Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine

(13) Kao motorno vozilo smatra se svako prometno sredstvo na motorni pogon u suhozemnom, vodenom ili vazdušnom prometu.

KRIVIČNI ZAKON
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

OPĆI DIO

Glava I
OSNOVNE ODREDBE

Osnova i granice krivičnopravne prinude

Član 1.

(1) Krivična djela i krivične sankcije zakonom se propisuju samo kada se zaštita osnovnih sloboda i prava čovjeka, te drugih prava i osnovnih vrijednosti zajamčenih i zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav Federacije) i međunarodnim pravom, ne može ostvariti bez krivičnopravne prinude.

(2) Propisivanje krivičnih djela i krivičnih sankcija temelji se na neophodnosti primjene krivičnopravne prinude i njezinoj srazmjernosti jačini opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

Član 2.

Krivično zakonodavstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) sačinjavaju: ovaj zakon, drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni Bosne i Hercegovine kojima su propisana krivična djela.

Načelo zakonitosti

Član 3.

(1) Krivična djela i krivične sankcije propisuju se samo zakonom.

(2) Nikome ne može biti izrečena krivična sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije zakonom bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija.

Obavezna primjena blažeg zakona

Član 4.

(1) Na učinitelja krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(2) Ako se poslije izvršenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni zakon, primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja.

Krivične sankcije i uvjeti njihovog izricanja

Član 5.

(1) Krivične sankcije su: kazne, uvjetna osuda, sudska opomena, mjere sigurnosti i odgojne mjere.

(2) Kazna, uvjetna osuda, sudska opomena i mjere sigurnosti koje se izriču uz ove sankcije mogu se izreći samo učinitelju krivičnog djela koji je krivično odgovoran.

Ograničenja u izvršenju krivičnih sankcija

Član 6.

Učinitelju krivičnog djela u izvršenju krivične sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo u mjeri koja odgovara prirodi i sadržini te sankcije i samo na način kojim se osigurava poštivanje osobe učinitelja i njegovo ljudsko dostojanstvo, u skladu s međunarodnim pravom.

Važenje općeg dijela ovog zakona

Član 7.

Odredbe općeg dijela ovog zakona važe za sva krivična djela propisana u zakonima Federacije, zakonima kantona i zakonima Bosne i Hercegovine.

Glava II
KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST

1.Opće odredbe o krivičnom djelu i krivičnoj odgovornosti

Krivično djelo

Član 8.

Krivično djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao krivično djelo, čija su obilježja određena zakonom i za koje je zakonom propisana krivična sankcija.

Djelo malog značaja

Član 9.

Nije krivično djelo ono djelo koje, iako sadrži obilježja krivičnog djela određena zakonom, zbog načina izvršenja djela, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stupnja krivične odgovornosti izvršitelja, predstavlja djelo maloga značaja.

Nužna odbrana

Član 10.

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.

(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili drugog odbije istodobni protupravni napad i koja je srazmjerna napadu.

(3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdra-đenosti ili straha izazvanog napadom, može se i osloboditi od kazne.

Krajnja nužda

Član 11.

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.

(2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili drugog otkloni istodobnu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

(3) Učinitelj koji sam izazove opasnost ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi od kazne.

(4) Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti.

Krivična odgovornost

Član 12.

(1) Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo.

(2) Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem.

(3) Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata, samo ako to zakon izričito određuje.

Uračunljivost

Član 13.

(1) Nije uračunljiv učinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao shvatiti značaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost).

(2) Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).

(3) Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema krivičnom djelu kod njega postojao nehat a zakon za takvo djelo predviđa krivičnu odgovornost i za nehat.

Umišljaj

Član 14.

Krivično djelo je učinjeno s umišljajem kad je učinitelj bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje, ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njezino nastupanje.

Nehat

Član 15.

Krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Odgovornost za težu posljedicu

Član 16.

Kad je iz krivičnog djela proizašla teža posljedica za koju zakon propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je učinitelj u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata.

Stvarna zabluda

Član 17.

(1) Nije krivično odgovoran učinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegova zakonom određenog obilježja, ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dopušteno.

(2) Ako je učinitelj bio u zabludi zbog nehata, krivično je odgovoran za krivično djelo učinjeno iz nehata kad zakon i za takvo djelo određuje krivičnu odgovornost.

Pravna zabluda

Član 18.

Učinitelj krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.

2. Pripremanje i pokušaj krivičnog djela

Pripremanje

Član 19.

(1) Ko s direktnim umišljajem priprema izvršenje krivičnog djela, kaznit će se samo kad to zakon izričito određuje.

(2) Pripremanje se može sastojati u nabavljanju ili ospo-sobljavanju sredstava za izvršenje krivičnog djela, u uklanjanju prepreka za izvršenje krivičnog djela, u dogovaranju, planiranju ili organiziranju s drugim izvršenja krivičnog djela, kao i u drugim radnjama kojima se stvaraju uvjeti za neposredno izvršenje krivičnog djela a koje ne predstavljaju radnju izvršenja.

Pokušaj

Član 20.

(1) Ko s umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kaznit će se za pokušaj krivičnog djela ako se za to djelo prema zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

(2) Učinitelj će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za krivično djelo, a može se i blaže kazniti.

Nepodobni pokušaj

Član 21.

Učinitelj koji pokuša učiniti krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, može se osloboditi od kazne.

Dobrovoljni odustanak

Član 22.

(1) Učinitelj koji je pripremao ili pokušao učiniti krivično djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je spriječio njegovo izvršenje oslobodit će se od kazne.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana učinitelj će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično djelo.

3. Saučesništvo u krivičnom djelu

Saizvršilaštvo

Član 23.

Ako više osoba, sudjelovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički učine krivično djelo, svaka od njih kaznit će se kaznom propisanom za to djelo.

Poticanje

Član 24.

(1) Ko drugog s umišljajem potiče da učini krivično djelo kaznit će se kao da ga je sam učinio.

(2) Ko drugog s umišljajem potiče na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći pet godina zatvora ili teža kazna, a djelo ne bude ni pokušano, kaznit će se kao za pokušaj krivičnog djela.

Pomaganje

Član 25.

(1) Ko drugome s umišljajem pomogne u izvršenju krivičnog djela kaznit će se kao da ga je sam učinio, a može se i blaže kazniti.

(2) Kao pomaganje u izvršenju krivičnog djela smatra se osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo, stavljanje učinitelju na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela, uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela, te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, učinitelja, sredstava kojima je krivično djelo učinjeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.

Granice krivične odgovornosti i kažnjivosti saučesnika

Član 26.

(1) Saizvršitelj je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata, a poticatelj i pomagač - u granicama svog umišljaja.

(2) Saizvršitelj, poticatelj ili pomagač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela oslobodit će se od kazne. To vrijedi i u slučaju kažnjivog pripremanja krivičnog djela.

(3) Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta oslobođenje od kazne, ublažavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom izvršitelju, saizvršitelju, poticatelju ili pomagaču kod kojega takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

4. Posebne odredbe o krivičnoj odgovornosti za krivična djela učinjena putem štampe i drugih sredstava javnog informiranja i komuniciranja

Krivična odgovornost odgovornog urednika

Član 27.

(1) Za krivična djela učinjena preko novina ili druge povremene štampane publikacije, preko radija, televizije ili filmskih novina, krivično je odgovoran odgovorni urednik, odnosno osoba koja ga zamjenjuje u vrijeme objavljivanja informacije:

  • 1)
    ako je do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom autor ostao nepoznat,
  • 2)
    ako je informacija objavljena bez saglasnosti autora.

(2) Nije krivično odgovoran odgovorni urednik, odnosno osoba koja ga zamjenjuje, ako iz opravdanih razloga nije znao za koju od okolnosti navedenih u tač. 1. i 2. stava 1. ovoga člana.

Krivična odgovornost izdavača, štampara i proizvođača

Član 28.

(1) Kad postoje uvjeti iz člana 27. ovoga zakona, krivično su odgovorni:

  • 1)
    izdavač - za krivično djelo učinjeno preko nepovremene štampane publikacije, a ako nema izdavača - štampar koji je za to znao,
  • 2)
    proizvođač - za krivično djelo učinjeno preko gramofonske ploče, magnetofonske trake, filma za prikazivanje i dijapozitiva, fonograma, videosredstava, auditivnih sredstava ili sličnih sredstava komuniciranja namijenjenih širem krugu ljudi.

(2) Ako je izdavač, štampar ili proizvođač pravno lice ili državni organ, krivično je odgovorna osoba koja odgovara za izdavanje, štampanje ili proizvodnju.

Primjena općih odredaba o krivičnoj odgovornosti

Član 29.

Odredbe o krivičnoj odgovornosti osoba navedenih u čl. 27. i 28. ovog zakona primjenjuju se samo ako te osobe nisu krivično odgovorne po općim odredbama o krivičnoj odgovornosti ovog zakona.

5. Način, vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela

Način izvršenja krivičnog djela

Član 30.

(1) Krivično djelo može se učiniti činjenjem ili nečinjenjem.

(2) Krivično djelo može biti učinjeno nečinjenjem samo kad učinitelj propusti činjenje koje je bio dužan izvršiti.

Vrijeme izvršenja krivičnog djela

Član 31.

Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kad je učinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira na to kad je posljedica nastupila.

Mjesto izvršenja krivičnog djela

Član 32.

(1) Krivično djelo je učinjeno kako u mjestu gdje je učinitelj radio ili je bio dužan raditi, tako i u mjestu gdje je nastupila posljedica.

(2) Pripremanje i pokušaj krivičnog djela smatraju se učinjenima kako u mjestu gdje je učinitelj radio, tako i u mjestu gdje je prema njegovom umišljaju posljedica trebala nastupiti ili je mogla nastupiti.

Glava III
K A Z N E

1. Svrha kažnjavanja, vrste kazni i uvjeti za
njihovo izricanje

Svrha kažnjavanja

Član 33.

Svrha kažnjavanja je:

  • 1)
    sprječavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj,
  • 2)
    preventivni utjecaj na druge da ne čine krivična djela.

Vrste kazni

Član 34.

(1) Za krivična djela mogu se krivično odgovornim učini-teljima izreći ove kazne:

  • 1)
    zatvor,
  • 2)
    dugotrajni zatvor,
  • 3)
    novčana kazna.

(2) Za teške oblike krivičnih djela, za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora, učinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti, zakonom se može izuzetno predvidjeti i smrtna kazna.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana smrtna kazna može se izreći i izvršiti samo za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti.

Glavne i sporedne kazne

Član 35.

(1) Zatvor i dugotrajni zatvor mogu se izreći samo kao glavne kazne.

(2) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.

(3) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni, samo se jedna može izreći kao glavna.

Zakonitost u izricanju kazne

Član 36.

(1) Učinitelju krivičnog djela izriče se kazna propisana za učinjeno krivično djelo, a blaža ili strožija kazna od propisane može se izreći samo pod uvjetima predviđenim ovim zakonom.

(2) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti zatvorom ili novčanom kaznom a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

Zatvor

Član 37.

(1) Zatvor ne može biti kraći od petnaest dana ni duži od petnaest godina.

(2) Zatvor se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.

(3) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora u trajanju do tri mjeseca, može istodobno odlučiti da se ta kazna, uz pristanak osuđenog, zamijeni novčanom kaznom, a iznimno i radom za opće dobro na slobodi.

Dugotrajni zatvor

Član 38.

(1) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se, izuzetno, propisati i dugotrajni zatvor.

(2) Dugotrajni zatvor nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za određeno krivično djelo.

(3) Dugotrajni zatvor izriče se u trajanju od dvadeset do četrdeset godina.

(4) Dugotrajni zatvor ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života.

(5) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržanih četiri petine te kazne.

(6) Osuđenoj osobi na kaznu dugotrajnog zatvora ne može se dati uvjetni otpust.

Novčana kazna

Član 39.

(1) Novčana kazna ne može biti manja od dvjesto KM. Novčana kazna ne može biti veća od dvadeset hiljada KM, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja - veća od sto hiljada KM.

(2) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od petnaest dana ni duži od tri mjeseca, ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama, ali rok isplate ne može biti duži od dvije godine.

(3) Ako se novčana kazna ne može ni prinudno naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih započetih pedeset KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom slučaju ne može biti duži od šest mjeseci.

(4) Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak koji se ne može prinudno naplatiti srazmjerno će se pretvoriti u zatvor, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne, izvršenje zatvora će se obustaviti.

(5) Nakon smrti osuđenog novčana kazna se neće izvršiti.

2. Odmjeravanje kazne

Opća pravila o odmjeravanju kazne

Član 40.

(1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a osobito: stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinitelja, njegove osobne prilike i njegovo držanje nakon učinjenog krivičnog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja.

(2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu, posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno od izdržane ili oproštene kazne.

(3) Pri odmjeravanju novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja, vodeći pri tome računa o visini njegovog osobnog dohotka, njegovim drugim prihodima, njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama.

Ublažavanje kazne

Član 41.

Sud može učinitelju odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili primijeniti blažu vrstu kazne:

  • 1)
    kad zakon predviđa da se učinitelj može blaže kazniti;
  • 2)
    kad utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i s ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

Granice ublažavanja kazne

Član 42.

(1) Kad postoje uvjeti za ublažavanje kazne iz člana 41. ovog zakona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:

  • 1)
    ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora,
  • 2)
    ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora,
  • 3)
    ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora,
  • 4)
    ako je za krivično djelo propisana kao najmanja mjera kazne zatvor u trajanju manje od jedne godine, kazna se može ublažiti do petnaest dana zatvora,
  • 5)
    ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora može se izreći novčana kazna,
  • 6)
    ako je za krivično djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se može ublažiti do iznosa od dvjesta KM.

(2) Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti prema pravilima iz stava 1. ovog člana sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za krivično djelo.

Oslobođenje od kazne

Član 43.

(1) Sud će osloboditi ili može osloboditi od kazne učinitelja krivičnog djela samo kad to zakon izričito predviđa.

(2) Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi od kazne, može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne.

Posebna osnova za oslobođenje od kazne

Član 44.

Sud može osloboditi od kazne učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata kad posljedice djela tako teško pogađaju učinitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja.

Pooštravanje kazne u slučaju višestrukoga povrata

Član 45.

(1) Za krivično djelo učinjeno s umišljajem za koje je propisana kazna zatvora sud može izreći strožiju kaznu od propisane pod ovim uvjetima:

  • 1)
    ako je učinitelj ranije bio dva ili više puta osuđen za krivična djela učinjena s umišljajem na zatvor od najmanje jedne godine i pokazuje sklonost činjenju krivičnih djela;
  • 2)
    ako od dana otpuštanja učinitelja s izdržavanja ranije izrečene kazne do izvršenja novog krivičnog djela nije proteklo pet godina.

(2) Strožija kazna ne smije prijeći dvostruku mjeru propisane kazne ni petnaest godina zatvora.

(3) Pri ocjeni hoće li izreći kaznu strožiju od propisane sud će naročito uzeti u obzir srodnost učinjenih krivičnih djela, pobude iz kojih su učinjena, okolnosti pod kojima su učinjena, kao i potrebu da se radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja izrekne takva kazna.

Stjecaj krivičnih djela

Član 46.

(1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih djela, pa će za sva ta djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora.

(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima:

  • 1)
    ako je za neko od krivičnih djela učinjenih u stjecaju utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora, izreći će samo tu kaznu;
  • 2)
    ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći petnaest godina zatvora;
  • 3)
    ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne može biti veća od osam godina zatvora;
  • 4)
    ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio samo novčane kazne, povisit će najvišu utvrđenu novčanu kaznu, ali ona ne smije prijeći zbir utvrđenih novčanih kazni od dvadeset hiljada KM, odnosno sto hiljada KM, kad su jedno ili više krivičnih djela izvršeni iz koristoljublja;
  • 5)
    ako je za neka krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, a za druga djela novčane kazne, izreći će jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu, prema odredbama tač. 2. do 4. ovog stava.

(3) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u stjecaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni, izreći će jednu novčanu kaznu po odredbi tačke 4. stava 2. ovog člana.

(4) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, izreći će zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom pravila predviđenih u tač. 2.do 3. stava 2. ovog člana.

Odmjeravanje kazne osuđenoj osobi

Član 47.

(1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba člana 46. ovoga zakona, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora.

(2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne, ako se primjenom odredaba člana 46. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne.

(3) Osuđeni koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili zatvor do jedne godine, kaznit će se disciplinski.

Uračunavanje pritvora i ranije kazne

Član 48.

(1) Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi s krivičnim djelom uračunavaju se u izrečenu kaznu zatvora, dugotrajnog zatvora, maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Zatvor ili novčana kazna koju je osuđeni izdržao, odnosno platio za prekršaj ili privredni prijestup, kao i kazna ili disciplinska mjera lišenja slobode koju je izdržao zbog povrede vojne discipline, uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja, privrednog prijestupa, odnosno povrede vojne discipline.

(3) Zaštitna mjera koja je izrečena za prekršaj ili privredni prijestup ili zbog povrede vojne discipline uračunava se osuđenom u odgovarajuću mjeru sigurnosti izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvaćaju i obilježje prekršaja, privrednog prijestupa, odnosno povrede vojne discipline.

(4) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od pedeset KM.

Glava IV
UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA

SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE

Član 49.

Svrha uvjetne osude i sudske opomene je da se prema krivično odgovornom učinitelju ne primijeni kazna za djelo manjeg značaja, kad to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kad se može očekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno utjecati na učinitelja da više ne čini krivična djela.

1. Uvjetna osuda

Član 50.

(1) Uvjetnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne učini novo krivi-čno djelo.

(2) Sud može u uvjetnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu koju je prouzročio krivičnim djelom, ili ne ispuni druge obaveze predviđene krivičnopravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.

(3) Mjere sigurnosti, izrečene uz uvjetnu osudu, izvršavaju se.

Uvjeti za izricanje uvjetne osude

Član 51.

(1) Uvjetna osuda se može izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna.

(2) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna može se izreći uvjetna osuda samo ako je kazna iz stava 1. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne.

(3) Uvjetna osuda se ne može izreći ni za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna manja od jedne godine zatvora.

(4) Pri odlučivanju hoće li izreći uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude, posebno uzeti u obzir osobu učini-telja, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.

(5) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uvjetna osuda se može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora.

Opozivanje uvjetne osude zbog novog krivičnog djela

Član 52.

(1) Sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili u dužem trajanju.

(2) Ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora manja od dvije godine ili novčana kazna, sud će, pošto ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja, a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti hoće li opozvati uvjetnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uvjetne osude ako učinitelju za krivična djela utvrđena u uvjetnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju više od dvije godine (član 51. stav 1).

(3) Ako opozove uvjetnu osudu, sud će primjenom odredaba člana 46. ovog zakona izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo, uzimajući kaznu iz opozvane uvjetne osude kao utvrđenu.

(4) Ako ne opozove uvjetnu osudu, sud može za novo učinjeno krivično djelo izreći uvjetnu osudu ili kaznu. Ako sud nađe da i za novo krivično djelo treba izreći uvjetnu osudu, primjenom odredaba člana 46. ovog zakona, utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo i odredit će novo vrijeme provjeravanja, koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina računajući od dana pravomoćnosti nove presude. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečen zatvor vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne računa se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uvjetnom osudom za ranije djelo.

Opozivanje uvjetne osude zbog ranije učinjenog
krivičnog djela

Član 53.

(1) Sud će opozvati uvjetnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uvjetno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. U tom slučaju primijenit će odredbu člana 52. stava 3. ovog zakona.

(2) Ako sud ne opozove uvjetnu osudu, primijenit će odredbu člana 52. stava 4. ovog zakona.

Opozivanje uvjetne osude zbog neispunjenja
određenih obaveza

Član 54.

Ako je uvjetnom osudom osuđenom određeno ispunjenje neke obaveze iz člana 50. stava 2. ovoga zakona, a on ne ispuni tu obavezu u roku određenom u presudi, sud može u vremenu provjeravanja produžiti rok za ispunjenje obaveze ili može opozvati uvjetnu osudu i izreći kaznu koja je utvrđena u uvjetnoj osudi. Ako utvrdi da osuđeni iz opravdanih razloga ne može ispuniti postavljenu obavezu, sud će ga osloboditi od ispunjenja te obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom predviđenom zakonom.

Rokovi za opozivanje uvjetne osude

Član 55.

(1) Uvjetna osuda se može opozvati u toku vremena provjeravanja. Ako osuđeni u tom vremenu učini krivično djelo koje povlači opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uvjetna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja.

(2) Ako osuđeni u određenom roku ne ispuni neku obavezu iz člana 50. stava 2. ovog zakona, sud može, najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja, odrediti da se izvrši utvrđena kazna u uvjetnoj osudi.

Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom

Član 56.

(1) Sud može odrediti da se učinitelj kome je izrečena uvjetna osuda stavi pod zaštitni nadzor ako s obzirom na okolnosti izvršenja djela, osobe učinitelja, njegov raniji život i držanje poslije izvršenog djela smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uvjetne osude i društveno prilagođavanje osu-đenog bolje ostvariti.

(2) Zaštitni nadzor obuhvaća ovim zakonom predviđene mjere pomoći, skrbi, nadzora i zaštite, s tim da ne može biti kraći od šest mjeseci niti duži od dvije godine.

Sadržaj zaštitnog nadzora

Član 57.

Zaštitni nadzor može obuhvatiti sljedeće obaveze :

  • 1)
    liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;
  • 2)
    uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga;
  • 3)
    posjećivanje određenih psiholoških i drugih savjeto-vališta i postupanje po njihovim savjetima;
  • 4)
    osposobljavanje za određeno zanimanje;
  • 5)
    prihvaćanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja;
  • 6)
    raspolaganje s plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i sukladno bračnim, odnosno obiteljskim obavezama.

Određivanje zaštitnog nadzora

Član 58.

(1) Sud u presudi određuje jednu ili više obaveza iz člana 57. ovog zakona bliže navodeći u čemu se one sastoje.

(2) Prilikom izbora obaveza iz člana 57. ovog zakona sud će naročito uzeti u obzir godine starosti učinitelja, njegovo opće zdravstveno i duševno stanje, njegove sklonosti i navike u načinu vođenja života, naročito u kući, školi ili na radnom mjestu, pobude iz kojih je učinio krivično djelo i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela, njegov raniji život, osobne i obiteljske prilike, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja a od značaja su za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.

(3) Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere, može zaštitni nadzor ukinuti prije proteka određenog vremena.

(4) Ako osuđeni kojem je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može ranije obaveze zamijeniti drugima ili produžiti trajanje zaštitnog nadzora, u okviru vremena provjeravanja, ili opozvati uvjetnu osudu.

2. Sudska opomena

Član 59.

(1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna a učinjena su pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine osobito lahkim.

(2) Za određena krivična djela i pod uvjetima predviđenim zakonom sudska opomena može se izreći i kad je propisan zatvor do tri godine.

(3) Sudsku opomenu sud može izreći za više krivičnih djela učinjenih u stjecaju, ako za svako od tih djela postoje uvjeti iz stava 1. ili 2. ovog člana.

(4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će, vodeći računa o svrsi sudske opomene, posebno uzeti u obzir osobu učinitelja, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.

(5) Sudska opomena ne može se izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije.

Glava V
MJERE SIGURNOSTI

Svrha mjera sigurnosti

Član 60.

Svrha mjera sigurnosti je da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu utjecati da učinitelj ubuduće vrši krivična djela.

Vrste mjera sigurnosti

Član 61.

Učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove mjere sigurnosti:

  • 1)
    obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi;
  • 2)
    obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi;
  • 3)
    obavezno liječenje narkomana i alkoholičara;
  • 4)
    zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti;
  • 5)
    zabrana upravljanja motornim vozilom;
  • 6)
    oduzimanje predmeta;
  • 7)
    protjerivanje stranca iz zemlje.

Izricanje mjera sigurnosti

Član 62.

(1) Sud može učinitelju krivičnog djela izreći jednu ili više mjera sigurnosti kad postoje uvjeti za njihovo izricanje predviđeni ovim zakonom.

(2) Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi izriču se neuračunljivom učinitelju krivičnog djela samostalno. Uz te mjere mogu se izreći zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.

(3) Obavezno liječenje narkomana i alkoholičara, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći ako je učinitelju izrečena kazna, uvjetna osuda, sudska opomena ili oslobođenje od kazne.

(4) Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je učinitelju izrečena kazna ili uvjetna osuda.

Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u
zdravstvenoj ustanovi

Član 63.

(1) Učinitelju koji je krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, ako utvrdi da bi učinitelj mogao izvršiti teška krivična djela protiv života i tijela, seksualnog integriteta ili imovine, ukoliko bude pušten na slobodu a takva opasnost se može izbjeći jedino njegovim liječenjem i čuvanjem u takvoj ustanovi.

(2) Mjeru iz stava 1. ovog člana sud će obustaviti kad utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinitelja u zdravstvenoj ustanovi.

(3) Učinitelju koji je krivično djelo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti i koji je osuđen na zatvor vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunava se u vrijeme trajanja izrečene kazne. Ako je to vrijeme kraće od trajanja izrečene kazne, sud može odrediti da se osuđeni uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Pri odlučivanju o puštanju na uvjetni otpust sud će naročito uzeti u obzir uspjeh liječenja osuđenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuđeni nije izdržao.

Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi

Član 64.

(1) Učinitelju koji je krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, ako utvrdi da bi učinitelj mogao izvršiti teška krivična djela protiv života i tijela, seksualnog integriteta ili imovine a za otklanjanje te opasnosti je dovoljno njegovo liječenje na slobodi.

(2) Mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći i neuračunljivom učinitelju prema kome je određeno obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi kad sud na osnovu rezultata liječenja utvrdi da više nije potrebno njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, nego samo njegovo liječenje na slobodi.

(3) Pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i učinitelju čija je uračunljivost bitno smanjena i koji je na temelju člana 63. stava 3. ovog zakona pušten na uvjetni otpust.

(4) Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi ne može trajati duže od dvije godine.

(5)Ako se u slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana učinitelj ne podvrgne liječenju na slobodi, ili ga samovoljno napusti ili i pored liječenja postane toliko opasan za okolinu da je potrebno njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.

Obavezno liječenje narkomana i alkoholičara

Član 65.

(1) Učinitelju koji je učinio krivično djelo zbog ovisnosti od upotrebe opojnih droga ili alkohola i kod koga postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i dalje vršiti krivična djela sud može izreći obavezno liječenje.

(2) Mjera iz stava 1. ovog člana izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Vrijeme provedeno u takvoj ustanovi uračunava se u kaznu.

(3) Kad je mjera iz stava 1. ovog člana izrečena uz novčanu kaznu, uvjetnu osudu, sudsku opomenu ili oslobođenje od kazne, izvršava se na slobodi. Ako se učinitelj bez opravdanog razloga ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud može odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.

(4) Obavezno liječenje narkomana i alkoholičara sud će obustaviti kad utvrdi da je prestala potreba za liječenjem učinitelja, s tim da ukupno trajanje mjere ne može biti duže od dvije godine.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti

Član 66.

(1) Sud može učinitelju krivičnog djela zabraniti vršenje određenog poziva, određene samostalne djelatnosti, svih ili nekih dužnosti vezanih za raspolaganje, korištenje, upravljanje ili rukovanje povjerenom imovinom ili za čuvanje te imovine, ako je učinitelj zloupotrijebio svoj položaj, vršenje djelatnosti ili dužnosti radi izvršenja krivičnog djela ili ako se opravdano može smatrati da bi njegovo dalje obavljanje takve djelatnosti bilo opasno.

(2) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1. ovog člana, koje ne može biti kraće od jedne ni duže od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(3) Pri izricanju uvjetne osude sud može odrediti da će se ta osuda opozvati ako učinitelj prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Član 67.

(1) Učinitelju krivičnog djela koji motornim vozilom ugrožava javni promet sud može izreći zabranu upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.

(2) Mjeru iz stava 1. ovog člana sud može izreći ako nađe da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranije kršenje prometnih propisa od učinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom određene vrste ili kategorije. Pri odlučivanju da li će izreći tu mjeru sud će uzeti u obzir i to je li učinitelj po zanimanju vozač motornog vozila.

(3) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1. ovog člana, koje ne može biti kraće od tri mjeseca ni duže od pet godina računajući od dana pravomoćnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(4) Ako je mjera iz stava 1. ovog člana izrečena osobi koja ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom, ona obuhvaća zabranu njenog korištenja na teritoriju Federacije za vrijeme od tri mjeseca do pet godina.

Oduzimanje predmeta

Član 68.

(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela mogu se oduzeti ako su vlasništvo učinitelja.

(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kad nisu vlasništvo učinitelja ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti, ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od učinitelja.

(3) Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje predmeta.

Protjerivanje stranca iz zemlje

Član 69.

(1) Sud može strancu izreći protjerivanje s teritorija Federacije za vrijeme od jedne do deset godina.

(2) Pri ocjeni da li će izreći mjeru iz stava 1. ovog člana sud će uzeti u obzir pobude iz kojih je krivično djelo učinjeno, način izvršenja krivičnog djela i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljnjeg boravka stranca u Federaciji.

(3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana pravomoćnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

Glava VI
PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA, O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA

Važenje posebnih krivičnih odredaba za maloljetnike

Član 70.

(1) Za maloljetne učinitelje krivičnih djela važe odredbe ove glave, a ostale krivičnopravne odredbe iz drugih krivičnopravnih propisa primjenjuju se na maloljetnike samo ako nisu u suprotnosti s posebnim odredbama koje za njih važe.

(2) Posebne odredbe koje važe za maloljetne učinitelje krivičnih djela primjenjuju se, pod uvjetima predviđenim u odredbama ove glave, i na punoljetne osobe kad im se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, a izuzetno i na osobe koje su učinile krivično djelo kao mlađi punoljetnici.

Isključenje krivičnih sankcija prema djeci

Član 71.

Prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina (dijete) ne mogu se primijeniti krivične sankcije.

1. ODGOJNE PREPORUKE

Svrha odgojnih preporuka

Član 72.

Svrha odgojnih preporuka je da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela i da se izricanjem odgojnih preporuka utječe na maloljetnika da ne čini krivična djela.

Uvjeti primjene odgojnih preporuka

Član 73.

(1) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se izreći odgojne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.

(2) Odgojne preporuke maloljetniku može izreći nadležni tužitelj ili sudija za maloljetnike.

(3) Uvjeti primjene odgojnih preporuka su: priznanje krivičnog djela od strane maloljetnika i izra�ena njegova spremnost za pomirenjem s oštećenim.

Vrste odgojnih preporuka

Član 74.

(1) Odgojne preporuke su:

  • 1)
    osobna isprika oštećenom,
  • 2)
    naknada štete oštećenom,
  • 3)
    redovno pohađanje škole,
  • 4)
    rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice,
  • 5)
    prihvaćanje odgovarajućeg zaposlenja,
  • 6)
    smještaj u drugu obitelj, dom ili ustanovu,
  • 7)
    liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi,
  • 8)
    posjećivanje odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih

savjetovališta,

  • 9)
    edukacija iz oblasti prometnih propisa.

(2) Odgojne preporuke pod tač. 1., 2., 3., 8. i 9. stava 1. ovog člana, izriče ovlašteni tužitelj, a odgojne mjere pod tač. 4., 5., 6. i 7. stava 1. ovog člana izriče sudija za maloljetnike.

Izbor odgojnih preporuka

Član 75.

(1) Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tužitelj ili sudija za maloljetnike uzet će u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenog. Pritom će posebno voditi računa da se izrečenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje maloljetnikovo redovno školovanje ili njegov rad.

(2) Odgojne preporuke mogu trajati najduže jednu godinu dana.

(3) Odgojne preporuke mogu se u toku njihovog izvršenja zamijeniti drugom ili ukinuti.

(4) Izbor i primjena odgojnih preporuka vrši se u saradnji s roditeljima, starateljima i organima socijalne skrbi.

Krivične sankcije prema maloljetnicima

Član 76.

(1) Prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se izreći odgojne mjere i određene mjere sigurnosti, a prema starijem maloljetniku izuzetno se može izreći maloljetnički zatvor.

(2) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mlađi maloljetnik), mogu se izreći samo odgojne mjere.

(3) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina (stariji maloljetnik), mogu se izreći odgojne mjere pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, a izuzetno mu se može izreći maloljetnički zatvor.

Sudska praksa po ovom aktu

160 odluka iz 53 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Član 35819 odluka
Član 27210 odluka
Član 2827 odluka
Član 1716 odluka

Vrhovni sud Federacije BiH

09 0 K 001169 22 Kž 3

Kako se uviđaj preduzima kada je za utvrđivanje ili razrješenje kakve važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje i o tome sačinjava zapisnik, presuda se ne može zasnivati na navodima iz zapisnika o uviđaju u kojima se iznose k…

2022
Kž

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2398/06

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2398/06 (F. B.). Nema povrede: Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona); Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost). Ključne riječi: D18.4. - Očigledno (prima facie) neosno…

2006

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2345/05

Odluka o meritumu u predmetu AP-2345/05 (H. G.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.3.d.1. - minimalna prava optuženog - pravo na ispitivanje svjedoka optužba pod istim uslovim…

2006

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-543/04

Odluka o meritumu u predmetu AP-543/04 (M.N.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.12. - pravično suđenje - nepristrasan sud; 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvr…

2005

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-81/04

Odluka o meritumu u predmetu AP-81/04 (S. Š.). Nema povrede: Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zako…

2005

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 1 odluka

Član 2774 odluke
Član 3154 odluke
Član 3204 odluke
Član 3394 odluke
Član 3484 odluke
Član 1463 odluke
Član 1543 odluke
Član 2293 odluke
Član 2593 odluke
Član 2733 odluke
Član 3513 odluke
Član 3663 odluke
Član 72 odluke
Član 1772 odluke
Član 1842 odluke
Član 3042 odluke
Član 3832 odluke
Član 4192 odluke
Član 61 odluka
Član 141 odluka
Član 151 odluka
Član 231 odluka
Član 251 odluka
Član 351 odluka
Član 371 odluka
Član 481 odluka
Član 561 odluka
Član 1121 odluka
Član 1321 odluka
Član 1661 odluka
Član 1791 odluka
Član 2031 odluka
Član 2071 odluka
Član 2211 odluka
Član 2241 odluka
Član 2521 odluka
Član 2691 odluka
Član 2741 odluka
Član 2781 odluka
Član 2831 odluka
Član 2901 odluka
Član 3081 odluka
Član 3181 odluka
Član 3361 odluka
Član 3621 odluka
Član 3631 odluka
Član 3681 odluka
Član 3701 odluka
Član 4001 odluka
Općenite reference na ovaj akt (62)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2371/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-2371/18 (A. R., S. C. i S. R. K.). Nema povrede: Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život); Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek). Ključne riječi: Krivični postupak; 2. - Član 2. EK – p…

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1486/17

Odluka o meritumu u predmetu AP-1486/17 (Z. M.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Pravo na odbranu; 6.1.6. - pravično suđenje - jednakost strana u postupku; Načelo slobodne ocj…

2019

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3822/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-3822/16 (E. H.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Dokaz; Dokazni postupak; 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (p…

2018

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-692/14

Odluka o meritumu u predmetu AP-692/14 (S. D.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona). Ključne riječi: In dubio pro reo; 6.1.6. - pravično suđenje - j…

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1015/13

Odluka o meritumu u predmetu AP-1015/13 (S. L.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.2. - Krivični postupak; 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (p…

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1529/15

Odluka o meritumu u predmetu AP-1529/15 (M. P.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.18. - pravično suđenje – obrazložena presuda; 6.1.1.2. - Krivični postupak; Dokaz.

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2013/13

Odluka o meritumu u predmetu AP-2013/13 (Zapadnohercegovački kanton). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Ob…

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3133/11

Odluka o meritumu u predmetu AP-3133/11 (M. U. i M. K.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona). Ključne riječi: Dokazni postupak; 7.1. - Kažnjavanje s…

2015

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3229/10

Odluka o meritumu u predmetu AP-3229/10 (E. M., N. Z., S. K. i S. K., B. J., A. Z. i M. S.). Nema povrede: Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 13. EK (Pravo…

2014

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3657/12

Odluka o meritumu u predmetu AP-3657/12 (D. M.). Nema povrede: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije); Član 4. Protokola 7 uz EK (Pravo da se ne bude dvaput suđen ili kažnjen u istoj stvari); Član 2. Protokola 7 uz EK…

2014

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 52