Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1774/05 (E. P. i dr.)
Odluka donesena 15. 02. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o privatizaciji preduzeća · čl. 38
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka · čl. 38
- Zakon o dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća
- Odluka o zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o privatizaciji preduzeća
- Zakon o izmjenama Zakona o privrednim društvima
- Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1774/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 02. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-1774/05, rješavajući apelaciju Edhema Prljače i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edhema Prljače, Vere Šimunić, Borislava Hrste, Jože Babić, Štefice Crvenković, Mladena Dresto, Donke Ostrožnjak, Nade Paulić, Hajrudina Ramadanovića, Tihomira Trifkovića, Džemala Prljače i Zehre Čavapčević, podnesena protiv rješenja Kantonalne agencije za privatizaciju u Sarajevu, broj 21-04/01-19-612-24 od 25. jula 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Edhem Prljača, Vera Šimunić, Borislav Hrsto, Joža Babić, Štefica Crvenković, Mladen Dresto, Donka Ostrožnjak, Hajrudin Ramadanović, Tihomir Trifković, Džemal Prljača, Zehra Čavapćević svi iz Zagreba i Nada Paulić iz Velike Gorice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa apelant Edhem Prljača podnijeli su, 17. augusta 2005. godine godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koju su dopunili 27. februara 2006. godine, protiv rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalne agencije za privatizaciju u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalna agencija za privatizaciju), broj 21-04/1-19-612-24 od 25. jula 2001. godine.
2. Direktor Kantonalne agencije za privatizaciju Sarajevo, na osnovu člana 38. Zakona o privatizaciji preduzeća («Službene novine FBiH», br. 27/97, 8/99, 32/00, 45/00 i 54/00), člana 38. Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka («Službene novine F BiH», br. 12/98) i Zaključka Upravnog odbora Kantonalne agencije za privatizaciju Sarajevo o izvršenoj privatizaciji, broj 21-01-19-281/01 od 11. juna 2001. godine, donio je rješenje, broj 21-04/1-19-612-24 od 25. jula 2001. godine kojim se « 1.odobrava upis izvršene privatizacije u sudski registar -19,594.509,00 KM državnog kapitala, što predstavlja 56,06% od ukupnog kapitala preduzeća «ŠIPAD-KPMERC», dioničko društvo za trgovinu i inženjering Sarajevo.
2. Rješenjem Kantonalne agencije za privatizaciju o odobravanju Programa privatizacije i Početnog bilansa, broj 21-04/1-19-612-16-S od 3. oktobra 2000. godine, utvrđen je ukupan kapital preduzeća sa stanjem na dan 30. juni 2000. godine u vrijednosti od 34.950.636,00 KM, od čega je:
a) 56,06% u vrijednosti od 19.594.509,00 KM prodato metodom javnog upisa dionica, čiji su vlasnici dioničari prema Listi dioničara koja je u prilogu i koja je sastavni dio ovog rješenja, i
b) 43,94% u vrijednosti od 15.356.127,00 KM dionički kapital, čiji su vlasnici dioničari po prethodno izvršenoj vlasničkoj transformaciji.
3. Preduzeće iz tačke 1. ovog rješenja dužno je , oblik, firmu, osnovni kapital i statut uskladiti sa odredbama Zakona o privrednim društvima («Službene novine F BiH», br. 23/99 i 45/00), u zakonom utvrđenom roku».
3. U obrazloženju istog rješenja navedeno je da je zaključkom Upravnog odbora Kantonalne agencije za privatizaciju Sarajevo, broj 21-01-19-281/01 od 11. juna 2001. godine usvojen Izvještaj o privatizaciji preduzeća iz tačke 1. ovog rješenja, te odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
4. Iz apelacije proizilazi da su apelantima, pobijanim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine Kantonalne agencije za privatizaciju Sarajevo, broj 21-04/1-19-612-24 od 25. jula 2001. godine «kao malim dioničarima - bivšim i sadašnjim radnicima, među kojima je i apelant Edhem Prljača», povrijeđena prava na imovinu garantirana članom II/k. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-
106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, nakon što je apelantima 22. augusta 2001. godine uručeno rješenje Kantonalne agencije za privatizaciju, broj 21-04/1-19-612-24 od 25. jula 2001. godine, apelanti su mogli protiv ovog rješenja podnijeti žalbu Ministarstvu privrede Kantona Sarajevo putem Kantonalne agencije za privatizaciju Sarajevo u roku od petnaest dana od dana prijema rješenja, kako bi došli do konačne odluke. Međutim apelanti nisu iscrpili efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović