FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA
Naredba o programu obaveznih imunizacija
144 Na osnovu člana 25. i člana 51. stav 1. tačka 6. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), u vezi sa članom 57. Pravilnika o uslovima i načinu obavljanja obavezne imunizacije, seroprofilakse i hemioprofilakse protiv zaraznih bolesti i o licima koja podliježu toj obavezi ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", br. 67/02 i 16/04), federalni ministar zdravstva donosi NAREDBU O PROGRAMU OBAVEZNIH IMUNIZACIJA STANOVNIŠTVA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI U 2004. GODINI I - OSNOVNE ODREDBE Ovom naredbom uređuje se program obaveznih imunizacija stanovništva protiv zaraznih bolesti u 2004.godini. Obavezna imunizacija stanovništva protiv zaraznih bolesti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine vršiće se u 2004. godini po slijedećem programu: A- IMUNIZACIJA PROTIV DIFTERIJE, TETANUSA I VELIKOG KAŠLJA Imunizacija protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja vršiće se kombinovanom Di-Te-Per vakcinom. Imunizacija se vrši vakcinacijom (potpuna vakcinacija) i revakcinacijom. 1. Vakcinacija Vakcinacija obuhvata djecu od navršena dva mjeseca do navršenih 12 mjeseci života. Ako se iz bilo kojih razloga vakcinacija ne obavi u određenom roku, djeca će se vakcinisati u dobi od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina života. Vakcinacija protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja vrši se istovremeno sa vakcinacijom protiv dječije paralize (oralnom polio vakcinom). Vakcinacija se vrši davanjem tri doze celularne DTP vakcine, u razmaku između pojedinih doza od 42 dana. Ukoliko se dogodi da razmak između pojedinih doza bude duži od 42 dana, vakcinaciju ne ponavljati, već samo nastaviti vakcinisanje do treće doze. Prva i druga doza vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja daje se istovremeno sa prvom i drugom dozom vakcine protiv dječje paralize i hemofilusa influence tipa b. Treća doza vakcine protiv difterije,tetanusa i velikog kašlja daje se istovremeno sa trećom dozom vakcine protiv dječije paralize i trećom dozom vakcine protiv hepatitisa B. Način vakcinisanja: a) Vakcinacija protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja se vrši vakcinom protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, u dozi od 0,5 ml, duboko intramuskularno u deltoidni mišić. b) Kod davanja treće doze vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, treća doza vakcine protiv hepatitisa B, daje se duboko intramuskularno u deltoidni mišić, u drugo rame. c) Kod vakcinisanja sa prvom i drugom dozom vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja,vakcinacija protiv hemofilusa influence tipa b vrši se odgovarajućom dozom vakcine protiv hemofilusa influence tipa b, duboko intramuskularno u glutealnu regiju ili u anterolateralni dio nadkoljenice. 2. Revakcinacija Revakcinacija protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja obuhvata djecu u petoj godini života, koja su potpuno vakcinisana u prvoj godini života, kao i ostalu djecu do navršene pete godine života koja su protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja potpuno vakcinisana prije jedne do dvije godine. Revakcinacija protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja se vrši istovremeno sa drugom revakcinacijom protiv dječije paralize. Revakcinacija protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja se vrši davanjem jedne doze od 0,5 ml acelularne vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, duboko intramuskularno u deltoidni mišić. B- IMUNIZACIJA PROTIV DIFTERIJE I TETANUSA Imunizacija protiv difterije i tetanusa vršiće se kombinovanom Di-Te vakcinom. Imunizacija se vrši vakcinacijom i revakcinacijom. 1. Vakcinacija Vakcinacija protiv difterije i tetanusa obuhvata djecu od navršena dva mjeseca do navršenih 5 godina života, koja se zbog kontraindikacija ne mogu vakcinisati vakcinom protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja. Vakcinacija se vrši davanjem tri doze vakcine protiv difterije i tetanusa, istovremeno sa vakcinacijom protiv dječije paralize (oralnom polio vakcinom) u razmaku od 42 dana. Vakcina protiv difterije i tetanusa se daje u pojedinačnoj dozi od 0,5 ml, intramuskularno u deltoidni mišić. Vakcinacija protiv difterije i tetanusa obuhvata i djecu od navršenih pet godina do navršenih 14 godina života, koja nisu Broj 16 - Stranica 500 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Subota, 27.3.2004. uopće ili su bila nepotpuno vakcinisana protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja ili ako nema dokaza da su vakcinisana. Vakcinacija djece protiv difterije i tetanusa od navršenih 5 godina do navršenih 14 godina života se vrši davanjem dvije doze odgovarajuće vakcine protiv difterije i tetanusa, u dozi od 0,5 ml intramuskularno u deltoidni mišić, u razmaku između pojedinačnih doza od 42 dana. Vakcinacija djece od navršena dva mjeseca do navršenih 7 godina života vrši se sa Di-Te (pedijatrik) vakcinom , a djecu poslije navršene sedme godine života treba vakcinisati protiv difterije i tetanusa posebnom vakcinom za odrasle (Di-Te pro adultis). 2. Revakcinacija Revakcinacija protiv difterije i tetanusa vrši se u 14 godini života i obuhvata djecu, kompletno vakcinisanu i revakcinisanu protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja. Revakcinacija protiv difterije i tetanusa se vrši sa vakcinom za odrasle (Di-Te pro adultis). Revakcinacija se vrši istovremeno sa trećom revakcinacijom protiv dječije paralize. Revakcinacija djece protiv difterije i tetanusa obuhvata i djecu koja su vakcinisana po prvi put protiv difterije i tetanusa (sa Di-Te pediatrik vakcinom ili Di-Te pro adultis), ako je od dana potpunog vakcinisanja protekla jedna godina. Revakcinacija se vrši davanjem jedne doze odgovarajuće vakcine od 0,5 ml, intramuskularno u deltoidni mišić. C - IMUNIZACIJA PROTIV TETANUSA Imunizacija protiv tetanusa vrši se vakcinom protiv tetanusa. Imunizacija protiv tetanusa se vrši vakcinacijom i revakcinacijom. 1. Vakcinacija Vakcinacija protiv tetanusa obuhvata sva lica od navršenih 14 godina do navršenih 18 godina života, koja ranije nisu nikako ili su nekompletno vakcinisana Di-Te-Per ili Di-Te vakcinom. Vakcinacija protiv tetanusa obuhvata i sva lica poslije povrede, bez obzira na uzrast, ako ranije nisu vakcinisana protiv tetanusa ili nisu potpuno vakcinisana ili nema dokaza o vakcinisanju ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednjeg vakcinisanja, odnosno revakcinisanja. Vakcinacija protiv tetanusa obuhvata sva lica pri stupanju u radni odnos koja su zbog prirode posla izložena čestim povredama,ako ranije nisu bila vakcinisana ili ako je od posljednjeg vakcinisanja, odnosno revakcinisanja, prošlo više od deset godina. Vakcinacija protiv tetanusa se vrši davanjem dvije doze vakcine protiv tetanusa u razmaku od 30 dana između dva ubrizgavanja. 2. Revakcinacija Revakcinacija obuhvata lica u završnoj godini škole, odnosno u 18-oj godini života. Revakcinacija obuhvata i lica od navršenih 14 godina do navršenih 18 godina života koja su prvi put vakcinisana protiv tetanusa u prošloj 2003. godini ili ranije, kod kojih je protekla jedna godina od dana potpunog vakcinisanja. Revakcinacija obuhvata lica koja su vakcinasana pri stupanju u radni odnos po isteku jedne godine od dana potpunog vakcinisanja. Revakcinacija obuhvata i lica koja su vakcinisana zbog povrede, ako je od vakcinacije prošlo više od jedne godine, a manje od deset godina. Revakcinacija protiv tetanusa se vrši davanjem jedne doze od 0,5 ml Ana-Te vakcine. D - IMUNIZACIJA PROTIV DJEČIJE PARALIZE Imunizacija protiv dječije paralize vrši se vakcinom protiv dječije paralize. Imunizacija se vrši vakcinacijom i revakcinacijom. Imunizacija protiv dječije paralize se vrši živom i mrtvom vakcinom. 1. Vakcinacija Vakcinacija obuhvata djecu od navršenih dva mjeseca života i mora se potpuno sprovesti do navršenih 12 mjeseci života. Vakcinacija obuhvata i djecu od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina života, ako ranije nisu vakcinisana ili ako nema dokaza o sprovedenoj vakcinaciji. Vakcinacija živom oralnom tritipnom vakcinom se vrši sa tri doze vakcine, u razmacima koji ne smiju biti kraći od šest nedjelja. Ukoliko je razmak između dva vakcinisanja veći od 42 dana nije potrebno ponoviti potpunu vakcinaciju već samo nastaviti vakcinisanje do treće doze. Prva i druga doza vakcine protiv dječije paralize davaće se istovremeno sa prvom i drugom dozom vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja i prvom i drugom dozom vakcine protiv hemofilusa influence tipa b. Treća doza vakcine protiv dječije paralize davaće se istovremeno sa trećom dozom vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja I trećom dozom vakcine protiv hepatitisa B. Vakcinacija protiv dječije paralize se vrši ukapavanjem dvije kapi oralne polio vakcine, u dozi od 0,1 ml, u usta djeteta. Vakcinacija mrtvom vakcinom se vrši u indikovanim slučajevima imunodeficijencije, a daje se u dvije doze odgovarajuće vakcine, intramuskularno, u razmaku koji ne smije biti kraći od četiri nedjelje. 2. Revakcinacija Prva revakcinacija obuhvaća djecu u drugoj godini života, ako je od dana potpunog vakcinisanja protekla jedna godina. Druga revakcinacija obuhvata djecu u petoj godini života. Treća revakcinacija obuhvata djecu u 14 godini života. Revakcinacija se vrši ukapavanjem dvije kapi oralne polio vakcine u dozi od 0,1 ml u usta djeteta. Prva revakcinacija protiv dječije paralize vrši se u drugoj godini života, istovremeno sa revakcinacijom protiv hemofilusa influence tipa b. Druga revakcinacija protiv dječije paralize vrši se u petoj godini života, istovremeno sa revakcinacijom protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja. Treća revakcinacija protiv dječije paralize vrši se u četrnaestoj godini života, istovremeno sa revakcinacijom protiv difterije i tetanusa. E - IMUNIZACIJA PROTIV HEMOFILUSA INFLUENCE TIPA b Imunizacija protiv hemofilusa influence tipa b vrši se vakcinom protiv hemofilusa influence tip b. Imunizacija protiv hemofilusa influence tipa b vrši se vakcinacijom i revakcinacijom. 1. Vakcinacija Vakcinacija djece protiv bolesti izazvanih sa hemofilusom influence tipa b, obuhvata svu djecu sa navršena dva mjeseca do navršenih dvanaest mjeseci života. Vakcinacija djece protiv hemofilusa influence tipa b vršiće se istovremeno sa vakcinacijom protiv dječije paralize, difterije tetanusa i perusisa, sa dvije doze odgovarajuće vakcine, u razmaku od 42 dana. Prva doza vakcine protiv hemofilusa influence tipa b davaće se djeci sa navršena dva mjeseca života. Druga doza vakcine protiv hemofilusa influence tipa b davaće se djeci u četvrtom mjesecu života. Prva doza vakcine protiv hemofilusa influence tipa b davaće se djeci istovremeno sa prvom dozom vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja i prvom dozom vakcine protiv dječije paralize. Druga doza vakcine protiv hemofilusa influence tipa b davaće se djeci, istovremeno sa drugom dozom vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja i drugom dozom vakcine protiv dječije paralize. Ako se iz bilo kojih razloga vakcinacija ne obavi u određenom roku, djeca će se vakcinisati sa navršena 4 mjeseca života do navršenih 12 mjeseci života. Subota, 27.3.2004. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 16 - Stranica 501 Vakcinacija se daje u dozi od 0,5 ml, intramuskularno u glutealni mišić ili anterolateralni dio bedra. 2. Revakcinacija Revakcinacija djece protiv bolesti izazvanih sa hemofilusom influence tip b vrši se jednom dozom vakcine protiv hemofilus influence tip b, u osamnaestom mjesecu života. Revakcinacija protiv bolesti izazvanih sa hemofilusom influence tip b vrši se istovremeno sa prvom revakcinacijom protiv dječije paralize. Revakcinaciju treba završiti do kraja druge godine života. Revakcinacija se izvodi jednom dozom, 0,5 ml vakcine protiv hemofilusa influence tipa b, intramuskularno u glutealni mišić ili u anterolateralni dio bedra. F - IMUNIZACIJA PROTIV MALIH BOGINJA (MORBILA), ZAUŠAKA (PAROTITISA) I CRVENKE (RUBEOLE) Imunizacija protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) vrši se kombinovanom vakcinom protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka. Imunizacija protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) vrši se vakcinacijom i revakcinacijom. 1. Vakcinacija Vakcinacija protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) obuhvata svu djecu od navršenih 12 mjeseci života i mora se sprovesti do navršenih 18 mjeseci života. Ako se iz bilo kojih razloga vakcinacija ne sprovede od navršenih 12 mjeseci života do navršenih 18 mjeseci života, djeca će se vakcinisati u dobi od navršenih 18 mjeseci života do navršenih 14 godina života. Vakcinacija protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) se vrši jednom dozom od 0,5 ml otopljene vakcine, subkutano ili intramuskularno u nadlakticu, u područje deltoidnog mišića. Rastvorena vakcina se mora upotrijebiti odmah. POSEBNE ODREDBE Ako prema procjeni epidemiološke situacije postoji epidemiološka indikacija, uz saglasnost Komisije za zaštitu od zaraznih bolesti Ministarstva zdravstva Federacije Bosne i Hercegovine, mogu se vakcinisati protiv malih boginja (morbila) djeca od 6 do 12 mjeseci života, s tim da se moraju revakcinisati od 15 do 24 mjeseca života. U pogoršanoj epidemiološkoj situaciji protiv malih boginja (morbila) se vakcinišu i sva djeca, na području mjesne zajednice, životne dobi od 18 mjeseci do 14 godina, koja nisu prethodno vakcinisana. 2. Revakcinacija Revakcinacija protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) obuhvata svu djecu u šestoj godini života. Revakcinacija protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) se vrši davanjem jedne doze od 0,5ml otopljene vakcine, intramuskularno ili subkutano. Rastvorena vakcina se mora upotrijebiti odmah. F -2 Vakcinacija ženske djece protiv crvenke (rubeole) Vakcinacija protiv crvenke (rubeole) obuhvata svu žensku djecu u 14 godini života. Vakcinacija protiv crvenke (rubeole) se vrši davanjem jedne doze žive atenuirane vakcine protiv crvenke (rubeole), subkutano ili intramuskularno. G- IMUNIZACIJA PROTIV TUBERKULOZE Imunizacija protiv tuberkuloze vrši se davanjem jedne doze BCG vakcine, intradermalno, 12-24 sata po rođenju, istovre- meno sa prvom dozom vakcine protiv hepatitisa B. Ako se iz bilo kojeg razloga novorođenče ne vakciniše istovremeno sa vakcinom protiv hepatitisa B, vakcinu protiv tuberkuloze dati u prvom mogućem kontaktu za zdravstvenom službom, ali sa razmakom koji ne smije biti manji od 7 dana nakon aplikacije vakcine protiv hepatitisa B. Vakcinaciji protiv tuberkuloze, bez prethodnog tuberkulin- skog testiranja, obavezno podliježu i sva djeca do 5 godina, koja nisu iz bilo kojih razloga vakcinisana u navedenom terminu. Dokaz da je vakcinisanje djece uspjelo jeste ožiljak na mjestu primjene vakcine. Taj se ožiljak kontroliše od tri mjeseca do šest mjeseci nakon vakcinisanja. Djeca koja ga nemaju ili je prečnik ožiljka manji od 3 mm, vakcinišu se ponovo jednom dozom vakcine protiv tuberkuloze. Vakcinacija protiv tuberkuloze se vrši davanjem jedne doze BCG vakcine intradermalno, u deltoidni mišić. (Obavezno se pridržavati doze koja je data u uputstvu proizvođača vakcine). H- IMUNIZACIJA PROTIV VIRUSNOG HEPATITISA B Imunizacija protiv virusnog hepatitisa B vršiće se vakcinom protiv virusnog hepatitisa . a) Vakcinacija novorođenčadi Obavezna vakcinacija djece protiv virusnog hepatitisa B obuhvata će svu novorođenu djecu. Vakcinacija novorođenčadi vrši se sa tri doze odgovarajuće vakcine, po šemi vakcinisanja 0,1,6 mjeseci. Prva doza se daje 12-24 sata po rođenju, davanjem jedne doze odgovarajuće vakcine u anterolateralni dio bedra. Druga doza vakcine se daje 1 mjesec nakon prve doze, davanjem jedne doze vakcine u anterolateralni dio bedra. Treća doza vakcine daje se djeci sa navršenih 6 mjeseci života, davanjem jedne doze vakcine u deltoidni mišić. Prva doza vakcine protiv hepatiitsa B daje se istovremeno sa vakcinom protiv tuberkuloze. Druga doza vakcine protiv hepatitisa B daje se 1 mjesec nakon prve doze vakcine protiv hepatitisa B i vakcine protiv tuberkuloze. Treća doza vakcine protiv hepatitisa B daje se istovremeno sa trećom dozom vakcine protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, i trećom dozom vakcine protiv dječije paralize. Ako se novorođenče ne vakciniše istovremeno sa vakcinom protiv tuberkuloze, vakcinu protiv hepatitisa B dati u prvom mogućem kontaktu za zdravstvenom službom, ali sa razmakom koji ne smije biti manji od 7 dana nakon aplikacije vakcine protiv tuberkuloze. Kod davanja treće doze vakcine protiv hepatitisa B i treću dozu vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, daji duboko intramuskularno u deltoidni mišić, ali u drugo rame. Vakcina protiv hepatitisa B daje se isključivo, duboko intramuskularno u dozi od 10 mikrograma (0,5 ml suspenzije) b) Vakcinacija novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki Ukoliko je utvrđeno da je novorođenče HBsAg pozitivne majke, osim aktivne zaštitte vakcinom, po šemi 0,1,2,12 mjeseci (prva doza odmah po rođenju,druga doza 1 mjesec poslije prve doze, treća doza 2 mjeseca poslije prve doze,a četvrta doza nakon 12 mjeseci), dati uz prvu dozu vakcine hepatitis B imunoglobulin u dozi od 250 ij , na različita mjesta aplikacije. c) Vakcinacija djece u 7-oj godini života Obvezna vakcinacija protiv virusnog hepatitisa B obuhvata djecu u prvom razredu škole osnovnog obrazovanja do 2010. godine, do upisa generacije 2004. godine u prvi razred osnovne škole. Vakcinacija protiv virusnog hepatitisa B se vrši intramuskularnim davanjem tri doze vakcine po shemi 0, 1, 6 mjeseci (prva doza 0 mjeseci, druga doza mjesec iza prve doze i treća doza šest mjeseci iza prve doze). Vakcina se daje isključivo intramuskularno u deltoidni mišić, u dozi 10 mikrograma (0,5 ml suspenzije). (Obavezno se pridržavati doze koja je data u uputstvu proizvođača vakcine). Broj 16 - Stranica 502 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Subota, 27.3.2004. c) Vakcinacija rizičnih grupa Preporučuje se i vakcinacija slijedećih rizičnih grupa a) zdravstveni radnici, b) bolesnici na hemodijalizi, c) spolni partneri HBsAg pozitivnih osoba, d) štićenici zavoda za mentalno retardirane osobe, e) intravenozni narkomani i f) hemofiličari Vakcinacija protiv virusnog hepatitisa B starijih od 15 godina vrši se dozom od 20 mikrograma. Vakcinacija se izvodi po shemi vakcinisanja 0,1,6 ili u koliko se treba postići brza zaštita, po shemi 0,1,2 i 12 mjeseci ,godinu dana kod akcidentnih pojava. U tom slučaju daje se i hepatitis B imunoglobulin, u dozi od 12 ij. po kg tjelesne težini. Vakcina i imunoglobulin moraju biti dati na odvojena mjesta. I - OBAVEZNA IMUNIZACIJA PROTIV OSTALIH ZARAZNIH BOLESTI 1. Imunizacija protiv bjesnila Imunizaciji protiv bjesnila podliježu sva lica izložena infekciji virusom bjesnila, i to : a) lica koja je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna ili na bjesnilo sumnjiva divlja ili domaća životinja, b) lica koja je ugrizao pas ili mačka nepoznatog imaoca, koji se ne mogu držati pod desetodnevnom veterinarskom kontrolom, c) lica koja je ugrizao pas ili mačka koji u roku od deset dana ozljede lica pokažu znakove bjesnila, uginu, budu ubijeni ili odlutaju, d) lica koja se mogu zaraziti virusom bjesnila preko sluzokože ili oštećenja kože, e) lica povrijeđena pri radu s materijalom kontaminiranim virusom bjesnila. Vakcina se daje 0 (prvog) dana - dvije doze, treća doza sedmog dana i četvrta doza dvadeset prvog dana. Antirabična vakcina mora da bude proizvedena na kulturi diploidnih ćelija i daje se intramuskularno u deltoidni mišić. Preventivno se daje i 20 i.j. humanog rabijes imunoglobulina na kilogram tjelesne težine. Licima koja su kompletno preekspoziciono ili postekspoziciono imunizirana protiv bjesnila, u slučaju ponovnog povređivanja daje se vakcina i humani rabies imunoglobulin na način koji određuje proizvođač vakcine. Ako je prošlo više od tri godine, vrši se potpuna imunizacija uz istovremenu primjenu rabies imunoglobulina. Istovremeno s imunizacijom protiv bjesnila obavlja se imunizacija protiv tetanusa, vakcinisanjem odnosno revakcinisanjem, ukoliko povrijeđeno lice nije zadnjih pet godina potpuno imunizirano protiv tetanusa. Imunizacija protiv bjesnila počinje odmah po postavljanju indikacije, bez obzira na vrijeme proteklo od posljednje imunizacije protiv neke od zaraznih bolesti. 2. Imunizacija protiv trbušnog tifusa Imunizaciji protiv trbušnog tifusa podliježu sva lica prema slijedećim epidemiološkim indikacijama, i to: a) lica zaposlena na čišćenju kanalizacije, čišćenju septičkih jama, uklanjanju smeća i drugih otpadnih materija iz naselja, b) lica koja žive u zajedničkom domaćinstvu sa kliconošom trbušnog tifusa, c) lica prema epidemiološkim indikacijama što ih utvrdi Federalno ministarstvo zdravstva. Vakcinacija se vrši davanjem dvije doze vakcine u razmaku koji ne smije biti kraći od 15 dana ni duži od tri mjeseca. Revakcinacija se vrši davanjem jedne doze vakcine po isteku jedne godine od dana vakcinisanja i obavlja se po isteku tri godine sve dok su lica zaposlena na određenim, naprijed navedenim poslovima ili dok postoje epidemiološke indikacije. 3. Imunizacija protiv žute groznice Imunizaciji protiv žute groznice podliježu lica koja putuju u zemlje u kojima postoji ova bolest ili koja zahtijeva imunizaciju protiv ove bolesti, a provodiće se davanjem jedne doze vakcine najkasnije 10 dana prije polaska na endemsko područje. Ponovna imunizacija se vrši poslije 10 godina. 4. Imunizacija protiv meningokoknog meningitisa Imunizaciji protiv meningokoknog meningitisa podliježu lica koja putuju u zemlje koje zahtijevaju imunizaciju protiv te bolesti. Provodiće se davanjem jedne doze vakcine najkasnije deset dana prije polaska na endemsko područje. 5. Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela i pneumokoknih sistemnih bolesti Imunizacija protiv navedenih bolesti sprovešće se prema epidemiološkim i medicinskim indikacijama. Kod davanja vakcina pridržavati se uputstava koja su dali proizvođači. J - IMUNIZACIJA KOMBINOVANOM VAKCINOM Imunizacija kombinovanom vakcinom može se obaviti: 1. protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja (Di-Te- Per), 2. protiv difterije i tetanusa (Di-Te), 3. protiv trbušnog tifusa i tetanusa (Te -Ty), 4. protiv dječije paralize (postojeća sva 3 tipa), 5. protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP). Istovremena imunizacija može se vršiti davanjem: –dva mrtva antigena ili više mrtvih antigena, –mrtvih i živih antigena, –dva živa antigena ili više živih antigena. Istovremeno imunizacija se može obaviti: 1. protiv tuberkuloze i hepatitisa B 2. protiv dječije paralize, difterije i tetanusa, 3. protiv dječije paralize, difterije, tetanusa i velikog kašlja 4. protiv bjesnila i tetanusa, 5. protiv dječije paralize, difterije, tetanusa, velikog kašlja, hemofilus influence tip b, morbila, parotitisa, rubeole i virusnog hepatitisa B. Razmaci između vakcina koje se daju po kalendaru vakcinacije, moraju biti najmanje 30 dana, izuzetno kod vakcinacije oralnom polio vakcinom, razmak mora biti 42 dana. Različite injekcione vakcine davati (aplicirati) na različita mjesta. K - KONTRAINDIKACIJE ZA SPROVOĐENJE IMUNIZACIJE Obveznoj imunizaciji protiv zaraznih bolesti ne podliježu lica kod kojih doktor medicine utvrdi da postoje kontrain- dikacije. Kontraindikacije za vakcinaciju protiv određene zarazne bolesti mogu biti opće i posebne. a) Opće kontraindikacije za sve imunizacije su: 1. akutne bolesti, 2. febrilna stanja, temperatura veća od 37,5 o C 3. preosjetljivost na sastojke vakcine, 4. anafilaktička reakcija na prethodnu vakcinu, 5. za žive atenuirane virusne vakcine, još i: –stanje oslabljene imunosti, –graviditet, 6. intravenozna aplikacija vakcina. b) Posebne kontraindikacije su: 1.Za vakcinaciju protiv tuberkuloze: HIV infekcija sa izraženom kliničkom slikom bolesti. 2.Za vakcinaciju protiv difterije, tetanusa i pertusisa: evolutivne bolesti centralnog nervnog sistema (nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi, progresivna encefalopatija), konvulzije poslije davanja prethodne doze, kolaps ili stanje slično šoku u toku od 48 sati od prethodne Di-Te-Per doze,encefalopatija u roku od sedam dana od prethodne Di-Te-Per doze. 3.Za vakcinaciju protiv dječije paralize:HIV neposredni kontakt u domaćinstvu, HIV infekcija, imunodeficijencija (hematološki i čvrsti tumor, kongenitalna imunodefi-cijencija, dugoročna imunosupresivna terapija). Subota, 27.3.2004. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 16 - Stranica 503 4.Za vakcinaciju protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka: alergija na neomicin, imunodeficijen- cija (hematološki i čvrsti tumor, kongenitalna imunodeficijencija, terapije sa imunosupresivnim lijekovima i kortikosteroidima). 5.Za vakcinaciju protiv hepatitisa B: Novorođenčad u ugroženom stanju,djeca na odjelu intenzivne njege, i stanja niskog APGAR testa, sve dok se ne postigne vrijednost APGAR-a 7. Kontraindikacije za imunizaciju protiv određene zarazne bolesti određuje doktor medicine koji vrši imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona vrši, pregledom lica koja podliježu obaveznoj imunizaciji i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju prije pristupanja imunizaciji. Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih lica protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne. Ako postoje privremene kontraindikacije, upisuju se u osnovnu dokumentaciju i odmah se određuje vrijeme i mjesto naknadne vakcinacije. Trajne kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti određuje Komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije, sastavljena od experata iz oblasti pedijatrije, infektologije i epidemiologije, a imenovane od strane Federalnog ministarstva zdravstva. Komisija će postavljati trajne kontraindikacije na osnovu nalaza ljekara koji je vršio imunizaciju, nalaza ljekara odgovarajuće specijalnosti, odnosno uvida u medicinsku dokumentaciju djeteta. Utvrđena kontraindikacija se upisuje u osnovnu dokumentaciju i o tome izdaje potvrda. Komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije će donositi preporuke o liječenju postvakcinalnih reakcija i komplikacija. Pored općih i posebnih kontraindikacija postoje i epidemiološke kontraindikacije. Epidemija jedne zarazne bolesti može biti privremena kontraindikacija za sprovođenje imunizacije protiv drugih zaraznih bolesti, u trajanju najduže inkubacije za bolest koja se pojavila u epidemijskom obliku, računajući od pojave posljednjeg oboljenja. Epidemija zarazne bolesti nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv te bolesti. Trajne kontraindikacije za vakcinaciju utvrđuje Ekspertna grupa Federalnog ministarstva zdravstva. L - NAČIN SPROVOĐENJA IMUNIZACIJE Obavezna imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se kontinuirano. M - KONTINUIRANA IMUNIZACIJA Kontinuirana imunizacija sprovodi se cijele godine. Kontinuirana imunizacija obavezno se sprovodi u svim područjima općine. Sprovodi se po utvrđenom kalendaru : –odmah poslije rođenja protiv tuberkuloze (BCG) i hepatitisa B, –sa navršenim jednim mjesecom života protiv hepatitisa B, –sa navršena dva mjeseca života protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i hemofilus influence tip b, –u četvrtom mjesecu života protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i hemofilus influence tip b, –sa navršenih šest mjeseci života protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i hepatitisa B, –u trinaestom mjesecu života protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka, –u osamnaestom mjesecu života - revakcinacija protiv dječije paralize i hemofilus influence tip b, –u petoj godini života - revakcinacija protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja i dječije paralize, –u šestoj godini života - revakcinacija protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka, –u sedmoj godini života - vakcinacija protiv virusnog hepatitisa B (do 2010.godine), –u četrnaestoj godini - revakcinacija protiv difterije i tetanusa (Di -Te pro adultis) i dječije paralize i vakcinacija ženske djece protiv rubeole, ako nisu vakcinisana ili ako nisu preboljela rubeolu, –u osamnaestoj godini života - revakcinacija protiv tetanusa. Kontinuirana imunizacija se sprovodi sve dok se ne imuniziraju sva lica koja podliježu obveznoj imunizaciji, osim lica kod kojih postoje trajne kontraindikacije. II - OBAVEZE NADLEŽNIH ZDRAVSTVENIH USTANOVA I ORGANA UPRAVE U POGLEDU SPROVOĐENJA PROGRAMA IMUNIZACIJE Ako u bilo kojem naselju ili u dijelu naselja u kojem se sprovodi imunizacija broj imuniziranih lica ne dostigne 95% od broja lica koja podliježu obaveznoj imunizaciji protiv tih bolesti, mora se obaviti dopunska imunizacija dok se ne postigne propisani postotak. Kantonalno ministarstvo zdravstva, na prijedlog kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, određuje za svaku pripadajuću općinu zdravstvenu ustanovu koja će izvoditi Program imunizacije, kao i način sprovođenja imunizacije. Zdravstvena ustanova koja izvodi Program imunizacije će, uz stručnu pomoć nadležnog kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, donijeti godišnji plan imunizacije sa podacima o broju obveznika, vremenu i mjestu izvođenja imunizacije i sastavu tima koji izvodi imunizaciju, najkasnije 15 dana prije početka sprovođenja Programa imunizacije. Plan imunizacije treba dostaviti pripadajućem kantonalnom zavodu za javno zdravstvo radi ovjere. Tek nakon ovjere plana imunizacije može započeti sprovođenje Programa imunizacije. Nadležni općinski organ uprave za oblast zdravstva, dužan je izraditi spiskove za novorođenu djecu, obveznike za imunizaciju, kao i prikupiti podatke o doseljenoj, odseljenoj i umrloj djeci i omladini u dobi do navršenih 18 godina života. Izrađene spiskove i podatke treba dostaviti zdravstvenoj ustanovi radi uspostavljanja kartoteke. Nadležni općinski organ dužan je da obezbijedi prostor za imunizaciju koja se izvodi izvan zdravstvene ustanove, da izradi i dostavi pojedinačne pozive za lica koja podliježu obaveznoj imunizaciji. Nadležni općinski organ može sporazumno svoje obaveze prenijeti na zdravstvenu ustanovu koja izvodi imunizaciju, uz obavezno plaćanje nastalih troškova zdravstvene ustanove. Doktor medicine koji prilikom imunizacije utvrdi postojanje uzgredne pojave, u svakom pojedinom slučaju, shodno stručno-metodološkom uputstvu, obavezno odmah obavještava Zavod za javno zdravstvo Federacije, na obrascu "Prijave uzgrednih pojava nastalih poslije imunizacije". Zdravstvene ustanove koje koriste vakcine obavezne su da rukuju vakcinama pod odgovarajućim režimom "hladnog lanca". Za rad na imunizaciji sa vakcinom koja se daje parenteralno zdravstvene ustanove koje sprovode imunizaciju, moraju imati pripremljene ampule adrenalina, kortizonskog preparata sa brzim djelovanjem, kalcijuma za intravenoznu primjenu i antihistaminskih preparata. Za rad na imunizaciji sa vakcinom koja se daje parenteralno, zdravstvene ustanove koje sprovode imunizaciju dužne su za svako lice koje pristupi imunizaciji da obezbijede jednu špricu i jednu iglu za jednokratnu upotrebu. Zdravstvene ustanove koje sprovode Program imunizacije dužne su voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji i to za svako lice koje podliježe toj imunizaciji (karton vakcinacije, kartoteka imunizacije). Zdravstvene ustanove koje sprovode Program imunizacije dužne su dostaviti mjesečni izvještaj o izvršenoj imunizaciji na propisanom obrascu pripadajućem kantonalnom zavodu za javno zdravstvo. Mjesečne izvještaje o stanju raspoloživih vakcina,rasturu i potrebama za vakcinama za naredni mjesec dostavljati pripadajućem kantonalnom zavodu za javno zdravstvo. Kantonalni zavodi za javno zdravstvo dužni su dostaviti zbirni mjesečni,polugodišnji i godišnji izvještaj o izvršenoj imunizaciji,stanju zaliha i rastura vakcina i zahtjev o potrebama Broj 16 - Stranica 504 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Subota, 27.3.2004. vakcina, Zavodu za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Provjera vakcinalnog statusa obavezno se vrši: 1. Prilikom upisa u sve vrste predškolskih ustanova, 2. Prilikom upisa u sve vrste škola od osnovnih do visokih, 3. Prilikom odlaska na radne akcije i druga radilišta, 4. Prije izvođenja imunizacije po epidemiološkim indikaci- jama, 5. Prilikom prijema djece i omladine na bolničko liječenje, 6. Prilikom prijema u radni odnos, 7. Prilikom svake posjete ljekaru (novorođenčadi, male djece, predškolske i školske djece i omladine), 8. Prilikom prijema djece u đačke i studentske domove, 9. Prilikom prijema lica u kolektivne smještaje. Provjera se sastoji u pružanju dokaza odgovornom licu, podnošenjem odgovarajuće dokumentacije o svim prethodnim imunizacijama. Na osnovu utvrđenog statusa o prethodnim imunizacijama, vrši se vakcinacija, odnosno revakcinacija u skladu sa ovim programom. III - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Imunizacija novorođene djece protiv hepatitisa B počeće se obavljati od 01.05.2004.godine. Ova naredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-37-1675/04 10. marta 2004. godine Sarajevo Ministar Tomo Lučić,s.r. Temeljem članka 25. i članka 51. stavak 1. točka 6. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), u svezi s člankom 57. Pravilnika o uslovima i načinu obavljanja obvezne imunizacije, seroprofilakse i hemioprofilakse protiv zaraznih bolesti i o licima koja podliježu toj obvezi ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", br. 67/02 i 16/04), federalni ministar zdravstva donosi NAREDBU O PROGRAMU OBVEZNIH CIJEPLJENJA PUČANSTVA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI U 2004. GODINI I - TEMELJNE ODREDBE Ovom se naredbom uređuje program obveznih cijepljenja pučanstva protiv zaraznih bolesti u 2004.godini. Obvezno cijepljenje pučanstva protiv zaraznih bolesti na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine provodit će se u 2004. godini po sljedećem programu: A- CIJEPLJENJE PROTIV DIFTERIJE, TETANUSA I HRIPAVCA Cijepljenje protiv difterije, tetanusa i hripavca provodit će se kombiniranim Di-Te-Per cjepivom. Cijepljenje se obavlja cjepivom (potpuno cijepljenje) i docjepljivanjem. 1. Cijepljenje Cijepljenje obuhvaća djecu od navršena dva mjeseca do navršenih 12 mjeseci života. Ako se iz bilo kojih razloga cijepljenje ne provede u određenom roku, djeca će se cijepiti u dobi od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina života. Cijepljenje protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se istodobno s cijepljenjem protiv dječije paralize (oralnim polio cjepivom). Cijepljenje se obavlja davanjem tri doze celularnog DTP cjepiva, u razmaku između pojedinih doza od 42 dana. Ukoliko se dogodi da razmak između pojedinih doza bude dulji od 42 dana, cijepljenje ne treba ponavljati, već samo nastaviti cijepljenje do treće doze. Prva i druga doza cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca daje se istodobno s prvom i drugom dozom cjepiva protiv dječje paralize i hemofilusa influence tipa b. Treća doza cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca daje se istodobno s trećom dozom cjepiva protiv dječije paralize i trećom dozom cjepiva protiv hepatitisa B. Način cijepljenja: a) Cijepljenje protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se cjepivom protiv difterije, tetanusa i hripavca, u dozi od 0,5 ml, duboko intramuskularno u deltoidni mišić. b) Kod davanja treće doze cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca, treća doza cjepiva protiv hepatitisa B, daje se duboko intramuskularno u deltoidni mišić, u drugo rame. c) Kod cijepljenja s prvom i drugom dozom cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca, cijepljenje protiv hemofilusa influence tipa b obavlja se odgovarajućom dozom cjepiva protiv hemofilusa influence tipa b, duboko intramuskularno u glutealnu regiju ili u anterolateralni dio nadkoljenice. 2. Docjepljivanje Docjepljivanje protiv difterije, tetanusa i hripavca obuhvaća djecu u petoj godini života, koja su potpuno cijepljenja u prvoj godini života, kao i ostalu djecu do navršene pete godine života koja su protiv difterije, tetanusa i hripavca potpuno cijepljena prije jedne do dvije godine. Docjepljivanje protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se istodobno s drugim docjepljivanjem protiv dječije paralize. Docjepljivanje protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se davanjem jedne doze od 0,5 ml acelularnog cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca, duboko intramuskularno u deltoidni mišić. B - CIJEPLJENJE PROTIV DIFTERIJE I TETANUSA Cijepljenje protiv difterije i tetanusa provodit će se kombiniranim Di-Te cjepivom. Cijepljenje se obavlja cijepljenjem i docjepljivanjem. 1. Cijepljenje Cijepljenje protiv difterije i tetanusa obuhvaća djecu od navršena dva mjeseca do navršenih 5 godina života, koja se zbog kontraindikacija ne mogu cijepiti cjepivom protiv difterije, tetanusa i hripavca. Cijepljenje se obavlja davanjem tri doze cjepiva protiv difterije i tetanusa, istodobno s cijepljenjem protiv dječije paralize (oralnim polio cjepivom) u razmaku od 42 dana. Cjepivo protiv difterije i tetanusa se daje u pojedinačnoj dozi od 0,5 ml, intramuskularno u deltoidni mišić. Cijepljenje protiv difterije i tetanusa obuhvaća i djecu od navršenih pet godina do navršenih 14 godina života, koja nisu uopće ili su bila nepotpuno cijepljena protiv difterije, tetanusa i hripavca ili ako nema dokaza da su cijepljena. Cijepljenje djece protiv difterije i tetanusa od navršenih 5 godina do navršenih 14 godina života obavlja se davanjem dvije doze odgovarajućeg cjepiva protiv difterije i tetanusa, u dozi od 0,5 ml intramuskularno u deltoidni mišić, u razmaku između pojedinačnih doza od 42 dana. Cijepljenje djece od navršena dva mjeseca do navršenih 7 godina života obavlja se sa Di-Te (pedijatrik) cjepivom, a djecu poslije navršene sedme godine života treba cijepiti protiv difterije i tetanusa posebnim cjepivom za odrasle (Di-Te pro adultis). 2. Docjepljivanje Docjepljivanje protiv difterije i tetanusa se obavlja u 14 godini života i obuhvaća djecu, kompletno cijepljenu i docijepljenu protiv difterije, tetanusa i hripavca. Docjepljivanje protiv difterije i tetanusa se obavlja s cjepivom za odrasle (Di-Te pro adultis). Docjepljivanje se obavlja istodobno s trećim docjepljiva- njem protiv dječije paralize. Docjepljivanje djece protiv difterije i tetanusa obuhvaća i djecu koja su cijepljena po prvi put protiv difterije i tetanusa (sa Di-Te pediatrik cjepivom ili Di-Te pro adultis), ako je od dana potpunog cijepljenja protekla jedna godina. Subota, 27.3.2004. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 16 - Stranica 505 Cijepljenje se obavlja davanjem jedne doze odgovarajućeg cjepiva od 0,5 ml, intramuskularno u deltoidni mišić. C - CIJEPLJENJE PROTIV TETANUSA Cijepljenje protiv tetanusa se obavlja cjepivom protiv tetanusa. Cijepljenje protiv tetanusa se obavlja cijepljenjem i docjepljivanjem. 1. Cijepljenje Cijepljenje protiv tetanusa obuhvaća sve osobe od navršenih 14 godina do navršenih 18 godina života, koje ranije nisu nikako ili su nekompletno cijepljene Di-Te-Per ili Di-Te cjepivom. Cijepljenje protiv tetanusa obuhvaća i sve osobe nakon povrede, bez obzira na uzrast, ako ranije nisu cijepljene protiv tetanusa ili nisu potpuno cijepljene ili nema dokaza o cijepljenju ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednjeg cijepljenja, odnosno docjepljivanja. Cijepljenje protiv tetanusa obuhvaća sve osobe pri stupanju u radni odnos koje su zbog prirode posla izložene čestim povredama, ako ranije nisu bile cijepljene ili ako je od posljednjeg cijepljenja, odnosno docjepljivanja, prošlo više od deset godina. Cijepljenje protiv tetanusa se obavlja davanjem dvije doze cjepiva protiv tetanusa u razmaku od 30 dana između dva ubrizgavanja. 2. Docjepljivanje Docjepljivanje obuhvaća osobe u završnoj godini škole, odnosno u 18-oj godini života. Docjepljivanje obuhvaća i osobe od navršenih 14 godina do navršenih 18 godina života koje su prvi put cijepljene protiv tetanusa u protekloj 2003. godini ili ranije, kod kojih je protekla jedna godina od dana potpunog cijepljenja. Docjepljivanje obuhvaća osobe koje su cijepljene pri stupanju u radni odnos po isteku jedne godine od dana potpunog cijepljenja. Docjepljivanje obuhvaća i osobe koje su cijepljene radi povrede, ako je od cijepljenja prošlo više od jedne godine, a manje od deset godina. Docjepljivanje protiv tetanusa se obavlja davanjem jedne doze od 0,5 ml Ana-Te cjepiva. D - CIJEPLJENJE PROTIV DJEČIJE PARALIZE Cijepljenje protiv dječije paralize se obavlja cjepivom protiv dječije paralize. Cijepljenje se obavlja cijepljenjem i docjepljivanjem. Cijepljenje protiv dječije paralize se obavlja živim i mrtvim cjepivom. 1. Cijepljenje Cijepljenje obuhvaća djecu od navršenih dva mjeseca života i mora se potpuno provesti do navršenih 12 mjeseci života. Cijepljenje obuhvaća i djecu od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina života, ako ranije nisu cijepljena ili ako nema dokaza o provedenom cijepljenju. Cijepljenje živim oralnim tritipnim cjepivom se obavlja s tri doze cjepiva, u razmacima koji ne smiju biti kraći od šest tjedana. Ukoliko je razmak između dva cijepljenja veći od 42 dana nije potrebito ponoviti potpuno cijepljenje već samo nastaviti cijepljenje do treće doze. Prva i druga doza cjepiva protiv dječije paralize davat će se istodobno s prvom i drugom dozom cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca i prvom i drugom dozom cjepiva protiv hemofilusa influence tipa b. Treća doza cjepiva protiv dječije paralize davat će se istodobno s trećom dozom cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca i trećom dozom cjepiva protiv hepatitisa B. Cijepljenje protiv dječije paralize se obavlja ukapavanjem dvije kapi oralnog polio cjepiva, u dozi od 0,1 ml, u usta djeteta. Cijepljenje mrtvim cjepivom se obavlja u indiciranim slučajevima imunodeficijencije, a daje se u dvije doze odgovarajućeg cjepiva, intramuskularno, u razmaku koji ne smije biti kraći od četiri tjedna. 2. Docjepljivanje Prvo docjepljivanje obuhvaća djecu u drugoj godini života, ako je od dana potpunog cijepljenja protekla jedna godina. Drugo cijepljenje obuhvaća djecu u petoj godini života. Treće cijepljenje obuhvaća djecu u 14 godini života. Docjepljivanje se obavlja ukapavanjem dvije kapi oralnog polio cjepiva u dozi od 0,1 ml u usta djeteta. Prvo docjepljivanje protiv dječije paralize se obavlja u drugoj godini života, istodobno s docjepljivanjem protiv hemofilusa influence tipa b. Drugo docjepljivanje protiv dječije paralize se obavlja u petoj godini života, istodobno s docjepljivanjem protiv difterije, tetanusa i hripavca. Treće docjepljivanje protiv dječije paralize se obavlja u četrnaestoj godini života, istodobno s docjepljivanjem protiv difterije i tetanusa. E - CIJEPLJENJE PROTIV HEMOFILUSA INFLUENCE TIPA b Cijepljenje protiv hemofilusa influence tipa b obavlja se cjepivom protiv hemofilusa influence tip b. Cijepljenje protiv hemofilusa influence tipa b obavlja se cijepljenjem i docjepljivanjem. 1. Cijepljenje Cijepljenje djece protiv bolesti izazvanih s hemofilusom influence tipa b, obuhvaća svu djecu s navršena dva mjeseca do navršenih dvanaest mjeseci života. Cijepljenje djece protiv hemofilusa influence tipa b provodit će se istodobno s cijepljenjem protiv dječije paralize, difterije tetanusa i pertusisa, s dvije doze odgovarajućeg cjepiva, u razmaku od 42 dana. Prva doza cjepiva protiv hemofilusa influence tipa b davat će se djeci s navršena dva mjeseca života. Druga doza cjepiva protiv hemofilusa influence tipa b davat će se djeci u četvrtom mjesecu života. Prva doza cjepiva protiv hemofilusa influence tipa b davat će se djeci istodobno s prvom dozom cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca i prvom dozom cjepiva protiv dječije paralize. Druga doza cjepiva protiv hemofilusa influence tipa b davat će se djeci, istodobno s drugom dozom cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca i drugom dozom cjepiva protiv dječije paralize. Ako se iz bilo kojih razloga cijepljenje ne obavi u određenom roku, djeca će se cijepiti s navršena 4 mjeseca života do navršenih 12 mjeseci života. Cjepivo se daje u dozi od 0,5 ml, intramuskularno u glutealni mišić ili anterolateralni dio bedra. 2. Docjepljivanje Docjepljivanje djece protiv bolesti izazvanih s hemofilusom influence tip b obavlja se jednom dozom cjepiva protiv hemofilus influence tip b, u osamnaestom mjesecu života. Docjepljivanje protiv bolesti izazvanih s hemofilusom influence tip b obavlja se istodobno s prvim docjepljivanjem protiv dječije paralize. Docjepljivanje treba svršiti do konca druge godine života. Docjepljivanje se izvodi jednom dozom, 0,5 ml cjepiva protiv hemofilusa influence tipa b, intramuskularno u glutealni mišić ili u anterolateralni dio bedra. F - CIJEPLJENJE PROTIV MALIH BOGINJA (MORBILA), ZAUŠAKA (PAROTITISA) I CRVENKE (RUBEOLE) Cijepljenje protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) obavlja se kombiniranim cjepivom protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka. Cijepljenje protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) vrši se cijepljenjem i docjepljivanjem. 1. Cijepljenje Cijepljenje protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) obuhvaća svu djecu od navršenih Broj 16 - Stranica 506 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Subota, 27.3.2004. 12 mjeseci života i mora se provesti do navršenih 18 mjeseci života. Ako se iz bilo kojih razloga cijepljenje ne provede od navršenih 12 mjeseci života do navršenih 18 mjeseci života, djeca će se cijepiti u dobi od navršenih 18 mjeseci života do navršenih 14 godina života. Cijepljenje protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) se obavlja jednom dozom od 0,5 ml otopljenog cjepiva, subkutano ili intramuskularno u nadlakticu, u područje deltoidnog mišića. Rastvoreno se cjepivo mora uporabiti odmah. ZASEBNE ODREDBE Ako prema procjeni epidemiološke situacije postoji epidemiološka indikacija, uz suglasnost Povjerenstva za zaštitu od zaraznih bolesti Ministarstva zdravstva Federacije Bosne i Hercegovine, mogu se cijepiti protiv malih boginja (morbila) djeca od 6 do 12 mjeseci života, s tim da se moraju docjepljivati od 15 do 24 mjeseca života. U pogoršanoj epidemiološkoj situaciji protiv malih boginja (morbila) se cijepe i sva djeca, na području mjesne zajednice, životne dobi od 18 mjeseci do 14 godina, koja nisu prethodno cijepljena. 2. Docjepljivanje Docjepljivanje protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) obuhvaća svu djecu u šestoj godini života. Docjepljivanje protiv malih boginja (morbila), zaušaka (parotitisa) i crvenke (rubeole) se obavlja davanjem jedne doze od 0,5ml otopljenog cjepiva, intramuskularno ili subkutano. Rastvoreno se cjepivo mora uporabiti odmah. F -2 Cijepljenje ženske djece protiv crvenke (rubeole) Cijepljenje protiv crvenke (rubeole) obuhvaća svu žensku djecu u 14 godini života. Cijepljenje protiv crvenke (rubeole) se obavlja davanjem jedne doze živog atenuiranog cjepiva protiv crvenke (rubeole), subkutano ili intramuskularno. G - CIJEPLJENJE PROTIV TUBERKULOZE Cijepljenje protiv tuberkuloze se obavlja davanjem jedne doze BCG cjepiva, intradermalno,12 - 24 sata po rođenju, istodobno s prvom dozom cjepiva protiv hepatitisa B. Ako se iz bilo kojeg razloga novorođenče ne cijepi istodobno s cjepivom protiv hepatitisa B, cjepivo protiv tuberkuloze dati u prvom mogućem kontaktu za zdravstvenom službom, ali s razmakom koji ne smije biti manji od 7 dana nakon aplikacije cjepiva protiv hepatitisa B. Cijepljenju protiv tuberkuloze, bez prethodnog tuberku- linskog testiranja, obvezno podliježu i sva djeca do 5 godina, koja nisu iz bilo kojih razloga cijepljena u navedenom terminu. Dokaz da je cijepljenje djece uspjelo jeste ožiljak na mjestu primjene cjepiva. Taj se ožiljak kontrolira od tri mjeseca do šest mjeseci nakon cijepljenja. Djeca koja ga nemaju ili je promjer ožiljka manji od 3 mm, cijepe se ponovno jednom dozom cjepiva protiv tuberkuloze. Cijepljenje protiv tuberkuloze se obavlja davanjem jedne doze BCG cjepiva intradermalno, u deltoidni mišić. (Obvezno se pridržavati doze koja je dana u naputku proizvođača cjepiva). H- CIJEPLJENJE PROTIV VIRUSNOG HEPATITISA B Cijepljenje protiv virusnog hepatitisa B obavit će se cjepivom protiv virusnog hepatitisa . a) Cijepljenje novorođenčadi Obvezna cijepljenje djece protiv virusnog hepatitisa B obuhvaća će svu novorođenu djecu. Cijepljenje novorođenčadi obavlja se s tri doze odgovarajućeg cjepiva, po shemi cijepljenja 0,1,6 mjeseci. Prva doza se daje 12-24 sata po rođenju, davanjem jedne doze odgovarajućeg cjepiva u anterolateralni dio bedra. Druga doza cjepiva se daje 1 mjesec nakon prve doze, davanjem jedne doze cjepiva u anterolateralni dio bedra. Treća doza cjepiva se daje djeci s navršenih 6 mjeseci života, davanjem jedne doze cjepiva u deltoidni mišić. Prva doza cjepiva protiv hepatiitsa B daje se istodobno s cjepivom protiv tuberkuloze. Druga doza cjepiva protiv hepatitisa B daje se 1 mjesec nakon prve doze cjepiva protiv hepatitisa B i cjepiva protiv tuberkuloze. Treća doza cjepiva protiv hepatitisa B se daje istodobno s trećom dozom cjepiva protiv difterije, tetanusa, hripavca, i trećom dozom cjepiva protiv dječije paralize. Ako se novorođenče ne cijepi istodobno s cjepivom protiv tuberkuloze, cjepivo protiv hepatitisa B dati u prvom mogućem kontaktu za zdravstvenom službom, ali s razmakom koji ne smije biti manji od 7 dana nakon aplikacije cjepiva protiv tuberkuloze. Kod davanja treće doze cjepiva protiv hepatitisa B i treću dozu cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca, dati duboko intramuskularno u deltoidni mišić, ali u drugo rame. Cjepivo protiv hepatitisa B se daje isključivo, duboko intramuskularno u dozi od 10 mikrograma (0,5 ml suspenzije). b) Cijepljenje novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki Ukoliko je utvrđeno da je novorođenče HBsAg pozitivne majke, osim aktivne zaštitte cjepivom, po shemi 0,1,2,12 mjeseci (prva doza odmah po rođenju, druga doza 1 mjesec nakon prve doze, treća doza 2 mjeseca nakon prve doze, a četvrta doza nakon 12 mjeseci), dati uz prvu dozu cjepiva hepatitis B imunoglobulin u dozi od 250 ij , na različita mjesta aplikacije. c) Cijepljenje djece u 7-oj godini života Obvezno cijepiti protiv virusnog hepatitisa B obuhvaća djecu u prvom razredu škole osnovnog obrazovanja do 2010. godine, do upisa generacije 2004. godine u prvi razred osnovne škole. Cijepljenje protiv virusnog hepatitisa B se obavlja intramuskularnim davanjem tri doze cjepiva po shemi 0, 1, 6 mjeseci (prva doza 0 mjeseci, druga doza mjesec nakon prve doze i treća doza šest mjeseci nakon prve doze). Cjepivo se daje isključivo intramuskularno u deltoidni mišić, u dozi 10 mikrograma (0,5 ml suspenzije). (Obvezno se pridržavati doze koja je dana u naputku proizvođača cjepiva). c) Cijepljenje rizičnih skupina Preporuča se i cijepljenje sljedećih rizičnih skupina: a) zdravstveni djelatnici, b) bolesnici na kemodijalizi, c) spolni partneri HBsAg pozitivnih osoba, d) štićenici zavoda za mentalno retardirane osobe, e) intravenozni narkomani i f) kemofiličari Cijepljenje protiv virusnog hepatitisa B starijih od 15 godina obavlja se dozom od 20 mikrograma. Cijepljenje se izvodi po shemi cijepljenja 0,1,6 ili ukoliko se treba postići brza zaštita, po shemi 0,1,2 i 12 mjeseci, godinu dana kod akcidentnih pojava. U tom slučaju daje se i hepatitis B imunoglobulin, u dozi od 12 ij. po kg tjelesne težini. Cjepivo i imunoglobulin moraju biti dani na odvojena mjesta. I - OBVEZNO CIJEPLJENJE PROTIV OSTALIH ZARAZNIH BOLESTI 1. Cijepljenje protiv bjesnila Cijepljenju protiv bjesnila podliježu sve osobe izložene infekciji virusom bjesnila, i to : a) osobe koje je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna ili na bjesnilo sumljiva divlja ili domaća životinja, b) osobe koje je ugrizao pas ili mačka nepoznatog imaoca, koji se ne mogu držati pod desetodnevnom veterinarskom kontrolom, c) osobe koje je ugrizao pas ili mačka koji u roku od deset dana ozljede osobe pokažu znakove bjesnila, uginu, budu ubijeni ili odlutaju, Subota, 27.3.2004. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 16 - Stranica 507 d) osobe koje se mogu zaraziti virusom bjesnila preko sluzokože ili oštećenja kože, e) osobe povrijeđene pri radu s materijalom kontaminiranim virusom bjesnila. Cjepivo se daje 0 (prvog) dana - dvije doze, treća doza sedmog dana i četvrta doza dvadeset prvog dana. Antirabično cjepivo mora da bude proizvedeno na kulturi diploidnih ćelija i daje se intramuskularno u deltoidni mišić. Preventivno se daje i 20 i.j. humanog rabijes imunoglobulina na kilogram tjelesne težine. Osobama koje su kompletno preekspoziciono ili postekspo- ziciono imunizirane protiv bjesnila, u slučaju ponovnog povređivanja daje se cjepivo i humani rabies imunoglobulin na način koji određuje proizvođač cjepiva. Ako je prošlo više od tri godine, vrši se potpuno cijepljenje uz istodobnu primjenu rabies imunoglobulina. Istodobno s cijepljenjem protiv bjesnila obavlja se cijepljenje protiv tetanusa, cijepljenjem odnosno docjepljivanjem, ukoliko povrijeđena osoba nije zadnjih pet godina potpuno cijepljena protiv tetanusa. Cijepljenje protiv bjesnila počinje odmah po postavljanju indikacije, bez obzira na vrijeme proteklo od posljednjeg cijepljenja protiv neke od zaraznih bolesti. 2. Cijepljenje protiv trbušnog tifusa Cijepljenju protiv trbušnog tifusa podliježu sve osobe prema sljedećim epidemiološkim indikacijama, i to: a) osobe zaposlene na čišćenju kanalizacije, čišćenju septičkih jama, uklanjanju smeća i drugih otpadnih materija iz naselja, b) osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s kliconošom trbušnog tifusa, c) lica prema epidemiološkim indikacijama što ih utvrdi Federalno ministarstvo zdravstva. Cijepljenje se vrši davanjem dvije doze cjepiva u razmaku koji ne smije biti kraći od 15 dana ni dulji od tri mjeseca. Docjepljivanje se obavlja davanjem jedne doze cjepiva po isteku jedne godine od dana cijepljenja i obavlja se po isteku tri godine sve dok su osobe zaposlene na određenim, naprijed navedenim poslovima ili dok postoje epidemiološke indikacije. 3. Cijepljenje protiv žute groznice Cijepljenju protiv žute groznice podliježu osobe koje putuju u zemlje u kojima postoji ova bolest ili koja zahtijeva imunizaciju protiv ove bolesti, a provodit će se davanjem jedne doze cjepiva najkasnije 10 dana prije polaska na endemsko područje. Ponovno cijepljenje se obavlja poslije 10 godina. 4. Cijepljenje protiv meningokoknog meningitisa Cijepljenju protiv meningokoknog meningitisa podliježu osobe koje putuju u zemlje koje zahtijevaju cijepljenje protiv te bolesti. Provodit će se davanjem jedne doze cjepiva najkasnije deset dana prije polaska na endemsko područje. 5. Cijepljenje protiv virusnog hepatitisa A, varičela i pneumokoknih sistemnih bolesti Cijepljenje protiv navedenih bolesti provest će se prema epidemiološkim i medicinskim indikacijama. Kod davanja cjepiva pridržavati se naputaka koje su dali proizvođači. J - CIJEPLJENJE KOMBINIRANOM CJEPIVOM Cijepljenje kombiniranim cjepivom može se obaviti: 1. protiv difterije, tetanusa i hripavca (Di-Te- Per), 2. protiv difterije i tetanusa (Di-Te), 3. protiv trbušnog tifusa i tetanusa (Te -Ty), 4. protiv dječije paralize (postojeća sva 3 tipa), 5. protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP). Istodobno cijepljenje može se obaviti davanjem: –dva mrtva antigena ili više mrtvih antigena, –mrtvih i živih antigena, –dva živa antigena ili više živih antigena. Istodobno cijepljenje se može obaviti: 1. protiv tuberkuloze i hepatitisa B 2. protiv dječije paralize, difterije i tetanusa, 3. protiv dječije paralize, difterije, tetanusa i hripavca 4. protiv bjesnila i tetanusa, 5. protiv dječije paralize, difterije, tetanusa, hripavca, hemofilus influence tip b, morbila, parotitisa, rubeole i virusnog hepatitisa B. Razmaci između cjepiva koja se daju po kalendaru cijepljenja, moraju biti najmanje 30 dana, izuzetno kod cijepljenja oralnim polio cjepivom, razmak mora biti 42 dana. Različita injekciona cjepiva davati (aplicirati) na različita mjesta. K - KONTRAINDIKACIJE ZA PROVOĐENJE CIJEPLJENJA Obveznom cijepljenju protiv zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih doktor medicine utvrdi da postoje kontraindikacije. Kontraindikacije za cijepljenje protiv određene zarazne bolesti mogu biti opće i zasebne. a) Opće kontraindikacije za sva cijepljenja su: 1. akutne bolesti, 2. febrilna stanja, temperatura veća od 37,5 o C 3. preosjetljivost na sastojke cjepiva, 4. anafilaktička reakcija na prethodno cjepivo, 5. za živa atenuirana virusna cjepiva, još i: –stanje oslabljene imunosti, –graviditet, 6. intravenozna aplikacija cjepiva. b) Zasebne kontraindikacije su: 1.Za cijepljenje protiv tuberkuloze:HIV infekcija s izraženom kliničkom slikom bolesti. 2.Za cijepljenje protiv difterije, tetanusa i pertusisa:evolutivne bolesti centralnog nervnog sustava (nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi, progresivna encefalopatija), konvulzije poslije davanja prethodne doze, kolaps ili stanje slično šoku u toku od 48 sati od prethodne Di-Te-Per doze, encefalopatija u roku od sedam dana od prethodne Di-Te-Per doze. 3.Za cijepljenje protiv dječije paralize:HIV neposredni kontakt u kućanstvu, HIV infekcija, imunodeficijencija (hematološki i čvrsti tumor, kongenitalna imunodeficijencija, dugoročna imunosupresivna terapija). 4.Za cijepljenje protiv malih boginja, rubeole i zaušaka:alergija na neomicin, imunodeficijencija (hematološki i čvrsti tumor, kongenitalna imunodeficijencija, terapije s imunosupresivnim lijekovima i kortikosteroidima). 5.Za cijepljenje protiv hepatitisa B: Novorođenčad u ugroženom stanju,djeca na odjelu intenzivne njege, i stanja niskog APGAR testa, sve dok se ne postigne vrijednost APGAR-a 7. Kontraindikacije za cijepljenje protiv određene zarazne bolesti određuje doktor medicine koji obavlja cijepljenje, odnosno pod čijim se nadzorom ona obavlja, pregledom osoba koje podliježu obveznom cijepljenju i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju prije pristupanja cijepljenju. Kontraindikacije za cijepljenje pojedinih osoba protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne. Ako postoje privremene kontraindikacije, upisuju se u temeljnu dokumentaciju i odmah se određuje vrijeme i mjesto naknadnog cijepljenja. Trajne kontraindikacije za cijepljenje protiv određenih zaraznih bolesti određuje Povjerenstvo za postvakcinalne reakcije i komplikacije, sastavljena od experata iz oblasti pedijatrije, infektologije i epidemiologije, a imenovane od strane Federalnog ministarstva zdravstva. Povjerenstvo će postavljati trajne kontraindikacije na temelju nalaza liječnika koji je obavio imunizaciju, nalaza liječnika odgovarajuće specijalnosti, odnosno uvida u medicinsku dokumentaciju djeteta. Utvrđena kontraindikacija se upisuje u temelju dokumentaciju i o tome izdaje potvrda. Povjerenstvo za Broj 16 - Stranica 508 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Subota, 27.3.2004. Subota, 27.3.2004. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 16 - Stranica 509 postvakcinalne reakcije i komplikacije će donositi preporuke o liječenju postvakcinalnih reakcija i komplikacija. Pored općih i zasebnih kontraindikacija postoje i epidemiološke kontraindikacije. Epidemija jedne zarazne bolesti može biti privremena kontraindikacija za provođenje cijepljenja protiv drugih zaraznih bolesti, u trajanju najdulje inkubacije za bolest koja se pojavila u epidemijskom obliku, računajući od pojave posljednjeg oboljenja. Epidemija zarazne bolesti nije kontraindikacija za cijepljenje osoba protiv te bolesti. Trajne kontraindikacije za cijepljenje utvrđuje Ekspertna skupina Federalnog ministarstva zdravstva. L - NAČIN PROVOĐENJA CIJEPLJENJA Obvezno cijepljenje protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se kontinuirano. M - KONTINUIRANA IMUNIZACIJA Kontinuirano cijepljenje provodi se cijele godine. Kontinuirano cijepljenje obvezno se provodi u svim područjima općine. Provodi se po utvrđenom kalendaru : –odmah nakon rođenja protiv tuberkuloze (BCG) i hepatitisa B, –s navršenim jednim mjesecom života protiv hepatitisa B, –s navršena dva mjeseca života protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječije paralize i hemofilus influence tip b, –u četvrtom mjesecu života protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječije paralize i hemofilus influence tip b, – s navršenih šest mjeseci života protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječije paralize i hepatitisa B, – u trinaestom mjesecu života protiv malih boginja, rubeole i zaušaka, – u osamnaestom mjesecu života - docjepljivanje protiv dječije paralize i hemofilus influence tip b, – u petoj godini života - docjepljivanje protiv difterije, tetanusa, hripavca i dječije paralize, – u šestoj godini života - docjepljivanje protiv malih boginja, rubeole i zaušaka, – u sedmoj godini života - cijepljenje protiv virusnog hepatitisa B (do 2010.godine), – u četrnaestoj godini - docjepljivanje protiv difterije i tetanusa (Di -Te pro adultis) i dječije paralize i cijepljenje ženske djece protiv rubeole, ako nisu cijepljena ili ako nisu preboljela rubeolu, –u osamnaestoj godini života - docjepljivanje protiv tetanusa. Kontinuirano cijepljenje se provodi sve dok se ne cijepe sve osobe koje podliježu obveznom cijepljenju, osim osoba kod kojih postoje trajne kontraindikacije. II - OBVEZE OVLAŠTENIH ZDRAVSTVENIH USTANOVA I TIJELA UPRAVE GLEDE PROVOĐENJA PROGRAMA CIJEPLJENJA Ako u bilo kojem naselju ili u dijelu naselja u kojem se provodi cijepljenje broj cijepljenih osoba ne dostigne 95% od broja osoba koje podliježu obveznom cijepljenju protiv tih bolesti, mora se obaviti dopunsko cijepljenje dok se ne postigne propisani postotak. Kantonalno ministarstvo zdravstva, na prijedlog kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, određuje, za svaku pripadajuću općinu, zdravstvenu ustanovu koja će izvoditi Program cijepljenja, kao i način provođenja cijepljenja. Zdravstvena ustanova koja izvodi Program cijepljenja će, uz stručnu pomoć ovlaštenog kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, donijeti godišnji plan cijepljenja s podacima o broju obveznika, vremenu i mjestu izvođenja cijepljenja i sastavu tima koji izvodi cijepljenje, najkasnije 15 dana prije početka provođenja Programa cijepljenja. Plan cijepljenja treba dostaviti pripadajućem kantonalnom zavodu za javno zdravstvo radi ovjere. Tek nakon ovjere plana cijepljenja može otpočeti provođenje Programa cijepljenja. Ovlašteno općinsko tijelo uprave za oblast zdravstva, dužno je izraditi spiskove za novorođenu djecu, obveznike za cijepljenje, kao i prikupiti podatke o doseljenoj, odseljenoj i umrloj djeci i mladeži u dobi do navršenih 18 godina života. Izrađene spiskove i podatke treba dostaviti zdravstvenoj ustanovi radi uspostave kartoteke. Ovlašteno općinsko tijelo dužno je osigurati prostor za cijepljenje koje se izvodi izvan zdravstvene ustanove, izraditi i dostaviti pojedinačne pozive za osobe koje podliježu obveznom cijepljenju. Ovlašteno općinsko tijelo može sporazumno svoje obveze prenijeti na zdravstvenu ustanovu koja izvodi cijepljenje, uz obvezno plaćanje nastalih troškova zdravstvene ustanove. Doktor medicine koji prilikom cijepljenja utvrdi postojanje uzgredne pojave, u svakom pojedinom slučaju, sukladno stručno-metodološkom naputku, obvezno odmah izvještava Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na obrascu "Prijave uzgrednih pojava nastalih nakon cijepljenja". Zdravstvene ustanove koje koriste cjepiva obvezne su rukovati cjepivima pod odgovarajućim režimom "hladnog lanca". Za rad na cijepljenju s cjepivom koje se daje parenteralno, zdravstvene ustanove koje provode cijepljenje, moraju imati pripremljene ampule adrenalina, kortizonskog preparata s brzom učinkovitošću, kalcijuma za intravenoznu primjenu i antihistaminskih preparata. Za rad na cijepljenju s cjepivom koje se daje parenteralno, zdravstvene ustanove koje provode cijepljenju dužne su za svaku osobu koja pristupi cijepljenju osigurati jednu špricu i jednu iglu za jednokratnu uporabu. Zdravstvene ustanove koje provode Program cijepljenja dužne su voditi evidenciju o izvršenom cijepljenju i to za svaku osobu koja podliježe tom cijepljenju (karton cijepljenja, kartoteka cijepljenja). Zdravstvene ustanove koje provode Program cijepljenja dužne su dostaviti mjesečno izvješće o izvršenom cijepljenju na propisanom obrascu pripadajućem kantonalnom zavodu za javno zdravstvo. Mjesečna izvješća o stanju raspoloživih cjepiva, rasturu i potrebama za cjepivima za naredni mjesec dostavljati pripadajućem kantonalnom zavodu za javno zdravstvo. Kantonalni zavodi za javno zdravstvo dužni su dostaviti zbirno mjesečno, polugodišnje i godišnje izvješće o izvršenom cijepljenju, stanju zaliha i rastura cjepiva i zahtjev o potrebama cjepiva Zavodu za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Provjera cjepivnog statusa obvezno se obavlja: 1. Prilikom upisa u sve vrste predškolskih ustanova, 2. Prilikom upisa u sve vrste škola od osnovnih do visokih, 3. Prilikom odlaska na radne akcije i druga radilišta, 4. Prije izvođenja cijepljenja po epidemiološkim indikaci- jama, 5. Prilikom primitka djece i mladeži na bolničko liječenje, 6. Prilikom primitka u radni odnos, 7. Prilikom svake posjete liječniku (novorođenčadi, male djece, predškolske i školske djece i mladeži), 8. Prilikom primitka djece u đačke i studentske domove, 9. Prilikom primitka osoba u kolektivne smještaje. Provjera se sastoji u pružanju dokaza odgovornoj osobi, podnošenjem odgovarajuće dokumentacije o svim prethodnim cijepljenjima. Na temelju utvrđenog statusa o prethodnim cijepljenjima, obavlja se cijepljenje, odnosno docjepljivanje sukladno ovom programu. III - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Cijepljenje novorođene djece protiv hepatitisa B počet će se obavljati od 01.05.2004.godine. Ova naredba stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-37-1675/04 10. ožujka 2004. godine Sarajevo Ministar Tomo Lučić,v.r.