Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3014/07 (Z. Š.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3014/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3014/07, rješavajući zahtjev Zdene Šarić, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zdene Šarić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdena Šarić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Vukica Marjanović-Suljić advokat iz Zenice, podnijela je, 13. novembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-07-000209 od 25. septembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-K-06-000235 od 11. maja 2007. godine. Apelantica je, takođe, podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje zatvorske kazne do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.
2. Općinski sud je presudom, broj 043-0-K-06-000235 od 11. maja 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-07-000209 od 25. septembra 2007. godine, apelanticu oglasio krivim za krivično djelo porezne utaje iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osudio je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM, koju kaznu je dužna platiti u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Na osnovu člana 202. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) apelantica se obavezuje da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 1.392,00 KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Na osnovu člana 111. stav 1. KZ FBiH, apelantica se obavezuje da imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela u iznosu od 966.734,92 KM uplati u korist buđeta Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca pod prijetnjom izvršenja.
3. U obrazloženju presude Kantonalni sud navodi da je prvostepeni sud nakon održanog glavnog pretresa cijenio sve izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi i našao da se u radnjama optužene stiču elementi bića krivičnog porezne utaje iz člana 272. stav 2. u vezi stava 1. KZ FBiH. Također ovaj sud ističe da je neosnovan žalbeni prigovor apelantice da joj je bilo uskraćeno pravo na odbranu jer je uvidom u krivični predmet utvrđeno da je rješenjem Općinskog suda za branioca po službenoj dužnosti postavljen Nikola Bodul advokat iz Zenice koji je dopisom od 4. aprila 2006. godine, otkazao odbranu zbog teške saradnje sa apelanticom. Dalje sud navodi da je prvostepeni sud svojim dopisom od 4. aprila 2006 godine, tražio od apelantice da dostavi finansijsku i drugu dokumentaciju kako bi odlučio u smislu člana 60. ZKP i postavio branioca zbog slabog imovnog stanja, a uvidom u zapisnik sa glavnog pretresa utvrđeno je da je apelantica poučena o njenim pravima i da je izjavila da želi iznijeti svoju odbranu bez branioca. Dalje Kantonalni sud ističe da prvostepena presuda ne sadrži bitne povrede odredaba krivičnog postupka jer je jasna, konkretna i određena i dala je valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te su neosnovani navodi da prvostepeni sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primjenio zakon. U vezi žalbenog prigovora da prvostepeni sud nije saslušao svjedoke Mustafu Fejzića i Cvjetka Klikovca, protiv kojeg je vođen krivični postupak i koji je u odvojenom postupku oglašen krivim, Kantonalni sud ističe da iskazi tih svjedoka ne bi izmjenili činjenično stanje jer se iz sporazuma o priznanju krivnje Cvjetka Klikovca vidi da je imao punomoć apelantice i da je radio za nju i uz njenu saglasnost. U odnosu na žalbeni prigovor da se radi o zastari krivičnog gonjenja ovaj sud navodi da je optužnica podnesena 31. januara 2006. godine, da su radnje izvršene 1998. i 1999 godine i da su radnje otkrivanja izvršioca krivičnog djela poduzete u zakonskom roku te nije nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja, jer ova zastarjelost bi nastupila prema radnjama izvršenja krivičnog djela 2. augusta 2009. godine. Dalje, sud napominje da su članom 41. Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga, razgraničene relativna i apsolutna zastarjelost od pet odnosno deset godina što znači da je apsolutni rok zastarjelosti identičan kao kod primjene člana 126. stav 6 ZKP. Na kraju, Kantonalni sud zaključuje da je za ovo krivično djelo zakonom predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina ali imajući u vidu učestalost ovih krivičnih djela i umišljaj apelantice za nezakonito pribavljanje protiv pravne imovinske koristi u čemu su joj pomagala i druga lica, po ocjeni tog suda, sa manjom od izrečene kazne zatvora u konkretnom slučaju se ne bi mogla postići svrha kažnjavanja.
4. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da u toku prvostepenog postupka nije imala branioca iako joj je rješenjem suda od 3. marta 2006. godine, postavljen branilac po službenoj dužnosti ali je otkazao zastupanje. Apelantica ističe da joj sud nije postavio branioca iako je ona insistirala jer je neuka i nema sredstava ali je naknadno odustala od tog zahtjeva da bi ponovo, shvativši da se radi o kompleksnom predmetu, tražila branioca po službenoj dužnosti ali je odbijena. Smatra da joj je na ovaj način povrijeđeno pravo na odbranu, a sud je postupio suprotno članu 60. ZKP. Apelantica dalje navodi da je prvostepeni sud odbio saslušati kao svjedoka glavnog aktera ovog posla Cvjetka Klikovca koji je navodno priznao krivnju i sklopio sporazum sa Kantonalnim tužilaštvom, te dogovorio uslovnu osudu ali ona nije taj sporazum vidjela niti se isti nalazio u sudskom spisu. Smatra da je ocjena dokaza proizvoljna, da sud nije pribavio kompletnu dokumentaciju iz koje bi se tačno utvrdilo ko je naručio robu, ugovorio posao i izvršio gotovinske uplate.
5. Apelantica ističe da je po uloženoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Općinski sud rješenjem, broj 043-0-Iks-07-000-250 od 1. novembra 2007. godine, odložio izvršenje kazne zatvora do 20. februara 2008. godine. Međutim, apelantica predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti odgodu izvršenja pravosnažne presude, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. Kao razlog iz kog traži donošenje privremene mjere apelantica navodi da se brine o svom slijepom i bolesnom ocu, starom 83 godine, da bi odlaskom na izdržavanje kazne zatvora bilo potuno ugroženo njegovo izdržavanje i život, a posljedice bi bile neotklonjive.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. Ustavni sud ukazuje da u Federaciji BiH postoji propis koji reguliše način i postupak za odlaganje izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija («Službene novine FBiH», br. 44/98 i 42/99). Ovim zakonom je regulisano u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev, a koju mogućnost je apelantica iskoristila te joj je rješenjem Općinskog suda od 1. novembra 2007. godine, odloženo izvršenje kazne zatvora do 20. februara 2008. godine. Apelantica ima na raspolaganju mogućnost da ponovo u smislu člana 27. stav 1. tačka 8. i člana 28. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, podnese molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora.
11. U konkretnom slučaju, apelantica smatra da bi odlaskom na izdržavanje kazne zatvora, egzistencija njenog bolesnog i starog oca bila dovedena u pitanje ali nije ponudila odgovarajuće razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovanim.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović