Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-91/06 (H. E.)

Odluka donesena 09. 05. 2007.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravo na imovinu
  • Penzije
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-91/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Valerija Galić i Miodrag Simović i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007.godine, u predmetu broj AP-91/06, rješavajući apelaciju Hamdije Eškića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamdije Eškića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2286/02 od 21. septembra 2005. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdija Eškić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 18. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2286/02 od 21. septembra 2005. godine.

2. Rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe u Bihaću broj 1026899401 od 15. oktobra 2002. godine apelantu je priznato pravo na srazmjernu starosnu penziju u iznosu od 299,5156 KM, počev od 2. jula 2002. godine.

3. Apelant je podnio žalbu Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO) protiv prvostepenog rješenja u kojoj je naveo da mu u ukupan penzijski staž nije uračunato vrijeme od 15. marta 1963. godine do 31. avgusta 1974. godine, koje je proveo kao aktivno vojno lice na službi u Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji (u daljnjem tekstu: JNA), sa uvećanim trajanjem 12/15.

4. Federalni zavod PIO je Rješenjem broj 02/1-1049865759 od 18. marta 2002. godine, odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje uz obrazloženje da iz spisa proizilazi da je prvostepeni organ utvrdio da je apelant penzijski staž u periodu od 15. marta 1963. godine do 31. avgusta 1974. godine ostvario u bivšim republikama SFRJ pa mu je i taj staž uračunat u ukupan penzijski staž od 39 godina, osam mjeseci i 27 dana, a visinu starosne penzije je odredio prema stažu ostvarenom u Bosni i Hercegovini u trajanju od 25 godina u 54% iznosu od penzijskog osnova, što iznosi 320,909610 KM mjesečno, te srazmjerni dio penzije pripada na teret ovog nosioca osiguranja u iznosuod 299,5156 KM. Na kraju je zaključeno da je rješenje prvostepenog organa pravilno i u skladu sa odredbom člana 82. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine F BiH“, br. 29/98 i 32/01).

5. Vrhovni sud je Presudom broj U-2286/02 od 21. septembra 2005. godine odbio apelantovu tužbu uz obrazloženje da su upravni organi pravilno primijenili odredbu člana 82. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, nakon što su pravilno utvrdili da apelant ispunjava uvjete za starosnu penziju. U obrazloženju presude je navedeno da je u postupku koji je predhodio donošenju osporenog riješenja, utvrđeno da ukupni penzijski staž apelanta do 2. jula 2002. godine, odnosno do dana prestanka osiguranja, iznosi 39 godina osam mjeseci i 27 dana, te da je suprotno tvrdnji apelnta u ukupan penzijski staž uračunat i staž od 14 godina, osam mjeseci i 27 dana, ostvaren u bivšim Republikama SFRJ kao vrijeme provedeno na službi u JNA u periodu od 15. marta 1963. godine do 31. avgusta 1974. godine i staž ostvaren u BiH od 25 godina. Sud je također ocijenio, da su upravni organi pravilno utvrdili da apelant ispunjava uslove za sticanje prava na starosnu penziju propisane odredbama čl. 30. i 137. Zakona o PIO, a koja prema ukupnom penzijskom stažu ostvarenom u BiH od 25 godina i 54% od penzijskog osnova iznosi 320,909610 KM mjesečno, te da je utvrđen srazmjerni dio starosne penzije u mjesečnom iznosu od 299,5156 KM koji pada na teret Federalnog zavoda PIO (tuženog), kao nosioca osiguranja, primijenom člana 82. stav 2. Zakona o PIO. Na kraju sud je zaključio da su odluke upravnih organa pravilne i u skladu sa navedenim odredbama Zakona o PIO, te da apelant neosnovano pobija njihovu zakonitost pogrešno smatrajući da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu.

6. U apelaciji apelant je ponovio navode iz svoje tužbe Vrhovnom sudu, a koji se odnose na to da mu u ukupan penzijski staž nije uračunato 14 godina, osam mjeseci i 27 dana, odnosno vrijeme od 15. marta 1963. godine do 31. avgusta 1974. godine, koje je proveo kao aktivno vojno lice na službi u JNA. Apelant smatra da bi uračunavanjem ovoga period penzijski staž iznosio 39 godina osam mjeseci i 27 dana, i da bi ostvario pravo na starosnu penziju, a koja bi prema ukupnom penzijskom stažu ostvarenom u Bosni i Hercegovini iznosila 54% od penzijskog osnova. Zbog navedenih razloga, prema apelantovom mišljenju, došlo je do povrede njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Ustavni sud konstatuje da je visina penzije rezultat, prije svega, utvrđenog činjeničnog stanja, koje utvrđuju nadležni organi. Ustavni sud je, u skladu sa ustaljenom praksom (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 64/02 od 24. oktobra 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/04, tačka 45) ograničen na «pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu». U vezi s tim, apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda (član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine), u principu, ne podrazumijeva da Ustavni sud može da preispituje odluke redovnih sudova u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja ili tumačenja i primjene zakona, sve dok te odluke ne povređuju apelantova ustavna prava. Ovo će biti slučaj, inter alia, kada nadležni organi primijene pozitivno-pravne propise ili utvrde činjenično stanje na proizvoljan način.

10. Apelant, u principu, nije naveo u čemu se po njemu ogleda povreda njegovog ustavnog prava na imovinu. Vrhovni sud je utvrdio da su prvostepeni organi pravilno postupali kada su primijenili član 82. stav 2. i član 137. Zakona o PIO, te utvrdili da apelant ispunjava uslove za sticanje prava na starosnu penziju, a koja prema ukupnom penzijskom stažu ostvarenom u BiH od 25. godina i 54% od penzijskog osnova iznosi 299,5156 KM. Kako Ustavni sud ne može ulaziti u način i osnov utvrđivanja visine starosne penzije, on ne vidi povredu ustavnog prava na imovinu zbog takvog načina utvrđivanja penzije koje nije rezultat proizvoljne i pogrešne primjene propisa o penzijsko invalidskom osiguranju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-35/03 od 21. jula 2004. godine).

11. Ustavni sud zaključuje da apelant ne nudi činjenice i dokaze koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koje se poziva, zbog čega nema elemenata koji bi prima facie ukazali da je povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moguće, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju navedenih prava očigledno (prima facie) neosnovani.

1. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

2. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-91/06 (H. E.) | Sudska praksa | Aktio