Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1990/05 (V. B.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1990/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine u predmetu broj AP-1990/05, rješavajući apelaciju Vjere Bačanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Vjere Bačanović podnesena zbog nedonošenja odluke po žalbi od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog Kantona u Travniku u predmetu broj 03-12-6/4-849/98, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vjera Bačanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je, 23. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog nedonošenja odluke po žalbi od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog Kantona u Travniku (u daljnjem tekstu:Ministarstvo), u predmetu broj 03-12-6/4-849/98 .
2. Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 03-12-6/4-849/98 od 7. avgusta 1998. godine, kojim je odobren zahtjev apelantice za naknadni upis u matičnu knjigu umrlih smrti njenog sina, Nebojše Bačanovića, koji je kao civilna žrtva rata stradao 13. septembra 1995. godine u Jajcu.
3. Apelantica je 28. novembra 2002. godine izjavila žalbu na navedeno rješenje, ističući da nije u zahtjevu napisala da je njen sin umro nego da je tragično stradao, te urgenciju na žalbu od 29. januara 2004. godine, kojim traži da se u skladu s njenim zahtjevom u rješenju o odobrenju naknadnog upisa u MKU navede da je njen sin stradao kao civilna žrtva rata.
4. Ministarstvo je apelantici uputilo dopis u formi odgovora, gdje se navodi da je to Ministarstvo primilo njenu žalbu i njenu urgenciju, ali da je i pored postojanja eventualnih propusta u postupku svrha upravnog postupka postignuta, njenom je zahtjevu udovoljeno, tj. izvršen je upis u matičnu knjigu umrlih za apelanticinog sina, te da je predmetno rješenje doneseno na tipiziranom obrascu gdje izraz «umro» označava nastupanje smrti bez obzira na koji je način smrt nastupila. Dalje se navodi da je, budući da Ministarstvu nije bila poznata adresa apelantice, na koju bi izvršili dostavu rješenja, primjerak rješenja prosljeđen je matičnom uredu u Jajcu, kako bi se činjenica smrti upisala u matične knjige, te je upis izvršen 4. februara 1999. godine. Pored navedenog se ističe da su adresu apelantice saznali tek 2002. godine, kada su joj putem pošte dostavili predmetno rješenje. Apelantica je informirana i da izvadak iz matične knjige umrlih za svog sina može dobiti u matičnom uredu u Jajcu, te da takva formulacija rješenja ne može uticati na sticanje bilo kakvih prava, niti prejudicirati stvari oko ispitivanja okolnosti pod kojima je njen sin stradao.
5. Apelantica je 15. marta 2004. godine na navedeni odgovor uputila prestavku Ministarstvu u kojoj insistira da se po njenoj žalbi donese rješenje u skladu sa zakonom.
6. Kako Ministarstvo nije donijelo rješenje po izjavljenoj žalbi, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu, jer smatra da joj je povrijeđeno «pravo na žalbu», odnosno pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita donesenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelantica nije koristila pravne lijekove predviđene zakonskim propisima za slučajeve tzv. «šutnje administracije». Naime, u skladu s čl. 11. i 22. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), važećeg u ovom slučaju, apelantica je mogla podnijeti tužbu nadležnom Kantonalnom sudu zbog nedonošenja odluke o žalbi od strane nadležnog organa u roku od 30 dana, niti u daljnem roku od 7 dana od posebnog pismenog traženja. Dakle, apelantica je mogla pokrenuti upravni spor pred nadležnim Kantonalnim sudom, kao da je njena žalba u konkretnom slučaju odbijena.
10. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da apelantica prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpila sve raspoložive pravne lijekove moguće po zakonu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović