Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1343/06 (S. Č.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1343/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 9. studenog 2006. godine, u predmetu broj AP-1343/06, rješavajući apelaciju Safeta Čekrića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Safeta Čekrića, podnesena protiv Rješenja Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Tuzla, broj 1820-0778/03-1 od 31. ožujka 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Safet Čekrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Orahovice, podnio je 3. svibnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Tuzla (u daljnjem tekstu: Zavod), broj 1820-0778/03-1 od 31. ožujka 2005. godine.

2. Navednim rješenjem Zavoda apelantu je utvrđena mjesečna mirovina u iznosu od 35,53 KM, određena kao srazmjerni dio invalidske mirovine koji pada na teret bosanskohercegovačkog nositelja osiguranja.

3. Apelant u svojoj apelaciji navodi da mu je Zavod odmjerio ovaj iznos računajući da on ima pravo na određeni dio mirovine ostvarene radom u Njemačkoj, a koju apelant još uvijek nije ishodovao, zbog čega smatra da je osporavano rješenje nepravično.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

6. Nadalje, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj je «na svakoj državi potpisnici sporazuma da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupka» (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, od 6. studenog 1980. godine, serija A, broj 39, stavak 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Europska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sustave država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Europska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Europske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sustavu» (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stavak 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je prije svega zadatak upravnih organa i redovitih sudova.

7. U konkretnom slučaju apelant je prema članku 11. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 48/99), kojim je određeno pravo na izjavljivanje priziva na odluke donesene u prvom stupnju, a u svezi sa člankom 7. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju («Službene novine Federacije BiH», br. 29/98 i 32/01), kojim je određeno da se mirovinska prava rješavaju u upravnom postupku, mogao podnijeti priziv na Rješenje broj 1820- 0778/03-1 od 31. ožujka 2005. godine, a koje pravo nije iskoristio, zbog čega, neiscrpljivanjem pravnih lijekova, nije došao do konačne odluke u svom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1343/06 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio