Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2150/07 (S. J.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2150/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2150/07, rješavajući zahtjev Slobodana Jakovljevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slobodana Jakovljevića, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Jakovljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Skelana, kojeg zastupa Slavko Ašćerić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 23. jula 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj X-KR-05/24 II od 12. jula 2007. godine, i rješenja Suda BiH, broj X-KR-05/24 od 14. juna 2007. godine. Apelant je, istovremeno, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «naložio da se optuženi pusti odmah na slobodu i mjera pritvora zamijeni drugom alternativnom blažom mjerom od strane sudskog vijeća»

2. Naime, Sud BiH je rješenjem, broj X-KR-05/24 od 14. juna 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem tog suda, broj X-KR-05/24 II od 12. jula 2007. godine, u krivičnom predmetu protiv apelanta kao optuženog i ostalih, zbog krivičnog djela Genocida iz člana 171. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06, u daljnjem tekstu: KZ BiH), u postupku odlučivanja o prijedlogu Tužilaštva BiH za produženje pritvora apelantu i drugim optuženim, produžio mjeru pritvora iz razloga predviđenih u članu 132. stav 1. tačka b) i d) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) do okončanja glavnog pretresa, a najduže tri godine od dana potvrđivanja optužnice. U istom rješenju je navedeno da će se kontrola opravdanosti mjere pritvora vršiti po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru, te da žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

3. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je posebno naglasio da prilikom odlučivanja o mjeri pritvora Sud je obavezan dosljedno slijediti član 132. ZKP BiH. Ukoliko zakon nije u dovoljnoj mjeri jasan, Sud je obavezan tumačiti ga u korist lica protiv kojeg se pritvor određuje. Takva obaveza proizilazi iz odredbe člana 131. ZKP BiH kojom se pritvor određuje kao ultima ratio mjera obezbjeđenja prisustva lica protiv kojeg se vodi postupak i uspješnog vođenja postupka. Pritvor će se odrediti samo ukoliko je jasno i konačno da se ista svrha ne bi mogla postići drugim mjerama obezbjeđenja prisustva. To iz razloga što bi u suprotnom došlo do kršenja jednog od osnovnih ljudskih prava - prava na slobodu i ličnu sigurnost iz člana II/3.d) Ustava BiH i člana 5. Evropske konvencije. Stoga, za Sud je od osnovne važnosti da krene od pretpostavke da predmetna osoba treba da bude na slobodi. U vezi sa nepostojanjem osnova iz člana 132. stav 1. tačka b) i d) ZKP BiH apelant je predložio donošenje privremene mjere, ali pri tom nije posebno obrazložio svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Ujedno, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

6. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze zaštićeno članom II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da, u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje mjere pritvora izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te mjere.

7. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti je dostavio dokaze koji ukazuju na mogućnosti nastupanja nenadoknadivih štetnih posljedica. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2150/07 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio