Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2068/05 (D. K.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2068/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2068/05, rješavajući apelaciju Džemile Koštro, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemile Koštro, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj U-132/04 od 22. avgusta 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Džemila Koštro (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je, 4. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U- 132/04 od 22. avgusta 2005. godine.

2. Služba za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina, općine Kiseljak (u daljnjem tekstu: Služba) je rješenjem, broj M-05-36-1041/00-306 od 6. februara 2001. godine, utvrdila prestanak uprave općine Kiseljak nad nekretninama, označenim kao k.č. 1040/3 šuma Humac površine 31260 m2, k.č. 1040/4 oranica Humac površine 2680 m2 i k.č. 1040/11 oranica Humac površine 400m2 sve upisane u z.k. ulošku broj 218 k.o. Brestovsko, čiji su suvlasnici apelantica, Hamdija Đulagić, Dženana Ibrulj i Amela Đulagić iz Sarajeva, sa danom namjeravanog povratka suvlasnika. Dalje je utvrđeno da se navedene nekretnine vraćaju u posjed suvlasnicima. Utvrđeno je da nekretninu pomenutih suvlasnika u mjestu Brestovsko, općina Kiseljak, trenutno niko ne koristi, te da će se vraćanje nekretnine u posjed izvršiti zapisnički uz prisustvo službene osobe nadležne općinske službe Kiseljak. Navedeno rješenje je donijeto po zahtjevu apelantice i ostalih suvlasnika u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana.

3. Po apelanticinoj žalbi zbog šutnje administracije odnosno Službe, Ministarstvo prostornog uređenja, obnove i povratka Županije Središnja Bosna/Srednjobosanski kanton Travnik (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje, broj 04-31-542/01 od 10. septembra 2001. godine, kojim se Službi nalaže da u roku od sedam dana od dana prijema predmetnog rješenja donese odgovarajuću odluku, a u vezi sa zahtjevom apelantice od 2. aprila 2001. godine radi izvršenja rješenja, broj M-05-36-1041/00-306 od 6. februara 2001. godine.

4. Služba je 18. marta 2002. godine apelanticu zapisnički uvela u posjed predmetnih nekretnina kojom prilikom je utvrđeno da na navedenim parcelama nema građevinskih objekata i da navedene nekretnine niko ne koristi. Navedeni zapisnik apelantica je potpisala i na njega nije imala primjedbi.

5. S obzirom da je apelantica utvrdila da se na predmetnim nekretninama u katastru vode drugi posjednici apelantica je, 16. juna 2004. godine, Službi podnijela zahtjev kojim je tražila da Služba donese zaključak o dozvoli izvršenja pravomoćnog i izvršnog rješenja Službe od 6. februara 2001. godine. Zaključkom broj, 05-36-1041/00-306 od 8. novembra 2004. godine, koji je potvrđen rješenjem Kantonalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Bugojno (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava), broj 04-31-76/02 od 3. decembra 2004. godine, Služba je odbila zahtjev apelantice za donošenje zaključka o dozvoli izvršenja rješenja iz razloga jer je ona uvedena u posjed svoje imovine 18. marta 2002. godine.

6. Protiv rješenja Kantonalne uprave, broj 04-31-76/02 od 3. decembra 2004. godine apelantica je podnijela tužbu koju je Kantonalni sud presudom, broj U-132/04 od 22. avgusta 2005. godine odbio. U obrazloženju presude sud je naveo da su pri rješavanju konkretne upravne stvari upravni organi postupili u skladu sa odredbom člana 15. Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninanam u vlasništvu građana kojim je propisano da se vraćanje nekretnina u posjed vlasniku vrši uz prisustvo službenog lica, te da se sačinjava zapisnik koji pored ostalog treba da sadrži opis zatečenog stanja. Pitanje razlike u površinama između podataka starog i novog premjera, te pitanje vlasništva i sukorištenje predmetnih nekretnina koje koriste treća lica koja nisu privremeni korisnici ne mogu se rješavati u postupku povrata napuštenih nekretnina nego mogu biti predmetom posebnih upravnih odnosno sudskih postupaka.

7. Apelantica navodi da je osporenom presudom i odlukama koje su joj predhodile povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je u vrijeme podnošenja tužbe bio na snazi raniji Zakon o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», br. 2/98 i 8/00) po kojem je protiv odluke prvostepenog suda u upravnom sporu bila dopuštena žalba Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Ističe da je nakon podnošenja tužbe stupio na snagu novi Zakon o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», broj 9/05) na osnovu kojeg je Kantonalni sud na nejavnoj sjednici na koju nije bila pozvana apelantica donio presudu U-132/04 od 22. avgusta 2005. godine. Obzirom da je tužba podnesena prije stupanja na snagu novog Zakona o upravnim sporovima apelantica navodi da nije imala mogućnost da postupa po navedenom zakonu na osnovu kojeg je članom 28. stav 3. određeno da prisustvovanje sjednici stranka može zatražiti u tužbi. Stoga apelantica smatra da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica se žali da u postupku po žalbi kao i u upravnom sporu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno čime su učinjene bitne povrede postupka i povrede materijalnog zakona. Apelantica navodi da njenom zahtjevu od 2. aprila 2001. godine do sada nije udovoljeno u razumnom roku. Apelantica ističe da iako je dana 18. marta 2002. godine zapisnički konstatirano da na navedenim nekretninama nema građevinskih objekata i da iste niko ne koristi podaci iz katastra navedenih nekretnina ukazuju da postoje drugi posjednici koji koriste zemlju čiji je suvlasnik apelantica, te da tako predmetna zemlja stvarno nije predana u posjed njenom zakonitom vlasniku čime do sada faktički nije izvršeno pravomoćno i izvršno rješenje Službe od 6. februara 2001. godine.

8. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da kako su prema novom premjeru kao posjednici predmetnih nekretnina u katastarskom operatu upisana druga lica koja nisu privremeni korisnici (Pero Vučić, Marko Vrljačak i drugi) u smislu Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, sud je apelanticu uputio da svoja prava može ostvariti u drugim upravnim odnosno sudskim postupcima.

9. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalna uprava navodi da je članom 93. Zakona o zemljišnoj knjizi, a u vezi sa članom 11. stav 2. i članom 88. određeno da katastar i imovinska služba nisu više nadležni za vođenje prava vlasništva i drugih stvarnih i obligacionih prava na nekretninama. U slučaju apelantice do stupanja na snagu navedenog zakona u katastarskoj općini kojoj pripadaju sporne parcele nije uspostavljen katastar nekretnina tako da ova imovinska služba nije u mogućnosti, a nije ni nadležna prema navedenenom zakonu izvršiti bilo koju ispravku ili uspostaviti pravo na nekretninama. Stoga je apelantica upućena da svoja prava osvaruje putem suda u kojem postupku će se izvršiti identifikacija njenih parcela.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Apelantica se žali da rješenje Službe od 6. februara 2001. godine nije izvršeno, te da upravni organi nisu postupili po njenom zahtjevu od 2. aprila 2001. godine za izvršenje navedenog rješenja.

13. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju, u upravnom postupku i u upravnom sporu utvrđeno je da je apelantica uvedena u posjed predmetnih nekretnina 18. marta 2002. godine u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana. U osporenoj presudi sud je uputio apelanticu da zbog neusklađenosti podataka u katastarskom operatu apelantica svoja prava može ostvariti u drugom postupku, ali ne u postupku koji je apelantica vodila u smislu Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana. Stoga Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi apelantice da po njenom zahtjevu od 2. aprila 2001. godine za izvršenje rješenja Službe od 6. februara 2001. godine nije udovoljeno.

14. U odnosu na navode apelantice da joj je bilo uskraćeno da prisustvuje sjednici Kantonalnog suda iz razloga što je nakon podnošenja tužbe stupio na snagu novi Zakon o upravnim sporovima Ustavni sud konstatuje da apelantica nije ničim dokazala da je nakon stupanja na snagu novog Zakona o upravnim sporovima, a prije nego što je Kantonalni sud donio osporenu presudu, tražila da prisustvuje sjednici suda.

15. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da apelantica ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je postoji kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović