Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2849/06 (M. K.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2849/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP 2849/06, rješavajući zahtjev Merime Kovačević za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. st. 1. i 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Merime Kovačević za donošenje privremene mjere.

Obustavlja se izvršenje presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-324/05 od 14. septembra 2006. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

OBRAZLOŽENJE

1. Merima Kovačević (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 17. oktobra 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-324/05 od 14. septembra 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-4/04 od 21. aprila 2005. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-4/04 od 21. aprila 2005. godine, apelantica je oglašena krivom za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 358. stav 3. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH, «Službene novine FBiH», br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a još jedna osoba (H.Z.) je oglašena krivom za produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 358. stav 3. citiranog Zakona. Istom presudom apelantica i druga optužena osoba su obavezani da solidarno plate troškove krivičnog postupka u iznosu od 400,00 KM i plaćanje paušala u iznosu od po 200,00 KM.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-324/05 od 14. septembra 2006. godine, djelimično je uvažena žalba apelantice i druge optužene osobe i presuda Kantonalnog suda je preinačena u pravnoj ocjeni djela i odluci o kaznama tako da su radnje apelantice pravno kvalificirane kao krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 366. stav 2. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ FBiH za koje je uz primjenu čl. 41. tačka 1., 42. stav 1. tačka 4. istog Zakona osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, dok je druga optužena osoba za krivično djelo za koje je istom presudom oglašena krivom uz primjenu člana 41. tačka 2. i 42. stav 1. tačka 1. ranijeg KZ FBiH osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

4. Apelantica navodi da su Vrhovni i Kantonalni sud u ovoj pravnoj stvari primijenili odredbe KZ FBiH, «Službene novine FBiH, broj 43/98 od 20. novembra 1998. godine, sa izmjenama i dopunama, koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, što je bilo očigledno na njenu štetu, jer je u međuvremenu na snagu stupio KZ FBiH («Službene novine FBiH», broj 36/03 od 29. jula 2003. godine), koji je povoljniji za nju. Prema odredbama ovog Zakona, koji je za apelanticu povoljniji, izvršitelj krivičnog djela može biti samo službeno i odgovorno lice u institucijama Federacije Bosne i Hercegovine, a koje svojstvo u vrijeme izvršenja krivičnog djela apelantica nije imala. Apelantica dalje ističe da je stav Vrhovnog i Kantonalnog suda, da se radnje apelantice kvalificiraju kao krivično djelo protiv službene i druge odgovorne dužnosti iz Glave XXXI važećeg KZ FBiH, protivan i sudskoj praksi («Komentar krvičnih zakona u BiH», strana 722 - izdavač Vijeće Evrope i Evropska komisja). Apelantica također navodi da se krivično djelo za koje je oglašena odgovornom može učiniti samo direktnim umišljajem, te da je sud u presudi dužan obrazložiti oblik vinosti kao bitan element krivičnog djela, što nije učinio, pa presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, što znači da je sud postupao na arbitraran način. Zbog navedenog, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 2. stav 1. i stav 2. tačka a. i člana 7. Evropske konvencije.

5. U obrazloženju prijedloga za donošenje privremene mjere apelantica navodi da je teško bolesna, a da su pravo na život i pravo na slobodu ličnosti najveće ljudske vrijednosti zaštićene Evropskom konvencijom, te da bi stupanjem na izdržavanje kazne zatvora prije donošenja odluke o apelaciji za nju nastupile neotklonjive štetne posljedice.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.

8. Apelantica kao razlog za donošenje privremene mjere navodi da bi izvršenje osporene presude moglo prouzrokovati neotklonjive štetne posljedice i ugroziti njeno zdravstveno stanje, obzirom da je teško bolesna. Kao dokaz navedenog apelantica je dostavila kopiju medicinske dokumentacije iz koje je vidljivo da joj je zbog tumefaktoma desnog pluća izvršena donja lobektomija desnog pluća i operativnim zahvatom odstranjen donji lobus, te da se nakon izvršenog operativnog zahvata nalazi pod stalnom medicinskom kontrolom.

9. Ustavni sud smatra, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a posebno prirodu počinjenog krivičnog djela, zdravstveno stanje apelantice, kao i potrebu njenog specijalističkog medicinskog tretmana zbog dijagnoze Adenoneo lobi inf. pulmonis dex, da bi boravak u zatvorskoj ustanovi mogao prouzrokovati neotklonjive štetne posljedice po zdravlje i život apelantice.

10. U ovim okolnostima Ustavni sud smatra da bi izvršenjem presude Vrhovnog suda, broj Kž-

324/05 od 14. septembra 2006. godine, mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice za apelanticino zdravlje, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.

11. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2849/06 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio