Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2261/06 (F. B.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2261/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici: Miodrag Simović i Valerija Galić i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2261/06, rješavajući apelaciju Ferchichi Badreddine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ferchichi Badreddine podnesena protiv rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, broj UP-2/07-04-64/06 od 4. jula 2006. godine, i rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko – Dobojskog kantona Zenica, broj 08-

04/3-04-11-2896/06 od 25. maja 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ferchichi Badreddine (u daljnjem tekstu: apelant) državljanin Tunisa, koga zastupa Dževad M. Kadribašić, advokat iz Zenice, podnio je, 25. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2/07-04-64/06 od 4. jula 2006. godine, i rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko – Dobojskog kantona Zenica (u daljnjem tekstu: MUP), broj 08-04/3-04-11-2896/06 od 25. maja 2006. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja MUP-a, broj 08-04/3-04-11-

2896/06 od 25. maja 2006. godine, kojim mu je izrečena mjera protjerivanja sa teritorije Bosne i Hercegovine sa zabranom ulaska i boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine na period od 5 godina. 17. augusta 2006. godine apelant je dopunio apelaciju.

2. Rješenjem MUP-a, broj 08-04/3-04-11-2896/06 od 25. maja 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj UP-2/07-04-64/06 od 4. jula 2006. godine, apelantu je izrečena mjera protjerivanja sa teritorije Bosne i Hercegovine sa zabranom ulaska i boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine na period od 5 godina i određen rok od 8 dana za dobrovoljno napuštanje teritorije Bosne i Hercegovine, od prijema konačne odluke u ovoj upravnoj stvari, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. U obrazloženju navedenog rješenja Ministarstva je navedeno da je MUP svojim rješenjem, broj 08-04/3-04-11-2896/06 od 25. maja 2006 pravilno, utvrdio činjenice i izveo zaključak da apelant boravi u BiH i da nema regulisan boravak propisan Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu («Službeni glasnik BiH», broj 29/03 i 4/04), nakon 24. novembra 2005. godine, kada mu je konačno odbijen zahtjev za azil u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo zaključuje da su neosnovani navodi apelanta da nema zakonskog osnova za izricanje mjere protjerivanja, budući da mu odluka po zahtjevu za azil nikada nije uručena, niti ima saznanja o istoj, jer je nesporno da je od strane UNHCR-a postupak vođen i okončan, a zahtjev apelanta za azil je konačno odbijen 24. novembra 2005. godine. Prema članu 32. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu stranac mora podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka ukoliko želi ostati u BiH i nakon roka određenog vizom, odnosno roka određenog za bezvizni boravak, što apelant nije učinio. Također, zaključeno je da nisu osnovani navodi apelanta da je na teritoriju BiH ušao legalno i da ja imao legalan boravak sve do 7. januara 2000. godine na teritoriji Bihaća, kada se prijavio na područje općine Maglaj. Ministarstvo je utvrdilo da apelant nije priložio dokaze kojim osporava utvrđene relevantne činjenice, što nije učinio ni u postupku pred prvostepenim organom. Ministarstvo je ocijenilo da je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari pravilno utvrđeno, te da su neosnovani navodi apelanta na kojima zasniva svoj prijedlog za ukidanje osporenog rješenja, budući da je članom 57. stav 1. tačka c) citiranog zakona propisano da strancu može biti izrečena mjera protjerivanja iz Bosne i Hercegovine ako je ostao u BiH nakon prestanka važenja azila ili nakon što je zahtjev za azil odbijen pravomoćnom odlukom, a nije ostvario pravo na boravak prema navedenom zakonu.

4. Protiv rješenja Ministarstva, broj UP-2/07-04-64/06 od 4. jula 2006. godine, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine, prema obavještenju Suda Bosne i Hercegovine, broj UR-24/06 od 18. septembra 2006. godine, o kojoj tužbi još nije odlučeno.

5. Apelant u apelaciji Ustavnom sudu navodi da «postoji opasnost da će deportacijom u njegovu zemlju porijekla biti izložen nečovječnom i nehumanom postupanju čime se krše osnovi humanitarnog prava preuzetih Ustavom BiH, a izvršenje osporenih rješenja bi otvorilo mogućnost podizanja tužbe protiv Bosne i Hercegovine pred Sudom za Ljudska prava u Strazburu, zbog kršenja Ustavom preuzetih obaveza». Apelant dalje ističe, «da je u Tunisu moguće izreći smrtnu kaznu, pa obzirom da je bio u armiji Bosne i Hercegovine postoji opasnost da bude podvrgnut mučenju.» Apelant također navodi da je podnio zahtjev za državljanstvo Bosne i Hercegovine - naturalizacijom, koji nije riješen u razumnom roku. Apelant smatra da su osporenim rješenjima prekršena njegova prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Konvencija), pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, odnosno člana 1. Protokola broj 6. uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu mučenja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na zabranu protjerivanja vlastitih državljana iz člana 3. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske Konvencije, i prava iz Konvencije o pravima djeteta jer se dovode u pitanje osnovna sredstva za egzistenciju njegove porodice, budući da je jedini zaposleni član porodice.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, apelant pobija rješenje Ministarstva kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja MUP kojim mu je izrečena mjera protjerivanja sa teritorije Bosne i Hercegovine sa zabranom ulaska i boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine na period od 5 godina. Međutim, protiv osporenog rješenja Ministarstva apelant je izjavio tužbu Sudu Bosne i Hercegovine i pokrenut je upravni spor. Prema obavještenju, koje je Ustavni sud dobio od Suda Bosne i Hercegovine, 18. septembra 2006. godine, Sud Bosne i Hercegovine nije donio odluku o izjavljenoj tužbi. Slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović