Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/06 (S. G.)

Odluka donesena 16. 07. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-881/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-881/06, rješavajući apelaciju Samije Gregorič, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samije Gregorič podnesena protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Kantona Sarajevo, broj 05-23-22104/05 od 9. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Samija Gregorič (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je, 20. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Kantona Sarajevo ( u daljnjem tekstu: Ministarstvo za prostorno uređenje), broj 05-23-22104/05 od 9. januara 2006. godine. Apelantica je, 13. aprila 2006. godine, dopunila apelaciju.

2. Rješenjem Službe za upravu, prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba za prostorno uređenje), broj 07-23-4558/05 od 11. novembra 2005. godine izdato je odobrenje za građenje Almiru Palata ( u daljnjem tekstu: investitor), iz Sarajeva, ulica Obala kulina bana broj 10, za pretvaranje dijela zajedničkih prostorija - terase, površine 30 m2, čime bi se zajednički prostor navedene stambene zgrade pretvorio u stambeni i pripojio investitorovom stanu. Služba za prostorno uređenje je u obrazloženju navedenog rješenja utvrdila da je investitor priložio svu traženu dokumentaciju i da ispunjava uslove iz čl. 103. i 104. Zakona o prostornom uređenju Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo, br. 13/99, 19/99 i 24/01).

3. Na navedeno riješenje apelantica je izjavila žalbu, navodeći da trpi štetu zbog radova na osnovu odobrenja za građenje koje je izdao investitoru nadležni organ, nakon čega je Ministarstvo za prostorno uređenje rješenjem broj 05-23-22104/05 od 9. januara 2006. godine žalbu apelantice odbilo kao neosnovanu. Protiv ovog rješenja Ministarstva je bilo moguće pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), što je apelantica propustila da učini.

4. Apelantica se žali da joj je osporenim rješenjem povređeno pravo na život iz člana II/3 a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i, konačno, pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U dopisu koji je 13. aprila 2006. godine dostavila Ustavnom sudu, apelantica navodi da je «iz opravdanih razloga bila spriječena da pokrene upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu», budući da je ona sama stara i bolesna i da nema sredstava za advokata, pa pošto postupak dugo traje, apelantica navodi da se direktno obraća Ustavnom sudu, tražeći zaštitu svojih ustavnih prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica u svojoj apelaciji samo paušalno ističe da je «iz opravdanih razloga» bila spriječena da zbog starosti i nedostatka sredstava za advokata podnese tužbu u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom. Međutim, Ustavni sud ističe da, u skladu sa vlastitom jurisprudencijom, kao i praksom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, ne može uzeti ove navode apelantice kao prihvatljivo opravdanje za neiscrpljivanje pravnih lijekova (vidi, na primjer, Ustavni sud, odluka broj AP-970/05od 18. maja 2005. godine i Komisija za ljudska prava pri ustavnom sudu, Odluka o prihvatljivosti broj CH/02/10542, N.N. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 10. maja 2005. godine, tačka 7).

8. Nadalje, Ustavni sud također konstatuje da apelantica nije dokazala da tužba u upravnom sporu nadležnom sudu ne bi bila djelotvoran pravni lijek. Osim toga, Ustavni sud je u svojoj praksi već ukazao da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova ima upravo svrhu da omogući sudovima i drugim nadležnim organima da isprave eventualna kršenja prava, pa propuštanje propisanih rokova ili neispunjavanje drugih formalnih uslova koji se zakonom traže, a naročito nekorištenje propisanih pravnih lijekova, onemogućava upravne i sudske organe da pruže efektivnu zaštitu. Također, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, sumnja da će ishod postupka biti pozitivan, kao i razlozi starosti i nedostupnosti pravne pomoći od advokata ne oslobađa apelanticu od obaveze da iskoristi dostupne pravne lijekove na zakonom propisan način (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijck protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 37 i Ustavni sud, odluka broj AP-583/05 od 15. juna 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelantica je propustila da pokrene tužbu u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstvo za prostorno uređenje broj 05-23-22104/05 od 9. januara 2006. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/06 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio