Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1287/05 (R. T.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1287/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1287/05, rješavajući apelaciju Radeta Tadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radeta Tadića podnesena zbog nedonošenja odluke o zahtjevu za isplatu penzije od strane Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje u Mostaru, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rade Tadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, podnio je, 9. juna 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koju je dopunio 20. marta 2006. godine, zbog nedonošenja odluke o zahtjevu za isplatu penzije od strane Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar.

2. Apelant se, 20. marta 2003.godine, obratio Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje sa zahtjevom da mu ubuduće isplaćuje penziju, jer mu se trenutno penzija isplaćuje u Republici Srpskoj, iako je pravo na penziju ostvario na području Federacije Bosne i Hercegovine. Do dana podnošenja apelacije apelant nije primio rješenje, nego dopis Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, broj 01-1266/05 od 16. maja 2005. godine, kojim je obaviješten da Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje korisnicima «isplaćuje penzije na temelju važećeg Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama iz 2000. godine, prema kojem, na temelju člana 2. stav 2. isplatu penzija korisnicima vrši nositelj osiguranja koji je posljednji vršio isplatu penzije prije stupanja na snagu ovog sporazuma.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Prema članu 7. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službene novine Federacije BiH», br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02 i 73/05) prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju po propisima o upravnom postupku. U konkretnom slučaju, nakon što o zahtjevu apelanta nije doneseno rješenje u skladu sa Zakonom o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br.2/98 i 48/99), niti mu je isto dostavljeno u roku koji je propisan istim zakonom, apelant je mogao podnijeti žalbu nadležnom drugostepenom organu, kako to predviđa odredba člana 216. stav 3. navedenog zakona, a nakon toga i tužbu u upravnom sporu u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima, kako bi došao do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Navodi apelanta da bi odluke o njegovoj žalbi bile negativne predstavljaju paušalne navode za koje apelant nije ponudio nikakve dokaze, te ga, kao takvi, ne mogu ekskulpirati od obaveza propisanih zakonom.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1287/05 (R. T.) | Sudska praksa | Aktio