Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2398/05 (M. S.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2398/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2398/05, rješavajući apelaciju Muhameda Suljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Suljića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Pkž-3/05 od 21. septembra 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli broj Kv- 22/05 od 6. maja 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli broj Kv-350/03 od 7. oktobra 2003. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj K-324/99 od 7. oktobra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Suljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 23. novembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj Pkž-3/05 od 21. septembra 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Općinski sud) broj Kv- 22/05 od 6. maja 2005. godine, rješenja Općinskog suda broj Kv-350/03 od 7. oktobra 2003. godine i rješenja Općinskog suda broj K-324/99 od 7. oktobra 2003. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj Pkž-3/05 od 21. septembra 2005. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda broj Kv-22/05 od 6. maja 2005. godine, kojim rješenjem je obustavljen postupak protiv okrivljenih djl „Occulum“ Tuzla kao pravnog lica i apelanta kao odgovornog lica u pravnom licu, zbog privrednog prestupa - neprimjenjivanje računovodstvenih standarda i nepridržavanje kodeksa računovodstva - iz člana 36. stav 1. tačka 3. Zakona o računovodstvu („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/95 i 12/98), jer je nastupila zastarjelost gonjenja za privredni prestup, te je određeno da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava. Rješenjem Općinskog suda broj Kv-350/03 od 7. oktobra 2003. godine obustavljen je krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela utaje iz člana 278. stav 1. Krivičnog zakona („Službene novine Federacije BiH“, broj 43/98) jer je nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja, te je odlučeno da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a da se oštećeni djl „Occulum“ Tuzla sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnični postupak. Rješenjem Općinskog suda broj K-324/99 od 7. oktobra 2003. godine obustavljen je krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela porezne utaje iz člana 272. stav 2. Krivičnog zakona, jer je nadležni tužitelj u toku priprema za glavni pretres odustao od daljeg krivičnog gonjenja, te je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

3. Apelant smatra da je došlo do povrede njegovih ustavnih prava iz razloga što su obustavljeni navedeni postupci, te je tako isključena mogućnost da se utvrde stvarni počinioci navedenih privrednih prestupa i krivičnih djela, obzirom da je bilo očigledno da ta djela apelant nije mogao počiniti kao osoba koja je potpuno slijepa, te iz razloga što je činjenjem tih djela nastupila ogromna šteta za preduzeće čiji je vlasnik apelant, kao i zbog toga što se obustavljanjem pomenutih postupaka umanjuje apelantova mogućnost da ostvari pravo na naknadu štete. Apelant se poziva na povredu prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine kako slijedi: pravo na život iz člana II/3.a); pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b); pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c); pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e); i pravo na imovinu iz člana II/3.k).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

5. Prema standardnoj praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, ustavno-pravna zaštita u odnosu na povrede ljudskih prava utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, daje se u slučajevima kada se osporenom odlukom utvrđuje neko građansko pravo apelanta ili se utvrđuje osnovanost krivične optužbe protiv njega.

6. U konkretnom slučaju, svim osporenim odlukama obustavljeni su postupci koji su pokrenuti protiv apelanta, koji su se odnosili na utvrđivanje njegove odgovornosti za počinjeni privredni prestup i određena krivična djela. Apelant nije obavezan na plaćanje troškova navedenih postupaka, a upućen je i sa imovinskim zahtjevom na parnični postupak. Dakle, očigledno je da osporenim odlukama nije utvrđeno ni jedno građansko pravo apelanta, odnosno nije došlo do utvrđivanja krivične optužbe protiv njega. Osporene odluke nisu usmjerene protiv apelanta, već mu, naprotiv, idu u korist. Stoga Ustavni sud smatra da su ratione materiae inkompatibilni navodi apelanta kojim se poziva na povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine kako slijedi: pravo na život iz člana II/3.a); pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b); pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c); pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e); i pravo na imovinu iz člana II/3.k).

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2398/05 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio