PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE
Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu
Na osnovu člana IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 27. juna 2003. godine i na sjednici Doma naroda, održanoj 18. jula 2003. godine, usvojila je
ZAKON
O KRETANJU I BORAVKU STRANACA I AZILU
POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak ulaska i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH), razlozi za odbijanje ulaska i boravka, razlozi za otkaz boravka i za protjerivanje stranaca s teritorije BiH, postupak podnošenja zahtjeva za azil, odobrenja azila i prestanak azila u BiH, nadležnosti organa vlasti u primjeni ovog zakona, kao i druga pitanja u vezi sa azilom, boravkom i kretanjem stranaca u BiH.
Član 2.
U skladu s ovim zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog zakona, postupak provode i odluke donose sljedeći organi:
- a)Vijeće ministara BiH,
- b)Ministarstvo sigurnosti BiH (u daljem tekstu: Ministarstvo),
- c)Ministarstvo vanjskih poslova BiH (u daljem tekstu: MIPBiH),
- d)Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice,
- e)ministarstva unutrašnjih poslova entiteta i Policija Brčko Distrikta BiH (u daljem tekstu: MUP).
Član 3.
U cilju primjene i provođenja odredbi ovog zakona Ministarstvo će, uz pribavljeno mišljenje Vijeća ministara BiH, a u skladu sa Zakonom o upravi BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02) i Odlukom o načelima za utvrđivanje unutrašnje organizacije ministarstava i drugih organa uprave BiH, utvrditi potreban broj osnovnih i unutrašnjih organizacionih jedinica, njihova sjedišta, sistematizaciju radnih mjesta, kao i druga pitanja od značaja za njihovo funkcioniranje.
Član 4.
U smislu ovog zakona:
- a)stranac je svako lice koje nema državljanstvo BiH, ili lice bez državljanstva,
- b)lice bez državljanstva je svako lice koje nije državljanin BiH, niti je državljanin neke druge države, a prema zakonima druge države,
- c)pod uobičajenim mjestom boravka stranca smatra se država porijekla ili država stalnog boravišta stranca,
- d)važeća putna isprava je važeći pasoš ili drugi putni dokument izdat od nadležnih stranih organa vlasti koji priznaju BiH, kao i lična karta ili drugi dokument s fotografijom, kojim se nosilac ovlašćuje da putuje u inozemstvo, a priznat je međunarodnim ugovorom u kojem je BiH ugovorna strana, kao i putna isprava izdata strancima u skladu s ovim zakonom,
- e)podnosiocem zahtjeva za azil smatra se svaki stranac koji traži azil, bez obzira da li je stranac zatražio azil na graničnom prijelazu ili po ulasku na teritoriju BiH.
Član 5.
(1) Ulazak, boravak, kretanje i izlazak stranaca mogu biti ograničeni pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(2) Stranci koji borave u BiH, pod uslovima koje određuje ovaj zakon, uživaju pravo na slobodno kretanje unutar zemlje i slobodan izbor mjesta svog boravka, ako nije drugačije određeno ovim ili drugim posebnim zakonom.
Član 6.
Prema strancima se ne smije ispoljavati diskriminacija po bilo kojim osnovama, uključujući spol, rasu, boju kože, jezik, vjeroispovijest, političke i druge stavove, nacionalno i socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, dob, psihičku ili fizičku invalidnost, status koji se stiče rođenjem ili neki drugi status.
Član 7.
Stranci u BiH moraju poštivati ustavni poredak i pridržavati se propisa i odluka državnih organa BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH.
Član 8.
(1) Stranci moraju u propisanom roku predočiti nadležnim organima dokumenta, informacije i potvrde potrebne za provođenje postupka odobrenja boravka, kako je određeno ovim zakonom.
(2) U svim fazama postupka stranci će biti obaviješteni o pravima i obavezama koje proističu iz ovog zakona, o pravu na žalbu, o svim eventualnim potraživanjima za nadoknadu štete, kao i o svim potrebnim uslovima za ostvarivanje njihovih prava.
(3) Organ koji vodi postupak dužan je strancu omogućiti da tok postupka prati preko tumača (prevodioca), ukoliko ne zna jezik na kojem se postupak vodi.
Član 9.
Za vrijeme svog boravka na teritoriji BiH, stranci moraju posjedovati dokumente u svrhu dokazivanja i potvrde svog identiteta i prava na ulazak i boravak u BiH, te ih pokazati nadležnom organu.
POGLAVLJE II - ULAZAK I BORAVAK
Odjeljak A - Opći uslovi za ulazak
Član 10.
(1) Stranci mogu preći granicu BiH samo na graničnim mjestima otvorenim za međunarodni saobraćaj ili na mjestima namijenjenim za saobraćaj između dvije države, osim ako sporazumima između BiH i susjednih država nije određeno drugačije.
(2) Stranac koji želi ući ili izaći iz BiH podvrgava se kontroli od strane službenog lica ovlaštenog za kontrolu prelaska državne granice, a dužan je kontroli podvrgnuti i svoj prtljag i prijevozno sredstvo.
(3) Dužnost je stranca koji želi ući ili izaći iz BiH tačno i potpuno odgovoriti na sva pitanja i predati svu dokumentaciju na zahtjev lica iz stava 2. ovog člana, te popuniti i dodatne upitnike, ukoliko to službeno lice traži od njega.
Član 11.
(1) Strancu može biti odobren ulazak u BiH ako ispunjava sljedeće uslove:
- a)da posjeduje važeću putnu ispravu ili drugi dokument na osnovu odluke Vijeća ministara BiH,
- b)da posjeduje važeću vizu za ulazak, boravak ili prelazak preko teritorije BiH, odnosno odobrenje boravka propisano ovim zakonom,
- c)da posjeduje sredstva za izdržavanje za ulazak, boravak i izlazak iz zemlje, uključujući sredstva za zdravstvenu zaštitu, propisane članom 14. ovog zakona,
- d)da ima ulaznu vizu susjedne države u koju putuje ili preko čije teritorije nastavlja putovanje, ukoliko je viza potrebna,
- e)da mu nije izrečena mjera protjerivanja, otkaza boravka ili zabrane ulaska na teritoriju BiH, u vrijeme trajanja izrečene mjere,
- f)da njegovo prisustvo na teritoriji BiH ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, pravnom poretku i javnom redu BiH.
(2) Vijeće ministara BiH može propisati posebne uslove za ulazak stranaca, kada to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti i pravnog poretka BiH ili drugi razlozi koji proističu iz međunarodnih obaveza.
Član 12.
Strancu se može odobriti ulazak i kad ne ispunjava uslove iz člana 11. tač. a) i b) ovog zakona, ako je tako propisano međunarodnim ugovorom, u kojem je BiH ugovorna strana, ili posebnim propisom Vijeća ministara BiH.
Član 13.
(1) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva i MIP-a, određuje države čijim građanima nije potrebna viza za ulazak u BiH (u daljem tekstu: zemlje bezviznog režima), kao i države čiji građani mogu ući u BiH s drugom putnom ispravom osim pasoša. Vijeće ministara BiH je također nadležno da oslobodi od pribavljanja vize lica kojima su druge zemlje priznale status izbjeglice u skladu s Konvencijom o pravima izbjeglica iz 1951. godine.
(2) Stranci koji su, u skladu s ovim zakonom, oslobođeni pribavljanja vize za ulazak na teritoriju BiH imaju pravo na boravak u zemlji (u daljem tekstu: bezvizni boravak) u trajanju do tri mjeseca, ukoliko kraći rok nije određen međunarodnim ugovorom u kojem je BiH ugovorna strana, ili posebnim propisom Vijeća ministara BiH, donesenim u skladu sa članom 12. ovog zakona.
(3) Stranci nemaju obavezu pribavljanja vize za ulazak u BiH ako u pasošu imaju naljepnicu odobrenja privremenog ili stalnog boravka, za vrijeme važenja tog odobrenja.
Odjeljak B - Sredstva za izdržavanje
Član 14.
Postojanje sredstava za izdržavanje stranca iz člana 11. stav 1. tačka c) dokazuje se na jedan od sljedećih načina:
- a)posjedovanjem gotovog novca u domaćoj ili stranoj konvertibilnoj valuti,
- b)posjedovanjem vidova bezgotovinskog plaćanja prihvaćenih od bankarskog sistema BiH, kao i garancije banke iz BiH koja priznaje bezgotovinske vidove plaćanja koje stranac posjeduje,
- c)garantnim pismom ili pozivom,
- d)prezentiranjem dokaza o smještaju uplaćenom posredstvom turističke agencije, ili
- e)posjedovanjem drugih sredstava (nepokretne imovine u BiH na osnovu koje je moguće osigurati sredstva za izdržavanje prilikom boravka u BiH, sredstva po osnovu direktnih stranih ulaganja, proizvodno-tehničke saradnje i kooperacije, itd...).
Član 15.
(1) Garantno pismo za ulazak stranca u BiH može izdati državljanin BiH ili stranac kojem je odobren stalni boravak u BiH. Garantno pismo može biti prihvaćeno kao potvrda o posjedovanju sredstava za izdržavanje ako sadrži izjavu da izdavalac garantnog pisma na sebe preuzima obavezu da osigura smještaj, pokrije troškove liječenja, osigura izdržavanje i druge troškove koji mogu biti prouzrokovani boravkom stranca u BiH, kao i troškove izlaska stranca iz BiH.
(2) Potvrda (garancija) iz prethodnog stava mora biti ovjerena od nadležnog organa uprave i organizacione jedinice Ministarstva po mjestu prebivališta, odnosno poslovnog sjedišta davaoca garancije.
Član 16.
(1) Poziv je oblik garantnog pisma (garancije) kojim domaće ili strano pravno lice, registrirano u BiH, poziva u poslovnu posjetu, u određenom vremenskom intervalu, stranog partnera.
(2) Poziv sadrži izjavu o snošenju troškova u smislu člana 15. ovog zakona.
(3) Poziv mora biti ovjeren od Privredne komore BiH i od nadležnog organa uprave i organizacione jedinice Ministarstva po poslovnom sjedištu davaoca garancije (poziva).
Član 17.
(1) Strancu koji želi ući u BiH sa ciljem da radi ili obavlja druge profitabilne djelatnosti podložne oporezivanju može se odobriti ulazak ako ima dozvolu za rad ili drugi ekvivalent, izdat od nadležnog organa uprave, a u skladu s posebnim propisima koji reguliraju oblast zapošljavanja, bankarsku, investicionu ili politiku direktnih stranih ulaganja, kao i poslovno-tehničku saradnju, proizvodnju i kooperaciju.
(2) Smatra se da stranac koji posjeduje dozvolu za rad zadovoljava uslove koji se odnose na posjedovanje sredstava za izdržavanje.
Član 18.
(1) Postojanje garancije za izlazak stranca iz zemlje može se dokazivati posjedovanjem važeće putne karte za nastavak putovanja ili za povratak, kao i time što stranac zakonito posjeduje prijevozno sredstvo.
(2) Kad god je potrebno može se zahtijevati viza koja omogućava strancu da nastavi putovanje na teritoriju druge države, kao i drugi dokazi na osnovu kojih se može nedvosmisleno utvrditi da će stranac napustiti teritoriju BiH u skladu s ovim zakonom.
Član 19.
(1) Stranci koji su, u skladu s ovim zakonom, oslobođeni pribavljanja vize za ulazak na teritoriju BiH, dokumente i potvrde propisane članom 14. Zakona moraju posjedovati pri ulasku u BiH i pokazati ih na zahtjev službenog lica ovlaštenog za kontrolu prelaska državne granice.
(2) Stranci koji za ulazak u BiH moraju posjedovati vizu, potvrde i dokumenta propisane članom 14. Zakona moraju podnijeti uz zahtjev za izdavanje vize.
(3) Stranci kojima je u važeću putnu ispravu uneseno odobrenje privremenog ili stalnog boravka u BiH, u periodu važenja odobrenja, nisu obavezni pri ulasku u BiH posjedovati potvrde i dokumente propisane članom 14. Zakona.
Član 20.
(1) Strancu će biti odbijen ulazak u BiH ako ne ispunjava uslove iz člana 11. Zakona.
(2) Strancu može biti odbijen ulazak u BiH i kada ispunjava uslove za ulazak propisane članom 11. ovog zakona ako:
- a)prilikom ulaska izbjegava organu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice pokazati tražene podatke ili popuniti određene upitnike, ili namjerno da pogrešne podatke koji se tiču njegovog prava na ulazak u BiH, ili namjerno izbjegava svaku takvu situaciju, ili
- b)postoji osnovana sumnja da će obavljati djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a takvu dozvolu ne posjeduje, a posebno u odnosu na stranca kojem je iz navedenih razloga već odbijen ulazak u BiH.
(3) Stranac kome je ulaz odbijen u skladu s prethodnim stavovima ovog člana ne može ući u BiH najmanje 24 sata od momenta odbijanja ulaska, iako je poslije donošenja rješenja o odbijanju ulaska ispunio uslove za ulazak.
Član 21.
(1) O odbijanju ulaska na granici odlučuje rješenjem organizaciona jedinica Ministarstva nadležna za kontrolu prelaska državne granice.
(2) Protiv rješenja o odbijanju ulaska na granici dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema.
(3) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
POGLAVLJE III - DOZVOLE ZA ULAZAK I BORAVAK I PUTNI LIST
Član 22.
Dozvole kojima se stranac ovlašćuje za ulazak i boravak u BiH, osim u slučaju iz člana 12. ovog zakona, su:
- a)viza,
- b)odobrenje privremenog boravka,
- c)odobrenje stalnog boravka.
Član 23.
(1) Viza je dozvola kojom se dopušta ulazak i boravak na teritoriji BiH, kao i prelazak preko teritorije BiH u ograničenom vremenskom periodu.
(2) Strancu će se izdati viza ukoliko ispunjava uslove propisane članom 11. tač. a), c), d), e) i f) ovog zakona i ukoliko se ne vodi u evidencijama nadležnih organa, a posebno kao međunarodni prijestupnik.
(3) Vizom se dozvoljava boravak u roku koji je u njoj naveden, ali najduže 90 dana. Viza kojom se dozvoljava jedan ulazak važi najduže 90 dana.
(4) Viza kojom se dozvoljava više ulazaka važi najduže godinu dana, s tim da svaki pojedinačni boravak na teritoriji BiH ne može biti duži od 90 dana.
(5) Za vrijeme važenja vize za jedan ulazak, iz opravdanih razloga, period boravka naveden u vizi može se produžiti.
(6) Viza se produžava izdavanjem nove vize u skladu s pravilima koja važe za izdavanje vize, i to najduže na period od 90 dana od dana ulaska.
Član 24.
(1) Vize izdaju DKP-i BiH.
(2) Zahtjev za izdavanje vize podnosi se unaprijed i lično.
(3) Zahtjev za izdavanje vize može se iz izuzetnih razloga, koje će podzakonskim aktom propisati MIP, podnijeti prije ulaska u BiH, na granici, a o njemu, na preporuku MIP-a, odlučuje organizaciona jedinica Ministarstva, nadležna za kontrolu prelaska državne granice.
(4) Izuzetno od odredbe prethodnog stava, organizaciona jedinica Ministarstva, nadležna za kontrolu prelaska državne granice, može samostalno, po potrebi, izdati vizu strancu radi tranzita preko teritorije BiH.
(5) Odluku o produženju vize i izdavanje vize, u smislu člana 23. st. 5. i 6. ovog zakona, donosi i vrši MIP u sjedištu.
(6) Protiv odluke kojom je riješeno o zahtjevu za izdavanje (produženje) vize žalba nije dozvoljena, a odluka se ne mora obrazložiti.
Član 25.
(1) Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije urediti uslove i procedure za ulazak, kao i druga pitanja od značaja za ulazak stranaca, izdavanje viza na granici, sadržaj i oblik garancija za ulazak u BiH.
(2) MIP će, u saradnji s Ministarstvom, podzakonskim aktom propisati bliže uslove i procedure za izdavanje (produženje) vize, tipove viza, oblik i sadržaj naljepnice za vize, kao i druga pitanja od značaja za izdavanje viza.
Član 26.
(1) Viza će biti poništena ako se naknadno utvrdi da je izdata protivno uslovima propisanim ovim zakonom (član 23. stav 2. i član 25. stav 2.).
(2) Viza se poništava na osnovu pravosnažne sudske odluke ili na osnovu rješenja o poništenju vize, koje donosi MIP u sjedištu.
(3) Vizu poništava organ koji je donio odluku o poništenju, odnosno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva ili MUP-a, na čijem području stranac boravi, a na osnovu obavještenja i dostavljanja pravosnažne odluke od strane organa koji je vizu poništio. Viza se poništava tako da se preko naljepnice vize u putnoj ispravi stranca otisne štembilj sa naznakom "PONIŠTENO".
(4) Ako prilikom kontrole ulaska stranca na granici organizaciona jedinica Ministarstva, nadležna za kontrolu prelaska državne granice, utvrdi da je viza falsificirana, dužna je vizu odmah poništiti.
(5) Protiv odluke o poništenju vize žalba nije dozvoljena, a odluka se ne mora obrazložiti.
Član 27.
(1) Viza će se ukinuti pod sljedećim uslovima:
- a)ako stranac ne poštuje ustavni poredak i propise BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta BiH ili poduzima aktivnosti kojim narušava ustavni poredak ili sigurnost BiH, ili je član organizacije koja poduzima te aktivnosti,
- b)ako stranac svojim djelovanjem ugrožava nacionalne interese BiH tako što se bavi krijumčarenjem naoružanja i vojne opreme, radioaktivnih i drugih opasnih materija, ili narkotičkih sredstava, ili nedozvoljenim prijevozom i trgovinom materijalima za proizvodnju naoružanja, ili drugih sredstava za masovno uništenje, ili ako proizvodi ili posjeduje u svrhu prodaje narkotička sredstva i psihogene materije, ili je član organizacije koja se bavi navedenim aktivnostima,
- c)ako organizira ili je u vezi s organiziranjem ilegalnog ulaska, boravka ili izlaska pojedinaca i grupa u i iz BiH, ili ako organizira ili učestvuje u trgovini ljudima,
- d)ako je prekršio ili pokušao prekršiti propise kojima se regulira prelazak državne granice BiH, bez obzira da li je povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH,
- e)ako su se okolnosti na osnovu kojih je izdata viza u toj mjeri izmijenile da bi sada isključile svaku mogućnost izdavanja vize,
- f)ako stranac namjerno da pogrešne podatke ili prikrije okolnosti od važnosti za izdavanje vize,
- g)ako stranac obavlja djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a ne posjeduje takvu dozvolu,
- h)ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH, a na način koji će podzakonskim aktom propisati Ministarstvo.
(2) Osnova za utvrđivanje razloga za ukidanje vize propisanih u tač. a), b), c) i d) prethodnog stava je postojanje međunarodne potjernice, pravosnažne sudske odluke, odnosno operativnih saznanja kojima raspolaže Ministarstvo i MUP.
Član 28.
(1) Rješenje o ukidanju vize donosi MIP u sjedištu, na zahtjev suda ili Ministarstva, koji ne mora biti posebno obrazložen.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dozvoljena.
(3) Strancu kojem je ukinuta viza, a zbog razloga iz člana 27. stav 1. tač. a), b), c), d) i h) nije lišen slobode, otkazuje se daljnji boravak ili se protjeruje, a do napuštanja teritorije BiH stavlja se pod nadzor.
Član 29.
(1) Putni list za strance je putna isprava koja važi za jedno putovanje i izdaje se strancu:
- a)čija je važeća putna isprava izgubljena ili uništena i ne može se zamijeniti, a država čiji je državljanin nema svoj DKP u BiH, niti njen interes zastupa druga država, kako bi se tom strancu omogućio povratak u državu u kojoj ima uobičajeno mjesto boravka,
- b)koji je imao odobren azil ili odobrenje boravka iz humanitarnih razloga, ili uživa zaštitu na osnovu člana 85. ovog zakona, kako bi mu se omogućio povratak u matičnu zemlju, ili u državu u kojoj ima uobičajeno mjesto boravka, ili u treću državu koja to lice prihvata,
- c)koji je dobio otpust iz državljanstva BiH radi putovanja u inozemstvo.
(2) Putni list za strance može se izdati i u drugim slučajevima, ukoliko za to postoje opravdani razlozi, u skladu s podzakonskim aktom koji donosi Ministarstvo.
(3) Putni list za strance izdaje nadležna organizaciona jedinica Ministarstva kojoj je prijavljen gubitak ili uništenje putne isprave, odnosno na čijem području stranac ima prijavljeno boravište ili prebivalište.
Član 30.
Stranac koji nije prijavljen kod nadležne organizacione jedinice Ministarstva ili MUP-a, a nema putne ili identifikacione isprave, a DKP zemlje državljanstva stranca ili zemlje koja zastupa interese zemlje državljanstva stranca nije mu izdao putnu ispravu, ili drugi identifikacioni dokument, stavlja se pod nadzor do utvrđivanja identiteta i izdavanja putnog lista za strance.
POGLAVLJE IV - BORAVAK STRANACA
Član 31.
Pod boravkom stranaca, u smislu ovog zakona, smatra se: vizni, bezvizni, privremeni i stalni boravak:
- a)vizni boravak je pravo na boravak stranca u BiH u vremenu koje je navedeno u vizi,
- b)bezvizni boravak je pravo na boravak stranaca koji dolaze iz zemalja bezviznog režima, shodno odredbi člana 13. ovog zakona,
- c)privremeni boravak je boravak na teritoriji BiH u trajanju do godinu dana, ukoliko nije drugačije određeno dozvolom boravka,
- d)stalni boravak je boravak na teritorji BiH u neograničenom vremenskom periodu.
Odjeljak A - Privremeni boravak
Član 32.
(1) Stranac mora podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka ukoliko želi ostati u BiH i nakon roka određenog vizom, odnosno roka određenog za bezvizni boravak.
(2) Zahtjev za odobrenje privremenog boravka, u smislu stava 1. ovog člana, podnosi se najkasnije 15 dana prije isteka perioda važenja vize, odnosno bezviznog boravka.
Član 33.
(1) Odobrenje privremenog boravka može se izdati iz opravdanih razloga kao što su: brak s državljaninom BiH, spajanje porodice, obrazovanje, naučnoistraživački i umjetnički rad, rad po osnovu izdate radne dozvole, u poslovne svrhe, u svrhu liječenja, ili iz humanitarnih razloga.
Ukoliko stranac boravi u BiH po osnovu turističke vize, o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka, koji mora biti posebno obrazložen, odlučuje Ministarstvo u sjedištu.
(2) Odobrenje privremenog boravka može se izdati za period do jedne godine ili za period važenja pasoša stranca, ukoliko pasoš vrijedi za period kraći od jedne godine.
(3) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga, u slučaju propisanom članom 35. stav 1. tačka a) ovog zakona, odobrava se na vrijeme do tri mjeseca.
(4) Strancu koji je ušao u BiH kao turista ne može se odobriti privremeni boravak po osnovu rada.
(5) Odobrenje privremenog boravka može se produžavati na zahtjev stranca pod istim uslovima koji su propisani za odobrenje boravka čije se produženje traži.
Član 34.
(1) Privremeni boravak odobrit će se strancu pod uslovima da:
- a)raspolaže dokazima kojim opravdava postojanje osnove za odobrenje privremenog boravka,
- b)raspolaže sredstvima za izdržavanje, uključujući sredstva za zdravstvenu zaštitu,
- c)posjeduje ljekarsko uvjerenje, izdato najviše tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, iz kojeg je vidljivo da ne boluje od oboljenja visokog rizika po okolinu, odnosno da je poslovno sposoban.
(2) Pod dokazima, u smislu tačke a) stava 1. ovog člana, smatraju se:
- a)izvod iz matične knjige vjenčanih ili drugi odgovarajući dokaz o zaključenom braku,
- b)radna dozvola izdata od nadležnog organa za zapošljavanje,
- c)prijava kod nadležnog fonda penzijsko-invalidskog osiguranja,
- d)rješenje o upisu u sudski registar pravnog lica, uz dokaz o solventnosti,
- e)potvrda o upisu na obrazovnu ustanovu za tekuću godinu,
- f)nalaz s preporukom zdravstvene ustanove o neophodnosti dugotrajnijeg liječenja u BiH,
- g)dokumenti o završenoj školi i stečenom zvanju,
- h)drugi dokaz koji je podoban da potvrdi opravdanost boravka stranca u zemlji, a čiju će valjanost, na osnovu člana 55. ovog zakona, cijeniti nadležna organizaciona jedinica Ministarstva.
Član 35.
(1) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga izuzetno će se odobriti strancu koji ne ispunjava uslove za odobrenje boravka propisane ovim zakonom u sljedećim slučajevima:
- a)ako je žrtva organiziranog kriminala, odnosno trgovine ljudima, u cilju pružanja zaštite i pomoći u oporavku i povratku u zemlju uobičajenog boravka,
- b)maloljetnom djetetu stranca ako je napušteno ili žrtva organiziranog kriminala, ili je iz drugih razloga ostalo bez roditeljske zaštite, starateljstva ili bez pratnje,
- c)licima bez državljanstva,
- d)strancu za kojeg se utvrdi da su se stekli uslovi iz člana 60. ovog zakona, a kojem, u skladu s ovim zakonom, nije odobren azil,
- e)iz drugih opravdanih razloga humanitarne prirode, čiju valjanost cijeni nadležna organizaciona jedinica Ministarstva u sjedištu.
(2) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga izuzetno će se odobriti strancu koji ne ispunjava uslove za odobrenje privremenog boravka propisane ovim zakonom, ako je to u funkciji omogućavanja provođenja sudskog postupka, odnosno u slučaju kad stranac sarađuje s organima vlasti radi otkrivanja krivičnog djela i počinioca, ili je sam žrtva organiziranog kriminala i njegovo prisustvo u BiH je neophodno za provođenje sudskog postupka u kojem se pojavljuje u svojstvu privatnog tužioca, oštećenog ili svjedoka.
(3) Stranac kojem je odobren boravak iz humanitarnih razloga, na osnovu tačke d) stava 1. ovog člana, ima pravo na rad i omogućit će mu se obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita pod istim uslovima kao i državljanima BiH.
Član 36.
(1) Za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga, uz ostale dokaze podobne za ocjenu osnovanosti zahtjeva, neophodna je ocjena organa pred kojim se vodi odgovarajući postupak (sudski, upravni) u smislu člana 35. ovog zakona, ili preporuka drugog nadležnog organa, ili nalaz specijaliste medicinske struke odgovarajuće zdravstvene ustanove o potrebi liječenja ili oporavka.
(2) Postupak za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga provodi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva u sjedištu.
Član 37.
(1) Ministarstvo je odgovorno za osiguranje posebne zaštite i pomoći žrtvama trgovine ljudima u svrhu njihovog oporavka i povratka u zemlju uobičajenog boravka.
(2) Ministarstvo će podzakonskim aktom utvrditi pravila i standarde u postupanju, kao i drugim pitanjima u vezi s prihvatom žrtava trgovine ljudima, njihovog oporavka i povratka (repatrijacije).
Član 38.
(1) Članovima uže porodice državljanina BiH, koji ima prebivalište u BiH, ili stranca koji posjeduje odobrenje privremenog ili stalnog boravka u BiH, u svrhu spajanja porodice, može se odobriti privremeni boravak, pod uslovima da:
- a)državljanin BiH, odnosno stranac koji ima odobren boravak u BiH ima stalni izvor prihoda, odnosno raspolaže sredstvima za izdržavanje podnosioca zahtjeva u BiH,
- b)ne postoje razlozi koji isključuju odobrenje boravka propisani ovim zakonom.
(2) Članovima uže porodice, u smislu ovog zakona, smatraju se:
- a)bračni drug,
- b)djeca do 18 godina života ili izdržavana djeca koja žive u zajedničkom domaćinstvu,
- c)izdržavani roditelji.
(3) Privremeni boravak odobren po ovoj osnovi produžava se pod istim uslovima pod kojim je izdato i odobrenje boravka.
Član 39.
(1) Ako je brak razveden za vrijeme trajanja privremenog boravka odobrenog u svrhu spajanja porodice, bivši supružnik koji je odobrenje privremenog boravka dobio kao član uže porodice, shodno odredbi člana 38. Zakona, ne stiče pravo na produženje privremenog boravka, izuzev ako:
- a)ima pravo starateljstva nad maloljetnim djetetom koje ima državljanstvo BiH, a rođeno je u braku s državljaninom BiH, ili
- b)po osnovu privremenog boravka odobrenog u svrhu spajanja porodice boravi u BiH neprekidno već tri godine i ispunjava posebne uslove propisane ovim zakonom za odobrenje privremenog boravka po drugoj osnovi, ili
- c)ističe razloge podobne za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga u smislu člana 35. ovog zakona.
(2) Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i ako je brak prestao smrću supružnika, državljanina BiH, odnosno stranca koji je imao odobrenje privremenog ili stalnog boravka u BiH.
Odjeljak B - Stalni boravak
Član 40.
(1) Odobrenje stalnog boravka izdaje se strancu pod uslovima da:
- a)na osnovu odobrenja privremenog boravka neprekidno živi na teritoriji BiH najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka,
- b)raspolaže sredstvima za izdržavanje uključujući i sredstva za zdravstvenu zaštitu,
- c)posjeduje ljekarsko uvjerenje izdato u posljednja tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, iz kojeg je vidljivo da ne boluje od oboljenja visokog rizika za okolinu, odnosno da je poslovno sposoban.
(2) Boravak izvan BiH u trajanju do 90 dana u toku jedne godine ne smatra se prekidom boravka u smislu stava 1. tačka a) ovog člana.
Odjeljak C - Postupak i dokumenti
Član 41.
Strancu, koji ispunjava uslove za odobrenje boravka propisane ovim zakonom, zahtjev za odobrenje privremenog ili stalnog boravka odbit će se:
- a)ako je ušao na teritoriju BiH ne poštujući uslove za ulazak propisane ovim zakonom, izuzev ako postoje uslovi za odobrenje boravka iz humanitarnih razloga u smislu člana 35. ovog zakona, ili
- b)ako namjerno da pogrešne podatke ili namjerno prikrije okolnosti od važnosti za davanje odobrenja, ili
- c)ako mu je izrečena mjera protjerivanja, otkaz boravka, ili zabrana ulaska u BiH, za vrijeme trajanja mjere, ili
- d)ako je registriran kod organa BiH nadležnih za provođenje zakona, a posebno kao međunarodni prijestupnik, ili
- e)ako postoje drugi prihvatljivi razlozi utvrđeni međunarodnim ugovorima u kojim je BiH ugovorna strana, ili
- f)ako prisustvo stranca, na osnovu podataka kojima raspolaže Ministarstvo, predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH.
Član 42.
(1) Zahtjev za odobrenje boravka podnosi se nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva.
(2) Zahtjev za odobrenje boravka može se podnijeti i iz inozemstva putem DKP-a BiH.
(3) Zahtjev se mora podnijeti najmanje 15 dana prije isteka važećeg perioda boravka, odnosno, gdje to odgovara prije ulaska, i uz njega se dostavljaju dokumenti kojima se taj zahtjev opravdava.
(4) O zahtjevu za odobrenje boravka odlučuje rješenjem organ iz stava 1. ovog člana, bez nepotrebnog odgađanja i najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.
(5) Kada stranac u zahtjevu ističe razloge u vezi sa članom 60. ovog zakona, o osnovanosti zahtjeva i odobrenju privremenog boravka iz humanitarnih razloga, u smislu člana 35. stav 1. tačka d) Zakona, odlučuje Ministarstvo u sjedištu.
(6) Podnosiocu zahtjeva izdaje se potvrda da je podnio zahtjev, koja se smatra odobrenjem boravka dok se o zahtjevu ne donese konačno rješenje, izuzev u slučaju iz stava 2. ovog člana.
Član 43.
(1) Protiv rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za odobrenje boravka dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
(2) Podnosilac zahtjeva za odobrenje boravka ne može se protjerati, ni prisilno udaljiti s teritorije BiH dok ne protekne rok za žalbu, odnosno do donošenja rješenja u postupku po žalbi.
(3) Do pravosnažnosti rješenja u postupku po žalbi stranac mora biti na adresi na kojoj ima prijavljen boravak i svaki dan se javljati organu na čijem području boravi.
(4) Do okončanja postupka strancu se, uz potvrdu, privremeno oduzima pasoš, osim ako pristane dobrovoljno napustiti BiH prije okončanja postupka iz stava 2. ovog člana.
Član 44.
(1) Protiv rješenja Ministarstva kojim je odlučeno o odobrenju privremenog boravka iz humanitarnih razloga, u smislu člana 35. stav 1. tačka d) ovog zakona, žalba nije dozvoljena.
(2) Stranac se ne može protjerati ili prisilno udaljiti s teritorije BiH do pravosnažnosti odluke donesene u smislu člana 35. stav 1. tačka d) ovog zakona.
Član 45.
(1) Naljepnica odobrenja boravka unosi se u važeću putnu ispravu stranca.
(2) Stranac je dužan nositi i na zahtjev ovlaštenog lica Ministarstva ili MUP-a pokazati putnu ispravu iz koje je vidljivo da ima odobren boravak na teritoriji BiH.
Član 46.
(1) Strancu, kojem je odobren stalni boravak, nadležni organ uprave mjesta u kojem stranac ima prebivalište izdaje ličnu kartu za stranca.
(2) Zahtjev za izdavanje lične karte iz stava 1. ovog člana stranac je dužan podnijeti nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema odluke o odobrenju stalnog boravka u BiH.
(3) Lična karta za stranca izdaje se s rokom važenja od pet godina, ako drugačije nije određeno posebnim propisom.
(4) Stranac je dužan nositi i na zahtjev ovlaštenog lica iz člana 45. stav 2. ovog zakona pokazati ličnu kartu za stranca.
Odjeljak D - Otkaz boravka
Član 47.
(1) Pravo na boravak otkazuje se u sljedećim slučajevima:
- a)ako stranac ne poštuje ustavni poredak i propise BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta BiH ili poduzima aktivnosti kojim narušava ustavni poredak, ili sigurnost BiH, ili je član organizacije koja poduzima te aktivnosti,
- b)ako stranac svojim djelovanjem ugrožava nacionalne interese BiH tako što se bavi krijumčarenjem naoružanja i vojne opreme, radioaktivnih i drugih opasnih materija, ili narkotičkih sredstava, ili nedozvoljenim prijevozom i trgovinom materijalima za proizvodnju naoružanja, ili drugih sredstava za masovno uništenje, ili ako proizvodi ili posjeduje u svrhu prodaje narkotička sredstva i psihogene materije, ili je član organizacije koja se bavi navedenim aktivnostima,
- c)ako organizira ili je u vezi s organiziranjem ilegalnog ulaska, boravka ili izlaska pojedinaca i grupa u i iz BiH, ili ako organizira ili učestvuje u trgovini ljudima,
- d)ako je prekršio ili pokušao prekršiti propise kojima se regulira prelazak državne granice BiH, bez obzira da li je povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH,
- e)ako su se okolnosti na osnovu kojih je izdato odobrenje boravka u toj mjeri izmijenile da bi sada isključile svaku mogućnost izdavanja odobrenja,
- f)ako stranac namjerno da pogrešne podatke ili prikrije okolnosti od važnosti za izdavanje odobrenja boravka,
- g)ako stranac obavlja djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a ne posjeduje takvu dozvolu,
- h)ako je viza pravosnažnom odlukom poništena ili ukinuta,
- i)ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH, a na način koji će podzakonskim aktom propisati Ministarstvo.
(2) Osnov za utvrđivanje razloga za ukidanje boravka propisanih tač. a), b), c) i h) prethodnog člana je postojanje međunarodne potjernice, pravosnažne sudske odluke, kao i saznanja kojima raspolažu Ministarstvo i drugi organi za provođenje zakona u BiH.
(3) Ako stranac ima odobren stalni boravak tač. d), e) i g) stava 1. ovog člana neće se primjenjivati, a prema strancu će se poduzimati mjere za povredu propisa o kontroli prelaska i sigurnosti državne granice.
(4) Ukoliko je stranac, zbog djelatnosti iz stava 1. tač. a), b), c), d) i h) ovog člana, lišen slobode ili osuđen na kaznu zatvora za koju nije moguće izreći uslovnu osudu, a nije protjeran, otkaz boravka mu počinje teći od momenta prestanka razloga za lišenje slobode ili izdržane kazne.
(5) Do napuštanja teritorije BiH stranac se stavlja pod nadzor.
Član 48.
Strancu, koji ima odobren stalni boravak u BiH, daljnji boravak otkazuje se:
- a)ako se utvrdi da stranac duže od jedne godine nije nastanjen u BiH, a o razlozima odsustva nije obavijestio nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva ili MUP-a na čijoj teritoriji ima prebivalište,
- b)ako stranac boravi van BiH kraće od jedne godine, a na osnovu okolnosti se nedvosmisleno može utvrditi da nema namjeru povratka i stalnog boravka u BiH.
Član 49.
(1) Rješenje o otkazu boravka donosi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva po službenoj dužnosti ili na zahtjev druge organizacione jedinice Ministarstva, suda ili MUP-a.
(2) Podnosilac, uz zahtjev, mora dostaviti sve podatke i dokumentaciju od značaja za donošenje odluke.
(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba.
(4) Žalba se izjavljuje Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
Član 50.
(1) Po pravosnažnosti rješenja o otkazu boravka naljepnicu odobrenja boravka poništava nadležna organizaciona jedinica Ministarstva u putnoj ispravi stranca ili u drugom identifikacionom dokumentu priznatom u BiH, unošenjem otiska štembilja "PONIŠTENO" preko naljepnice.
(2) Rješenje o otkazu boravka izvršava organizaciona jedinica Ministarstva koja je donijela rješenje, a po potrebi, u saradnji s drugim organizacionim jedinicama Ministarstva ili MUP-a, u skladu s ovim zakonom.
Odjeljak E - Prijava boravka stranaca
Član 51.
(1) Stranac je dužan prijaviti i odjaviti boravište, kao i promjenu adrese stana, te prijaviti, odnosno odjaviti prebivalište.
(2) Prijave i odjave iz prethodnog stava podnose se nadležnim organizacionim jedinicama Ministarstva ili MUP-a.
Član 52.
(1) Boravište, u smislu ovog zakona, mjesto je u kojem stranac privremeno boravi.
(2) Prebivalište, u smislu ovog zakona, mjesto je u kom se stranac, koji ima odobren stalni boravak na teritoriji BiH, nastanio s namjerom da u njemu stalno živi.
Član 53.
(1) Stranac, kojem je odobren stalni boravak, dužan je prijaviti prebivalište i promjenu adrese stana u mjestu prebivališta u roku od 8 dana od dana prijema odluke o odobrenju stalnog boravka, odnosno od dana dolaska u mjesto prebivališta, odnosno od dana promjene stana.
(2) Stranac, kojem je odobren privremeni boravak, dužan je prijaviti boravište i promjenu adrese stana u roku od 48 sati od dana prijema odluke o odobrenju privremenog boravka, odnosno od dana dolaska u mjesto boravka, odnosno od dana promjene adrese stana.
Član 54.
(1) Pravna i fizička lica koja pružaju usluge smještaja strancima dužna su nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva ili MUP-a prijaviti boravište stranca najkasnije u roku od 12 sati od trenutka davanja smještaja.
(2) Pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana dužna su voditi evidenciju o strancima (u daljem tekstu: knjiga stranaca) kojim pružaju usluge smještaja. Ova lica u obavezi su čuvati knjige stranaca najmanje tri godine od dana zaključenja knjige. Knjiga stranaca ovjerava se u nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva ili MUP-a po mjestu prebivališta, odnosno poslovnog sjedišta davaoca usluga smještaja strancima.
(3) Stranac koji ne koristi usluge smještaja pravnih i fizičkih lica iz stava 1. ovog člana ili fizičko lice kod koga je stranac u posjeti dužno je nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva ili MUP-a prijaviti boravak najkasnije u roku od 24 sata od trenutka dolaska u mjesto boravka.
(4) Sve podatke u vezi s prijavom ili odjavom prebivališta, ili boravišta stranaca, odnosno promjenu adrese stana MUP je dužan dostaviti nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva u roku od 24 sata od trenutka prijema prijave.
(5) Pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana dužna su OSL Ministarstva ili MUP-a dati na uvid knjigu stranaca, te pružiti sve potrebne podatke o strancima, njihovom boravku i kretanju.
Član 55.
Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije urediti uslove i procedure izdavanja odobrenja boravka, oblik i sadržaj naljepnice odobrenja boravka u BiH, kao i druga pitanja od značaja za boravak i kretanje stranaca.
POGLAVLJE V - UDALJENJE STRANCA IZ ZEMLJE
Odjeljak A - Protjerivanje
Član 56.
(1) Protjerivanje je mjera kojom se nalaže strancu izlazak iz BiH i zabranjuje ulazak i boravak u BiH u određenom vremenskom periodu koji ne može biti kraći od jedne, niti duži od deset godina.
(2) Rješenje o protjerivanju stranca s teritorije BiH donosi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva po službenoj dužnosti, na prijedlog suda, druge organizacione jedinice Ministarstva ili MUP-a.
(3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana donošenja konačne odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru (pritvoru), ili pod nadzorom, ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(4) Rješenjem o protjerivanju određuje se rok za dobrovoljno izvršenje rješenja koji ne može biti duži od 15 dana.
Član 57.
(1) Strancu može biti izrečena mjera protjerivanja iz BiH iz sljedećih razloga:
- a)ako je ostao u BiH nakon isteka roka važenja vize, ili odobenja boravka, ili nakon proteka perioda važenja prava na bezvizni boravak,
- b)ako je viza pravosnažnom odlukom poništena ili ukinuta a strancu nije otkazan boravak,
- c)ako je ostao u BiH nakon prestanka važenja azila ili nakon što je zahtjev za azil odbijen pravosnažnom odlukom, a nije ostvario pravo na boravak u skladu s ovim zakonom, niti je stekao državljanstvo BiH,
- d)što je odluka o oduzimanju ili otpustu iz državljanstva BiH postala pravosnažna, a nije ostvario pravo na boravak u skladu s ovim zakonom,
- e)ako je prekršio ili pokušao prekršiti propise o prelasku državne granice BiH, bez obzira na okolnost da li je povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH,
- f)ako je pravo na boravak stranca ili odobrenje boravka pravosnažno otkazano u skladu s ovim zakonom, a u navedenom roku nije napustio teritoriju BiH,
- g)ako je pravosnažnom sudskom odlukom oglašen krivim zbog krivičnih djela koja imaju obilježja trgovine narkoticima, oružjem, ljudima, krijumčarenja ljudi, terorizma, pranja novca, ili bilo kojeg oblika organiziranog, prekograničnog i transnacionalnog kriminala, a sud mu uz kaznu nije izrekao i mjeru sigurnosti protjerivanja s teritorije BiH,
- h)ako ga sud u BiH osudi za drugo krivično djelo i kazni s više od četiri godine zatvora, a sud mu uz kaznu nije izrekao mjeru sigurnosti protjerivanja s teritorije BiH,
- i)ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu ili nacionalnoj sigurnosti BiH.
(2) Pri ocjeni da li će strancu izreći mjeru protjerivanja s teritorije BiH, odnosno prilikom donošenja odluke o dužini trajanja te mjere, nadležna organizaciona jedinica Ministarstva dužna je sa istom pažnjom ocijeniti sve okolnosti, dokaze i činjenice bitne za donošenje odluke, a u skladu s načelima Zakona o upravnom postupku BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 29/02).
Član 58.
(1) Protiv rješenja o protjerivanju dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
(2) Konačno rješenje o protjerivanju izvršava nadležna organizaciona jedinica Ministarstva koja je donijela prvostepeno rješenje, poduzimanjem mjera za prisilno udaljenje stranca iz BiH, po potrebi uz saradnju drugih organizacionih jedinica Ministarstva ili MUP-a, a u skladu s ovim zakonom.
Član 59.
(1) Vijeće ministara BiH može izuzetno, na obrazložen prijedlog državnog ministarstva ili nadležnog MUP-a, rješavajući u pojedinačnim slučajevima, donijeti odluku o protjerivanju stranca iz BiH, ako ocijeni da je protjerivanje nužno u interesu javnog poretka ili se zasniva na razlozima nacionalne sigurnosti, u smislu odredbe člana 1. stav 2. Protokola broj 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
(2) Odluka iz stava 1. ovog člana ne može se izvršiti suprotno zahtjevima iz člana 60. ovog zakona.
Odjeljak B - Zaštitne odredbe
Član 60.
Stranci neće, ni na koji način, biti vraćeni ili protjerani na granicu teritorije gdje bi im život ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi, ili zbog političkog mišljenja, bez obzira da li su zvanično dobili azil. Zabrana vraćanja ili protjerivanja odnosi se i na lica za koja postoji osnovana sumnja da bi bila u opasnosti da budu podvrgnuta mučenju ili drugom nehumanom ili ponižavajućem postupanju, ili kažnjavanju. Stranci se, također, ne mogu poslati u zemlju u kojoj nisu zaštićeni od slanja na takvu teritoriju.
Član 61.
(1) Kada stranac navede razloge vezane za član 60. ovog zakona, organ u postupanju upućuje predmet Ministarstvu radi pokretanja postupka utvrđivanja osnovanosti navoda i postojanja uslova za odobrenje azila u smislu člana 76., ili za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga u smislu člana 79. ovog zakona.
(2) Rješenje o protjerivanju može se izvršiti tek po pravosnažnosti odluke donesene u smislu stava 1. ovog člana.
Odjeljak C - Prisilno udaljenje stranca iz zemlje
Član 62.
(1) Stranac se može prisilno udaljiti iz BiH.
(2) Prisilno udaljenje stranca iz BiH poduzima, po službenoj dužnosti, organizaciona jedinica Ministarstva koja je donijela rješenje o protjerivanju stranca ili organizaciona jedinica na čijem području je zatečen, priveden i zadržan stranac čiji je boravak nezakonit, donošenjem zaključka o dozvoli izvršenja.
(3) Zaključak o dozvoli izvršenja donosi se bez odgađanja, a najkasnije u roku od sedam dana od dana kada je rješenje postalo izvršno i bez odgađanja se dostavlja strancu.
(4) Zaključkom se određuje način, vrijeme i mjesto izvršenja rješenja.
(5) Protiv zaključka dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema.
(6) Žalba ne odgađa izvršenje zaključka.
Član 63.
(1) Ukoliko je pokrenut sudski postupak protiv stranca, rješenje o protjerivanju ne može se izvršiti prije nego što je predmet pravosnažno okončan.
(2) Rješenje o protjerivanju ne može se izvršiti prije nego što je stranac izdržao kaznu zatvora na koju je pravosnažno osuđen, izuzev u slučaju kada mu je izrečena uslovna osuda.
(3) Ako postoje uslovi za prisilno udaljenje stranca propisani ovim zakonom, stranac neće biti prisilno udaljen iz zemlje ukoliko je to u interesu provođenja sudskog postupka, a stranac se pojavljuje u svojstvu privatnog tužioca, oštećenog ili svjedoka, kao žrtva trgovine ljudima, ili drugog oblika organiziranog, prekograničnog, ili transnacionalnog kriminala, ili sarađuje s organima vlasti u pogledu otkrivanja krivičnih djela ili počinilaca. Dok te okolnosti postoje, strancu se odobrava boravak propisan članom 35. stav 2. ovog zakona.
(4) Prisilnom udaljenju stranca iz zemlje neće se pristupiti ukoliko stranac odluči napustiti teritoriju BiH samostalno ili uz pomoć međunarodnih vladinih ili nevladinih organizacija i da odgovarajuću garanciju za tu odluku, a u roku navedenom u rješenju o protjerivanju.
Član 64.
(1) Ukoliko izvršenje odluke ne podliježe ograničenjima iz člana 60. ovog zakona, stranac koji je protjeran šalje se u zemlju porijekla ili u zemlju iz koje je došao u BiH.
(2) Strancu se saopćava u koju zemlju će biti upućen.
Član 65.
(1) Stranac je dužan platiti troškove svog putovanja do mjesta u koje se šalje.
(2) Ukoliko se utvrdi da stranac ne posjeduje potrebna novčana sredstva za plaćanje troškova putovanja do mjesta u koje se šalje, troškove putovanja snosit će:
- a)lice koje je izdalo garantno pismo ili poziv u svrhu ulaska stranca,
- b)fizičko ili pravno lice, udruženje ili radnja koja je strancu dala zaposlenje iako nije posjedovao radnu dozvolu,
- c)fizičko ili pravno lice koje je uposlilo stranca po osnovu radne dozvole,
- d)organ koji je izdao radnu dozvolu,
- e)banka koja je dala garanciju na sredstva bezgotovinskog plaćanja,
- f)privredna komora koja je ovjerila poslovni poziv,
- g)turistička organizacija ili udruženje koje izdalo vaučer,
- h)BiH.
(3) Obavezu podmirivanja troškova iz stava 2. ovog člana rješenjem utvrđuje Ministarstvo u sjedištu po službenoj dužnosti. Rješenje je konačno u upravnom postupku.
(4) Do napuštanja teritorije BiH stranac se stavlja pod nadzor, a sve troškove vezane za realizaciju nadzora snose subjekti iz stava 2. ovog člana, koji su dali garancije za ulazak i boravak stranca u BiH.
(5) Ukoliko nijedan subjekat iz stava 2. tač. a)-g) ovog člana nije u mogućnosti podmiriti troškove, njih će snositi BiH, angažiranjem sredstava za posebne namjene Ministarstva.
Sredstva utrošena za navedene namjene Ministarstvo će od subjekata, iz stava 2. tač. a)-g) ovog člana, potraživati u odgovarajućem postupku.
Član 66.
Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije regulirati način, postupak i procedure udaljenja stranaca iz BiH, kao i snošenja troškova vraćanja.
POGLAVLJE VI - PRIHVATANJE STRANACA I NADZOR
Odjeljak A - Specijalizirane ustanove za prihvatanje stranaca
Član 67.
(1) Radi provođenja ovog zakona mogu se osnovati imigracioni centri, azilantski centri, centri za smještaj žrtava trgovine ljudima, kao i druge ustanove specijalizirane za prihvatanje stranaca.
(2) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva, podzakonskim aktima utvrđuje naziv i vrstu specijalizirane ustanove za prihvatanje stranaca, način upravljanja, uslove finansiranja, standarde funkcioniranja, način osiguranja posebnih uslova za korisnike specijalizirane ustanove, osiguranje nadzora nad strancima kojima je izrečena mjera stavljanja pod nadzor, kao i druga pitanja od značaja za rad određene vrste specijalizirane ustanove.
(3) Propisani posebni uslovi u specijaliziranim ustanovama za prihvatanje stranaca ispunjavat će zahtjeve koji proizilaze iz Ustava i međunarodnih standarda za postupanje s korisnicima specijaliziranih ustanova.
(4) Nadzor nad radom specijalizirane ustanove za prihvatanje stranaca obavlja Ministarstvo.
Odjeljak B - Stavljanje stranca pod nadzor
Član 68.
(1) Strancu se može odrediti nadzor u svrhu osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju, otkazu boravka ili iz drugih razloga propisanih ovim zakonom.
(2) Strancu će se odrediti nadzor ako postoji osnovana sumnja:
- a)da će stranac pobjeći ili na drugi način onemogućiti izvršenje odluka iz stava 1. ovog člana,
- b)da bi slobodno i neograničeno kretanje stranca moglo ugroziti nacionalnu sigurnost ili javni red i poredak u BiH,
- c)radi provođenja radnji iz člana 28. stav 3., 30., 47. stav 4. i 65. stav 4. ovog zakona.
(3) Iz istih razloga može se staviti pod nadzor stranac koji je prihvaćen na osnovu međunarodnog sporazuma o saradnji u predaji i prihvatu lica čiji je boravak nezakonit.
Član 69.Rješenje o stavljanju stranca pod nadzor
(1) Rješenje o stavljanju stranca pod nadzor donosi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva i uručuje se strancu bez odgađanja, istovremeno sa izvršenjem rješenja.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana sadrži odluku o stavljanju stranca pod nadzor, odluku o smještaju stranca u specijaliziranu ustanovu, dan, sat i planirano vrijeme smještaja, te odluku o obvezniku snošenja troškova smeštaja i troškova prisilnog udaljenja iz zemlje. Svaka od odluka iz izreke rješenja mora biti posebno i potpuno obrazložena i sadržavati sve razloge od značaja za donošenje odluke.
(3) Na osnovu rješenja nadležne organizacione jedinice Ministarstva, stranac se može zadržati pod nadzorom najduže 30 dana.
Član 70.
(1) Protiv rješenja o stavljanju stranca pod nadzor može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
(2) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(3) Ministarstvo je dužno odluku po žalbi donijeti u roku od sedam dana od dana prijema žalbe.
Član 71.
(1) Mjera stavljanja pod nadzor izvršava se smještajem stranca u ustanovu specijaliziranu za prihvat stranaca.
(2) Stranac ostaje pod nadzorom do trenutka prisilnog udaljenja iz zemlje ili dok se razlozi koji su bili osnov za stavljanje stranca pod nadzor značajno ne izmijene.
(3) Po proteku roka iz člana 69. stav 3. ovog zakona, stranac se može zadržati pod nadzorom samo na osnovu rješenja rukovodioca osnovne organizacione jedinice u sjedištu Ministarstva nadležne za strance i azil. Nadzor se može produžiti najviše za tri mjeseca, ukoliko postoje uslovi za određivanje nadzora iz člana 68. ovog zakona, tako da ukupno trajanje nadzora izrečenog strancu ne može biti duže od četiri mjeseca.
(4) Osnovna organizaciona jedinica Ministarstva u sjedištu nadležna za strance i azil će za vrijeme trajanja nadzora poduzeti sve neophodne mjere da se trajanje nadzora svede na minimum.
(5) Protiv odluke o produženju nadzora nad strancem žalba nije dozvoljena.
POGLAVLJE VII - AZIL
Odjeljak A - Uslovi za sticanje azila
Član 72.
Prema ovom zakonu, azil se odobrava:
- a)strancu koji se, prema definiciji izbjeglice iz člana 1.A (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i člana 1. Protokola iz 1967. godine, zbog opravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili svojih političkih mišljenja, nađe izvan zemlje čije državljanstvo ima i koji ne može ili zbog straha neće da traži zaštitu te zemlje, ili
Sudska praksa po ovom aktu
19 odluka iz 2 članova
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.
Član 723 odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-556/09
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-556/09 (F. B. i njegova malodobna djeca). Nema povrede: Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života); Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja). K…
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1025/08
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1025/08 (T. B.). Nema povrede: Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost); Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja). Ključne riječi: 5.1.f.2. - Depo…
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-556/09
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-556/09 (F. B.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Općenite reference na ovaj akt (15)
Sud Bosne i Hercegovine
S1 3 K 032944 19 Kv 4
Zamoljena država nije u obavezi da cijeni stepen utvrđenosti krivice potraživanog lica, već isključivo činjenicu da uopšte postoji određena sumnja o počinjenju djela, dok će se ostale potrebne faze utvrđivanja krivice provoditi u postupku …
Ishod: Odluka u meritumu
Sud Bosne i Hercegovine
S1 3 K 010819 12 Kv 5
Kako se u predmetnom slučaju radi o takvom krivičnom djelu koje je tranzitnog karaktera i čije je mjesto izvršenja svako ono mjesto gdje se odvijao proces njegovog vršenja, a to prodrazumijeva cijeli prostor koji je obuhvaćen krivičnim dje…
Ishod: Odluka po žalbi preinačena
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-434/10
Odluka o meritumu u predmetu AP-434/10 (A.H.I.). Nema povrede: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije); Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost); Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo n…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-686/09
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-686/09 (K. A.). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.10. - Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK; D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1528/07
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1528/07 (I. I. i A. I.). Nema povrede: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije). Ključne riječi: 14. - Član 14. EK – zabrana diskriminacije; D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inko…
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-41/09
Odluka o meritumu u predmetu AP-41/09 (A. H. I.). Povreda: Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života). Ključne riječi: 8.1.6. - Miješanje u porodični život; 8.1.4. - Porodični život; 8.1.1. - P…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2923/07
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2923/07 (B. Y.). Ključne riječi: D18.3.h.10. - Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK; D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; Azil.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2565/06
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2565/06 (S. D.). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.10. - Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1222/07
Odluka o meritumu u predmetu AP-1222/07 (I. A. H.). Povreda: Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života). Nema povrede: Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek); Član 14. EK i član II/4. …
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2261/06
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2261/06 (F. B.). Ključne riječi: D18.3.l. - Apelacija preuranjena.
Ishod: Odluka o dopustivosti
+ još 5