Član 1.
Radi ostvarivanja sudske zaštite prava građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba (u daljnjem tekstu: pravna lica) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), kantonu - županiji, gradu i općini, i radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odlučuju o zakonitosti akata kojima organi uprave i službe za upravu u općini i gradu (u daljnjem tekstu: služba za upravu), odnosno poduzeća (društvo), ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) rješavaju o pravima i obavezama građana i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima.
Član 2.
Pravo pokretanja upravnog spora ima građanin ili pravno lice ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili neposredni osobni interes zasnovan na zakonu. Organ uprave, služba za upravu, poslovna jedinica poduzeća (društva), naselje ili grupa osoba i sl., iako nemaju svojstvo pravnog lica, mogu pokrenuti upravni spor ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku. Ako je upravnim aktom povrijeđen zakon u korist pravnog lica ili građanina, upravni spor može pokrenuti nadležni tužitelj ili drugi zakonom ovlašteni organ. U slučaju iz stava 3. ovog člana svi organi uprave, službe za upravu i pravnog lica dužne su da o takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijeste nadležnog tužitelja ili drugi zakonom ovlašteni organ. Upravni spor može pokrenuti i nadležni pravobranitelj kad je upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu Federacije, kantona-županije, grada ili općine koju on po zakonu zastupa i u drugim slučajevima određenim zakonom. Upravni spor može pokrenuti i ombudsmen, a i intervenirati u postupku koji teče kad u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da je upravnim aktom povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, prava i slobode građana zajamčeni ustavom i instrumentima navedenim u Aneksu Ustava Federacije.
Član 3.
Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su, s tim što su odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije) i konačne, u skladu s ovim zakonom.
Član 4.
Pod organom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona - županija, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju javne ovlasti kad u vršenju javnih ovlasti rješavaju u upravnim stvarima (u daljnjem tekstu: nadležni organ).
Član 5.
II - NADLEŽNOST Upravne sporove rješavaju najviši sud kantona-županije i Vrhovni sud Federacije.
Član 6.
Vrhovni sud Federacije odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata federalnih organa uprave i federalnih ustanova, drugih federalnih institucija i institucija koje imaju javne ovlasti, a koje su osnovane federalnim zakonom. Najviši sud kantona-županije odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata kantonalnih - županijskih organa uprave i kantonalnih - županijskih ustanova, drugih kantonalnih - županijskih institucija, kao i institucija koje imaju javne ovlasti na području kantona-županije i protiv konačnih upravnih akata gradonačelnika i općinskog načelnika i gradskih i općinskih službi za upravu, kao i institucija koje imaju javne ovlasti na području općine, odnosno grada.
Član 7.
U upravnim sporovima sudovi iz člana 6. ovog zakona odlučuju u vijeću sastavljenom od trojice sudija.
Član 8.
Sukob nadležnosti najviših sudova s područja dva ili više kantona - županija u pogledu rješavanja upravnog spora, rješava Vrhovni sud Federacije. O sukobu nadležnosti iz stava 1. ovog člana Vrhovni sud Federacije donosi rješenje koje je konačno i obavezujuće.
Član 9.
III - UPRAVNI SPOR Upravni spor može se voditi samo protiv upravnog akta. Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (u daljnjem tekstu: upravni akt).
Član 10.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Upravni spor može se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta, ako zakonom nije dopuštena žalba na taj akt u upravnom postupku.
Član 11.
Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima predviđenim u članu 22. ovog zakona.
Član 12.
Upravni spor se ne može voditi: 1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana van upravnog spora; 2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izričitoj odredbi zakona ne može voditi upravni spor; 3) u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlaštenja odlučuju domovi Parlamenta Federacije ili predsjednik Federacije i dopredsjednik Federacije odnosno zakonodavno tijelo kantona-županije. U stvarima iz tačke 2. stava 1. ovog člana, može se voditi upravni spor kad je nadležni organ pri donošenju upravnog akta prekoračio granice svoje nadležnosti.
Član 13.
Upravni akt može se pobijati: 1) što u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opći akt; 2) što je akt donesen od strane nenadležnog organa; 3) ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja; 4) ako je nadležni organ rješavajući po slobodnoj ocjeni prekoračio granice ovlaštenja koja su mu data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlaštenje dato.
Član 14.
U upravnom sporu može se tražiti i povraćaj oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu nanesena izvršenjem upravnog akta koji se osporava.
Član 15.
Tužilac u upravnom sporu može biti građanin, pravno lice i druge osobe iz člana 2. ovog zakona pod uvjetima utvrđenim u toj odredbi.
Član 16.
Kad je građaninu koji je učlanjen u nekoj društvenoj organizaciji ili udruženju građana koja prema svojim pravilima (statut) ima zadatak da štiti određena prava i interese svojih članova, upravnim aktom povrijeđeno koje takvo pravo ili interes, ta društvena organizacija odnosno udruženje građana može, po pismenom pristanku svog člana, u njegovo ime podnijeti tužbu i voditi upravni spor protiv takvog upravnog akta. Organizacija odnosno udruženje iz stava 1. ovog člana može u svakom stadijumu postupka, sa pravima sporednog umješača, stupiti u već pokrenuti spor na strani takvog građanina i u njegovu korist preduzimati sve radnje i upotrebljavati sva pravna sredstva, ukoliko to nije u suprotnosti s izjavama i postupcima samog građanina.
Član 17.
Treća osoba kojoj bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresirana osoba) ima u sporu položaj stranke.
Član 18.
Tužena strana u upravnom sporu je nadležni organ čiji se upravni akt osporava.
Član 19.
Tužba, po pravilu, ne spriječava izvršenje upravnog akta protiv koga je podnesena, ako zakonom nije drukčije određeno. Po zahtjevu tužioca, organ nadležan za provođenje izvršenja osporenog upravnog akta, odložit će izvršenje do konačne sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadokandiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odlaganje mora se priloziti dokaz o podnesenoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležni organ mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odgodu izvršenja. Nadležni organ iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razloga odložiti izvršenje osporenog upravnog akta do konačne sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava. Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovog člana o odlaganju izvršenja upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba može odlučiti i nadležni sud kome je tužba podnesena, ako to pismeno zatraži tužitelj. Ovaj zahtjev tužitelj može postaviti samo pod uvjetom ako prethodno nije tražio odlaganje izvršenja rješenja kod organa iz stava 2. ovog člana.
Član 20.
IV - POSTUPAK Upravni spor pokreće se tužbom. Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Rok iz stava 2. ovog člana važi i za nadležnog tužitelja i pravobranitelja, odnosno ombudsmena kada su ovlašćeni za podnošenje tužbe, ako im je upravni akt dostavljen, a ako im akt nije dostavljen, tužbu mogu podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci u čiju je korist upravni akt donesen.
Član 21.
Tužba se predaje nadležnom sudu neposredno ili mu se šalje poštom preporučeno. Tužba se može izjaviti i na zapisnik kod nadležnog suda ili ma kog drugog suda. Dan predaje tužbe pošti preporučeno, odnosno dan izjavljivanja tužbe na zapisnik, smatra se kao dan predaje nadležnom sudu. Ako tužba nije predata nadležnom sudu nego drugom organu, a stigne nadležnom sudu poslije isteka roka za podnošenje tužbe, smatrat će se da je na vrijeme podnesena ako se njeno podnošenje tom organu može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca tužbe. Za osobe koje se nalaze u Vojsci Federacije na obaveznoj vojnoj službi, dan predaje tužbe vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili štabu, smatra se kao dan predaje nadležnom sudu. Odredba stava 4. ovog člana odnosi se i na ostale osobe u Vojsci Federacije na službi u vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama ili štabovima, u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta. Za lica lišene slobode, dan predaje tužbe upravi ustanove u kojoj se ta osoba nalazi, smatra se kao dan predaje nadležnom sudu.
Član 22.
Ako u upravnom postupku drugostupanjski organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba. Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.
Član 23.
U tužbi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tužioca, broj i datum upravnog akta protiv koga je tužba podnesena, kratko izlaganje zbog čega se tuži, kao i u kom pravcu i obimu se predlaže poništavanje upravnog akta i potpis podnosioca. Uz tužbu se mora podnijeti upravni akt u originalu ili prijepisu odnosno fotokopiji. Ako se tužbom traži povraćaj stvari ili naknada štete, mora se staviti i određen zahtjev glede stvari ili visine pretrpljene štete. Uz tužbu se podnosi i po jedan prepis tužbe i priloga za tuženi organ i za svaku zainteresiranu osobu, ako takvih osoba ima.
Član 24.
Tužilac može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke o čemu sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjavu na zapisnik kod suda, u kom slučaju nadležni sud rješenjem obustavlja postupak.
Član 25.
Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik sudskog vijeća pozvat će tužioca, prema potrebi, i preko drugog suda, da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe. Pri tome će ga poučiti šta i kako treba da učini i ukazati mu na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda. Ako tužilac u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprečavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporeni upravni akt po zakonu ništav.
Član 26.
Nadležni sud će rješenjem odbaciti tužbu akto utvrdi: 1) da je tužba podnesena neblagovremeno (član 20) ili prijevremena (član 22) odnosno podnesena od neovlaštene osobe (član 2); 2) da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt (član 9); 3) da je očevidno da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužioca ili u njegov neposredni osobni interes zasnovan na zakonu (član 15); 4) da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, pa žalba nije uopće ili nije blagovremeno izjavljena (član 10); 5) da je riječ o stvari o kojoj se po izričitoj odredbi ovog zakona ne može voditi upravni spor (član 12); 6) da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari. Zbog razloga iz stava 1. ovog člana nadležni sud će odbaciti tužbu u svakom stadiju postupka.
Član 27.
Ako nadležni sud ne odbaci tužbu na osnovu člana 25. stav 2. ili člana 26. ovog zakona, a nađe da osporeni upravni akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti akta, može iz tog razloga presudom poništiti upravni akt i bez dostavljanja tužbe na odgovor.
Član 28.
Ako nadležni organ za vrijeme sudskog postupka donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili stavlja van snage upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut, kao i ako u slučaju iz člana 22. ovog zakona naknadno donese upravni akt, taj organ je dužan, pored tužioca, jednovremeno pismeno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut, s tim da sudu dostavi i novi upravni akt. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana pismeno izjavi da li je naknadno donesenim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom obimu, odnosno da li tužbu proširuje i na novi upravni akt. Ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenim upravnim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stava 1. ovog članka, nadležni sud će donijeti rješenje o obustavljanju postupka. Ako tužitelj izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud će nastaviti postupak.
Član 29.
Ako tužbu ne odbaci po članu 25. stavu 2. ili po članu 26. ovog zakona, niti poništi upravni akt po članu 27. ovog zakona, sud će po jedan prijepis tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor organu čiji se upravni akt osporava (u daljnjem tekstu: tužena strana) i zainteresiranim osobama, ako takvih osoba ima. Odgovor na tužbu daje se u roku koji sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Ovaj rok ne može biti kraći od 10 ni duži od 20 dana. U roku iz stava 2. ovog člana tužena strana je dužna da pošalje sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana i poslije drugog traženja suda ne pošalje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može poslati, sud može riješiti stvar i bez spisa u skladu s odredbom člana 35. stav 4. ovog zakona.
Član 30.
O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici. Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava). Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i stranka može predložiti da se održi rasprava.
Član 31.
Ako sudsko vijeće nadležnog suda odluči da se održi rasprava, predsjednik vijeća će odrediti dan rasprave i na raspravu pozvati stranke i zainteresirane osobe, ako ima tih osoba. Rasprava se može odložiti samo iz važnih razloga, o čemu rješava sudsko vijeće.
Član 32.
Raspravom rukovodi predsjednik vijeća. O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti, kao i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar.
Član 33.
Izostanak stranke s rasprave ne zadržava rad suda. Zbog izostanka stranaka s rasprave ne može se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, već će se njihovi podnesci pročitati. Ako na raspravu ne dođe ni tužitelj ni tužena strana, a rasprava se ne odloži, sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.
Član 34.
Na raspravi prvo dobija riječ član sudskog vijeća koji je izvjestitelj. Izvjestitelj izlaže stanje i suštinu spora, ne dajući svoje mišljenje. Poslije toga daje se riječ tužitelju da obrazloži tužbu, pa zastupniku tužene strane i zainteresiranim osobama da obrazlože svoja gledišta.
Član 35.
Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. Ako sud nađe da se spor ne može raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji protivrječnost u spisima, što su one u bitnim tačkama nepotpuno utvrđene, što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ili nađe da se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješavanje stvari, sud će osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt poništiti presudom i vratiti na ponovno rješavanje. Prvostepeni upravni akt se poništava ako su propusti u utvrđivanju činjeničnog stanja i povreda pravila postupka učinjeni u prvostepenom postupku, a osporeni upravni akt poništava se ako su ti propusti učinjeni u drugostepenom upravnom postupku. U ovim slučajevima nadležni organ je dužan da postupi onako kako je u presudi određeno i da donese novi upravni akt. Ako bi poništenje osporenog i prvostepenog upravnog akta po stavu 2. ovog člana i ponovno vođenje postupka kod nadležnog organa izazvalo za tužioca štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako će na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očevidno da je činjenično stanje drugačije od onog utvrđenog u upravnom postupku, ili ako je u istom upravnom sporu već jednom poništen upravni akt, a posebno ako nadležni organ nije u potpunosti postupio po presudi, sud je u ovim slučajevima obvezan sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti upravnu stvar presudom, odnosno rješenjem. U slučaju iz stava 3. ovog člana sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi, ili preko jednog člana sudskog vijeća odnosno preko organa čije je rješenje predmet upravnog spora. Na raspravu se poziva i stranka. Ako sud činjenično stanje utvrđuje preko organa čije je rješenje predmet upravnog spora, taj organ je obavezan postupiti po zahtjevu suda u roku koji mu sud odredi. Ako ovaj organ ne postupi po zahtjevu suda, sud će o tome obavijestiti Vladu kako bi ona preduzela odgovarajuće mjere da njen organ postupi po zahtjevu suda
Član 36.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe. Na ništavost upravnog akta sud pazi po službenoj dužnosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ništav poništit će ga, a ako su razlozi ništavosti sadržani i u prvostupanjskom upravnom aktu, poništit će i taj akt.
Član 37.
Sud donosi presudu, odnosno rješenje većinom glasova sudskog vijeća. O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnik, koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva stranaka.
Član 38.
Sud rješava spor presudom. Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Ako se tužba uvažava, sud poništava osporeni upravni akt. Presudom se upravni akt poništava i predmet vraća nadležnom organu na ponovno rješavanje u slučajevima utvrđenim u članu 35. stav 2. ovog zakona i drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom. Presudom se upravni akt poništava i rješava upravna stvar u slučajevima utvrđenim u članu 35. st. 1. i 3. ovog zakona, kada priroda stvari to dozvoljava i podaci postupka pružaju pouzdan osnov za to, kao i drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt. Presudom kojom se osporeni upravni akt poništava sud će odlučiti i o zahtjevu tužioca za povraćaj stvari, odnosno za naknadu štete, ako podaci postupka pružaju za to pouzdan osnov. U protivnom, sud će uputiti tužioca da svoj zahtjev ostvaruje u parnici. Kad je tužba podnesena na osnovu člana 22. ovog zakona, a sud nađe da je opravdana, presudom će uvažiti tužbu, i odrediti u kom će smislu nadležni organ donijeti rješenje. U slučajevima u kojima se ne odlučuje presudom, sud donosi rješenje.
Član 39.
Ako je održana rasprava, sud će odmah po završenoj raspravi usmeno objaviti presudu, odnosno rješenje, zajedno s najvažnijim razlozima za donesenu odluku. U složenim slučajevima sud može odustati od usmenog objavljivanja presude, odnosno rješenja, i najkasnije u roku od osam dana donijeti presudu odnosno rješenje. Ako sud po završenoj raspravi ne može izreći presudu, odnosno rješenje zbog toga što prethodno treba da utvrdi takvu činjenicu za čije raspravljanje nije potrebna nova rasprava, sud će presudu, odnosno rješenje donijeti bez rasprave i to najkasnije u roku od osam dana od dana kad tu činjenicu utvrdi.
Član 40.
Presuda, odnosno rješenje sadži: označenje suda, broj i datum, uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i zapisničara, označenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o žalbi, ako je žalba dozvoljena. Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloženja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tužbe. Originalnu presudu, odnosno rješenje potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar. Presuda, odnosno rješenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu.
Član 41.
V - PRAVNI LIJEKOVI 1. Žalba na odluku najvišeg suda kantona-županije Protiv odluke najvišeg suda kantona-županije donesene u upravnom sporu, može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu Federacije. Ta žalba može se izjaviti, ako je odluka suda zasnovana na federalnom zakonu ili drugom federalnom propisu ili ako su povrijeđena pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
Član 42.
Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja sudske odluke (presuda odnosno rješenje) stranci koja podnosi žalbu, a predaje se sudu čija se odluka pobija žalbom. Žalba mora sadržavati označenje presude odnosno rješenja koje se pobija, kao i razloge i obim u kome se pobija. Nedozvoljenu ili neblagovremenu žalbu ili žalbu koju je izjavila neovlaštena osoba, odbacit će rješenjem sud protiv čije je odluke izjavljena žalba. Protiv tog rješenja dozvoljena je posebna žalba. Ako sud iz stava 1. ovog člana propusti da postupi po stavu 3. ovog člana, žalbu će odbaciti rješenjem Vrhovni sud Federacije. U svemu ostalom, u postupku po žalbi shodno se primjenjuju odredbe čl. 48. do 50. ovog zakona.
Član 43.
Po žalbi Vrhovni sud Federacije donosi presudu ili rješenje. Presudom se može žalba odbiti ili uvažiti i pobijana presuda preinačiti. Rješenjem se može odbiti žalba koja je izjavljena protiv rješenja ili se pobijano rješenje može preinačiti ili ukinuti. Ako Vrhovni sud Federacije po žalbi protiv presude nađe da u postupku prvostepenog suda postoje nedostaci predviđeni u odredbi člana 35. stava 2. ovog zakona, ukinut će rješenjem prvostepenu presudu. U takvom slučaju predmet se vraća na rješavanje sudu koji je donio prvostupenu presudu. Taj sud je vezan pravnim shvatanjem Vrhovnog suda Federacije i njegovim primjedbama u pogledu postupka. Vrhovni sud Federacije odlučuje o žalbi u vijeću sastavljenom od trojice sudija
Član 44.
U presudi odnosno rješenju Vrhovnog suda Federacije moraju se cijeniti svi navodi žalbe. Ukoliko su pitanja i okolnosti koje se u žalbi ističu pravilno cijenjeni u pobijanoj presudi odnosno rješenju, Vrhovni sud Federacije može se u svojoj presudi odnosno rješenju samo pozvati na razloge navedene u pobijanoj sudskoj odluci.
Član 45.
2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Protiv pravosnažne sudske odluke najvišeg suda kantona donesene u upravnom sporu-županije, kao i protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije donesene po, stranka može, Vrhovnom sudu Federacije podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje). Taj zahtjev se može podnijeti zbog povrede federalnog zakona ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
Član 46.
Zahtjev za vanredno preispitivanje predaje se na način određen u članu 21. ovog zakona, sudu kantona-županije protiv čije se odluke podnosi ovaj zahtjev odnosno neposredno Vrhovnom sudu Federacije, ako se zahtjev podnosi protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije. Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev. O zahtjevu za vanredno preispitivanje protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije, odlučuje Vrhovni sud Federacije u vijeću sastavljenom od petorice sudija koji nisu učestvovali u donošenju odluke.
Član 47.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Protiv pravosnažne sudske odluke najvišeg suda kantona-županije, koja je u upravnom sporu donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, kao i protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije, federalni tužitelj može, Vrhovnom sudu Federacije podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti. O zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije, odlučuje Vrhovni sud Federacije u vijeću sastavljenom od petorice sudija koji nisu učestvovali u donošenju odluke. Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je stranki dostavljena sudska odluka protiv koje se zahtjev podnosi. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen protiv odluke koju je povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje donio Vrhovni sud Federacije.
Član 48.
4. Postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje i zahtjevu za zaštitu zakonitosti Zahtjev iz čl. 45. i 47. ovog zakona sadrži označenje sudske odluke čije se preispitivanje predlaže, odnosno protiv koje se podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti, kao i razloge i obim u kome se predlaže preispitivanje, odnosno zakonitost te odluke. Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana nepotpun ili nerazumljiv, Vrhovni sud Federacije postupa shodno odredbama člana 25. ovog zakona.
Član 49.
Nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev iz čl. 45. i 47. ovog zakona ili zahtjev koji je podnijela neovlašćena osoba, Vrhovni sud Federacije će odbaciti rješenjem. Ako Vrhovni sud Federacije ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostavit će taj zahtjev protivnoj stranci koja može, u roku koji odredi Vrhovni sud Federacije, podnijeti odgovor na zahtjev. Kantonalni - županijski sud protiv čije je odluke podnesen zahtjev iz stava 1. ovog člana i tuženi organ dužni su najkasnije u roku od osam dana dostaviti Vrhovnom sudu Federacije, na njegov zahtjev sve spise predmeta.
Član 50.
Vrhovni sud Federacije rješava o zahtjevu iz čl. 45. i 47. ovog zakona, po pravilu, u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.
Član 51.
Vrhovni sud Federacije presudom odbija ili uvažava zahtjev iz čl. 45. i 47. ovog zakona. Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog člana uvažava, Vrhovni sud Federacije može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev. Ako Vrhovni sud Federacije ukine sudsku odluku, predmet vraća sudu čija je odluka ukinuta, odnosno vijeću Vrhovnog suda Federacije. Taj sud odnosno vijeće dužan je da izvede sve procesne radnje i da raspravi pitanja na koja mu je ukazao Vrhovni sud Federacije i da donese odgovarajuću odluku.
Član 52.
5. Ponavljanje postupka Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponovit će se na zahtjev stranke: 1) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem sudskom postupku; 2) ako je do odluke suda došlo usljed krivičnog djela suca ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegovog protivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomoćnika, a takva radnja predstavlja krivično djelo; 3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda je kasnije ukinuta drugom punomoćnom sudskom odlukom; 4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom dao lažan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu; 5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu; 6) ako zainteresiranoj osobi nije bila data mogućnost da učestvuje u upravnom sporu. Zbog okolnosti iz tač. 1. i 5. stav 1. ovog člana ponavljanje će se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije bila u stanju da te okolnosti iznese u ranijem postupku.
Član 53.
Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod suda okončan, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana dostavljanja sudske odluke. Po proteku pet godina od pravosnažnosti sudske odluke ponavljanje se ne može tražiti. Izuzetno, i poslije roka od pet godina ponavljanje postupka se može tražiti zbog zakonskih osnova navedenih u članku 52. stav 1. tač. 2, 3. i 4. ovog zakona.
Član 54.
Ponavljanje postupka pokreće se tužbom. O tužbi za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka.
Član 55.
Tužba za ponavljanje postupka podnosi se sudu koji je nadležan za rješavanje (član 54. stav 2). U tužbi se mora naročito navesti: 1) presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traži; 2) zakonski osnov ponavljanja (član 52.) i dokazi, odnosno okolnosti koje čine vjerovatnim postojanje tog osnova; 3) okolnosti iz kojih proizilazi da je tužba podnesena u zakonskom roku, i čime se to dokazuje; 4) u kom pravcu i u kom opsegu se predlaže izmjena presude, odnosno rješenja donesenog u postupku čije se ponavljanje traži.
Član 56.
O tužbi za ponavljanje postupka nadležni sud rješava u vijeću sastavljenom od trojice sudija u nejavnoj sjednici. Sud će odbaciti tužbu rješenjem ako utvrdi da je tužbu podnijela neovlaštena osoba ili da tužba nije blagovremena ili da stranka nije učinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje. Ako sud ne odbaci tužbu po stavu 2. ovog člana dostavit će je protivnoj stranci i zainteresiranim osobama i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore na tužbu.
Član 57.
Po isteku roka za odgovor na tužbu, (član 56. stav 3.), sud presudom rješava o tužbi za ponavljanje postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, stavit će se van snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelimično. Ranije procesne radnje na koje ne utiču razlozi ponavljanja postupka neće se ponavljati. Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava riješit će se i o glavnoj stvari.
Član 58.
Protiv odluke suda donesene po tužbi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su ovim zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari.
Član 59.
U postupku za ponavljanje postupka shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o postupku po tužbi i pravnim lijekovima ukoliko u čl. 52. do 58. ovog zakona nije drugačije određeno.
Član 60.
6. Ostale odredbe postupka Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
Član 61.
U upravnim sporovima svaka stranka snosi svoje troškove.
Član 62.
Pravne lijekove iz čl. 41, 45, 47. i 52. ovog zakona može podnositi i ombudsmen kada u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti nađe da je sudskom odlukom povrijeđeno ljudsko dostojanstvo odnosno prava i slobode utvrđene Ustavom i instrumentima Aneksa Ustava Federacije. Ombudsmen može da pokreće i postupke iz čl. 69. i 72. ovog zakona, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana.
Član 63.
Zakonom kantona-županije reguliraju se uvjeti i način rješavanja pravnih lijekova iz čl. 41, 45. i 47. ovog zakona koji se mogu podnijeti protiv odluka najvišeg suda kantona-županije kojima je u upravnom sporu odlučeno na osnovu zakona odnosno drugog propisa kantona-županije.
Član 64.
VI - OBAVEZNOST PRESUDA Kad sud poništi upravni akt protiv koga je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba mjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
Član 65.
Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužitelj podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.
Član 66.
Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, novi upravni akt ili novi upravni akt u izvršenju presude donesene na osnovu člana 38. stav 6. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležni organ ne donese upravni akt ni za sedam dana od ovog traženja, stranka moe tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu u prvom stupnju. Po zahtjevu stranke iz stava 1. ovog člana sud će zatražiti od nadležnog organa spis predmeta i obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležni organ je dužan dostaviti spis i dati obavještenje odmah, a najkasnije u roku od sedam dana. Ako on to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda, ne opravdava neizvršenje sudske presude, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa. Sud će ovo rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje koji je dužan bez odlaganja da izvrši ovo rješenje suda. Odgovorna osoba u nadležnom organu koja ne postupi sukladno odredbama čl. 64, 65. i 66. ovog zakona, čini tešku povredu radne dužnosti. Prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka podnosi sud koji je donio presudu odnosno rješenje kojima je osporeni upravni akt poništen, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.
Član 67.
O ponašanju nadležnog organa iz čl. 65. i 66. ovog zakona, nadležni sud obvezno pismeno izvještava Vladu Federacije, odnosno vladu kantona-županije, a u gradu i općini - gradsko odnosno općinsko vijeće, ovisno čiji je organ u pitanju, kako bi ti organi u okviru svojih ovlašćenja poduzeli odgovarajuće mjere da nadležni organ dosljedno postupi po odluci suda. Nadležni organ čiji je upravni akt poništen sudskom odlukom obvezan je postupiti po nalogu vlade odnosno vijeća iz stava 1. ovog članka. Nadležna vlada odnosno vijeće iz stava 1. ovog člana osigurava u slučaju potrebe izvršenje svake sudske odluke donesene u upravnom sporu na prijedlog suda ili zahtjev stranke.
Član 68.
Kad je u upravnom sporu donesena presuda kojom je poništen osporeni upravni akt, pa nadležni organ u izvršenju te presude donese novi upravni akt, a stranka kod tog organa zatraži obnovu upravnog postupka po tom upravnom aktu, obnova se može dozvoliti, ako je razlog za obnovu postupka nastao u odnosu na upravni akt koji je donio taj organ.
Član 69.
VII - POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA GRAĐANA ZAJAMČENIH USTAVOM Građanin čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom i instrumentima Aneksa Ustava Federacije povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda, sukladno ovom zakonu, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Član 70.
O zahtjevima iz člana 69. ovog zakona za zaštitu sloboda i prava građana zajamčenih Ustavom, rješava najviši sud kantona-županije i Vrhovni sud Federacije, u skladu sa nadležnosti tih sudova utvrđenih u članu 6. ovog zakona. Podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom, kao i rješavanje tog zahtjeva od strane sudova iz stava 1. ovog člana, vrši se u skladu sa slobodnom primjenom odredaba ovog zakona koje se odnose na upravni spor. O zahtjevima iz stava 1. ovog člana sud odlučuje rješenjem.
Član 71.
Zaštita sloboda i prava građana zajamčenih Ustavom osigurava se i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službene osobe u organu uprave odnosno odgovorne osobe u poduzeću (društvu), ustanovi ili drugom pravnom licu, kojom se protivno zakonu, neposredno spriječava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava. Zaštita sloboda i prava zajamčenih ustavom koje su povrijeđene radnjom iz stava 1. ovog člana, osigurava se u postupku predviđenom odredbama čl. 72. do 79. ovog zakona, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Član 72.
Građanin čije je pravo i sloboda povrijeđeno radnjom iz člana 71. ovog zakona, podnosi zahtjev nadležnom sudu. U zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje navodi se radnja, mjesto i vrijeme kada je učinjena, organ, odnosno pravno lice kod koje je ta radnja učinjena, podaci o službenoj osobi odnosno odgovornoj osobi koja je to učinila, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograničenje za vršenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom.
Član 73.
Zahtjev zbog nezakonite radnje može se podnijeti sve dok radnja traje. Ako osoba prema kojoj je poduzeta nezakonita radnja nije u mogućnosti da sama podnese zahtjev za zaštitu zbog nezakonite radnje, zahtjev može podnijeti i njen bračni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.
Član 74.
Po zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje, odlučuje sud iz člana 6. ovog zakona, prema nadležnosti utvrđenoj u toj odredbi. Nadležni sud iz stava 1. ovog člana odlučuje u vijeću predviđenom u članu 7. ovog zakona.
Član 75.
Nadležni sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, čuvajući osnovna načela postupka, sudska odluka ima donijeti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
Član 76.
Sud će bez odlaganja zahtjev dostaviti na odgovor organu, odnosno pravnom licu zavisno od toga tko je izvršio radnju iz člana 71. ovog zakona. Odgovor na zahtjev dostavlja se u roku koji odredi sud. Sud može, prema okolnostima slučaja, po zahtjevu donijeti odluku odmah i bez prethodnog dostavljanja zahtjeva na odgovor, ako podaci u zahtjevu pružaju za to pouzdan osnov.
Član 77.
Kad sud nađe da je zahtjev osnovan, donijet će rješenje kojim će zabraniti dalje vršenje nezakonite radnje. U protivnom, odbit će zahtjev rješenjem. Sud će u rješenju iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba poduzeti, da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti zakonske sankcije za slučaj neizvršenja rješenja. Rješenje suda izvršava organ odnosno pravno lice iz člana 71. stav 1. ovog zakona čija je službena osoba odnosno odgovorna osoba učinila nezakonitu radnju.
Član 78.
Ako je rješenje iz člana 77. ovog zakona donio najviši sud kantona-županije, na to rješenje može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu Federacije u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja stranci. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja, ali kantonalno-županijski sud ili Vrhovni sud Federacije može, na zahtjev stranke, odložiti izvršenje, ako prema okolnostima slučaja nađe da je to potrebno. Rješenje Vrhovnog suda Federacije doneseno po zahtjevu iz člana 73. ovog zakona, odnosno po žalbi iz stava 1. ovog člana je konačno i obavezujuće.
Član 79.
Radi osiguranja izvršenja rješenja, sud koji je donio rješenje će odmah prema okolnostima konkretnog slučaja, poduzeti što je potrebno radi osiguranja izvršenja rješenja, a može o rješenju obavijestiti i organ iz člana 67. stav 1. ovog zakona, koji su dužni poduzeti mjere potrebne za uspostavljanje zakonitog stanja na način utvrđen u rješenju suda.
Član 80.
Ako rješenje ne bude izvršeno u ostavljenom roku, nadležni sud će na zahtjev stranke izvršiti rješenje neposredno ili preko drugog suda ili organa. Izvršenje se, prema okolnostima slučaja, sprovodi na trošak organa, poduzeća ili druge pravnog lica, odnosno na trošak službene ili odgovorne osobe koja je izvršila nezakonitu radnju. Radi izvršenja rješenja, nadležni sud može podnijeti zahtjev nadležnom organu odnosno pravnoj osobi za udaljenje od dužnosti službene ili odgovorne osobe, a po potrebi, može protiv službene odnosno odgovorne osobe, ako ona u određenom roku ne izvrši rješenje, izreći novčanu kaznu od 200 do 800 "KM", kao i odrediti i druge pogodne mjere shodno pravilima izvršnog sudskog postupka.
Član 81.
VIII - KAZNENE ODREDBE Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 do 5.000 "KM " kaznit će se za prekršaj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako po zahtjevu stranke ne donese rješenje u predviđenom roku (član 19. stav 2); 2) ako ne pošalje sudu sve spise koji se odnose na predmet (član 29. stav 3); 3) ako ne postupi onako kako je u presudi određeno ili ne donese novi upravni akt, odnosno ne postupi po traženju suda (član 35. st. 2. i 4); 4) ako sudu ne dostavi sve spise predmeta na njegov zahtjev (član 49. stav 3); 5) ako ne donese novi upravni akt u roku ili ga donese protivno pravnom shvatanju suda odnosno primjedbama suda (član 64.); 6) ako ne donese upravni akt u roku ili po podnesenom posebnom podnesku stranke ili ne dostavi spise i traženo obavještenje sudu ili ne izvrši rješenje suda (član 66); 7) ako na zahtjev suda ne da odgovor u roku (član 76. stav 1) ili ako ne postupi po rješenju suda (član 77. stav 3). Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 200 do 800 "KM" i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno gradskoj ili opštinskoj službi za upravu.
Član 83.
Odgovornom osobom u organu uprave odnosno gradskoj ili općinskoj službi za upravu u smislu člana 81. stav 2. ovog zakona smatra se rukovoditelj organa uprave i upravne ustanove, odnosno rukovoditelj gradske ili općinske službe za upravu i službenik u tim organima i službama koji je zadužen da neposredno izvrši određeni posao, a nije izvršio taj posao ili je izvršio radnju protivno datoj obavezi.
Član 84.
IX - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Upravni spor po ovom zakonu može se voditi protiv konačnih rješenja koja, sukladno Ustavu Federacije i međunarodnim ugovorima, donose međunarodni upravitelji i drugi organi koji na teritoriju Federacije obavljaju određene poslove pod međunarodnom upravom, i u okviru tih poslova rješavaju o određenim pravima i obavezama građana i pravnih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Vrhovni sud Federacije odlučuje o tužbama protiv upravnih akata organa iz stava 1. ovog člana, koji su obrazovani za potrebe dva ili više kantona - županija ili za potrebe Federacije. Najviši sud kantona-županije odlučuje o tužbama protiv upravnih akata organa iz stava 1. ovog člana koji su obrazovani za potrebe općine ili jednog kantona-županije. Pokretanje i vođenje upravnog spora protiv upravnih akata iz stava 1. ovog člana vrši se na način i pod uvjetima utvrđenim u odredbama ovog zakona koje se odnose na upravni spor.
Član 85.
Postupak po tužbama i vanrednim pravnim sredstvima podnesenim do dana stupanja na snagu ovog zakona, a koji nije završen provest će se po odredbama ovog zakona, s tim što će sudovi završiti predmete po tim tužbama i vanrednim pravnim sredstvima.
Član 86.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona o upravnim sporovima i drugih propisa o upravnim sporovima koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona. Ovaj zakon uskladit će se sa odredbama odgovarajućeg zakona kojeg donese Parlamentarna skupština BiH u roku koji bude određen tim zakonom.
Član 87.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".