestalih lica, koja je predviđena Zakonom o nestalim licima, Ustavni sud je stranama iz člana 15 navedenog zakona naložio da hitno stave u funkciju i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima u koje spada i Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Stoga Ustavni sud smatra da će, nakon što odgovorne strane stave u funkciju institucije osnovane Zakonom o nestalim licima, članovi porodica nestalih lica imati obezbijeđenu finansijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni sud donosi i odluku povodom zahtjeva za pojedinačne kompenzacije koje su postavili apelanti. VIII - Zakqučak 68. Činjenica da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova wihovih porodica, nestalih tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, dovoqna je Ustavnom sudu da zakquči da je u odnosu na članove porodica nestalih lica došlo do povrede prava na zabranu nehumanog postupka iz člana II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, kao i povrede prava na privatan i porodični život iz člana 8. Evropske konvencije. 69. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 70. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 129/04, rješavajući apelacije Munibe Hadža i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tu dor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Da vid Feldman, prof., sudija Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija Con stance Grenje, prof. dr., sutkinja na sjednici, održanoj 27. maja 2005. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Usvajaju se slijedeće apelacije, podnesene zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine: AP 129/04 Muniba Hadža; AP 166/04 Fatima Ramić; AP 167/04 Ramiza Mujčić; AP 168/04 Edin Divović; AP 169/04 Magbula Divović; AP 170/04 Đula Begić; AP 171/04 Hasnija Hodžić; AP 172/04 Munira Mehmedović; AP 173/04 Damir Alić; AP 174/04 Hajrija Mehmedović; AP 175/04 Bahrija Mehmedović; AP 176/04 Nezira Alić; AP 177/04 Tifa Hodžić; AP 178/04 Mulija Sejfić; AP 181/04 Džemajil Jusić; AP 182/04 Raska Sejfić; AP 183/04 Samir Suljić; AP 184/04 Tima Mustafić; AP 185/04 Razija Duraković; AP 186/04 Ševala Smajlović; AP 187/04 Redžija Suljić; AP 188/04 Jasminka Alić; AP 189/04 Hasiba Ademović; AP 190/04 Fatima Orić; AP 191/04 Esma Halilović; AP 192/04 Fikreta Mehmedović; AP 193/04 Mevla Alić; AP 194/04 Mirzeta Nuhanović; AP 195/04 Aljo Krdžić; AP 196/04 Ramiza Mehanović; AP 197/04 Admira Jahić; AP 198/04 Sadeta Salihović; AP 199/04 Meho Mujkić; AP 200/04 Alma Ljeljić; AP 201/04 Hatidža Jahić; AP 202/04 Munira Mehmedović; AP 203/04 Šuhra Mehanović; AP 204/04 Alaga Mehanović; AP 205/04 Ehlimana Ibrić; AP 206/04 Ćamka Bajraktarević; AP 208/04 Timka Duraković; AP 209/04 Ajša Muhić; AP 228/04 Udruženje porodica nestalih lica i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u dijelu apelacije podnesene u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Radoslav Vujović, Radojka Golijanin, Radmila Gloginja, Milena Jovanović, Jovanka Bošković, Dragan Pešić, Milena Sarić, Drago Todorović i Ranko Kovačević; AP 229/04 Vojka Vasiljević; Udruženje porodica nestalih lica i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - apelacije podnesene u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (AP 230/04 Dragica Tambur, AP 232/04 Zora Cvijović, AP 233/04 Milojka Trifković, AP 234/04 Gojko Pržulj, AP 235/04 Nada Starčević, AP 236/04 Slavojka Radović, AP 237/04 Zora Miladinović, AP 239/04 Željka Košarac, AP 240/04 Draginja Koprivica, AP 241/04 Radmila Macan, AP 242/04 Petra Muharemović i AP 243/04 Milomir Savić); Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeljina - apelacije podnesene u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (AP 261/04 Žarko Kovač, AP 262/04 Zoran Kovač, AP 263/04 Goran Kovač, AP 265/04 Rajko Kovač, AP 266/04 Jelka Stevanović, AP 267/04 Nevenka Simić, AP 268/04 Jordanka Krstanović, AP 269/04 Slavojka Stevanović, AP 270/04 Ljubica Đurić, AP 271/04 Arsen Đukić, AP 272/04 Dobrinka Trifković, AP 273/04 Mirjana Mikić i AP 274/04 Spomenka Kovač); AP 425/04 Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeljina - u dijelu apelacije podnesene u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Željko Milanović, Ljiljana Majstorović i Stevo Radić; AP 570/04 Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - u dijelu apelacije podnesene u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Slavica Knežević, Ljubo Njegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž; Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - apelacije podnesene u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (AP 571/04 Zoran Todorović, AP 572/04 Milenko Aulić, AP 573/04 Ljubica Janjić, AP 574/04 Džemila Marinković, AP 575/04 Marija Hladun, AP 576/04 Milena Sandić, AP 577/04 Anđa Moravac, AP 578/04 Nevenka Dević, AP 579/04 Ana Bukalo, AP 580/04 Živana Mitrović, AP 581/04 Vlado Dostanić, AP 582/04 Miloje Malić, AP 583/04 Grozda Topić, AP 584/04 Dragosava Zarić, AP 585/04 Stana Marčeta, AP 586/04 Vinka Milanović, AP 587/04 Ana Gregus, AP 588/04 Mi lan Soprenić, AP 589/04 Ivan Stefanišin, AP 590/04 Persa Vučenović, AP 591/04 Jure Mačinković, AP 592/04 Milanka Vasić, AP 593/04 Nedeljka Vukomanović AP 594/04 Živko Kalabić i AP 595/04 Vinka Živković); AP 931/04 Jasminka Baštinac; AP 957/04 Nasiha Kerenović; AP 958/04 Sabina Bijedić; AP 171/05 M.Č.; AP 709/05 Mira Piljić; AP 956/05 Miljana Govedarica; AP 958/05 Milovan Gavrilović; AP 959/05 Snežana Gavrilović; AP 960/05 Rada Jovović; AP 1041/05 M.S.; AP 1044/05 M. D. i AP 1045/05 Zorka Mičević. Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku, iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na privatan i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da preko svojih komisija nadležnih za traženje nestalih osoba hitno i bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema ove odluke, apelantima dostave sve 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 58/05 dostupne i raspoložive informacije o članovima njihovih porodica nestalih u toku rata na području Bosne i Hercegovine. Nalaže se stranama iz člana 15. stav 3. Zakona o nestalim licima ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) da odmah i bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana, obezbijede operativno funkcioniranje institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim licima, tj. Instituta za nestala lica, Fonda za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralne evidencije nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine se, u smislu člana 64. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dostavlja na implementaciju Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da, u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. U toku 2004. i 2005. godine, zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su podnijeli: Muniba Hadža; Fatima Ramić; Ramiza Mujčić; Edin Divović; Magbula Divović; Đula Begić; Hasnija Hodžić; Munira Mehmedović; Damir Alić, Hajrija Mehmedović; Bahrija Mehmedović; Nezira Alić; Tifa Hodžić; Mulija Sejfić; Džemajil Jusić; Raska Sejfić; Samir Suljić; Tima Mustafić; Razija Duraković; Ševala Smajlović; Redžija Suljić; Jasminka Alić; Hasiba Ademović; Fatima Orić; Esma Halilović; Fikreta Mehmedović; Mevla Alić; Mirzeta Nuhanović; Aljo Krdžić, Ramiza Mehanović; Admira Jahić, Sadeta Salihović; Meho Mujkić; Alma Ljeljić; Hatidža Jahić; Munira Mehmedović; Šuhra Mehanović; Alaga Mehanović; Ehlimana Ibrić, Ćamka Bajraktarević; Timka Duraković; Ajša Muhić; Udruženje porodica nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (Radoslav Vujović, Radojka Golijanin, Radmila Gloginja, Milena Jovanović, Jovanka Bošković, Dragan Pešić, Milena Sarić, Drago Todorović, i Ranko Kovačević); Vojka Vasiljević; Udruženje članova porodica nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo - u ime članova porodica slijedećih nestalih lica: (Dragica Tambur; Zora Cvijović; Milojka Trifković; Gojko Pržulj; Nada Starčević; Slavojka Radović; Zora Miladinović; Željka Košarac; Draginja Koprivica; Radmila Macan; Petra Muharemović; i Milomir Savić); Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeljina - u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (Žarko Kovač; Zoran Kovač; Goran Kovač; Rajko Kovač; Jelka Stevanović; Nevenka Simić; Jordanka Krstanović; Slavojka Stevanović; Ljubica Đurić; Arsen Đukić; Dobrinka Trifković; Mirjana Mikić; i Spomenka Kovač); Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeljina - u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Željko Milanović, Ljiljana Majstorović, i Stevo Radić); Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (Slavica Knežević, Ljubo Njegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž); Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor - u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: (Zoran Todorović; Milenko Aulić; Ljubica Janjić; Džemila Marinković; Marija Hladun; Milena Sandić; Anđa Moravac; Nevenka Dević; Ana Bukalo; Živana Mitrović; Vlado Dostanić; Miloje Malić; Grozda Topić; Dragosava Zarić; Stana Marčeta; Vinka Milanović; Ana Gregus; Mi lan Soprenić; Ivan Stefanišin; Persa Vučenović; Jure Mačinković; Milanka Vasić; Nedeljka Vukomanović Živko Kalabić i Vinka Živković); Jasminka Baštinac; Nasiha Kerenović; Sabina Bijedić; M.Č; Mira Piljić; Miljana Govedarica; Nada Starčević; Milovan Gavrilović; Snežana Gavrilović; Rada Jovović; M.S.; M.D. i Zorka Mićević (u daljnjem tekstu: apelanti). II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na podnesene apelacije zatraženi su 29. aprila 2004. godine, 16. februara, 28. i 29. aprila 2005. godine od Državne komisije za traženje nestalih osoba, Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice, Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske, Vlade Republike Srpske, Međunarodnog komiteta Crvenog križa, Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Federacije BiH, te Vlade Federacije BiH. 3. Odgovore na apelacije dostavila je Vlada Republike Srpske 28. maja 2004. godine i 14. marta 2005. godine, te Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice 22. juna i 1. jula 2004. godine. 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Vlade Republike Srpske dostavljen je određenim apelantima tokom 2004. godine. 5. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u skladu sa članom 30. Poslovnika Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku broj AP 129/04. Spojene su slijedeće apelacije: AP 166/04; AP 167/04; AP 168/04; AP 169/04; AP 170/04; AP 171/04; AP 172/04; AP 173/04; AP 174/04; AP 175/04; AP 176/04; AP 177/04; AP 178/04; AP 181/04; AP 182/04; AP 183/04; AP 184/04; AP 185/04; AP 186/04; AP 187/04; AP 188/04; AP 189/04; AP 190/04; AP 191/04; AP 192/04; AP 193/04; AP 194/04; AP 195/04; AP 196/04; AP 197/04; AP 198/04; AP 199/04; AP 200/04; AP 201/04; AP 202/04; AP 203/04; AP 204/04; AP 205/04; AP 206/04; AP 208/04; AP 209/04; AP 228/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 229/04; AP 230/04; AP 232/04; AP 233/04; AP 234/04; AP 235/04; AP 236/04; AP 237/04AP 239/04; AP 240/04; AP 241/04; AP 242/04; AP 243/04; AP 261/04; AP 262/04; AP 263/04; AP 265/04; AP 266/04; AP 267/04; AP 268/04; AP 269/04; AP 270/04; AP 271/04; AP 272/04; AP 273/04; AP 274/04; AP-425/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 570/04 (u odnosu na apelante iz dispozitiva ove odluke); AP 571/04; AP 572/04; AP 573/04; AP 574/04; AP 575/04; AP 576/04; AP 577/04; AP 578/04; AP 579/04; AP 580/04; AP 581/04; AP 582/04; AP 583/04; AP 584/04; AP 585/04; AP 586/04; AP 587/04; AP 588/04; AP 589/04; AP 590/04; AP 591/04; AP 592/04; AP 593/04; AP 594/04; AP 595/04; AP 931/04; AP 957/04; AP 958/04; AP 171/05; AP-709/05; AP 956/05; AP 958/05; AP 959/05; AP 960/05; AP 1041/05; AP 1044/05 i AP 1045/05. III - Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način. Apelacije koje se odnose na lica nestala u Srebrenici u julu 1995. godine 7. Zbog nestanka članova porodice (sinovi, muževi, očevi i braća) u Srebrenici u julu 1995. godine apelacije su podnijeli: Fatima Ramić, Ramiza Mujčić, Edin Divović, Magbula Divović, Đula Begić, Hasnija Hodžić, Munira Mehmedović (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Damir Alić, Hajrija Mehmedović, Bahrija Mehmedović, Nezira Alić, Tifa Hodžić, Mulija Sejfić, Raska Sejfić, Samir Suljić, Tima Mustafić, Džemajil Jusić, Razija Duraković, Ševala Smajlović, Redžija Suljić, Jasminka Alić, Hasiba Ademović, Fatima Orić, Esma Halilović, Fikreta Mehmedović, Mevla Alić, Mirzeta Nuhanović, Aljo Krdžić, Ramiza Mehanović, Admira Jahić, Meho Mujkić, Alma Ljeljić, Hatidža Jahić, Šuhra Mehanović, Alaga Mehanović, Ehlimana Ibrić, Ćamka Bajraktarević, Timka Duraković i Ajša Muhić. 8. Zajedničko za sve apelante jeste da navode kako su članovi njihovih porodica nestali prilikom vojnih djejstava u i oko Srebrenice u julu 1995. godine, pokušavajući da preko šumskih puteva stignu do Tuzle. Više apelanata je izjavilo da su vidjeli kako im naoružani vojnici odvode članove porodice u nepoznatom pravcu, nakon čega im se gubi svaki trag. Apelanti su, uz apelaciju, priložili potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Državne komisije za traženje nestalih lica, ili obje potvrde, kojim se potvrđuje da su članovi njihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren postupak njihovog traženja. Niko od apelanata nije saznao za sudbinu članova porodice, od njihovog nestanka u julu 1995. godine, pa do danas, osim apelantice Ćamke Bajraktarević, koja je nakon osam godina otkrila gdje se nalaze posmrtni ostaci njenog sina i muža (koji su kasnije sahranjeni u Potočarima), s tim što još uvijek ne zna šta se desilo sa njenim drugim sinom, kojeg su naoružani vojnici odveli prilikom pokušaja izlaska iz Srebrenice. Apelacije koje se odnose na lica nestala na području: Zvornika, Prijedora i Srebrenice prije jula 1995. godine 9. Porodice čiji su članovi (očevi, muževi, sinovi i braća) nestali na području Zvornika, Prijedora i Srebrenice prije jula 1995. godine, podnijeli su apelacije Ustavnom sudu, i to: Muniba Hadža, Sadeta Salihović, Jasminka Baštinac, Nasiha Kerenović i Sabina Bijedić. 10. Apelanti ne znaju za sudbinu članova svoje porodice, za koje tvrde da su nestali na navedenim područjima u toku rata u Bosni i Hercegovini. Uz apelacije priložene su potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Državne komisije za traženje nestalih lica, ili obje potvrde, kojim se potvrđuje da su lica nestala i da je otvoren proces njihovog traženja. Apelacije koje se odnose na lica nestala na području Sarajeva u toku rata od 1992. do 1995. godine 11. Udruženje porodica nestalih lica i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo podnijeli su apelacije u ime porodica čiji su članovi nestali tokom rata na području Grada Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine. Apelacije su podnesene u ime slijedećih porodica čiji su članovi nestali: Radoslava Vujovića, Radojke Golijanin, Radmile Gloginja, Milene Jovanović, Jovanke Bošković, Dragana Pešića, Milene Sarić, Drage Todorovića i Ranka Kovačevića. 12. Pojedinačne apelacije koje se odnose na nestala lica na području Grada Sarajeva su također podnijeli: Gojko Pržulj, Nada Starčević, Slavojka Radović, Zora Miladinović, Željka Košarac, Draginja Koprivica, Radmila Macan, Petra Muharemović, Milomir Savić, Miljana Govedarica i Mira Piljić. 13. Zajedničko za sve apelante je da tvrde da su njihovi članovi porodice nestali na području Grada Sarajeva, tokom rata između 1992. i 1995. godine, te da do sada nisu ništa saznali o njihovoj sudbini. Nekoliko apelanata je navelo da su vidjeli kako su naoružani vojnici odveli u nepoznatom pravcu članove njihovih porodica, nakon čega im se izgubio svaki trag. Apelanti su uz apelacije priložili potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Ureda za traženje nestalih lica Republike Srpske, ili obje potvrde, iz kojih je vidljivo da su članovi njihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren proces njihovog traženja. Apelacije koje se odnose na lica nestala na području Hadžića, Trnova, Hrasnice, Travnika, Tuzle, Zavidovića, Zenice, Donjeg Vakufa, Bosanskog Petrovca, Ozrena, Dervente, Doboja, Bratunca, Srebrenice, Bihaća, Lukavca, Kladnja, Glamoča, Banovića, Goražda i Ključa 14. Povodom nestanka članova porodice na navedenim područjima, tokom rata u Bosni i Hercegovini, apelacije su podnijeli: Milovan Gavrilović, Vojka Vasiljević, Udruženje porodica nestalih i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Dragica Tambur, Zora Cvijović i Milojka Trifković, Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeljina u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Žarko Kovač, Zoran Kovač, Goran Kovač, Rajko Kovač, Jelka Stevanović, Nevenka Simić, Jordanka Krstanović, Slavojka Stevanović, Ljubica Đurić, Arsen Đukić, Dobrinka Trifković, Mirjana Mikić i Spomenka Kovač, Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Bijeljina u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Mićo Gavrić, Živojin Belotić, Željko Milanović, Ljiljana Majstorović i Stevo Radić, Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Slavica Knežević, Ljubo Njegomirović, Borislav Savić, Nada Matičić, Raduška Dabić, Radojka Zorić, Mirko Žigić, Desa Đurić, Persa Dvorančić, Mirjana Samac, Ostoja Knežević i Vuka Blaž, Općinski odbor porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor u ime slijedećih članova porodica nestalih lica: Zoran Todorović, Milenko Aulić, Ljubica Janjić, Džemila Marinković, Marija Hladun, Milena Sandić, Anđa Moravac, Nevenka Dević, Ana Bukalo, Živana Mitrović, Vlado Dostanić, Miloje Malić, Grozda Topić, Dragosava Zarić, Stana Marčeta, Vinka Milanović, Ana Gregus, Mi lan Soprenić, Ivan Stefanišin, Persa Vučenović, Jure Mačinković, Milanka Vasić, Nedeljka Vukomanović, Živko Kalabić i Vinka Živković, te pojedinačne apelacije: M.Č., Milovan Gavrilović, Snežana Gavrilović, Rada Jovović, M.S., M.D. i Zorka Mićević. 15. Apelanti tvrde da do danas nemaju nikakvih informacija o sudbini članova porodice nakon njihovog nestanka za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u periodu između 1992. i 1995. godine. Apelanti su priložili uz apelaciju potvrdu Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske, ili obje potvrde, kojima se potvrđuje da su članovi njihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren proces njihovog traženja. IV - Relevantni propisi 16. Aneks 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini "Član V Strane će obezbijediti informacije preko mehanizama traganja MKCK svim nestalim osobama. Strane će također u potpunosti sarađivati sa MKCK u njegovim naporima da odredi identitete, boravište i sudbinu nestalih". 17. Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. juna 1977. godine Član 33. st. 1. i 3. Čim to okolnosti dozvole, a najkasnije po prestanku aktivnih neprijateljstava, svaka strana u sukobu treba da pronalazi lica čiji je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta protivnička strana treba da dostavi sve korisne podatke o ovim licima da bi olakšala njihovo pronalaženje. Podaci čiji je nestanak objavljen primjenom stava 1. i zahtjevi koji se odnose na ove podatke, dostavljaju se bilo direktno, bilo posredstvom sile zaštitnice, Centralnoj agenciji za traženje međunarodnog komiteta Crvenog križa ili nacionalnih društava crvenog križa (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i sunca). U slučajevima kada se ovi podaci dostavljaju preko Međunarodnog komiteta Crvenog križa i njegove Centralne agencije za traženje, svaka strana u sukobu uredit će da ih dostavi i Centralnoj agenciji za traženje". 18. Zakon o nestalim licima ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) "Član 7. S ciljem unapređenja procesa traženja nestalih lica i efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih lica, osniva se Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut), kao nezavisna institucija za traženje nestalih lica u/iz Bosne i Hercegovine. Suosnivač Instituta može biti i međunarodna organizacija. Način osnivanja i preuzimanja uloge osnivača i utvrđivanja bliže nadležnosti, načina finansiranja Instituta, u skladu sa ovim i drugim zakonima BiH, regulirat će se Sporazumom o osnivanju koji zaključuju suosnivači. U skladu sa ovim i drugim važećim zakonom, Institut je pravno lice koje se registrira kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se, u skladu sa ovim zakonom, prenose upravna ovlaštenja za obavljanje poslova u vezi sa procesom, traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava. Radni odnos zaposlenih u Institutu regulira se u skladu sa važećim zakonom o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne i Hercegovine. Član 15. U svrhu obezbijeđenja sredstava i realizacije prava članova porodice nestalih lica formira se Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Fond). Odluku o osnivanju Fonda, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Sjedište, način finansiranja, upravljanje, kao i druga pitanja u vezi sa radom Fonda, regulirat će se Sporazumom koji će potpisati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta BiH u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu odluke iz stava 2. ovog člana. Pored budžeta, prihodi Fonda mogu da budu sredstva iz donacija, poklona, zaviještanja i drugih vidova pomoći od strane domaćih i međunarodnih pravnih i fizičkih lica, što se bliže uređuje Sporazumom iz stava 3. ovog člana." 19. Odluka o obrazovanju državne komisije za traženje nestalih osoba ("Službeni list Republike BiH", br. 9/96 i 17/96) "II Komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke: - vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RBiH), nestalih usljed ratnih dejstava na teritoriji RBiH i susjednih država odnosno bivših jugoslovenskih Republika; - poduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju osoba iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanje konačne istine o sudbini tih osoba; - daje potrebne podatke sa kojima raspolaže nadležnim organima, koji donose odluke o pravima boraca nestalih, zarobljenih i poginulih; - na temelju evidencije izdaje odgovarajuće potvrde porodicama nestalih, zarobljenih i poginulih; - ostvaruje saradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih nacija za ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom Komisije za ljudska prava, IFOR-om, Radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog križa za traženje nestalih lica, Međunarodnim tribunalom u Hagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih osoba." 20. Odluka o osnivanju Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 40/03) "II stav 1. alineja 1. i 2. Poslovi i zadaci Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske su: - koordinacija svih aktivnosti u vezi sa istraživanjem sudbine nestalih i zarobljenih lica iz Republike Srpske; prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje bi mogle razriješiti sudbinu nestalih i zarobljenih lica; - analiziranje i provjera na licu mjesta tačnosti informacija dobijenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o svim licima koja su bila u logorima u periodu od 1991. do 1995. godine i razmjenama putem Komisije; prikupljanje i obrada informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim licima sa relevantnim organima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori;" V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 21. Zajedničko za sve apelacije jeste da apelanti tvrde kako nemaju nikakvih pouzdanih informacija o sudbini članova svojih porodica, od njihovog nestanka pa do danas. Apelanti traže da saznaju istinu o sudbini članova svojih porodica, traže da se utvrdi ko je kriv za njihov nestanak i da se nakon toga krivci primjereno kazne, te traže da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe zbog toga što ne znaju šta se desilo sa članovima njihovih porodica. U apelacijama se poziva na slijedeće povrede ustavnih prava: prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne budu podvrgnuti torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na privatan i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 22. Ured Pravnog zastupnika Vlade Republike Srpske je svoj odgovor dostavio u pismima koja je Ustavnom sudu uputio 28. maja 2004. i 14. marta 2005. godine. U odgovoru od 28. maja 2004. godine, Vlada Republike Srpske je dala zapažanja u vezi sa dopustivosti predmetnih apelacija, dok je u odgovoru od 14. marta 2005. godine dala zapažanja u vezi sa dopustivosti i meritumom. 23. Pozivajući se na član 15. Poslovnika Ustavnog suda, Vlada Republike Srpske tvrdi da Ustavni sud nema nadležnost ratione per so nae da razmatra predmetne apelacije, jer ne postoji ni sud niti drugi or gan u Republici Srpskoj koji je donio presudu ili odluku u ovom predmetu. 24. Pored toga, Vlada Republike Srpske tvrdi da apelanti moraju konkretno navesti i potkrijepiti apelaciju da bi ona bila dopuštena. U tom pogledu Republika Srpska se poziva na Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 10/02 od 4. marta 2004. godine, prema kojoj je apelacija odbačena jer podnosilac nije posebno naveo Ustavom Bosne i Hercegovine zagarantirana prava i slobode na koje se poziva. Vlada Republike Srpske tvrdi da su predmetne apelacije uopćene prirode i ne navode Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićena prava i slobode na koje se pozivaju. Nadalje, Vlada Republike Srpske ističe da neke od apelacija ne sadrže činjenice, te da su apelacije nepotpune i međusobno kontradiktorne. 25. Prema mišljenju Vlade Republike Srpske, Ustavni sud nema prima fa cie nadležnost da odlučuje o ovom predmetu jer su apelacije prvobitno podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je prestao s radom 31. decembra 2003. godine. 26. Vlada Republike Srpske zbog toga tvrdi da prijave ne ispunjavaju uvjete sadržane u Poslovniku Ustavnog suda i članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji predviđa apelacionu nadležnost Ustavnog suda u pitanjima sadržanim u Ustavu Bosne i Hercegovine. 27. Osim navedenih zapažanja, Vlada Republike Srpska tvrdi da se apelacije u svakom slučaju moraju odbaciti, jer je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, u odluci Selimović i drugi (odluka o prihvatljivosti i meritumu od 7. marta 2003. godine, CH/01/8365), naredio Republici Srpskoj da provede istragu o "događajima koji su doveli do utvrđenih kršenja ljudskih prava, kako bi podnosioci prijava i svi ostali članovi porodica saznali istinu o sudbini svojih nestalih". Vlada Republike Srpske ističe da je zbog odluke Selimović, Republika Srpska formirala komisiju koja je dobila zadatak da utvrdi cijelu istinu koja se odnosi na događaje u i oko Srebrenice u julu 1995. godine i da svoj izvještaj podnese svim porodicama nestalih lica. 28. Što se tiče zapažanja o meritumu, Vlada Republike Srpske naglašava da su Bosna i Hercegovina i njeni entiteti uspostavili postupak za traženje lica čija je sudbina nepoznata, u vezi sa sukobom na teritoriji Bosne i Hercegovine. Prema pravilima navedenog postupka, sve strane su dužne dijeliti činjenice i informacije u vezi sa nestalim licima. U konkretnom slučaju, a u vezi sa određenim apelacijama koje su podnijeli članovi porodica nestalih lica, Republika Srpska nije od državne, odnosno Federalne komisije za traženje nestalih lica, dobila zahtjeve za traženje tih lica, te stoga nije bila u mogućnosti provesti istragu o nestanku, te sačiniti odgovarajuću informaciju o tome. 29. Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice, u odgovoru na apelacije samo navodi da je sačinila Izvještaj o događajima u Srebrenici, te ga dostavila, 16. juna 2004. godine, svom osnivaču, tj. Vladi Republike Srpske. VI - Dopustivost 30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 31. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 32. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rje šenje Ustavnog suda broj U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). Iscrpljivanje svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu 33. Prvo pitanje koje se nameće prilikom ispitivanja dopustivosti predmetnih apelacija jeste pitanje iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu, s obzirom da su se apelanti sa zahtjevom za traženje nestalih osoba jedino obratili Međunarodnom komitetu Crvenog križa ili državnoj ili entitetskoj komisiji za traženje nestalih lica. 34. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuje da Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju nad pitanjima po ovom Ustavu koja proističu iz mišljenja bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Cilj navedenog člana je da se prvo omogući redovnim sudovima da ispitaju činjenice i pravna pitanja koja se odnose na predmet, i da ga riješe uz poštivanje Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava i slobode. 35. Evropski sud za ljudska prava smatra da pravilo iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova ne mora neophodno da zahtijeva sudsku presudu. U skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud je tumačio član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine tako da, na primjer, prihvata prijave u predmetima gdje sud ne donese odluku u razumnom roku (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 10/01). Drugim riječima, zahtjev postojanja sudske presude, kao što je utvrđen u članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, mora se tumačiti na fleksibilan način. Slično praksi Evropskog suda za ljudska prava, apelacija Ustavnom sudu se mora dopustiti ako apelant dokaže da je iscrpio sve druge pravne lijekove, osim obraćanja sudovima, ukoliko su takvi dostupni, ili ukoliko se dokaže da ne postoje drugi pravni lijekovi koji su dostupni. Značajno je da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova, također, zavisi od dostupnosti i efikasnosti pravnog lijeka. 36. Ustavni sud smatra da pravni lijekovi moraju biti dostupni i efektivni kako bi obezbijedili ispravku navodnih povreda. Postojanje predmetnih pravnih lijekova mora biti dovoljno izvjesno ne samo u teoriji, već i u praksi, jer u suprotnom ne bi imali neophodnu pristupačnost i djelotvornost (vidi Evropski sud za ljudska prava, Akdivar protiv Turske, presuda od 30. augusta 1996, Izvještaji 1996-IV, stav 66). Drugim riječima, pravilo iscrpljivanja svih pravnih lijekova nije apsolutno pravilo, niti se mora automatski primjenjivati. Mogu postojati posebne okolnosti koje razrješavaju apelante dužnosti da iscrpe pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju (ibid. stav 67). 37. S tim u vezi Ustavni sud napominje da, prema članu 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, postoji pozitivna obaveza države da osigura efektivni pravni lijek pred domaćim organima vlasti. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se mogu obratiti nadležnim organima, zbog toga što nisu dobili informacije o tome kakva je sudbina članova njihovih porodica koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini. Upućivanje apelanata na redovne sudove, po mišljenju Ustavnog suda, ne bi dalo nikakvog rezultata. Naime, obraćanje redovnim sudovima otvorilo bi niz pitanja, na primjer: koji je sud nadležan - s obzirom da se ne zna tačno gdje se nestanak desio, kao i da li je nestala osoba još živa ili ne. Dakle, iako se radi o očitom propustu apelanata o pitanju iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud smatra da ima nadležnost da odlučuje u ovom predmetu, zbog toga što apelanti nemaju na raspolaganju efektivno i adekvatno pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zbog čega odluka Ustavnog suda treba da popuni pravnu prazninu koja postoji u ovom slučaju. 38. Dovodeći u vezu prethodne stavove sa konkretnim slučajem, Ustavni sud konstatira da su se apelanti obratili Međunarodnom komitetu Crvenog križa, odnosno državnoj ili jednoj od entitetskih komisija za traženje nestalih lica, od kojih nisu dobili informacije o nestanku članova njihovih porodica. Dakle, apelanti su preduzeli razumne aktivnosti u pogledu traženja članova svojih porodica, obraćajući se organizacijama za traženje nestalih lica. Ustavni sud je prethodno konstatirao da, u slučaju kada postoje posebne okolnosti, nije neophodno zahtijevati od apelanata da prije podnošenja apelacije vode postupke pred redovnim sudovima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da postoje posebne okolnosti koje apelante oslobađaju obaveze vođenja postupka pred redovnim sudovima. 39. Posebne okolnosti Ustavni sud vidi u činjenici da je traženje lica, koja su nestala u toku posljednjeg ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, veoma osjetljivo pitanje s obzirom da bi istrage u vezi s tim, u najvećem dijelu, morali voditi organi entiteta na čijoj se teritoriji desio nestanak. Sa druge strane, na nivou Bosne i Hercegovine ne postoji specijalizirana institucija koja efikasno radi, a čiji je zadatak da nepristrano vrši istrage u vezi sa nestankom lica u toku ratnih dešavanja, a Ustavni sud je prethodno konstatirao da eventualno obraćanje apelanata redovnim sudovima ne bi dalo nikakve rezultate, tj. da apelanti nisu imali na raspolaganju efektivna pravna sredstva za zaštitu svojih ustavnih prava. 40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, nije postojao efektivni pravni lijek kojim bi se apelantima garantirala efikasna i nepristrana istraga o nestanku članova njihovih porodica. Stoga, apelante treba osloboditi obaveze iscrpljivanja pravnih lijekova, te predmetne apelacije u ovom pogledu proglasiti dopustivim. Nadležnost ratione temporis 41. Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis za akte i događaje koji su se desili nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine. Ustavni sud, stoga, nema nadležnost da razmatra ustavnost akata i događaja koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, ali smatra da može preispitati takve akte i događaje u svrhu dokaza za utvrđivanje povrede koja se desila nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku broj U 38/02 od 19. decembra 2003. godine tač. 36. i 37. "Službeni glasnik BiH", broj 8/04). 42. Evropski sud za ljudska prava smatra da tamo gdje su događaji na koje se neko žali počeli prije stupanja na snagu Evropske konvencije i nastavili se nakon toga, samo zadnji dio može biti predmet žalbenih navoda (vidi Evropski sud, Kerojarvi protiv Finske, odluka o prihvatljivosti od 7. aprila 1993, serija A-328). Slično tome, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zaključio da ima nadležnost o pitanju navoda o povredi ljudskih prava članova porodica čiji su članovi nestali za vrijeme oružanog sukoba u dijelu u kojem su se navodne povrede nastavile nakon stupanja na snagu Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je smatrao da, pošto članovi porodica nisu bili službeno obaviješteni o sudbini svojih najmilijih, navodne povrede su nastavljene do dana podnošenja prijava (vidi Selimović i drugi protiv Republike Srpske, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 7. marta 2003, CH/01/8365 i drugi, tačka 169). 43. U konkretnom slučaju, apelanti traže da saznaju istinu o sudbini i mjestu gdje se nalaze članovi njihovih porodica. Međutim, do sada apelantima nisu date informacije koje su tražili. Navodne povrede su, stoga, povrede koje i dalje traju, pa Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis da razmatra ove apelacije u tom pogledu. Nadležnost ratione materiae 44. Da bi bila spojiva ratione materiae s nadležnošću Ustavnog suda, u apelaciji se mora navesti povreda nekog prava zaštićenog Ustavom Bosne i Hercegovine. U konkretnim slučajevima, apelanti traže informacije o mjestu gdje se nalaze članovi njihovih porodica, kao i da im se dodijeli kompenzacija zbog toga što do sada nisu saznali za njihovu sudbinu. Osim toga, apelanti traže da se kaže ko je odgovoran za nestanak članova njihovih porodica, kao i da se krivci izvedu pred lice pravde. Apelanti tvrde da su bili podvrgnuti nehumanom i ponižavajućem postupanju, da im je uskraćeno pravo na porodični život, pravo na efektivan pravni lijek, te pravo na imovinu. 45. Vlada Republike Srpske tvrdi da neki od apelanata nisu posebno naveli odredbe ustavnih prava na koje se pozivaju, te da u nekim apelacijama nisu navedene činjenice koje se odnose na apelaciju. Ustavni sud zapaža da sve apelacije koje se trenutno razmatraju sadrže min i mum koji ukazuje na činjenice i povrede ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je, s obzirom na postojanje posebnih okolnosti, u konkretnom slučaju usvojio fleksibilniji pristup u pogledu navođenja ustavnih prava za koja se smatra da su povrijeđena, kao i u smislu nadležnosti iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. 46. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da ima nadležnost ratione materiae da razmatra apelaciju. Nadležnost ratione per so nae 47. Vlada Republike Srpske navodi da se, s obzirom da ne postoji sudska presuda protiv nje, ne može smatrati stranom u postupku pred Ustavnim sudom i da stoga Ustavni sud nema nadležnost ratione per so nae da razmatra apelaciju. 48. Ustavni sud je već ustanovio da njegova nadležnost ne mora da zavisi od postojanja sudske presude. Međutim, pitanje nadležnosti ratione per so nae se razlikuje od pravila iscrpljivanja pravnih lijekova. Navodeći da su se apelanti trebali obratiti redovnim sudovima prije podnošenja apelacije, Vlada Republike Srpske tvrdi da, s obzirom da nije bila strana u postupku pred redovnim sudovima, ne može biti ni strana u postupku pred Ustavnim sudom. 49. Ustavni sud zapaža da se Republika Srpska obavezala na traženje nestalih lica na njenoj teritoriji u skladu sa članom V Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom IX Aneksa 1-A Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Stoga, Republika Srpska je odgovorna za uspjeh procesa traženja nestalih lica, i odgovorna strana da apelantima da informacije koje su tražili u apelacijama pred Ustavnim sudom. 50. Ista argumentacija važi i u pogledu Vlade Federacije BiH, međutim, pošto Vlada Federacije BiH nije dostavila odgovor na predmetne apelacije, Ustavni sud nije posebno elaborirao dopustivost dijela apelacija koje su podnesene zbog nestanka lica na području današnje Federacije BiH. Osim toga, Ustavni sud naglašava da se njegova nadležnost o pitanju ratione per so nae, pored Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske, odnosi i na Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, s obzirom da su nadležne institucije Bosne i Hercegovine, nakon što je prethodno Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, također, preuzele obavezu da porodicama nestalih lica daju informacije o sudbini njihovih članova nestalih u toku ratnih događanja. 51. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da ima nadležnost ratione per so nae da razmatra predmetne apelacije. VII - Meritum 52. Ustavni sud će apelacije prvo razmotriti u pogledu postojanja povrede prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. 53. Član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (...) b) Pravo lica da ne budu podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni." Član 3. Evropske konvencije glasi: "Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili poniža vaju - ćem postupku ili kažnjavanju." 54. Imajući u vidu navode iz predmetnih apelacija, pitanje koje proizlazi jeste može li se patnja, koja je nametnuta apelantima zbog toga što, od nadležnih vlasti, nisu dobili nikakvu informaciju u pogledu sudbine članova svojih porodica, smatrati nehumanim postupkom. Evropski sud za ljudska prava je u sličnim predmetima presudio da se uskraćivanje informacija članovima porodica, i znanja o njihovim najbližim, može smatrati nehumanim postupanjem koje je zabranjeno članom 3. Evropske konvencije. 55. Relevantna odluka Evropskog suda za ljudska prava, u ovom pitanju, je Kipar protiv Turske (presuda od 10. maja 2001, Izvještaji o presudama i odlukama 2001-IV) koja se odnosi na broj nestalih u turskoj vojnoj intervenciji u sjevernom Kipru, području koje je nakon toga zatvoreno i koje je postalo nedostupno za rodbinu nestalih. Evropski sud za ljudska prava je zaključio da su podnosioci prijava bez sumnje pretrpjeli "najbolniju neizvjesnost i zabrinutost" zbog okolnosti pod kojima su nestali njihovi najbliži (ibid. tačka 155). Evropski sud za ljudska prava je, dalje, razmatrao može li se takva patnja smatrati povredom člana 3. Evropske konvencije, te naglasio: "Relevantni elementi će uključiti bliskost porodične veze - u tom kontekstu, određena težina će se pripisati vezi roditelj - dijete, posebnim okolnostima veze, stepenu do kojeg je član porodice bio svjedok predmetnog događaja, uključenost člana porodice u pokušaje da dobije informacije o nestaloj osobi i načinu na koji su organi vlasti odgovorili na ta pitanja. Sud, dalje, podsjeća da suština takve povrede ne leži toliko u činjenici "nestanka" člana porodice, nego u reakcijama organa vlasti i stavovima o situaciji kada im se to predoči. Posebno u pogledu na ovo posljednje rođaci mogu tvrditi da su direktne žrtve ponašanja organa vlasti (ibid., tačka 156)." 56. Iz navedenog proizlazi da Evropski sud za ljudska prava posebnu važnost pripisuje stepenu do kojeg su organi vlasti djelovali u pogledu predmetne situacije. Evropski sud za ljudska prava je zapazio da organi vlasti nisu preduzeli nikakvu istragu u vezi s okolnostima nestanka, te da je nedostatak ikakvih informacija o sudbini najbližih srodnika osudio podnosioce prijava da žive u produženom stanju akutne zabrinutosti, koje nije nestalo protokom vremena. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je, u ovom pogledu, također zapazio da činjenica da rođaci nisu uistinu bili svjedoci zatočenja članova porodice, ili da se organima vlasti tužene strane nisu žalili na takva zatočenja, rođake - podnosioce prijava nije lišila statusa žrtve prema članu 3. Evropske konvencije (ibid. tačka 157). Evropski sud za ljudska prava je, zatim, zaključio da je šutnja organa vlasti tužene strane, u pogledu stvarne zabrinutosti rođaka nestalih osoba, dostigla nivo težine koji se jedino može okarakterizirati kao nehumano postupanje u smislu člana 3. Evropske konvencije, te zaključio da su rođaci nestalih osoba žrtve nastavljene povrede člana 3. Evropske konvencije (ibid. tač. 157-158). 57. U predmetu Selimović Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zaključio da bliske porodične veze između nestalih osoba i njihovih rođaka, kao i ogromna patnja rođaka zbog nestanka svojih najbližih, predstavljaju "nehumano postupanje" prema članu 3. Evropske konvencije. Dalje je smatrao da nadležne vlasti nisu učinile gotovo ništa da bi razjasnile sudbinu i mjesto na kojem se nalaze pretpostavljene žrtve, te da nisu provele svrsishodnu istragu, čime su pogoršale situaciju (ibid. tač. 188-189). U skladu s navedenim, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je zaključio da propust nadležnih vlasti da otkriju mjesto na kojem se nalaze nestale osobe predstavlja povredu člana 3. Evropske konvencije. 58. S obzirom na sličnost između činjenica u predmetu Selimović i predmeta koji se u ovom slučaju razmatra pred Ustavnim sudom, Ustavni sud smatra da patnja nametnuta apelantima, usljed uskraćivanja informacija o sudbini članova njihovih porodica nestalih tokom ratnih dejstava, nesumnjivo predstavlja nehumano postupanje koje je zabranjeno članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije. Pridržavajući se kriterija koje je utvrdio Evropski sud za ljudska prava, Ustavni sud konstatira da između podnosilaca apelacije i nestalih osoba postoji ogromna bliskost, odnosno radi se o najbližim srodnicima (sinovi, muževi, supruge, očevi, majke, braća, sestre). Ustavni sud, kao i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u odluci Selimović (ibid. tačka 185), smatra da činjenica da članovi porodice nisu, u svim slučajevima, bili direktni svjedoci događaja koji je za posljedicu imao nestanak člana porodice, nije lišila članove porodice nestalih lica statusa žrtve. 59. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su se nestanci desili na području Bosne i Hercegovine, te da nakon nestanka nije provedena efikasna istraga o tome iako je od prestanka ratnih dejstava proteklo više od deset godina, niti su nadležne vlasti obavijestile članove porodica nestalih osoba o sudbini njihovih najbližih, Ustavni sud zaključuje da su članovi porodica nestalih lica bili izloženi nehumanom postupanju, koje je zabranjeno članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije, za što su odgovorni Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske. 60. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je od posebne važnosti, za otklanjanje povrede prava iz člana 3. Evropske konvencije, da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske, kao i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, hitno uspostave i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima, posebno Institut za nestala lica, Fond za pomoć porodicama nestalih lica i Centralnu evidenciju nestalih lica u Bosni i Hercegovini. 61. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (...) f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku". Član 8. Evropske konvencije glasi: "1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih." 62. Ustavni sud smatra kako član 8. Evropske konvencije ne samo da primorava državu da se uzdrži od uplitanja, nego nadležnim organima Bosne i Hercegovine nameće pozitivnu obavezu preduzimanja neophodnih mjera za efikasnu zaštitu prava na privatan i porodični život, dom i prepisku. 63. Dom za ljudska prava priznao je pravo članova porodica nestalih osoba na pristup informacijama o nestalim članovima njihovih porodica. U predmetu Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Dom za ljudska prava je smatrao da informacija o sudbini i mjestu gdje se nalazi član porodice spada u okvir prava na poštivanje njegovog privatnog i porodičnog života, zaštićenog članom 8. Evropske konvencije. Kada takva informacija postoji u posjedu ili pod kontrolom tužene strane, a tužena strana proizvoljno i bez opravdanja odbija da otkrije članu porodice, koji je podnio uredan zahtjev nadležnom organu tužene strane ili Međunarodnom komitetu Crvenog križa, onda se može smatrati da tužena strana nije ispunila svoju pozitivnu obavezu da osigura članu porodice pravo zaštićeno članom 8. Evropske konvencije (vidi predmet broj CH/99/2150 Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka od 6. maja 2002. godine, tačka 126, kao i predmet broj CH/99/3196, Palić protiv Republike Srpske, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. decembra 2000. godine, tač. 82-84; vidjeti također Odluku Evropskog suda za ljudska prava Gas kin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. jula 1989. godine, serija A-160). 64. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da su se nestanci desili na područjima današnjih entiteta Bosne i Hercegovine (Federacija i Republika Srpska) koji, i pored obaveze da ispitaju prijave o nestancima na njihovoj teritoriji, nisu ništa učinili, odnosno ni jednom od apelanata nisu dostavili pojedinačnu informaciju o tome šta se desilo sa članovima njihovih porodica. Ustavni sud smatra da vlade entiteta u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju, moraju imati određene raspoložive informacije u pogledu prijavljenih nestanaka, koje do sada nisu predočile apelantima. Ta činjenica je dovoljna Ustavnom sudu da zaključi da nadležni organi vlasti entiteta bez vidljivog i razumnog opravdanja odbijaju da raspoložive i dostupne informacije o nestalim licima prezentiraju apelantima. 65. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su povrijeđena prava apelanata - članova porodica nestalih lica na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, za šta snose odgovornost Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske. Ostali navodi 66. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacija. Pitanje kompenzacije 67. Ustavni sud konstatira da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, koji je stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Ovim zakonom su, između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa traženja i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih lica, te osnovan Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u vezi sa procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava. Istim zakonom je osnovan i Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini, kao i Centralna evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud smatra da je, pored utvrđivanja kršenja navedenih ustavnih prava apelanata, kao vida njihove satisfakcije, neophodno da nadležna vlast bez odlaganja obezbijedi efikasno funkcioniranje navedenog instituta, fonda i centralne evidencije, radi otklanjanja daljnjih posljedica kršenja ustavnih prava apelanata i omogućavanja ostvarivanja drugih prava koja im po zakonu pripadaju. Ovdje je potrebno naglasiti da je Ustavni sud utvrdio povrede čl. 3. i 8. Evropske konvencije zbog toga što članovi porodica nestalih lica nemaju nikakvih informacija o sudbini članova svojih porodica, te naložio mjere za otklanjanje navedenih povreda ustavnih prava. Što se tiče pitanja kompenzacije koju su tražili apelanti, Ustavni sud smatra da Zakon o nestalim licima predviđa dovoljnu finansijsku potporu za članove porodica nestalih lica. Naime, čl. 11, 12. i 13. navedenog zakona predviđeni su pravo, kriteriji i iznos novčane pomoći za članove porodica nestalih lica, dok je članom 16. predviđen postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji provodi Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Upravo u cilju realizacije prava na finansijsku pomoć za porodice nestalih lica, koja je predviđena Zakonom o nestalim licima, Ustavni sud je stranama iz člana 15. navedenog zakona naložio da hitno stave u funkciju i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima u koje spada i Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Stoga Ustavni sud smatra da će, nakon što odgovorne strane stave u funkciju institucije osnovane Zakonom o nestalim licima, članovi porodica nestalih lica imati osiguranu finansijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni sud donosi i odluku povodom zahtjeva za pojedinačne kompenzacije koje su postavili apelanti. VIII - Zaključak 68. Činjenica da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih porodica, nestalih tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove porodica nestalih lica došlo do povrede prava na zabranu nehumanog postupka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na privatan i porodični život iz člana 8. Evropske konvencije. 69. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 70. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 491/04, rješavajući apelaciju Đ. A., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac na sjednici, održanoj 28. lipnja 2005. godine, donio ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Đ. A., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj U-40/03 od 22. prosinca 2003. godine, Rješenja Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz MIO u drugom stupnju, Banjaluka, broj 1122421850 od 10. ožujka 2003. godine i Rješenja Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Podružnica Doboj, broj 0001122421850 od 1. listopada 2002. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 67/05 Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. Đ. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda je podnio 20. svibnja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-40/03 od 22. prosinca 2003. godine, Rješenja Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz MIO u drugom stupnju, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje MIO Banjaluka) broj 1122421850 od 10. ožujka 2003. godine i Rješenja Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Podružnica Doboj (u daljnjem tekstu: Podružnica MIO Doboj), broj 0001122421850 od 1. listopada 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Odjeljenja MIO Banjaluka je zatraženo, 30. prosinca 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni je sud odgovor na apelaciju dostavio 25. siječnja 2005. godine, a Odjeljenje MIO Banjaluka 4. veljače 2005. godine. 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 14. lipnja 2005. godine. III - Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Rješenjem Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, Podružnica u Doboju, broj 0001122421850 od 29. travnja 1986. godine, apelantu je priznato pravo na invalidsku mirovinu u određenom iznosu, počevši od 17. rujna 1985. godine, te da mu uz mirovinu pripada i dodatak na invalidnost koji iznosi 20% od iznosa invalidske mirovine, obzirom da je nesposobnost za rad nastupila prije navršene 55 odnosno 50 godine života, a ukupni mirovinski staž mu pokriva 6/6 radnog vijeka. 7. Rješenjem Filijale MIO Doboj broj 0001122421850 od 1. listopada 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Odjeljenja MIO Banja Luka broj 1122421850 od 10. ožujka 2003. godine, apelantu, korisniku invalidske mirovine, određena je mirovina u određenim iznosima, počevši od 1. listopada 2002. godine, bez posebnog prava na dodatak na invalidnost. Ovim rješenjem zamjenjuje se rješenje na temelju kojeg je vršena dosadašnja isplata mirovine. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno da je ono doneseno po službenoj dužnosti na temelju članka 188. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02). U obrazloženju drugostupanjskog rješenja je navedeno da je odluka prvostupanjskog tijela utemeljena na odredbama važećeg zakona, po kojem visina mirovine ovisi o ostvarenim plaćama osiguranika koje se uzimaju za obračun mirovinske osnovice i duljine mirovinskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka mirovinskim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu mirovine. 8. Presudom Okružnog suda broj U-40/03 od 22. prosinca 2003. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova tužba podnesena protiv navedenog konačnog upravnog rješenja. Apelant se u tužbi žalio zbog toga što mu je pobijanim rješenjima priznata mirovina samo za staž, a nije mu priznato pravo na invalidski dodatak. U obrazloženju presude je navedeno da će se, u smislu članka 188. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 37/00, 32/02 i 47/02) mirovine ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odrediti sukladno odredbama važećeg zakona. Odredbama čl. 48-58. navedenog zakona je propisan način određivanja invalidske mirovine. Apelantovi navodi da mu pobijanim rješenjem nije priznato pravo na invalidski dodatak nemaju uporišta u odredbi članka 192. navedenog zakona, kojom je propisano da novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivat će se korisnicima do 31. prosinca 2001. godine, u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona. Prema tomu, zaključio je Okružni sud, apelantova je tužba neutemeljena. IV - Relevantni propisi 9. U Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) relevantne odredbe glase: "Članak 188. Mirovine ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odredit će se sukladno odredbama ovog zakona. Članak 189. Mirovinski staž na temelju kojeg se stječu i ostvaruju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja po odredbama ovog zakona, navršen do stupanja na snagu ovog zakona, računa se po odredbama Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91), Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika ("Službeni list SFRJ", br. 7/85, 74/87 i 20/89) i Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96). Članak 192. Novčana naknada za tjelesno oštećenje i novčana naknada za pomoć i njegu, ostvarena po propisima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivat će se korisnicima do 31. prosinca 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona. Članak 200. Sa danom početka primjene ovog zakona prestaju se primjenjivati: Zakon o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91) izuzev odredbi koje se odnose na računanje mirovinskog staža Š...Ć. Članak 201. Sa danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96)." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da članak 188. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba tumačiti na taj način da samo mirovine ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, treba odrediti sukladno odredbama tog zakona. Mirovine ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovno određivati, nego samo preračunati u važeću valutu, konvertibilnu marku. Apelant smatra da su tijela uprave u pobijanim rješenjima i sud u pobijanoj presudi, drukčijim tumačenjem materijalnog prava, prekršili njegova ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 11. Okružni sud u odgovoru na apelaciju navodi da pobijanom presudom nisu prekršena navedena apelantova ustavna prava i predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena. 12. Odjeljenje MIO Banjaluka u odgovoru na apelaciju navodi da pobijanim rješenjima tijela uprave i sudskom presudom nisu prekršena apelantova navedena ustavna prava, te da "pobijana presuda po svojoj naravi nema karakter općeg akta čiju zakonitost i ustavnost ocjenjuje Ustavni sud, zbog čega predlažemo da se apelacija ne prihvata zbog nenadležnosti". VI - Dopustivost 13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 14. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj U-40/03 od 22. prosinca 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant je primio 2. travnja 2004. godine, a apelacija je podnesena 20. svibnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII - Meritum 17. Apelant pobija navedenu presudu i rješenja, tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 18. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". 19. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 20. Ustavni sud napominje da država ima obvezu apelantu priznati pravo na mirovinu ako je ispunio sve zakonske uvjete. U izvršavanju ove obveze država se služi svojim diskrecijskim ovlastima. Apelant je kao uposlenik na odgovarajući način bio ugovorna strana ugovora o radu, koji je reguliran propisima privatnog prava. U svezi s tim, apelantovo pravo da dobije svoju mirovinu treba promatrati kao "građansko pravo" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji je, stoga, primjenjiv u konkretnom slučaju (vidi Europski sud za ljudska prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. travnja 1995. godine, serija A, broj A-315, stav 15. i dalje i Lombardo protiv Italije, presuda od 26. studenoga 1992. godine, serija A, broj 249, stavak 16). Nadalje, ova obveza mora biti izvršena sukladno zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantov slučaj (vidi, mu tan dis mu tan dis Odluku Ustavnog suda broj U 65/01, od 25. srpnja 2003. godine, točka 45, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). To uključuje obvezu mjerodavnog tijela/suda da uzme u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu mirovine, kao i da pruži precizne razloge na kojima je utemeljena presuda, te razloge na temelju kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Europski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. prosinca 1992. godine, serija A, broj 252, stavak 33). 21. U konkretnom slučaju, apelant smatra da su mu u pobijanim rješenjima i presudi tijela uprave i suda pogrešnim tumačenjem materijalnog prava prekršili pravo na pravično suđenje. Apelant smatra da članak 188. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba tumačiti tako da samo mirovine ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, treba odrediti sukladno odredbama tog zakona, dok mirovine ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovno određivati, nego samo preračunati u važeću valutu konvertibilnu marku. 22. S druge strane, tijela uprave i sud su zauzeli stajalište da sve mirovine ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona treba odrediti sukladno odredbama važećeg zakona. Dalje, da visina mirovine ovisi o ostvarenim plaćama osiguranika koje se uzimaju za obračun mirovinske osnovice i duljine mirovinskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka mirovinskim stažem, nisu bitne i ne utiču na visinu mirovine. I konačno, da su neutemeljeni apelantovi navodi da mu nije priznato pravo na invalidski dodatak, jer nemaju uporišta u odredbi članka 192. navedenog zakona kojom je propisano da će se novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivati korisnicima do 31. prosinca 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona. 23. Ustavni sud nije mjerodavan provjeravati utvrđene činjenice i način na koji su redoviti sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovitih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 24. U konkretnom slučaju, prema čl. 189, 200. i 201. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), za Ustavni sud nema dvojbe da se odredba članka 188. tog zakona odnosi na sve propise koji su regulirali oblast mirovinskog i invalidskog osiguranja, dakle, na one koje su donijeli mjerodavna tijela u Republici Srpskoj, kao i na one koji su donijeli ranije mjerodavna tijela u bivšoj SFRJ i SRBiH. Apelant je po ranije važećim propisima stekao pravo i na invalidski dodatak obzirom na godine života u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka mirovinskim stažem. Međutim, prema važećem zakonu visina mirovine ovisi samo o ostvarenim plaćama osiguranika koje se uzimaju za obračun mirovinske osnovice i duljine mirovinskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka mirovinskim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu mirovine (čl. 48-58). Zbog toga, Ustavni sud smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe materijalnog prava, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, a mjerodavna tijela/sud su uzeli u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu mirovine, te pružili precizne razloge na kojima su utemeljene njihove pobijane odluke, te razloge na temelju kojih su primijenjeni zakonski propisi. 25. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi 26. U svjetlu zaključka o kršenju prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nužno posebice razmatrati ostale navode iz apelacije. VIII - Zaključak 27. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom postupku, a Ustavni sud nije ustvrdio postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. 28. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 29. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 491/04, rješavajući apelaciju Đ. A., na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija Đ. A., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješewa Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, Bawa Luka, broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine i Rješewa Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj, broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEWE I - Uvod 1. Đ. A. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda podnio je 20. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daqnjem tekstu: Okružni sud) broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješewa Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, Bawa Luka (u daqnjem tekstu: Odjeljenje PIO Bawa Luka) broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine i Rješewa Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj (u daqnjem tekstu: Filijala PIO Doboj), broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Odjeljewa PIO Bawa Luka zatraženo je, 30. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. januara 2005. godine, a Odjeljenje PIO Bawa Luka 4. februara 2005. godine. 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 14. juna 2005. godine. III - Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Rješenjem Samoupravne interesne zajednice penzionog i invalidskog osigurawa Bosne i Hercegovine, Filijala u Doboju, broj 0001122421850 od 29. aprila 1986. godine, apelantu je priznato pravo na invalidsku penziju u određenom iznosu, počev od 17. septembra 1985. godine, te da mu uz penziju pripada i dodatak na invalidnost koji iznosi 20% od iznosa invalidske penzije, s obzirom da je nesposobnost za rad nastupila prije navršene 55 odnosno 50 godine života, a ukupni penzioni staž mu pokriva 6/6 radnog vijeka. 7. Rješenjem Filijale PIO Doboj broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Odjeljewa PIO Bawa Luka broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine, apelantu, korisniku invalidske penzije, određena je penzija u određenim iznosima, počev od 1. oktobra 2002. godine, bez posebnog prava na dodatak na invalidnost. Ovim rješenjem zamjenjuje se rješenje na osnovu kog je vršena dosadašwa isplata penzije. U obrazloženju prvostepenog rješewa je navedeno da je ono doneseno po službenoj dužnosti na osnovu člana 188 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02). U obrazloženju drugostepenog rješewa je navedeno da je odluka prvostepenog organa zasnovana na odredbama važećeg zakona, po kom visina penzije zavisi od ostvarenih plata osiguranika koje se uzimaju za obračun penzionog osnova i dužine penzionog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupawa invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzionim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu penzije. 8. Presudom Okružnog suda broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv navedenog konačnog upravnog rješewa. Apelant se u tužbi žalio zbog toga što mu je osporenim rješewima priznata penzija samo za staž, a nije mu priznato pravo na invalidski dodatak. U obrazloženju presude je navedeno da će se, u smislu člana 188 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 37/00, 32/02 i 47/02) penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupawa na snagu ovog zakona odrediti u skladu sa odredbama važećeg zakona. Odredbama čl. 48-58 navedenog zakona propisan je način određivawa invalidske penzije. Apelantovi navodi da mu osporenim rješenjem nije priznato pravo na invalidski dodatak nemaju uporišta u odredbi člana 192 navedenog zakona, kojom je propisano da novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz penzionog i invalidskog osigurawa važećim do dana stupawa na snagu ovog zakona, isplaćivaće se korisnicima do 31. decembra 2001. godine, u iznosu koji im je pripadao na dan stupawa na snagu ovog zakona. Shodno tome, zakqučio je Okružni sud, apelantova tužba je neosnovana. IV - Relevantni propisi 9. U Zakonu o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) relevantne odredbe glase: "Član 188 Penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupawa na snagu ovog zakona odrediće se u skladu sa odredbama ovog zakona. Član 189 Penzioni staž na osnovu kog se stiču i ostvaruju prava iz penzionog i invalidskog osigurawa po odredbama ovog zakona, navršen do stupawa na snagu ovog zakona, računa se po odredbama Zakona o osnovnim pravima iz penzionog i invalidskog osigurawa("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91), Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika ("Službeni list SFRJ", br. 7/85, 74/87 i 20/89) i Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96). Član 192 Novčana naknada za tjelesno oštećenje i novčana naknada za pomoć i njegu, ostvarena po propisima iz penzionog i invalidskog osigurawa važećim do dana stupawa na snagu ovog zakona, isplaćivaće se korisnicima do 31. decembra 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupawa na snagu ovog zakona. Član 200 Sa danom početka primjene ovog zakona prestaju da se primjenjuju: Zakon o osnovnim pravima iz penzionog i invalidskog osigurawa ("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakon o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91) izuzev odredbi koje se odnose na računanje penzionog staža Š...Ć. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 67/05 Član 201 Sa danom stupawa na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96)." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da član 188 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba da se tumači na taj način da samo penzije ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupawa na snagu ovog zakona, treba da se odrede u skladu sa odredbama tog zakona. Penzije ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovo da se određuju, nego samo da se preračunaju u važeću valutu, konvertibilnu marku. Apelant smatra da su organi uprave u osporenim rješewima i sud u osporenoj presudi, drugačijim tumačenjem materijalnog prava, prekršili njegova ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 11. Okružni sud u odgovoru na apelaciju navodi da osporenom presudom nisu prekršena navedena apelantova ustavna prava i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. 12. Odjeljenje PIO Bawa Luka u odgovoru na apelaciju navodi da osporenim rješewima organa uprave i sudskom presudom nisu prekršena apelantova navedena ustavna prava, te da "osporena presuda po svojoj prirodi nema karakter opšteg akta čiju zakonitost i ustavnost ocjenjuje Ustavni sud, zbog čega predlažemo da se apelacija ne prihvata zbog nenadležnosti". VI - Dopustivost 13. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Presuda Okružnog suda broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 2. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 20. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 17. Apelant osporava navedenu presudu i rješewa, tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 18. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 20. Ustavni sud napominje da država ima obavezu da apelantu prizna pravo na penziju ako je ispunio sve zakonske uslove. U izvršavanju ove obaveze država se služi svojim diskrecionim ovlašćewima. Apelant je kao zaposlenik na odgovarajući način bio ugovorna strana ugovora o radu, koji je regulisan propisima privatnog prava. U vezi s tim, apelantovo pravo da dobije svoju penziju treba da se posmatra kao "građansko pravo" u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji je, stoga, primjenqiv u konkretnom slučaju (vidi Evropski sud za qudska prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. aprila 1995. godine, serija A, broj A-315, stav 15 i dalje i Lombardo protiv Italije, presuda od 26. novembra 1992. godine, serija A, broj 249, stav 16). Nadalje, ova obaveza mora da bude izvršena u skladu sa zakonskim propisima, koji su primjenqivi na apelantov slučaj (vidi, mu tan dis mu tan dis Odluku Ustavnog suda broj U 65/01, od 25. jula 2003. godine, tačka 45, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). To ukqučuje obavezu nadležnog organa/suda da uzme u obzir sve apelantove navode koji bi mogli da budu od značaja za visinu penzije, kao i da pruži precizne razloge na osnovu kojih se zasniva presuda, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Evropski sud za qudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 252, stav 33). 21. U konkretnom slučaju, apelant smatra da su mu u osporenim rješewima i presudi organi uprave i suda pogrešnim tumačenjem materijalnog prava prekršili pravo na pravično suđenje. Apelant smatra da član 188 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba da se tumači tako da samo penzije ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupawa na snagu ovog zakona, treba da se odrede u skladu sa odredbama tog zakona, dok penzije ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovo da se određuju, nego samo da se preračunaju u važeću valutu konvertibilnu marku. 22. S druge strane, organi uprave i sud su zauzeli stanovište da sve penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupawa na snagu ovog zakona treba da se odrede u skladu sa odredbama važećeg zakona. Dalje, da visina penzije zavisi od ostvarenih plata osiguranika koje se uzimaju za obračun penzionog osnova i dužine penzionog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupawa invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzionim stažem, nisu bitne i ne utiču na visinu penzije. I na kraju, da su neosnovani apelantovi navodi da mu nije priznato pravo na invalidski dodatak, jer nemaju uporišta u odredbi člana 192 navedenog zakona kojom je propisano da će se novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz penzionog i invalidskog osigurawa važećim do dana stupawa na snagu ovog zakona, isplaćivati korisnicima do 31. decembra 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupawa na snagu ovog zakona. 23. Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne ukqučuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 24. U konkretnom slučaju, shodno čl. 189, 200 i 201 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), za Ustavni sud nema sumnje da se odredba člana 188 tog zakona odnosi na sve propise koji su regulisali oblast penzionog i invalidskog osigurawa, dakle, na one koje su donijeli nadležni organi u Republici Srpskoj, kao i na one koji su donijeli ranije nadležni organi u bivšoj SFRJ i SRBiH. Apelant je po ranije važećim propisima stekao pravo i na in - validski dodatak s obzirom na godine života u momentu nastupawa invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzionim stažem. Međutim, shodno važećem zakonu visina penzije zavisi samo od ostvarenih plata osiguranika koje se uzimaju za obračun penzionog osnova i dužine penzionog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupawa invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzionim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu penzije (čl. 48-58). Zbog toga, Ustavni sud smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe materijalnog prava, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, a nadležni organi/sud su uzeli u obzir sve apelantove navode koji bi mogli da budu od značaja za visinu penzije, te pružili precizne razloge na kojima se zasnivaju wihove osporene odluke, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi. 25. Shodno navedenom, Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi 26. U svjetlu zakqučka o kršenju prava iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno razmatra ostale navode iz apelacije. VIII - Zakqučak 27. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. 28. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 29. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 491/04, rješavajući apelaciju Đ. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija Đ. A., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, Banja Luka, broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj, broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. Đ. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda podnio je 20. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje PIO Banja Luka) broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj (u daljnjem tekstu: Filijala PIO Doboj), broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Odjeljenja PIO Banja Luka zatraženo je, 30. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. januara 2005. godine, a Odjeljenje PIO Banja Luka 4. februara 2005. godine. 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 14. juna 2005. godine. III - Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način. 6. Rješenjem Samoupravne interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, Filijala u Doboju, broj 0001122421850 od 29. aprila 1986. godine, apelantu je priznato pravo na invalidsku penziju u određenom iznosu, počevši od 17. septembra 1985. godine, te da mu uz penziju pripada i dodatak na invalidnost koji iznosi 20% od iznosa invalidske penzije, s obzirom da je nesposobnost za rad nastupila prije navršene 55 odnosno 50 godine života, a ukupni penzijski staž mu pokriva 6/6 radnog vijeka. 7. Rješenjem Filijale PIO Doboj broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Odjeljenja PIO Banja Luka broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine, apelantu, korisniku invalidske penzije, određena je penzija u određenim iznosima, počevši od 1. oktobra 2002. godine, bez posebnog prava na dodatak na invalidnost. Ovim rješenjem zamjenjuje se rješenje na osnovu kojeg je vršena dosadašnja isplata penzije. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je ono doneseno po službenoj dužnosti na osnovu člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02). U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je odluka prvostepenog organa zasnovana na odredbama važećeg zakona, po kojem visina penzije zavisi od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu penzije. 8. Presudom Okružnog suda broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv navedenog konačnog upravnog rješenja. Apelant se u tužbi žalio zbog toga što mu je osporenim rješenjima priznata penzija samo za staž, a nije mu priznato pravo na invalidski dodatak. U obrazloženju presude je navedeno da će se, u smislu člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 37/00, 32/02 i 47/02) penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odrediti u skladu sa odredbama važećeg zakona. Odredbama čl. 48-58. navedenog zakona propisan je način određivanja invalidske penzije. Apelantovi navodi da mu osporenim rješenjem nije priznato pravo na invalidski dodatak nemaju uporišta u odredbi člana 192. navedenog zakona, kojom je propisano da novčana naknada za 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 67/05 pomoć i njegu ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivat će se korisnicima do 31. decembra 2001. godine, u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona. Prema tome, zaključio je Okružni sud, apelantova tužba je neosnovana. IV - Relevantni propisi 9. U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) relevantne odredbe glase: "Član 188. Penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odredit će se u skladu sa odredbama ovog zakona. Član 189. Penzijski staž na osnovu kojeg se stječu i ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja po odredbama ovog zakona, navršen do stupanja na snagu ovog zakona, računa se po odredbama Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91), Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika ("Službeni list SFRJ", br. 7/85, 74/87 i 20/89) i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96). Član 192. Novčana naknada za tjelesno oštećenje i novčana naknada za pomoć i njegu, ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivat će se korisnicima do 31. decembra 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona. Član 200. Sa danom početka primjene ovog zakona prestaju da se primjenjuju: Zakon o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja ("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91) izuzev odredbi koje se odnose na računanje penzijskog staža Š...Ć. Član 201. Sa danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96)." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da član 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba tumačiti na taj način da samo penzije ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, treba odrediti u skladu sa odredbama tog zakona. Penzije ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovno određivati, nego samo preračunati u važeću valutu, konvertibilnu marku. Apelant smatra da su organi uprave u osporenim rješenjima i sud u osporenoj presudi, drukčijim tumačenjem materijalnog prava, prekršili njegova ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evrop ska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju 11. Okružni sud u odgovoru na apelaciju navodi da osporenom presudom nisu prekršena navedena apelantova ustavna prava i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. 12. Odjeljenje PIO Banja Luka u odgovoru na apelaciju navodi da osporenim rješenjima organa uprave i sudskom presudom nisu prekršena apelantova navedena ustavna prava, te da "osporena presuda po svojoj prirodi nema karakter općeg akta čiju zakonitost i ustavnost ocjenjuje Ustavni sud, zbog čega predlažemo da se apelacija ne prihvata zbog nenadležnosti". VI - Dopustivost 13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 2. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 20. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 17. Apelant pobija navedenu presudu i rješenja, tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 20. Ustavni sud napominje da država ima obavezu da apelantu prizna pravo na penziju ako je ispunio sve zakonske uvjete. U izvršavanju ove obaveze država se služi svojim diskrecionim ovlaštenjima. Apelant je kao zaposlenik na odgovarajući način bio ugovorna strana ugovora o radu, koji je reguliran propisima privatnog prava. U vezi s tim, apelantovo pravo da dobije svoju penziju treba posmatrati kao "građansko pravo" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je, stoga, primjenjiv u konkretnom slučaju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. aprila 1995. godine, serija A, broj A-315, stav 15. i dalje i Lombardo protiv Italije, presuda od 26. novembra 1992. godine, serija A, broj 249, stav 16). Nadalje, ova obaveza mora biti izvršena u skladu sa zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantov slučaj (vidi, mu tan dis mu tan dis Odluku Ustavnog suda broj U 65/01, od 25. jula 2003. godine, tačka 45, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). To uključuje obavezu nadležnog organa/suda da uzme u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu penzije, kao i da pruži precizne razloge na osnovu kojih se zasniva presuda, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 252, stav 33). 21. U konkretnom slučaju, apelant smatra da su mu u osporenim rješenjima i presudi organi uprave i suda pogrešnim tumačenjem materijalnog prava prekršili pravo na pravično suđenje. Apelant smatra da član 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba tumačiti tako da samo penzije ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, treba odrediti u skladu sa odredbama tog zakona, dok penzije ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovno određivati, nego samo preračunati u važeću valutu konvertibilnu marku. 22. S druge strane, organi uprave i sud su zauzeli stanovište da sve penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona treba odrediti u skladu sa odredbama važećeg zakona. Dalje, da visina penzije zavisi od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem, nisu bitne i ne utiču na visinu penzije. I na kraju, da su neosnovani apelantovi navodi da mu nije priznato pravo na invalidski dodatak, jer nemaju uporišta u odredbi člana 192. navedenog zakona kojom je propisano da će se novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivati korisnicima do 31. decembra 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona. 23. Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 24. U konkretnom slučaju, prema čl. 189, 200. i 201. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), za Ustavni sud nema sumnje da se odredba člana 188. tog zakona odnosi na sve propise koji su regulirali oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, dakle, na one koje su donijeli nadležni organi u Republici Srpskoj, kao i na one koji su donijeli ranije nadležni organi u bivšoj SFRJ i SRBiH. Apelant je po ranije važećim propisima stekao pravo i na invalidski dodatak s obzirom na godine života u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem. Međutim, prema važećem zakonu visina penzije zavisi samo od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu penzije (čl. 48-58). Zbog toga, Ustavni sud smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe materijalnog prava, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, a nadležni organi/sud su uzeli u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu penzije, te pružili precizne razloge na kojima se zasnivaju njihove osporene odluke, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi. 25. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema krše - nja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi 26. U svjetlu zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije. VIII - Zaključak 27. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. 28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. KONKURENCIJSKO VIJEĆE BOSNE I HERCEGOVINE Na temelju članka 8., stavka 4. i članka 25., stavka 1. točka a) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", broj 48/05), Konkurencijsko vijeće na 18. sjednici, održanoj 4. listopada 2005. godine, donijelo je ODLUKU 1 O SPORAZUMIMA MALE VRIJEDNOS TI Predmet Član 1. Ovom Odlukom definiraju se sporazumi male vrijednosti kao dozvoljeni oblici suradnje među gospodarskim subjektima čiji učinci neznatno utječu na povredu Zakona o konkurenciji, kao i uvjete koje sporazumi male vrijednosti moraju udovoljavati i ograničenja koje ne smiju sadržavati. Definicija sporazuma male vrijednosti Član 2. Sporazumom male vrijednosti smatra se sporazum ako je zajednički tržišni udjel sudionika sporazuma i gospodarskih subjekata pod njihovom kontrolom na mjerodavnom tržištu neznatan, pod uvjetom da sporazum ne sadrži odredbe koje, uprkos neznatnom tržišnom udjelu, dovode do sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišne konkurencije. Neznatan tržišni udjel Članak 3. Pod neznatnim tržišnim udjelom, u smislu članka 2. ove Odluke, podrazumijeva se: a)ukupan tržišni udjel sudionika sporazuma i gospodarskih subjekata pod njihovom kontolom koji nije veće od 10% (deset) na bilo kojem mjerodavnom tržištu na kojem sporazum proizvodi učinke, i to u slučaju kada je sporazum zaključen između gospodarskih subjekata koji su stvarni ili potencijalni tržišni konkurenti na bilo kojem od tih mjerodavnih tržišta (u daljnjem tekstu: konkurentni privredni subjekti); b)tržišni udjel bilo kojeg sudionika sporazuma ili gospodarskih subjekata pod njihovom kontrolom koje nije veće od 15% (petnaest) na mjerodavnom tržištu na kojem sporazum proizvodi učinke, i to u slučaju kada je sporazum zaključen između gospodarskih subjekata koji nisu stvarni ili potencijalni tržišni konkurenti na bilo kojem od tih mjerodavnih tržišta (u daljnjem tekstu: nekonkurentni gospodarski subjekti); c)tržišni udjel bilo kojeg sudionika sporazuma ili gospodarskog subjekta pod njihovom kontrolom koje nije veće od 10% (deset) na mjerodavnom tržištu na kojem sporazum proizvodi učinke, i to u slučaju kada nije moguće utvrditi je li taj sporazum zaključen između konkurentnih ili nekonkurentnih gospodarskih subjekata. Tržišni udjel kod paralelne mreže sporazuma Članak 4. 1.U slučajevima kada se na mjerodavnom tržištu konkurencija ograničava ili narušava kumulativnim efektom sporazuma o prodaji proizvoda ili usluga (u daljnjem tekstu: proizvoda) koje su zaključili različiti dobavljači ili distributeri, odnosno u slučajevima postojanja paralelne mreže sporazuma koji imaju sličan učinak na tržištu, neznatnim tržišnim udjelom za svakog sudionika sporazuma i njihovog povezanog 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 86/05 gospodarskog subjekta, utvrđen u smislu članka 3. ove odluke, smatra se tržišni udjel do 5% (pet), kako za sporazume zaključene između konkurentnih gospodarskih subjekata, tako i za sporazume zaključene između nekonkurentnih gospodarskih subjekata. 2.Ukoliko je mjerodavno tržište pokriveno paralelnom mrežom sporazuma čiji tržišni udjel je manji od 30% (trideset), smatra se da kulativni učinak te paralelne mreže sporazuma ne ograničava ili narušava tržišnu konkurenciju. Dozvoljeno povećanje tržišnog udjela Članak 5. Smatra se da sporazumi ne sprječavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišnu konkurenciju ako tržišni udjeli sudionika sporazuma i njihovih povezanih gospodarskih subjekata, utvrđeni u smislu čl. 3. i 4. ove odluke, tijekom dvije uzastopne kalendarske godine ne povećavaju za više od 2% (dva). Teška ograničenja tržišne konkurencije Članak 6. Sporazumi sudionika i njihovih povezanih gospodarskih subjekta koji iako imaju neznatan tržišni udjel u smislu čl. 3. i 4. ove odluke, a koji za cilj imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije, sukladno čl. 7. i 8. ove odluke, ne smatraju se sporazumima male vrijednosti. Teška ograničenja u sporazumima između konkurentnih gospodarskih subjekata (horizontalni sporazumi) Članak 7. Teškim ograničenjima tržišne konkurencije u sporazumima zaključenim između konkurentnih gospodarskih subjekata a koji se ne mogu smatrati sporazumima male vrijednosti iako ispunjavaju uvjete iz članka 2. i članka 3., stavka 1., točaka a) i c) ove odluke, smatraju se ograničenja koja izravno ili neizravno, samostalno ili zajedno sa ostalim sudionicima pod kontrolom ugovornih strana, imaju za cilj: a)utvrđivanje cijena kod prodaje proizvoda trećim osobama b)ograničavanje proizvodnje ili prodaje c)podjelu tržišta ili kupaca Teška ograničenja između nekonkurentnih gospodarskih subjekata (vertikalni sporazumi) Članak 8. Teškim ograničenjem tržišne konkurencije u sporazumima zaključenim između nekonkurentnih gospodarskih subjekata a koji se ne mogu smatrati sporazumima male vrijednosti iako ispunjavaju uvjete iz članka 2. i članka 3., stavka 1., točaka b) i c) ove odluke, smatraju se ograničenja koja izravno ili neizravno, samostalno ili zajedno s ostalim sudionicima pod kontrolom ugovornih strana, imaju za cilj: a)ograničavanje mogućnosti kupca da određuje prodajnu cijenu proizvoda, bez obzira na mogućnost dobavljača da odredi najvišu prodajnu cijenu ili preporuči prodajnu cijenu, pod uvjetom da se ne radi o fiksnim ili minimanlim prodajnim cijenama koje su rezultat pritiska ili stimulacije od bilo koje ugovorne strane; b)ograničavanje područja na kojem kupac može prodavati proizvode iz sporazuma ili ograničavati prodaju ugovorenih proizvoda određenoj skupini potrošača, osim u slučajevima: –aktivne prodaje na isključivo dodijeljenom području ili isključivoj skupini kupaca koji su rezervirani za dobavljača, odnosno koje je dobavljač isključivo ustupio drugom kupcu, pod uvjetom da takvo ograničenje ne onemogućuje daljnju prodaju proizvoda od strane neizravnog kupca; –prodaje proizvoda krajnjim korisnicima od strane kupca koji djeluje na razini veleprodaje; –prodaje proizvoda koju neovlaštenim distributerima nameću članovi selektivnog distribucijskog sustava; –mogućnost kupca da prodaje dijelove, isporučene u svrhu ugradnje, drugim kupcima koji bi ih koristili za proizvodnju iste vrste proizvoda koji proizvodi dobavljač. c)ograničavanje aktivne ili pasivne prodaje krajnjim korisnicima od strane članova selektivnog distribucijskog sustava koji se bave maloprodajom, što ne isključuje mogućnost zabrane članu distribucijskog sustava da se bavi putem neovlaštenog gospodarskog subjekta; d)ograničavanje međusobnih isporuka proizvoda između distributera u okviru selektivnog distribucijskog sustava, uključujući i one isporuke između distributera koji djeluju na različitim razinama trgovine; e)ograničavanje dogovoreno između dobavljača dijelova i kupca koji ugrađuje te dijelove, kojim se onemogućava dobavljač da prodaje dijelove kao rezervne dijelove krajnjim korisnicima ili serviserima ili drugim davateljima usluga koje kupac nije ovlastio za popravak ili održavanje njegovih proizvoda. Aktivna i pasivna prodaja Članak 9. 1.Aktivna prodaja, u smislu članka 8. ove Odluke, podrazumijeva aktivno traženje i pristupanje kupcima ili određenoj skupini kupaca koji se nalaze na isključivoj teritoriji drugog distributera, zaključivanje pojedinačnih ugovora te poduzimanje mjera za ponudu proizvoda tim kupcima, te osnivanje podružnica, skladišta ili organizovanje distributivne mreže i reklamiranje na isključivoj teritoriji drugog distributera. Pod aktivnim pristupanjem smatra se posjećivanje kupca, slanje pošte kupcima što uključuje i elektronsku poštu, oglašavanje putem medija i drugih sredstava javnog informiranja ciljanih isključivo na te kupce ili skupine kupaca na isključivom teritoriju drugog distributera. 2.Pasivna prodaja, u smislu članka 8. ove Odluke, podrazu - mije va odgovaranje na zahtjeve pojedinačnih kupaca uklju - čujući isporuku proizvoda takvim kupcima, uz napomenu da takvo odgovaranje ne smije biti posljedica djelovanja aktivne prodaje. Pod pasivnom prodajom smatra se i opće reklami - ranje ili oglašavanje u medijima ili na internetu koje dopire izvan nečijeg isključivog teritorija ili određene skupine kupaca, koje je rezultat razvoja tehnologije, odnosno jednos - tavnosti pristupa, pa se smatra razumnim načinom pristupanja tim kupcima ili skupinama kupaca. Usuglašavanje zaključenih sporazuma sa ovom Odlukom Članak 10. Svi sporazumi s neznatnim tržišnim udjelom u smislu ove odluke, koji su zaključeni prije stupanja na snagu ove Odluke, moraju biti usklađeni sa ovom Odlukom u roku od 6 (šest) mjeseci od dana njenog stupanja na snagu. Objava i stupanje na snagu Članak 11. Ova Odluka stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. K.V. broj 01-01-26-506/05 30. studenoga 2005. godine Sarajevo Predsjednica Konkurencijskog vijeća Sena Hatibović, v. r. Na osnovu člana 8., stav 4. i člana 25., stav 1. tačka a) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", broj 48/05), Konkure ncijski savjet, na 18. sjednici održanoj 4. oktobra 2005. godine, donio je ODLUKU 1 O SPORAZUMIMA MALE VRIJED NOSTI Predmet Član 1. Ovom odlukom definišu se sporazumi male vrijednosti kao dozvoljeni oblici saradnje među privrednim subjektima čiji efekti neznatno utiču na povredu Zakona o konkurenciji, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 86/05 kao i uslovi koje sporazumi male vrijednosti moraju ispuwavati i ograničewa koje ne smiju sadržavati. Definicija sporazuma male vrijednosti Član 2. Sporazumom male vrijednosti smatra se sporazum ako je zajedničko tržišno učešće učesnika sporazuma i privrednih subjekata pod wihovom kontrolom na relevantnom tržištu neznatno, pod uslovom da sporazum ne sadrži odredbe koje, uprkos neznatnom tržišnom učešću, dovode do sprječavawa, ograničavawa ili narušavawa tržišne konkurencije. Neznatno tržišno učešće Član 3. Pod neznatnim tržišnim učešćem, u smislu člana 2. ove odluke, podrazumijeva se: a)ukupno tržišno učešće učesnika sporazuma i privrednih subjekata pod wihovom kontolom koje nije veće od 10% (deset) na bilo kojem relevantnom tržištu na kojem sporazum proizvodi efekte, i to u slučaju kada je sporazum zakqučen između privrednih subjekata koji su stvarni ili potencijalni tržišni konkurenti na bilo kojem od tih relevantnih tržišta (u daqnjem tekstu: konkurentni privredni subjekti); b)tržišno učešće bilo kojeg učesnika sporazuma ili privrednih subjekata pod wihovom kontrolom koje nije veće od 15% (petnaest) na relevantnom tržištu na kojem sporazum proizvodi efekte, i to u slučaju kada je sporazum zakqučen između privrednih subjekata koji nisu stvarni ili potencijalni tržišni konkurenti na bilo kojem od tih relevantnih tržišta (u daqnjem tekstu: nekonkurentni privredni subjekti); c)tržišno učešće bilo kojeg učesnika sporazuma ili privrednog subjekta pod wihovom kontrolom koje nije veće od 10% (deset) na relevantnom tržištu na kojem sporazum proizvodi efekte, i to u slučaju kada nije moguće utvrditi je li taj sporazum zakqučen između konkurentnih ili nekonkurentnih privrednih subjeka - ta. Tržišno učešće kod paralelne mreže sporazuma Član 4. 1.U slučajevima kada se na relevantnom tržištu konkure - ncija ograničava ili narušava kumulativnim efektom sporazuma o prodaji proizvoda ili usluga (u daqnjem tekstu: proizvoda) koje su zakqučili različiti dobavljači ili distributeri, odnosno u slučajevima postojawa paralelne mreže sporazuma koji imaju sličan efekat na tržištu, neznatnim tržišnim učešećem za svakog učesnika sporazuma i wihovog povezanog privrednog subjekta, utvrđen u smislu člana 3. ove odluke, smatra se tržišno učešće do 5% (pet), kako za sporazume zakqučene između konkurentnih privrednih subjekata, tako i za sporazume zakqučene između nekonkurentnih privrednih subjekata. 2.Ukoliko je relevantno tržište pokriveno paralelnom mrežom sporazuma čije tržišno učešće je manje od 30% (trideset), smatra se da kulativni efekat te paralelne mreže sporazuma ne ograničava ili narušava tržišnu konkurenciju. Dozvoljeno povećanje tržišnog učešća Član 5. Smatra se da sporazumi ne sprečavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišnu konkurenciju ako tržišna učešća učesnika sporazuma i wihovih povezanih privrednih subje - kata, utvrđeni u smislu člana 3. i 4. ove odluke u toku dvije uzastopne kalendarske godine ne povećavaju za više od 2% (dva). Teška ograničewa tržišne konkurencije Član 6. Sporazumi učesnika i wihovih povezanih privrednih subjekta koji iako imaju neznatno tržišno učešće u smislu člana 3. i 4. ove odluke, a koji za ciq imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije, u skladu sa članom 7. i 8. ove odluke, ne smatraju se sporazumima male vrijednosti. Teška ograničewa u sporazumima između konkurentnih privrednih subjekata (horizontalni sporazumi) Član 7. Teškim ograničewima tržišne konkurencije u sporazumima zakqučenim između konkurentnih privrednih subjekata a koji se ne mogu smatrati sporazumima male vrijednosti iako ispuwavaju uslove iz člana 2. i člana 3., stav 1., tačka a) i c) ove odluke, smatraju se ograničewa koja direktno ili indirektno, samostalno ili zajedno sa ostalim učesnicima pod kontrolom ugovornih strana, imaju za ciq: a)utvrđivanje cijena kod prodaje proizvoda trećim licima, b)ograničavanje proizvodnje ili prodaje, c)podjelu tržišta ili kupaca. Teška ograničewa između nekonkurentnih privrednih subjekata (vertikalni sporazumi) Član 8. Teškim ograničenjem tržišne konkurencije u sporazumima zakqučenim između nekonkurentnih privrednih subjekata a koji se ne mogu smatrati sporazumima male vrijednosti iako ispuwavaju uslove iz člana 2. i člana 3., stav 1., tačka b) i c) ove odluke, smatraju se ograničewa koja direktno ili indirektno, samostalno ili zajedno sa ostalim učesnicima pod kontrolom ugovornih strana, imaju za ciq: a)ograničavanje mogućnosti kupca da određuje prodajnu cijenu proizvoda, bez obzira na mogućnost dobavljača da odredi najvišu prodajnu cijenu ili preporuči prodajnu cijenu, pod uslovom da se ne radi o fiksnim ili minimanlim prodajnim cijenama koje su rezultat pritiska ili stimulacije od bilo koje ugovorne strane; b)ograničavanje područja na kojem kupac može prodavati proizvode iz sporazuma ili ograničavati prodaju ugovorenih proizvoda određenoj grupi potrošača, osim u slučajevima: –aktivne prodaje na iskqučivo dodijeljenom području ili iskqučivoj grupi kupaca koje su rezervisane za dobavljača, odnosno koje je dobavljač iskqučivo ustupio drugom kupcu, pod uslovom da takvo ograničenje ne onemogućava daqu prodaju proizvoda od strane indirektnog kupca; –prodaje proizvoda krajwim korisnicima od strane kupca koji djeluje na nivou veleprodaje; –prodaje proizvoda koju neovlaštenim distri buterima nameću članovi selektivnog distri bucijskog sistema; –mogućnost kupca da prodaje dijelove, isporučene u svrhu ugradnje, drugim kupcima koji bi ih koristili za proizvodnju iste vrste proizvoda koji proizvodi dobavljač; c)ograničavanje aktivne ili pasivne prodaje krajwim korisnicima od strane članova selektivnog distribucijskog sistema koji se bave maloprodajom, što ne iskqučuje mogućnost zabrane članu distribucijskog sistema da se bavi putem neovlaštenog privrednog subjekta; d)ograničavanje međusobnih isporuka proizvoda između distributera u okviru selektivnog distribucijskog sistema, ukqučujući i one isporuke između distributera koji djeluju na različitim nivoima trgovine; e)ograničavanje dogovoreno između dobavljača dijelova i kupca koji ugrađuje te dijelove, kojim se onemogućava dobavljač da prodaje dijelove kao rezervne dijelove krajwim korisnicima ili serviserima ili drugim davaocima usluga koje kupac nije ovlastio za popravak ili održavanje njegovih proizvoda. Aktivna i pasivna prodaja Član 9. 1.Aktivna prodaja, u smislu člana 8. ove odluke, podra zumi - jeva aktivno traženje i pristupanje kupcima ili određenoj grupi kupaca koji se nalaze na iskqučivoj teritoriji drugog distributera, zakqučivanje pojedinačnih ugovora te poduzimanje mjera za ponudu proizvoda tim kupcima, te osnivanje podružnica, skladišta ili organizovanje distri - bu tivne mreže i reklamiranje na iskqučivoj teritoriji drugog distributera. Pod aktivnim pristupanjem smatra se posjećivanje kupca, slanje pošte kupcima što ukqučuje i elektronsku poštu, oglašavanje putem medija i drugih sredstava javnog informisawa ciljanih iskqučivo na te kupce ili grupu kupaca na iskqučivoj teritoriji drugog distributera. 2.Pasivna prodaja, u smislu člana 8. ove odluke, podrazumijeva odgovaranje na zahtjeve pojedinačnih kupaca ukqučujući isporuku proizvoda takvim kupcima, uz napomenu da takvo odgovaranje ne smije biti posljedica djelovawa aktivne prodaje. Pod pasivnom prodajom smatra se i opšte reklamiranje ili oglašavanje u medijima ili na internetu koje dopire izvan nečije iskqučive teritorije ili određene grupe kupaca, koje je rezultat razvoja tehnologije, odnosno jednostavnosti pristupa, pa se smatra razumnim načinom pristupawa tim kupcima ili grupama kupaca. Usaglašavanje zakqučenih sporazuma sa ovom odlukom Član 10. Svi sporazumi sa neznatnim tržišnim učešćem u smislu ove odluke, koji su zakqučeni prije stupawa na snagu ove odluke , moraju biti usklađeni sa ovom odlukom u roku od 6 (šest) mjeseci od dana njenog stupawa na snagu. Objavqivanje i stupanje na snagu Član 11. Ova odluka stu pa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Službenom glasniku BiH", a objaviće se u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. K.S. broj 01-01-26-506/05 30. novembra 2005. godine Sarajevo Predsjednica Konkurencijskog savjeta Sena Hatibović, s. r. Na osnovu člana 8., stav 4. i člana 25., stav 1. tačka a) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", broj 48/05), Konkurencijsko vijeće na 18. sjednici, održanoj 4. oktobra 2005. godine, donijelo je ODLUKU 1 O SPORAZUMIMA MALE VRIJEDNOS TI Predmet Član 1. Ovom odlukom definišu se sporazumi male vrijednosti kao dozvoljeni oblici saradnje među privrednim subjektima čiji efekti neznatno utiču na povredu Zakona o konkurenciji, kao i uslovi koje sporazumi male vrijednosti moraju ispunjavati i ograničenja koje ne smiju sadržavati. Definicija sporazuma male vrijednosti Član 2. Sporazumom male vrijednosti smatra se sporazum ako je zajedničko tržišno učešće učesnika sporazuma i privrednih subjekata pod njihovom kontrolom na relevantnom tržištu neznatno, pod uslovom da sporazum ne sadrži odredbe koje, uprkos neznatnom tržišnom učešću, dovode do sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišne konkurencije. Neznatno tržišno učešće Član 3. Pod neznatnim tržišnim učešćem, u smislu člana 2. ove odluke, podrazumijeva se: a)ukupno tržišno učešće učesnika sporazuma i privrednih subjekata pod njihovom kontolom koje nije veće od 10% (deset) na bilo kojem relevantnom tržištu na kojem sporazum proizvodi efekte, i to u slučaju kada je sporazum zaključen između privrednih subjekata koji su stvarni ili potencijalni tržišni konkurenti na bilo kojem od tih relevantnih tržišta (u daljnjem tekstu: konkurentni privredni subjekti); b)tržišno učešće bilo kojeg učesnika sporazuma ili privrednih subjekata pod njihovom kontrolom koje nije veće od 15% (petnaest) na relevantnom tržištu na kojem sporazum proizvodi efekte, i to u slučaju kada je sporazum zaključen između privrednih subjekata koji nisu stvarni ili potencijalni tržišni konkurenti na bilo kojem od tih relevantnih tržišta (u daljnjem tekstu: nekonkurentni privredni subjekti); c)tržišno učešće bilo kojeg učesnika sporazuma ili privrednog subjekta pod njihovom kontrolom koje nije veće od 10% (deset) na relevantnom tržištu na kojem sporazum proizvodi efekte, i to u slučaju kada nije moguće utvrditi je li taj sporazum zaključen između konkurentnih ili nekonkurentnih privrednih subjekata. Tržišno učešće kod paralelne mreže sporazuma Član 4. 1.U slučajevima kada se na relevantnom tržištu konkurencija ograničava ili narušava kumulativnim efektom sporazuma o prodaji proizvoda ili usluga (u daljnjem tekstu: proizvoda) koje su zaključili različiti dobavljači ili distributeri, odnosno u slučajevima postojanja paralelne mreže sporazuma koji imaju sličan efekat na tržištu, neznatnim tržišnim učešećem za svakog učesnika sporazuma i njihovog povezanog privrednog subjekta, utvrđen u smislu člana 3. ove odluke, smatra se tržišno učešće do 5% (pet), kako za sporazume zaključene između konkurentnih privrednih subjekata, tako i za sporazume zaključene između nekonkurentnih privrednih subjekata. 2.Ukoliko je relevantno tržište pokriveno paralelnom mrežom sporazuma čije tržišno učešće je manje od 30% (trideset), smatra se da kulativni efekat te paralelne mreže sporazuma ne ograničava ili narušava tržišnu konkurenciju. Dozvoljeno povećanje tržišnog učešća Član 5. Smatra se da sporazumi ne sprečavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišnu konkurenciju ako tržišna učešća učesnika sporazuma i njihovih povezanih privrednih subjekata, utvrđeni u smislu člana 3. i 4. ove odluke u toku dvije uzastopne kalendarske godine ne povećavaju za više od 2% (dva). Teška ograničenja tržišne konkurencije Član 6. Sporazumi učesnika i njihovih povezanih privrednih subjekta koji iako imaju neznatno tržišno učešće u smislu člana 3. i 4. ove odluke, a koji za cilj imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije, u skladu sa članom 7. i 8. ove odluke, ne smatraju se sporazumima male vrijednosti. Teška ograničenja u sporazumima između konkurentnih privrednih subjekata (horizontalni sporazumi) Član 7. Teškim ograničenjima tržišne konkurencije u sporazumima zaključenim između konkurentnih privrednih subjekata a koji se ne mogu smatrati sporazumima male vrijednosti iako ispunjavaju uslove iz člana 2. i člana 3., stav 1., tačka a) i c) ove odluke, smatraju se ograničenja koja direktno ili indirektno, samostalno ili zajedno sa ostalim učesnicima pod kontrolom ugovornih strana, imaju za cilj: a)utvrđivanje cijena kod prodaje proizvoda trećim licima, b)ograničavanje proizvodnje ili prodaje, c)podjelu tržišta ili kupaca. Teška ograničenja između nekonkurentnih privrednih subjekata (vertikalni sporazumi) Član 8. Teškim ograničenjem tržišne konkurencije u sporazumima zaključenim između nekonkurentnih privrednih subjekata a koji se ne mogu smatrati sporazumima male vrijednosti iako ispunjavaju uslove iz člana 2. i člana 3., stav 1., tačka b) i c) ove odluke, smatraju se ograničenja koja direktno ili indirektno, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 86/05 samostalno ili zajedno sa ostalim učesnicima pod kontrolom ugovornih strana, imaju za cilj: a)ograničavanje mogućnosti kupca da određuje prodajnu cijenu proizvoda, bez obzira na mogućnost dobavljača da odredi najvišu prodajnu cijenu ili preporuči prodajnu cijenu, pod uslovom da se ne radi o fiksnim ili minimanlim prodajnim cijenama koje su rezultat pritiska ili stimulacije od bilo koje ugovorne strane; b)ograničavanje područja na kojem kupac može prodavati proizvode iz sporazuma ili ograničavati prodaju ugovo - renih proizvoda određenoj grupi potrošača, osim u slučajevima: –aktivne prodaje na isključivo dodijeljenom području ili isključivoj grupi kupaca koje su rezervisane za dobavljača, odnosno koje je dobavljač isključivo ustupio drugom kupcu, pod uslovom da takvo ograničenje ne onemogućava dalju prodaju proizvoda od strane indirektnog kupca; –prodaje proizvoda krajnjim korisnicima od strane kupca koji djeluje na nivou veleprodaje; –prodaje proizvoda koju neovlaštenim distributerima nameću članovi selektivnog distribucijskog sistema; –mogućnost kupca da prodaje dijelove, isporučene u svrhu ugradnje, drugim kupcima koji bi ih koristili za proizvodnju iste vrste proizvoda koji proizvodi dobavljač; c)ograničavanje aktivne ili pasivne prodaje krajnjim korisnicima od strane članova selektivnog distribucijskog sistema koji se bave maloprodajom, što ne isključuje mogućnost zabrane članu distribucijskog sistema da se bavi putem neovlaštenog privrednog subjekta; d)ograničavanje međusobnih isporuka proizvoda između distributera u okviru selektivnog distribucijskog sistema, uključujući i one isporuke između distributera koji djeluju na različitim nivoima trgovine; e)ograničavanje dogovoreno između dobavljača dijelova i kupca koji ugrađuje te dijelove, kojim se onemogućava dobavljač da prodaje dijelove kao rezervne dijelove krajnjim korisnicima ili serviserima ili drugim davaocima usluga koje kupac nije ovlastio za popravak ili održavanje njegovih proizvoda. Aktivna i pasivna prodaja Član 9. 1.Aktivna prodaja, u smislu člana 8. ove odluke, podrazu - mije va aktivno traženje i pristupanje kupcima ili odre - đenoj grupi kupaca koji se nalaze na isključivoj teritoriji drugog distributera, zaključivanje pojedinačnih ugovora te poduzimanje mjera za ponudu proizvoda tim kupcima, te osnivanje podružnica, skladišta ili organizo vanje distributivne mreže i reklamiranje na isključivoj teritoriji drugog distributera. Pod aktivnim pristupanjem smatra se posjećivanje kupca, slanje pošte kupcima što uključuje i elektronsku poštu, oglašavanje putem medija i drugih sredstava javnog informisanja ciljanih isključivo na te kupce ili grupu kupaca na isključivoj teritoriji drugog distributera. 2.Pasivna prodaja, u smislu člana 8. ove odluke, podrazu - mijeva odgovaranje na zahtjeve pojedinačnih kupaca uključujući isporuku proizvoda takvim kupcima, uz napomenu da takvo odgovaranje ne smije biti posljedica djelovanja aktivne prodaje. Pod pasivnom prodajom smatra se i opšte reklamiranje ili oglašavanje u medijima ili na internetu koje dopire izvan nečije isključive teritorije ili određene grupe kupaca, koje je rezultat razvoja tehno - logije, odnosno jednostavnosti pristupa, pa se smatra razumnim načinom pristupanja tim kupcima ili grupama kupaca. Usaglašavanje zaključenih sporazuma sa ovom odlukom Član 10. Svi sporazumi sa neznatnim tržišnim učešćem u smislu ove odluke, koji su zaključeni prije stupanja na snagu ove odluke , moraju biti usklađeni sa ovom odlukom u roku od 6 (šest) mjeseci od dana njenog stupanja na snagu. Objavljivanje i stupanje na snagu Član 11. Ova odluka stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a objaviće se u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. K.V. broj 01-01-26-506/05 30. novembra 2005. godine Sarajevo Predsjednica Konkurencijskog vijeća Sena Hatibović, s. r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNO ZRAKOPLOVSTVO Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama br. 10-1-02-1-288-1/05 od 11. 5. 2005. godine i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-27-427/03 od 12. maja 2003. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA JAVNE NABAVKE Član 1. Imenuje se Komisija za provođenje otvorenog postupka nabavke špediterskih usluga za potrebe Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, u sljedećem sastavu: 1.SANELA ZEKIĆ, predsjednik Komisije, 2.VLADO JURIĆ, član 3.SANJIN HADŽIOMEROVIĆ, član Za sekretara Komisije imenuje se NEDA ZELENIKA. Član 2. Imenovana lica iz člana. 1. ovog Rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnika sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršavanje zadataka iz člana 3. je 28. 2. 2006. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog Rješenja su: –direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika Komisije, –ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog Rješenja dužni su potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Naknada za rad u postupku javnog nadmetanja za nabavku roba i vršenju usluga, članovima Komisije utvrdit će se posebnim rješenjem u skladu sa Odlukom o načinu obrazovanja i visine naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05). Član 8. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-1503/05 20. decembra/prosinca 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. JP "KOMUNALNO" D.O.O. BREZA Na osnovu člana 4. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03) i člana 8. stav g. Nadzorni odbor Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza, na sjednici održanoj 9. decembra 2005. godine, donio je ODLUKU O RAZRJEŠENJU DUŽNOSTI DIREKTORA Član 1. Razrješava se dužnosti direktora Javnog preduzeća "Komu - nalno" d.o.o. Breza FUAD (Sulejmena) SELIMOVIĆ iz Breze. Član 2. Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Obrazloženje: Selimović Fuad, koji je Odlukom Nadzornog odbora broj 2404-02-11-05/05 od 30. 11. 2005. godine imenovan za direktora JP "Komunalno" d.o.o podnio je neopozivu pismenu ostavku, te ovu Odluku donosim kao u dispozitivu. Broj 2489-IV-12-02/05 9. decembra/prosinca 2005. godine Breza Predsjednik Sabit Prljak, s. r. Na osnovu člana 4. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03) i člana 8. stav g. Nadzorni odbor Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza, na sjednici održanoj 9. decembra 2005. godine, donio je ODLUKU O IMENOVANJU DIREKTORA NA P E RIOD DO DVA MJESECA Član 1. Za direktora Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza imenuje se MUJO/Fadila/MURATOVIĆ, iz Breze. Član 2. Mandat direktora će trajati do imenovanja direktora JP "Komunalno" d.o.o. po objavljenom oglasu za izbor direktora od 19. novembra 2005. godine. Član 3. Prava i obaveze direktora će se regulisati Ugovorom sa Nadzornim odborom koji će se zaključiti u roku od tri dana od dana donošenja Odluke. Član 4. Odluka stu pa na snagu danom donošenje i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 2489-IV-12-02/05 30. novembra/studenoga 2005. godine Breza Predsjednik Sabit Frljak, s. r. KAZALO VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU 882Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6477 Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 6478 Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6479 883Odluka kojom se donosi Zakon o plaćama i ostalim naknadama sudaca i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6480 Odluka kojom se donosi Zakon o platama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 6482 Odluka kojom se donosi Zakon o plaćama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6485 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 884Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom tužiteljstvu Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6487 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6487 885Odluka o osnivanju jedinice za implementaciju Projekta Svjetske banke za zemljišno-knjižnu administraciju u Federalnom ministarstvu pravde 6488 886Odluka o formiranju Federalnog tima (FTMC) za mon i - tor ing cijena nakon uvođenja poreza na dodanu vrijednost (hrvatski jezik) 6488 Odluka o formiranju Federalnog tima (FTMC) za mon i tor ing cijena nakon uvođewa poreza na dodatnu vrijednost (srpski jezik) 6488 Odluka o formiranju Federalnog tima (FTMC) za mon i - tor ing cijena nakon uvođenja poreza na dodatnu vrijednost (bosanski jezik) 6489 887Odluka o utvrđivanju postojanja uvjeta za propisivanje mjera neposredne kontrole cijena od strane nadležnih organa kantona, utvrđivanjem marži za sve vrste brašna, kruha od brašna žitarica, mlijeka i jestivog ulja (hrvatski jezik) 6489 Odluka o utvrđivanju postojawa uslova za propisivanje mjera neposredne kontrole cijena od strane nadležnih organa kantona, utvrđivanjem marži za sve vrste brašna, hljeba od brašna žitarica, mlijeka i jestivog ulja (srpski jezik) 6490 Odluka o utvrđivanju postojanja uvjeta za propisivanje mjera neposredne kontrole cijena od strane nadležnih organa kantona, utvrđivanjem marži za sve vrste brašna, hljeba od brašna žitarica, mlijeka i jestivog ulja (bosanski jezik) 6490 888Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata - Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (hrvatski jezik) 6490 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata - Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (bosanski jezik) 6491 889Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu za zakonodavstvo Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6491 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu za zakonodavstvo Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6491 890Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministar stvu finansija za financijsku podršku Općini Bosansko Grahovo (hrvatski jezik) 6491 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministar stvu financija za finansijsku podršku Općini Bosansko Grahovo (bosanski jezik) 6492 891Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministar stvu finansija za financijsku podršku Općini Glamoč (hrvatski jezik) 6492 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za finansijsku podršku Općini Glamoč (bosanski jezik) 6492 892Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za financijsku podršku Općini Busovača (hrvatski jezik) 6493 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministar stvu financija za finansijsku podršku Općini Busovača (bosanski jezik) 6493 893Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za financijsku podršku Općini Ključ (hrvatski jezik) 6493 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za finansijsku podršku Općini Ključ (bosanski jezik) 6493 894Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6494 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6494 895Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6494 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6494 896Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Zajedničkim službama Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6495 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Zajedničkim službama Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6495 897Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (hrvatski jezik) 6495 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (bosanski jezik) 6496 898Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik)6496 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6496 890Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnoj direkciji robnih rezervi (hrvatski jezik)6496 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnoj direkciji robnih rezervi (bosanski jezik)6497 891Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za financijsku potporu Općini Teočak (hrvatski jezik) 6497 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za finansijsku podršku Općini Teočak (bosanski jezik) 6497 892Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 6497 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 6498 893Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu kulture i športa (hrvatski jezik) 6498 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu kulture i sporta (bosanski jezik) 6498 894Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu kulture i športa (hrvatski jezik)6498 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu kulture i sporta (bosanski jezik) 6499 895Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu kulture i športa (hrvatski jezik)6499 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu kulture i sporta (bosanski jezik) 6499 896Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu kulture i športa (hrvatski jezik)6499 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu kulture i sporta (bosanski jezik)6500 897Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu kulture i športa (hrvatski jezik)6500 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu kulture i sporta (bosanski jezik)6500 898Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (hrvatski jezik) 6500 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (bosanski jezik) 6501 899Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (hrvatski jezik) 6501 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (bosanski jezik) 6501 900Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (hrvatski jezik) 6502 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (bosanski jezik) 6502 901Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije (hrvatski jezik) 6502 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije (bosanski jezik) 6502 902Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu pravde, za obnovu sudske zgrade u Tomislavgradu (hrvatski jezik) 6503 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu pravde, za obnovu sudske zgrade u Tomislavgradu (bosanski jezik) 6503 903Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu rada i socijalne politike (hrvatski jezik) 6503 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu rada i socijalne politike (bosanski jezik) 6503 904Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine -"1101" (hrvatski jezik) 6504 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine -"1101" (bosanski jezik) 6504 905Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine -"1103" (hrvatski jezik) 6504 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine -"1103" (bosanski jezik) 6505 906Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom meteorološkom zavodu (hrvatski jezik)6505 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom meteorološkom zavodu (bosanski jezik)6505 907Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federal - nom pravobraniteljstvu - Federalnom pravobranilaštvu (hrvatski jezik) 6505 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom pravobranilaštvu - Federalnom pravobraniteljstvu (bosanski jezik) 6506 908Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnoj novinskoj agenciji (hrvatski jezik)6506 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnoj novinskoj agenciji (bosanski jezik)6506 909Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za financijsku potporu Općini Velika Kladuša (hrvatski jezik) 6507 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministar stvu financija za finansijsku podršku Općini Velika Kladuša (bosanski jezik) 6507 910Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za adaptaciju Doma zdravlja u Velikoj Kladuši (hrvatski jezik) 6507 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za adaptaciju Doma zdravlja u Velikoj Kladuši (bosanski jezik) 6507 911Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za financijsku potporu Općini Drvar (hrvatski jezik) 6508 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministar stvu financija za finansijsku podršku Općini Drvar (bosanski jezik) 6508 912Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za financijsku potporu Općini Kreševo (hrvatski jezik) 6508 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za finansijsku podršku Općini Kreševo (bosanski jezik) 6508 913Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministar stvu finansija za financijsku potporu Općini Stolac (hrvatski jezik) 6509 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za finansijsku podršku Općini Stolac (bosanski jezik) 6509 914Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za adaptaciju Doma zdravlja u Čitluku (hrvatski jezik) 6509 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za adaptaciju Doma zdravlja u Čitluku (bosanski jezik) 6510 915Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Centru za jednakost i ravnopravnost spolova (hrvatski jezik)6510 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Centru za jednakost i ravnopravnost polova (bosanski jezik)6510 916Odluka o zasnivanju zamjenskog založnog prava nad sredstvima u iznosu od 8.500.000,00 KM odobrenih Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija rebalansom Budžeta Federacije BiH za 2005. godinu6510 917Odluka o dodjeli i korištenju prikupljenih sredstava na posebnom podračunu u okviru JRT Budžeta Federacije BiH po osnovu putničke takse-naknade za razvoj i unapređenje avioprometa u Federaciji BiH u 2005. godini JP "AIR BOSNA" Sarajevo 6511 918Odluka o izmjenama Odluke o usvajanju Programa utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava "Trans fer za raseljene i izbjegle osobe" utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu, Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica 6511 919Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija (hrvatski jezik) 6511 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija (bosanski jezik) 6511 920Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federal nom ministarstvu prometa i komunikacija (hrvatski jezik) 6512 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija (bosanski jezik) 6512 921Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija za financijsku potporu Općini Odžak (hrvatski jezik) 6512 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Fede - ralnom ministarstvu finansija-Federalnom ministarstvu financija za finansijsku podršku Općini Odžak (bosanski jezik) 6513 922Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu, za sufinanciranje Projekta SESP-Drugi projekt podrške zapošljavanju-IDA Kredit 3927 BOS, za četvrti kvartal 2005. godine (hrvatski jezik) 6513 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu, za sufinansiranje Projekta SESP-Drugi projekt podrške zapošljavanju-IDA Kredit 3927 BOS, za četvrti kvartal 2005. godine (bosanski jezik) 6513 923Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu, za sufinanciranje Projekta IFAD 562 BA, za četvrti kvartal 2005. godine (hrvatski jezik) 6513 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu, za sufinansiranje Projekta IFAD 562 BA, za četvrti kvartal 2005. godine (bosanski jezik) 6514 924Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinanciranje Projekta tehničke pomoći u procesu privatizacije (PTAC), za treći kvartal 2005. godine (hrvatski jezik) 6514 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinansiranje Projekta tehničke pomoći u procesu privatizacije (PTAC), za treći kvartal 2005. godine (bosanski jezik) 6514 925Odluka o utvrđivanju koeficijenta za usklađivanje visine mjesečnih novčanih primanja korisnika braniteljsko- invalidske zaštite za mjesec prosinac 2005. godine (hrvatski jezik) 6514 Odluka o utvrđivanju koeficijenta za usklađivanje visine mjesečnih novčanih primanja korisnika boračko- invalidske zaštite za mjesec decembar 2005. godine (bosanski jezik) 6515 FEDERALNO MINISTARSTVO FINANCIJA/FINANSIJA 926Naputak o postupku licenciranja revizora i revizijskih društava (hrvatski jezik) 6515 Uputstvo o postupku licenciranja revizora i revizorskih društava (bosanski jezik) 6519 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 129/04 (hrvatski jezik) 6522 Odluka broj AP 129/04 (srpski jezik) 6528 Odluka broj AP 129/04 (bosanski jezik) 6535 Odluka broj AP 491/04 (hrvatski jezik) 6541 Odluka broj AP 491/04 (srpski jezik) 6544 Odluka broj AP 491/04 (bosanski jezik) 6546 KONKURENCIJSKO VIJEĆE BOSNE I HERCEGOVINE Odluka o sporazumima male vrijednosti (hrvatski jezik)6548 Odluka o sporazumima male vrijednosti (srpski jezik)6549 Odluka o sporazumima male vrijednosti (bosanski jezik)6551 FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNO ZRAKOPLOVSTVO Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke6552 JP "KOMUNALNO" D.O.O. BREZA Odluka o razrješenju dužnosti direktora 6553 Odluka o imenovanju direktora na pe riod do dva mjeseca 6553 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - v.d. direktor i odgovorni urednik Nino Hasanović - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, fax: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, fax: 554-110 - Pravna služba 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT ZAGREBAČKA BANKA BH 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA B ANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: "OKO" Sarajevo - Za štampariju v.d. direktor Zulfikar Jašarević - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH" su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Na osnovu odredaba člana 13. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službeni glasnik BiH", broj 62/04) i Mišljenja Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje broj UO 14-02-05-7/05 od 14. 2. 2005. godine, "Službene novine Federacije BiH" su proizvod na čiji se promet ne plaća porez na promet proizvoda. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski i porezni broj 4200226120002. Izdanje na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Pretplata za II polugodište na "Službene novine Federacije BiH" 80,00 KM. Pretplata za II polugodište na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 90,00 KM, Web izdanje: http: //www.zakoni.ba - godišnja pretplata 200,00 KM po korisniku