Parlament Federacije Bosne i Hercegovine
Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
ZAKON
O IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se izvršenje krivičnih sankcija i drugih mjera izrečenih u krivičnom postupku (u daljem tekstu: sankcije), utvrđenih zakonima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), koji se odnose na: izvršenje kazne zatvora, dugotrajnog i maloljetničkog zatvora. položaj osuđenih osoba na izdržavanju kazne zatvora, postupanje sa osuđenim osobama, uvjetni otpust, otpuštanje osuđenih osoba i pomoć nakon izdržane kazne zatvora, ustanove za izvršenje kazne zatvora, privredne jedinice kazneno-popravnih zavoda, radnopravni status službenika u ustanovama, izvršenje mjera sigurnosti, izvršenje odgojnih mjera, izvršenje zavodskih mjera, odgađanje, prekid i prestanak odgojnih mjera, pomoć nakon izvršenja zavodske mjere i druga pitanja od značaja za izvršenje krivičnih sankcija u Federaciji.
Pitanja koja se odnose na izvršenje novčanih kazni, sankcija za privredne prijestupe, prekršajnih sankcija, mjera sigurnosti i odgojnih mjera koje nisu regulisane ovim zakonom, uredit će se kantonalnim-županijskim zakonom.
Član 2.
Osobe prema kojima se izvršavaju sankcije lišavaju se prava ili se ograničavaju u pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe pojedinih sankcija, u skladu sa zakonom.
Član 3.
Izvršenju sankcije pristupa se kad postane pravosnažna odluka kojom je sankcija izrečena i ako za izvršenje sankcije nema zakonskih smetnji.
Sa izvršenjem sankcije može se otpočeti i prije nego što je postala pravosnažna odluka kojom je sankcija izrečena samo ako je to zakonom posebno predviđeno.
Član 4.
Kada su ispunjeni uvjeti da se pristupi izvršenju sankcije, nadležni sud određen zakonom kantona-županija (u daljem tekstu: sud) obavezan je preduzeti potrebne radnje da se izvršenje sankcije provede bez odgađanja u skladu sa ovim zakonom.
Izvršenje sankcije može biti odgođeno samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim zakonom.
Član 5.
Organi vlasti, ustanove i druge pravne osobe u čiji djelokrug spada primjena zdravstvenih, socijalnih, odgojnih ili drugih mjera od značaja i za izvršenje pojedinih sankcija, obavezni su sarađivati sa ustanovama.
Radi što potpunijeg ostvarivanja svrhe pojedinih sankcija, ustanove će sarađivati sa pravnim osobama koje bi im prema svojoj djelatnosti mogle pružiti pomoć.
Ustanove su dužne omogućiti pristup i razgovor sa osuđenim osobama domaćim i međunarodnim organizacijama i drugim institucijama nadležnim za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima.
Član 6.
Osoba prema kojoj je primijenjena sankcija ne plaća troškove izvršenja, osim troškova novčane kazne, kao i drugih troškova, u skladu sa zakonom.
Član 7.
Za podneske, službene radnje, rješenja i druge akte u vezi sa izvršenjem sankcija ne plaća se taksa.
Član 8.
Radi praćenja, proučavanja i unapređenja sistema izvršenja sankcija, federalni ministar pravde (u daljem tekstu: federalni ministar), može osnovati stručni savjet iz reda predstavnika naučnih ustanova, sudova, organa uprave, stručnih udruženja i drugih institucija koje se bave pitanjima odgoja i kriminaliteta.
Član 9.
Poslovi izvršenja sankcija propisani ovim zakonom su poslovi od posebnog interesa za Federaciju.
II - IZVRŠENJE KAZNE ZATVORA, DUGOTRAJNOG ZATVORA I MALOLJETNIČKOG ZATVORA
- 1.Opće odredbe
Član 10.
Svrha izvršenja kazne zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora (u daljem tekstu: kazna zatvora) je da osuđene osobe tokom izdržavanja kazne, kroz sistem savremenih odgojnih mjera, usvoje društveno prihvatljive vrijednosti u cilju lakšeg uključivanja u uvjete života na slobodi i da se ponašaju u skladu sa zakonom i ispunjavaju dužnosti građanina.
Član 11.
Postupanje s osuđenim osobama mora biti čovječno i s poštovanjem njihovog ljudskog dostojanstva, s očuvanjem njihovog tjelesnog i duševnog zdravlja, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i disciplina.
Zabranjeno je provođenje bilo kakve torture i drugih surovih, neljudskih ili nehumanih i ponižavajućih postupanja od strane službenih osoba ustanove prema osuđenim osobama.
U postupanju sa osuđenim osobama ne smije biti diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu, srodstvu, ekonomskom ili nekom drugom statusu.
Član 12.
Osuđena osoba ima pravo zadovoljavati svoje vjerske potrebe.
Ustanove su obavezne obezbijediti uvjete za zadovoljavanje vjerskih potreba.
Član 13.
S osuđenim osobama treba postupati na način koji u najvećoj mjeri odgovara ličnosti osuđenog i prilagođen postignutom uspjehu u tretmanu.
Radi postizanja uspješnog tretmana obavlja se klasifikacija osuđenih osoba.
Član 14.
Kod osuđenih osoba treba razvijati osjećanje lične odgovornosti za njihove postupke i podsticati ih da u svom tretmanu i sami sudjeluju.
Tokom izvršenja kazne zatvora osigurat će se osuđenima sudjelovanje u održavanju reda i discipline, kao i u odgojnim, kulturnim, sportskim i drugim djelatnostima.
Član 15.
Osuđene osobe izdržavaju kaznu zatvora, u pravilu, skupno.
Kada to zahtijeva zdravstveno stanje osuđene osobe ili kad je to predviđeno zakonom može se odrediti da osuđena osoba izdržava kaznu odvojeno od ostalih.
Muške i ženske osobe izdržavaju kaznu zatvora odvojeno.
Maloljetne osobe izdržavaju kaznu zatvora, u pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba.
Član 16.
Osuđenim osobama na izdržavanju kazne zatvora osiguravaju se prava i pogodnosti predviđene ovim i drugim zakonima i propisima donesenim na osnovu tih zakona.
Član 17.
Osuđenim osobama omogućit će se rad u skladu sa njihovim psiho-fizičkim i stručnim sposobnostima i mogućnostima ustanove.
Rad osuđenih osoba treba biti koristan i da što više odgovara savremenom načinu obavljanja rada iste vrste na slobodi.
Svrha ovog rada je da osuđeni steknu, odnosno održe i povećaju svoje radne sposobnosti, radne navike i stručno znanje radi što lakšeg uključivanja u koristan život na slobodi.
Osuđene osobe svojim radom ostvaruju sredstva koja služe za njihove lične potrebe i za plaćanje zakonskog izdržavanja i drugih obaveza, u skladu sa zakonom.
Postizanje ekonomske koristi od rada osuđenih osoba ne smije ići na štetu ostvarenja svrhe toga rada.
Član 18.
Za osuđene osobe za koje je to potrebno organizuje se nastava za opću i stručnu izobrazbu i osposobljavanje.
U svrhu postizanja opće izobrazbe i tretmana osuđenih tokom izvršenja kazne zatvora, organizuju se razni oblici školovanja, tečajeva, slobodnih aktivnosti, kulturno-prosvjetnog rada i tjelesne kulture i omogućuje čitanje knjiga i dnevne štampe, kao i korištenje drugih sredstava informisanja.
Član 19.
Radi poticanja vlastitih napora osuđenih osoba za uključivanje u redovan život na slobodi, osuđeni za koje se s osnovom može očekivati da će se na slobodi dobro vladati i da neće vršiti krivična djela mogu se pustiti na uvjetni otpust, u skladu sa Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Krivični zakon Federacije).
Član 20.
Osuđenim osobama otpuštenim sa izdržavanja kazne zatvora pružit će nadležni organi, ustanove i druge pravne osobe potrebnu pomoć za njihovo lakše i brže uključivanje u redovan život na slobodi.
- 2.Upućivanje na izdržavanje kazne zatvora
Član 21.
Osuđene osobe upućuju se na izdržavanje kazne zatvora u odgovarajuću ustanovu prema pravosnažnoj presudi suda kojom je ta kazna izrečena.
Član 22.
Upućivanje osuđenih osoba na izdržavanje kazne zatvora vrši sud na čijem području osuđeni ima prebivalište, odnosno boravište.
Član 23.
Sud je dužan poduzeti potrebne radnje radi izvršenja kazne zatvora odmah nakon prijema izvršne odluke, a najkasnije u roku od tri dana od dana njenog prijema.
Član 24.
Sud poziva osuđenu osobu koja se nalazi na slobodi i saopštava mu dan kada treba da se javi radi izvršavanja kazne zatvora u određenu ustanovu.
Dan javljanja toj ustanovi određuje se tako da osuđenoj osobi ostane najmanje osam, a najviše 15 dana do dana javljanja na izdržavanje kazne zatvora.
Pri saopštenju sud predaje osuđenoj osobi uputni akt, kao i voznu kartu ako za odlazak treba koristiti prevozna sredstva javnog saobraćaja.
Sud je dužan da, prilikom upućivanja osuđene osobe na izdržavanje kazne zatvora istovremeno ili najkasnije u roku od tri dana obavijesti ustanovu kog dana osuđena osoba treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora.
Uz uputni akt sud će obavezno dostaviti prepis presude i izvod iz kaznene evidencije.
Ustanova je dužna da u roku od osam dana obavijesti sud o stupanju osuđene osobe na izdržavanje kazne zatvora.
Ako se osuđena osoba koja je na slobodi ne javi određenog dana radi izdržavanja kazne zatvora, ustanova će o tome obavijestiti sud najkasnije u roku od tri dana, od dana određenog za javljanje u ustanovu.
Ako se uredno upućena osuđena osoba ne javi ustanovi u određenom roku, sud će izdati naredbu sudskoj policiji, da se ta osoba prinudno sprovede.
Za osuđene osobe koje se kriju ili se nalaze u bjekstvu sud donosi naredbu za izdavanje potjernice koju dostavlja nadležnom organu za unutrašnje poslove.
Kada osuđena osoba bude uhvaćena sprovodi se u ustanovu.
Troškove sprovođenja u slučaju iz st. 8. i 9. ovog člana snosi osuđena osoba.
Član 25.
Početak izvršenja kazne zatvora računa se od dana kada se osuđena osoba sama javi radi izdržavanja kazne zatvora, odnosno od dana kada bude sprovedena u ustanovu.
Član 26.
Ako osuđena osoba koja se upućuje na izdržavanje kazne zatvora ima maloljetnu djecu ili druge osobe o kojima se isključivo stara, sud će o tome obavijestiti nadležni organ starateljstva.
Federalni ministar, uz saglasnost zamjenika federalnog ministra pravde, donosi Pravilnik o kriterijima za upućivanje osuđenih osoba na izdržavanje kazne zatvora.
- 3.Odlaganje izvršenja kazne
Član 27.
Osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može se, na njenu molbu, ili s njenim pristankom na molbu članova uže porodice ili na prijedlog nadležnog organa socijalnog staranja, odložiti izvršenje kazne zatvora:
- 1)ako je oboljela od teže akutne bolesti;
- 2)ako se desio smrtni slučaj ili teška bolest u užoj porodici osuđene osobe;
- 3)ako je odlaganje potrebno radi izvršenja ili dovršenja izuzetno neodložnih poljskih ili sezonskih radova ili radova izazvanih elementarnim nepogodama ili drugim udesom, a porodica osuđene osobe nema drugih članova porodice sposobnih za rad, niti se zbog slabog imovnog stanja ili iz drugih opravdanih razloga može angažovati druga osoba za obavljanje ovih poslova;
- 4)ako je osuđena osoba obavezna da izvrši određeni posao koji je već počeo, a usljed neizvršenja posla nastala bi neotklonjiva ili znatnija šteta;
- 5)ako je odlaganje osuđenoj osobi potrebno zbog završetka školovanja ili polaganja ispita za koji se pripremala;
- 6)ako su zajedno sa osuđenom osobom osuđeni njen bračni drug ili drugi članovi zajedničkog domaćinstva ili ako se oni već nalaze na izdržavanju kazne zatvora, a istovremenim izdržavanjem kazne svih tih osoba bilo bi ugroženo izdržavanje maloljetnih, bolesnih ili starih članova domaćinstva;
- 7)ako je osuđena žena koja doji dijete mlađe od godinu dana ili koja je trudna;
- 8)ako je osuđena osoba hranilac porodice, a stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo bi ugroženo izdržavanje porodičnog domaćinstva.
Izvršenje kazne u slučaju iz tačke 1. stava 1. ovog člana, može se odložiti dok bolest traje, u slučajevima iz tač. 2., 3., i 4. najduže tri mjeseca, u slučajevima iz tač. 5., 6. i 8. najduže šest mjeseci, a u slučajevima iz tačke 7. do navršene jedne godine života djeteta.
Član 28.
Molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora podnosi se u roku od tri dana od dana uručenog uputnog akta iz stava 1. člana 24. ovog zakona.
Ako je razlog za odlaganje izvršenja kazne zatvora iz tač. 1. i 2. stava 1. člana 27. ovog zakona, nastao nakon tog roka, molba se može podnijeti do dana kada osuđena osoba treba da se javi radi izdržavanja kazne.
U molbi se moraju navesti razlozi i dokazi o činjenicama koje opravdavaju odlaganje.
O molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora rješava sud koji je dužan u roku od pet dana od dana prijema molbe donijeti rješenje.
Prije donošenja rješenja sud može izvršiti potrebna provjeravanja radi utvrđivanja činjenica navedenih u molbi.
Molbu koja nije podnesena u roku i molbu u kojoj nisu navedeni razlozi, dokazi i činjenice, sud će rješenjem odbaciti.
Do donošenja rješenja o molbi odlaže se početak izvršenja kazne zatvora.
Ako se molba za odlaganje ponovo podnosi iz istih razloga iz kojih je ranija molba odbijena, sud će rješenjem takvu molbu odbaciti.
Član 29.
Protiv rješenja kojim se odbija ili odbacuje molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora osuđena osoba ima pravo žalbe u roku od tri dana od dana prijema rješenja nadležnog kantonalnog-županijskog suda.
Žalba odlaže izvršenje kazne.
Nadležni kantonalni-županijski sud dužan je donijeti rješenje po žalbi iz stava 1. ovog člana u roku od tri dana od dana prijema žalbe, a u roku od pet dana od dana donesenog rješenja, dužan je dostaviti ga nadležnom sudu za izvršenje kazne zatvora.
Protiv rješenja kantonalnog-županijskog suda po žalbi iz stava 3. ovog člana, ne može se pokrenuti upravni spor.
O odlaganju izvršenja kazne zatvora sud će obavezno obavijestiti ustanovu u koju se upućuje osuđena osoba.
Član 30.
Osoba pozvana na odsluženje vojnog roka koja je osuđena na kaznu zatvora upućuje se na izdržavanje kazne zatvora prije služenja vojnog roka.
Osobi koja je u toku odsluženja vojnog roka osuđena na kaznu zatvora do šest mjeseci za učinjeno krivično djelo prije stupanja na odsluženje vojnog roka ili vojnu vježbu, odložit će se početak izvršenja kazne zatvora do završetka vojnog roka, odnosno vojne vježbe.
Izvršenje kazne odložit će se i osobi osuđenoj na kaznu zatvora do dvije godine za krivično djelo učinjeno prije stupanja na odsluženje vojnog roka, kojoj do završetka vojnog roka ne preostaje više od šest mjeseci.
Član 31.
Kad nadležni tužilac na osnovu zakonskog ovlaštenja zatraži odlaganje izvršenja kazne zatvora, sud neće pozivati osuđenu osobu radi izvršenja kazne, a ako ga je već pozvao, ali još nije prošao rok javljanja ustanovi, donijet će rješenje o odlaganju izvršenja kazne zatvora.
Odlaganje izvršenja kazne zatvora u slučaju iz stava 1. ovog člana, traje dok tužlac ne obavijesti sud da se može otpočeti sa izvršenjem kazne zatvora, odnosno dok ne bude donesena odluka o pravnom sredstvu tužioca.
- 4.Prijem i klasifikacija osuđenih osoba
Član 32.
Osuđena osoba prima se u ustanovu na osnovu uputnog akta suda.
Prilikom prijema u ustanovu, utvrdit će se identitet osuđene osobe koja će se smjestiti u prijemno odjeljenje.
Osoba osuđena na kaznu zatvora do jedne godine zadržat će se u prijemnom odjeljenju do 15 dana, a osobe osuđene preko jedne godine zatvora, najduže 30 dana.
Član 33.
Sav novac, vrijednosti i ostala imovina koja pripada osuđenoj osobi, a koju prema kućnom redu ustanove ne smije držati, mora se prilikom prijema osuđene osobe pohraniti na sigurnom mjestu, o čemu će se napraviti popis.
Imovina iz stava 1. ovog člana vraća se osuđenoj osobi prilikom otpuštanja iz ustanove ili se predaje članovima njegove porodice uz saglasnost osuđene osobe.
Član 34.
U prijemnom odjeljenju osuđena osoba se upisuje u matičnu knjigu, za nju se formira osobni list i utvrđuje zdravstveno stanje.
Osoba osuđena na kaznu zatvora preko šest mjeseci, fotografirat će se.
Za vrijeme boravka u prijemnom odjeljenju, utvrđuje se prijedlog tretmana osuđene osobe.
Uputstvo o matičnim knjigama, osobnom listu i načinu određivanja tretmana osuđenih osoba, donosi federalni ministar.
Član 35.
U toku izvršenja kazne zatvora može se vršiti reklasifikacija osuđenih osoba, zavisno od postignutog uspjeha u tretmanu.
Član 36.
Na početku izdržavanja kazne zatvora osuđena osoba se upoznaje s pravilima kućnog reda, s pravima i dužnostima u toku izdržavanja kazne zatvora, s načinom na koji može ostvariti svoja prava i s disciplinskim prekršajima i kaznama koje se za njih mogu izreći.
Odredbe ovog zakona kao i ostali propisi o izvršenju kazne zatvora, koji se odnose na prava i dužnosti osuđenih osoba, treba da budu dostupni osuđenim osobama u toku izdržavanja kazne zatvora, o čemu se stara rukovodilac ustanove.
Član 37.
O datumu stupanja i o datumu otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora ustanova će odmah obavijestiti nadležni organ za unutrašnje poslove na čijem području se osuđena osoba vodi u evidenciji prebivališta odnosno boravišta, kao i nadležni organ za poslove odbrane kod koga se ta osoba vodi u vojnoj evidenciji (u daljem tekstu: nadležni organ odbrane).
III - POLOŽAJ OSUĐENIH OSOBA NA IZDRŽAVANJU KAZNE ZATVORA
- 1.Smještaj i higijenski uvjeti
Član 38.
Smještaj osuđenih osoba u ustanovi mora odgovarati higijenskim zahtjevima predviđenim ovim zakonom i mjesnim klimatskim prilikama.
Član 39.
Svakoj osuđenoj osobi, u pravilu, osigurava se posebna soba za spavanje, osim u slučajevima kada se smatra da zajednički smještaj više osuđenih osoba ima određenih prednosti.
Svaka osuđena osoba mora imati poseban krevet i posteljinu.
Zajednički boravak osuđenih osoba osigurava se na radnom mjestu, u procesu obrazovnih aktivnosti, prilikom objedovanja, za vrijeme slobodnih aktivnosti, u dnevnom boravku i sličnim prilikama.
Član 40.
U svim prostorijama u kojima borave osuđene osobe mora se osigurati zadovoljavanje zdravstvenih i higijenskih potreba, dovoljna količina zraka, svjetla, grijanja i ventilacije i sa najmanje četiri metra kvadratna, ali ne manje od deset kubnih metara prostora na svaku osuđenu osobu.
U prostorijama u kojima borave osuđene osobe prozori moraju biti dovoljno veliki da omogućuju rad i čitanje pod prirodnim svjetlom u uobičajenim uvjetima, da omogućuju ulaz svježeg zraka, osim ako ne postoje klimatski uređaji, da svojim izgledom i veličinom odgovaraju standardnim prozorima.
Vještačko osvjetljavanje mora odgovarati postojećim standardnim normama.
Sanitarni uređaji moraju omogućiti svakoj osuđenoj osobi zadovoljavanje fizioloških potreba u čistim i pristojnim uvjetima.
Svakoj osuđenoj osobi mora se omogućiti korištenje prikladnih uređaja za kupanje i tuširanje pri temperaturi koja odgovara klimatskim uvjetima i u razmacima koji omogućavaju održavanje normalne lične higijene, ali najmanje jedanput u sedmici.
Sve prostorije ustanove moraju se propisno održavati i redovno čistiti.
Član 41.
Osuđene osobe treba da održavaju ličnu higijenu za koju im treba osigurati vodu i toaletni pribor.
Iz zdravstvenih razloga, a u cilju očuvanja samopoštovanja, osuđenim osobama treba omogućiti njegovanje normalne brade i kose, a muškarcima redovito brijanje.
Član 42.
U ustanove koje ne ispunjavaju uvjete iz čl. 38. do 41. ovog zakona, ne mogu se upućivati na izdražvanje kazne zatvora osuđene osobe o čemu odlučuje federalni ministar.
- 2.Odijevanje i ishrana osuđenih osoba
Član 43.
Osuđenim osobama kojima nije dopušteno nošenje vlastite odjeće osigurava se odjeća i obuća koja je prikladna klimatskim uvjetima tako da im se ne ugrožava zdravlje.
Odjeća osuđenih osoba, koju osigurava ustanova ne smije djelovati degradirajuće i ponižavajuće.
Pravilnik o odjeći i obući osuđenih osoba donosi federalni ministar.
Član 44.
Osuđenim osobama se osigurava hrana u pravilnim razmacima koja je pripremljena u obrocima koji kvalitetom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a ujedno su primjereni dobi, zdravlju, vrsti posla koji obavljaju i njihovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.
Punoljetnim osuđenim osobama osigurava se hrana kalorične vrijednosti najmanje 12.500 džula dnevno, a maloljetnicima 14.500 džula dnevno.
Pravilnik o ishrani osuđenih osoba, kao i tablicama kalorične vrijednosti hrane donosi federalni ministar.
- 3.Zdravstvena zaštita
Član 45.
Osuđenim osobama osigurava se ljekarska pomoć i bolničko liječenje.
Troškove liječenja snosi ustanova, osim ako se utvrdi da se osuđeni namjerno ozlijedio.
Član 46.
Svaka ustanova treba da ima svoga ljekara i po mogućnosti organizovanu zdravstvenu zaštitu.
O smještaju osuđenog u bolnicu ustanove ili u ambulantnu sobu iste ustanove odlučuje ljekar.
U slučaju da ne postoji mogućnost liječenja u ustanovi, oboljela osuđena osoba upućuje se u ustanovu u kojoj postoji mogućnost liječenja, a u slučaju hitnosti ili kad postoji opasnost zbog dužeg prevoza u tu ustanovu, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijaliziranog liječenja u toj ustanovi, oboljela osuđena osoba uputit će se u zdravstvenu ustanovu, o čemu odlučuje rukovodilac ustanove.
Vrijeme provedeno u općoj zdravstvenoj ustanovi uračunava se u izvršenje kazne zatvora.
Član 47.
Oboljela osuđena osoba ima pravo tražiti da ga na njegov trošak pregleda ljekar specijalista, ako takav pregled nije već odredio ljekar ustanove.
Član 48.
Trudnim osuđenim ženama i porodiljama osigurava se stručna ljekarska njega.
Dijete može ostati uz majku, na njezin zahtjev, do navršene tri godine života, a nakon toga predaje se, u sporazumu s majkom, porodici ili nadležnom organu socijalne skrbi, koji će poduzeti potrebne mjere za smještaj djeteta.
Osuđena žena može se za vrijeme trudnoće zaposliti samo na lakšim radovima, a za vrijeme od šest sedmica prije, a isto toliko poslije porođaja, samo na radovima koje dozvoli ljekar.
Član 49.
Osuđena osoba koja za vrijeme izdržavanja kazne zatvora duševno oboli ili pokazuje teške psihičke smetnje, uputit će se u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
Član 50.
Medicinska intervencija nad osuđenom osobom, kad za to postoje medicinske indikacije neće se primjenjivati bez njegova pristanka, osim u slučajevima predviđenim propisima iz oblasti zdravstva.
Član 51.
U slučaju nesreće na poslu ili profesionalnog oboljenja, osuđene osobe imaju pravo na invalidsko osiguranje po propisima o invalidskom osiguranju.
- 4.Ograničenje u kretanju osuđenih osoba i pravo na kontakte
Član 52.
Upotreba sredstava za ograničavanje kretanja kao što su lisice, košulje stezulje i ostala sredstva za ograničenje kretanja mogu se koristiti samo kao mjera za spriječavanje bijega za vrijeme sprovođenja osuđene osobe, ili iz zdravstvenih razloga po nalogu i kontroli ljekara da bi se osuđena osoba zaštitila od samopovrijeđivanja ili nasrtanja na druge osuđene osobe, kao i u slučajevima da se spriječi uništavanje imovine od strane osuđene osobe.
Sredstva za ograničenje kretanja ne mogu se upotrebljavati kao kazna za osuđene osobe.
Član 53.
Osuđenim osobama omogućit će se da razgovaraju sa inspektorom nadležnim za izvršenje kazne zatvora ili drugim ovlaštenim osobama koje posjećuju ustanovu.
Razgovor iz stava 1. ovog člana obavlja se bez prisustva službenog osoblja ustanove.
Osuđenim osobama mora se omogućiti upućivanje molbi, žalbi i drugih podnesaka nadležnim organima radi zaštite njihovih prava.
Molbe i pritužbe moraju se rješavati bez odgađanja.
Član 54.
Osuđenim osobama omogućit će se kontaktiranje sa njihovim porodicama, osobama ili predstavnicima organizacija koje mogu pomoći u njihovom tretmanu.
Član 55.
Osuđene osobe imaju pravo da se informišu o novostima u svijetu putem dnevne ili periodične štampe, radija, televizije i na drugi pogodan način o čemu se stara rukovodilac ustanove.
Osuđenim osobama stranim državljanima omogućit će se da budu informisani o njihovom pravu da stupe u kontakt sa diplomatskim ili konzularnim predstavnikom zemlje ili diplomatskog ili konzularnog predstavništva zemlje koja zastupa interese njihove zemlje ili sa nacionalnim ili međunarodnim organom čija je dužnost djelovanje u interesu takvih osoba.
Član 56.
U slučaju teže bolesti ili smrti osuđene osobe, uprava ustanove će o tome odmah obavijestiti njegovu užu porodicu ili drugu osobu koju je osuđena osoba ranije odredila.
Osuđena osoba mora biti obaviještena o smrti ili težoj bolesti članova uže porodice.
U slučajevima iz stava 2. ovog člana osuđenoj osobi će se, po mogućnosti, dozvoliti posjeta da vidi preminulog člana uže porodice ili da prisustvuje sahrani.
Posmrtni ostaci osuđene osobe se isporučuju njenoj porodici ili se sahranjuju u groblje koje odredi ustanova.
IV - PREKID IZDRŽAVANJA KAZNE ZATVORA I PREMJEŠTAJ
- 1.Prekid izdržavanja kazne zatvora
Član 57.
Osuđenoj osobi može se dozvoliti prekid izdržavanja kazne zatvora.
Odredbe čl. 27., 28., 29. i 31. ovog zakona shodno se primjenjuju i na prekid izdržavanja kazne zatvora.
Prekid izdržavanja kazne zatvora izvršit će se i u slučaju kada sud odredi mjeru pritvora za drugo krivično djelo.
O prekidu izdržavanja kazne zatvora rješenjem odlučuje sud koji je izrekao prvostepenu presudu.
U slučaju iz stava 4. ovog člana sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija.
Član 58.
Molba osuđene osobe i mišljenje ustanove dostavlja se sudu u roku od 15 dana.
Član 59.
Protiv rješenja iz člana 57. ovog zakona osuđena osoba može izjaviti žalbu drugostepenom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
Rješenje doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.
Vrijeme provedeno na prekidu izdržavanja kazne zatvora ne računa se u vrijeme izdržavanja kazne zatvora.
Član 60.
Ako se za vrijeme trajanja prekida izdržavanja kazne zatvora utvrdi da su prestale okolnosti zbog kojih je prekid dozvoljen ili je dozvoljen na osnovu lažnih isprava ili drugih dokaza, odnosno da se prekid ne koristi u svrhu u koju je dozvoljen, rješenje iz člana 59. ovog zakona će se ukinuti, a osuđenoj osobi naložiti da se javi na dalje izdržavanje kazne zatvora odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
Rješenje iz stava 1. ovog člana dostavlja se ustanovi i osuđenoj osobi.
Ako se osuđena osoba ne javi na dalje izdržavanje kazne zatvora u roku određenom u rješenju, ustanova će postupiti po odredbama iz st. 7. do 9. člana 24. ovoga zakona.
- 2.Premještaj osuđenih osoba
Član 61.
Nakon izdržane jedne trećine kazne zatvora, na molbu osuđene osobe ili na prijedlog rukovodioca ustanove može se odobriti premještaj osuđene osobe iz jedne u drugu ustanovu.
O premještaju osuđene osobe iz jedne u drugu ustanovu odlučuje Federalno ministarstvo pravde (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo) uz pribavljeno mišljenje ustanove.
Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana osuđena osoba može uložiti žalbu federalnom ministru.
Ako je odbijena molba iz stava 1. ovog člana, nova molba može se podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od dana donošenja rješenja iz stava 2. ovog člana.
V - POSTUPANJE SA OSUĐENIM OSOBAMA
- 1.Rad osuđenih osoba i naknada za rad
Član 62.
Osuđenim osobama se određuje vrsta posla u skladu sa potrebama njihovog tretmana, njihovim psiho-fizičkim sposobnostima, sklonostima, ličnim svojstvima i stečenim stručnim sposobnostima, prema mogućnostima koje postoje u ustanovi i prema potrebama održavanja discipline.
U određivanju vrste posla vodit će se računa i o želji osuđenih osoba da rade određeni posao.
Organizacija i metode rada u privrednim jedinicama ustanove treba da odgovaraju savremenim radnim standardima i tehnikama, kao i modernim sistemima rukovođenja proizvodnim procesima.
Član 63.
Osuđenim osobama sposobnim za rad omogućit će se rad u privrednim jedinicama (pogonima, radionicama, ekonomijama i drugim organizacionim jedinicama) ustanove, na radilištima izvan kruga ustanove, kao i izvan ustanove.
Pojedinačno upućivanje osuđenih osoba izvan ustanove može se vršiti samo uz saglasnost Federalnog ministarstva.
Član 64.
Osuđena osoba koja na izdržavanju kazne zatvora treba da provede do šest mjeseci, a koja je u radnom odnosu, može za vrijeme izdržavanja kazne zatvora nastaviti rad u preduzeću u kojem je dotad radila, ukoliko se s tim saglasi preduzeće i osuđena osoba i ako je to izvodljivo s obzirom na udaljenost preduzeća o čemu odlučuje federalni ministar.
Međusobna prava i obaveze u slučaju iz stava 1. ovog člana regulisat će se ugovorom koji zaključuju rukovodilac ustanove i ovlaštena osoba preduzeća.
Član 65.
Dobit koja se ostvaruje radom osuđenih osoba ne treba da bude prioritetna u odnosu na njihov tretman.
Član 66.
Radno vrijeme osuđenih osoba određuje se po propisima o radnim odnosima koji se odnose na radnike u preduzećima (u daljem tekstu: propisi o radnim odnosima).
Član 67.
Mjere zaštite na radu osuđenih osoba treba da odgovaraju zaštiti na radu u preduzećima u kojima se obavljaju slični poslovi.
Član 68.
Osuđene osobe imaju pravo na osiguranje od nesreće na poslu i profesionalnog oboljenja pod istim uvjetima kao i radnici u preduzećima.
Član 69.
Dnevni i sedmični maksimum radnih sati osuđenih osoba treba da odgovara radnom vremenu utvrđenom prema propisima o radnim odnosima.
Član 70.
Osuđene osobe imaju pravo na dnevni odmor, najmanje jedan dan odmora u sedmici i dovoljno vremena za obrazovanje i druge aktivnosti u skladu sa njihovim programom tretmana.
Član 71.
Osuđenim osobama koje rade i borave u zatvorenim prostorijama mora se omogućiti da provedu na otvorenom prostoru najmanje tri sata dnevno.
Član 72.
Osuđene osobe imaju pravo na naknadu za svoj rad.
Visina naknade za rad zavisi od vrste posla, količine i kvaliteta rada, dužine radnog vremena kao i doprinosa ostvarivanju produktivnosti i ekonomičnosti poslovanja.
Naknada za rad iznosi od jedne četvrtine do jedne polovine plaće koja se može ostvarivati na istim ili sličnim poslovima u preduzećima.
Naknada za produženi rad, rad noću i rad pod otežanim uvjetima obračunava se u skladu sa propisima o radnim odnosima ili na osnovu ugovora, ako je to povoljnije za osuđene osobe.
Osuđene osobe koje pohađaju praktičnu nastavu imaju pravo na 70% prosječne naknade iz stava 3. ovog člana.
Član 73.
Rukovodilac ustanove donosi Pravilnik o nakandama za rad osuđenih osoba uz saglasnost federalnog ministra.
Član 74.
Osuđenim osobama koje ne rade, a nemaju vlastitih sredstava, osigurat će se podmirivanje najnužnijih potreba davanjem potrebnih stvari (za održavanje lične higijene, dopisivanja i sl.).
Član 75.
Osuđenoj osobi koja oboli na radu ili u vezi s radom u ustanovi pripada naknada za vrijeme spriječenosti za rad po propisima o zdravstvenom osiguranju, osim u slučaju namjernog samopovrjeđivanja.
Član 76.
Osuđena osoba slobodno raspolaže naknadom koju prima za svoj rad.
Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, predmet izvršenja može biti polovina naknade za rad na osnovu izvršne odluke nadležnog suda po kojoj je osuđena osoba obavezna davati izdržavanje djeci, bračnom drugu, odnosno roditeljima, naknaditi štetu prouzročenu krivičnim djelom ili podmiriti druge obaveze.
Član 77.
Rukovodilac ustanove može donijeti rješenje da se od naknade za rad osuđene osobe, kao i novca koji je osuđenoj osobi oduzet prilikom dolaska u ustanovu ili mu je poslan, naplati šteta koju je osuđena osoba namjerno ili grubom nepažnjom prouzrokovala za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kao i troškovi sprovođenja osuđene osobe do kojih je došlo usljed njenog bjekstva i drugim slučajevima sprovođenja kad ih po ovom zakonu snosi osuđena osoba.
Protiv rješenja rukovodioca ustanove o visini i naplati štete osuđena osoba može u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja izjaviti žalbu Federalnom ministarstvu.
Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se voditi upravni spor.
Ako šteta premašuje vrijednost od 300 KM, a osuđena osoba ne pristaje da je plati, ustanova može naknadu štete ostvariti tužbom kod nadležnog suda.
Član 78.
Za pronalaske i tehnička unapređenja ostvarena tokom izdržavanja kazne zatvora, osuđenim osobama pripadaju prava shodno općim propisima.
Član 79.
Osuđeni koji su proveli na redovnom radu ukupno šest mjeseci, uključujući i vrijeme provedeno na liječenju, osim u slučaju namjernog samopovređivanja, imaju pravo na neprekidni odmor najmanje 18, a najviše do 30 radnih dana tokom jedne godine.
Naknada za odmor osuđenim osobama utvrđuje se po propisima o radnim odnosima.
Visina i način korištenja godišenjeg odmora propisuje se pravilnikom o kućnom redu ustanove.
Član 80.
Kad se po propisima o radu i samo vrijeme provedeno na radu u određenoj vrsti posla priznaje kao osnov za sticanje kvalifikacije, priznat će se za tu kvalifikaciju i vrijeme provedeno na istoj vrsti posla u ustanovi.
- 2.Obrazovanje osuđenih osoba
Član 81.
Za osuđene maloljetnike i mlađe punoljetne osobe koje nemaju završenu osnovnu školu u osmogodišnjem trajanju, ustanova je obavezna organizovati nastavu u cilju sticanja osnovne izobrazbe i nastavu za stručnu izobrazbu i osposobljavanje osuđenih, u skladu sa propisima o osnovnom i srednjem obrazovanju.
Nastava iz stava 1. ovog člana organizuje se i za ostale osuđene osobe za koje je to korisno i potrebno.
Ukoliko se pokaže pogodnijim, ustanova može organizovati nastavu iz stava 1. ovog člana u saradnji sa mjesnim školama, o čemu se sklapa poseban ugovor.
Osuđene osobe mogu biti dopisni izvanredni đaci i studenti škola i tečajeva van ustanove, ako to razlozi sigurnosti dozvoljavaju i ako se programom tretmana ocijeni da je to potrebno i korisno za postizanje svrhe izvršenja kazne.
Osuđene osobe koje završe određenu školu ili steknu kvalifikacije u ustanovi dobivaju svjedodžbu.
Iz svjedodžbe se ne smije vidjeti da je opća ili druga naobrazba stečena u ustanovi.
Član 82.
Na rad škola koje se osnivaju u ustanovama primjenjuju se propisi o osnovnom i srednjem obrazovanju kantona-županije na čijem se području nalazi ustanova.
Član 83.
Svaka ustanova treba da ima biblioteku koja je na raspolaganju svim kategorijama osuđenih osoba.
Biblioteka treba da bude snabdjevena širokim asortimanom knjiga za razonodu kao i naučnom literaturom, koju, u skladu sa mogućnostima, treba neprekidno dopunjavati.
Osuđenim osobama treba omogućiti da koriste svoje knjige za čitanje.
Ukoliko je moguće biblioteku treba organizovati u saradnji sa loklanom bibliotekom.
Član 84.
U okviru slobodnog vremena u ustanovi organizuju se slobodne aktivnosti, (fizička kultura i razni oblici kulturno-prosvjetnog rada), kao dopunski oblik općeg, fizičkog i stručnog obrazovanja i radi sticanja pozitivnih navika za racionalno korištenje slobodnog vremena poslije puštanja na slobodu.
U cilju ostvarivanja aktivnosti iz stava 1. ovog člana, osuđene osobe mogu osnivati sportske, dramske, literarne, muzičke i druge sekcije i održavati priredbe i takmičenja.
- 3.Prava i pogodnosti
Član 85.
Osuđene osobe imaju pravo primati pismena od organa vlasti i drugih institucija i upućivati im podneske u svrhu zaštite svojih prava i zakonom zaštićenih interesa, bez ograničenja i kontrole.
Strani državljani mogu se obraćati i konzularnim organima svoje države ili države koja štiti njihove interese, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Osobe bez državljanstva i izbjeglice mogu se obraćati institucijama koje po pravilima međunarodnog prava štite interese tih osoba.
Član 86.
Osuđene osobe imaju pravo dopisivati se sa članovima svoje porodice bez ograničenja.
Član 87.
Osuđene osobe imaju pravo primati posjete članova uže porodice, a po odobrenju ustanove mogu ih posjećivati i druge osobe, u skladu sa pravilnikom o kućnom redu ustanove.
Ako je osuđena osoba strani državljanin, konzularni predstavnik njegove države ili države koja štiti interese njegove države, ima pravo, u granicama kućnog reda, posjećivati osuđenu osobu.
Pravo iz stava 2. ovog člana može se uskratiti samo ako se takvo pravo uskraćuje diplomatskim ili konzularnim prestavnicima Bosne i Hercegovine u državi čiji je državljanin osuđena osoba, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Ako je osuđena osoba bez državljanstva ili izbjeglica, predstavnik međunarodne organizacije koja štiti interese osoba bez državljanstva, odnosno izbjeglica, ima pravo, u granicama kućnog reda, posjećivati te osuđene osobe.
Član 88.
Osuđene osobe imaju pravo primati od članova uže porodice pošiljke sa rubljem, predmetima za ličnu upotrebu, štampu i knjige, te novac koji mogu trošiti, u skladu sa pravilnikom o kućnom redu ustanove.
Član 89.
Osuđenoj osobi može se odobriti vikend u skladu sa postignutim uspjehom u tretmanu, mogućnostima i potrebama ustanove i kada to dozvoljavaju sigurnosni uvjeti za osuđenog.
Član 90.
Osuđenoj osobi može se odobriti dopust do sedam dana tokom godine u slučaju smrti ili izuzetno teške bolesti člana uže porodice.
Član 91.
Za dobro ponašanje, zalaganje na radu, kao i kad se ocijeni da bi to moglo pozitivno uticati na osuđene osobe, ustanova može osuđenim osobama davati i druge pogodnosti utvrđene pravilnikom o kućnom redu ustanove.
Član 92.
Osuđena osoba ima pravo pritužbi Federalalnom ministarstvu, odnosno odgovarajućem organu uprave kantona-županije, na rad službenih osoba ustanove zbog povrede njenih prava.
- 4.Disciplinska odgovornost
Član 93.
Osuđene osobe disciplinski odgovaraju za ponašanja učinjena suprotno zakonu, pravilniku o kućnom redu i naređenjima službenih osoba ustanove.
Ponašanja iz odredbe stava 1. ovog člana, predstavljaju disciplinski prekršaj.
Disciplinski prekršaji mogu biti teški i laki.
Teški disciplinski prekršaji su:
- 1)odbijanje naređenja službenih osoba;
- 2)pružanje aktivnog ili pasivnog otpora službenim osobama;
- 3)bjektstvo ili pripremanje bjekstva sa izdržavanja kazne ili pomaganje drugim osobama pri bjekstvu ili pripremanju bjekstva;
- 4)udaljavanje iz ustanove ili sa radilišta bez odobrenja službene osobe;
- 5)uživanje i unošenje u ustanovu alkohola i opojnih droga;
- 6)posjedovanje kod sebe nedozvoljenih predmeta;
- 7)neopravdano kašnjenje sa slobodnih izlazaka, odsustvovanja ili odmora;
- 8)međusobne svađe i tuče;
- 9)izrada ma kakvih predmeta i obavljanje privatnih poslova za sebe ili drugog bez naloga službene osobe;
- 10)pjevanje, galama, dovikivanje iz sobe u sobu, odnosno kroz prozor ili po hodnicima, stvaranje nepotrebne gužve prilikom postrojavanja, ulaska ili izlaska iz zgrade;
- 11)nepristojno ponašanje prema službenim osobama;
- 12)izbjegavanje pozdravljanja službenih osoba;
- 13)neuredno održavanje prostorija za boravak, posteljine, odjeće i obuće;
- 14)pušenje na nedozvoljenom mjestu, bacanje otpadaka i čikova po hodnicima ili u krugu organa;
- 15)ulaženje u spavaće sobe i druge prostorije u vrijeme kada je to zabranjeno;
- 16)međusobna preprodaja ili trampa bilo kakvih stvari, krađa, kockanje, igranje nedozvoljenih igara;
- 17)unošenje u ustanovu predmeta koje osuđene osobe ne smiju kod sebe imati;
- 18)sve druge radnje koje su zabranjene pravilnikom o kućnom redu, uputstvima i naredbama rukovodioca ustanove.
Laki disciplinski prekršaji uređuju se pravilnikom o kućnom redu ustanove.
Član 94.
Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti osuđene osobe mogu pokrenuti rukovodilac ustanove i rukovodioci organizacionih jedinica ustanove.
Osuđene osobe ne mogu biti skupno kažnjene za učinjeni disciplinski prekršaj, niti mogu biti kažnjene dva puta za istu radnju.
Član 95.
Ako osuđena osoba za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini u ustanovi novo krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do godinu dana, kaznit će se kaznom predviđenom za teški disciplinski prekršaj.
Član 96.
Za lahke disciplinske prekršaje mogu se izreći kazne:
- 1)ukor;
- 2)javni ukor.
Za teške disciplinske prekršaje mogu se izreći kazne:
- 1)novčana kazna;
- 2)upućivanje u samicu do 20 dana.
Novčana kazna može iznositi najviše 15% od prosječne mjesečne naknade za rad osuđenih osoba u prethodnom mjesecu u ustanovi.
Disciplinska kazna upućivanja u samicu može se izreći samo za disciplinske prekršaje iz stava 4. tač. 1. do 8. člana 93. ovog zakona.
Član 97.
Disciplinski postupak i izricanje disciplinskih kazni vrši komisija koju imenuje rukovodilac ustanove.
U postupku utvrđivanja odgovornosti osuđenoj osobi se mora omogućiti da iznese svoju odbranu.
Pri izricanju disciplinske kazne iz stava 2. člana 96. ovog zakona može se uvjetno odložiti izvršenje disciplinske kazne za vrijeme do šest mjeseci.
Uvjetno odlaganje izvršenja disciplinske kazne opozvat će se ako uvjetno kažnjena osoba u roku za koji je odloženo izvršenje bude ponovo disciplinski kažnjena.
Protiv rješenja komisije o izricanju disciplinske kazne osuđena osoba ima pravo žalbe rukovodiocu ustanove u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
Rješenje rukovodioca ustanove doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može voditi upravni spor.
Član 98.
Disciplinska kazna upućivanja u samicu ne može se primjenjivati ako se njenim izvršenjem ugrožava zdravlje osuđene osobe, o čemu pismeno mišljenje daje ljekar ustanove.
U toku izdržavanja disciplinske kazne upućivanja u samicu, osuđenoj osobi moraju biti osigurani odgovarajući higijenski i zdravstveni uvjeti.
Član 99.
Prema osuđenim osobama koje zbog svojih postupaka predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost osoba i imovine ustanove, može se odrediti mjera usamljenja u trajanju do jedne šestine izrečene kazne, s tim da usamljenje ne može neprekidno trajati duže od tri mjeseca.
Osuđena osoba će se držati za vrijeme trajanja mjere usamljenja odvojeno od ostalih osuđenih osoba.
Izvršenje mjere usamljenja prekinuće se ako se ljekarskim nalazom utvrdi da tjelesno i duševno stanje osuđene osobe ne dozvoljava dalje usamljenje.
Mjera usamljenja može se ukinuti i prije isteka vremena za koje je određena, ako se u toku njenog izvršenja utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je određena.
Za vrijeme izdržavanja kazne upućivanja u samicu i mjere usamljenja, osuđenu osobu svaki dan kontroliše ljekar ustanove.
Rješenje u slučaju iz stava 1. ovog člana donosi rukovodilac ustanove uz saglasnost Federalnog ministarstva, a rješenje iz st. 3. i 4. ovog člana donosi rukovodilac ustanove.
Protiv rješenja iz stava 1. ovoga člana osuđena osoba ima pravo žalbe federalnom ministru, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
Rješenje iz stava 7. ovog člana donesenog po žalbi je konačno i protiv njega se ne može voditi upravni spor.
Pravilnik o uvjetima i načinu izdržavanja kazne upućivanja u samicu i mjere usamljenja, donosi federalni ministar.
- 5.Pravilnik o kućnom redu
Član 100.
Pravilnikom o kućnom redu ustanove bliže se uređuje organizacija i način života osuđenih osoba na izdržavanju kazne zatvora u ustanovama, a naročito: prijem, upoznavanje sa kućnim redom i drugim propisima; smještaj, ishrana i odijevanje; način korištenja zdravstvene zaštite i sprovođenje higijenskih mjera; način i uvjeti zadovoljavanja vjerskih potreba; dopisivanje, prijem posjeta i pošiljki, vrsta i količina prehrambenih artikala koje mogu primati; uvjeti i način raspolaganja novcem od naknada za rad, nagrada i od novčanih pošiljki; način korištenja neprekidnog odmora; održavanja reda i discipline; postupak za izricanje disciplinskih kazni i mjere usamljenja; uvjeti i način izvršenja izrečenih disciplinskih kazni; vrste pogodnosti i uvjeti za sticanje i njihovo korištenje; ovlaštenja službenih osoba u ustanovama za davanje pogodnosti; ograničenja na prijem pošiljki, posjeta i korištenje pogodnosti; način organizovanja kulturno-prosvjetnog, zabavnog i sportskog života, slobodne aktivnosti; način otpuštanja i pomoć prilikom otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora i druga pitanja koja mogu biti od značaja za uvjete i način izdržavanja kazne zatvora.
Pravilnik o kućnom redu ustanove donosi rukovodilac ustanove uz saglasnost federalnog ministra.
VI - IZVRŠENJE KAZNE MALOLJETNIČKOG ZATVORA
Član 101.
Odredbe ovog zakona o izvršenju kazne zatvora primjenjuju se i na izvršenje maloljetničkog zatvora, ako odredbama čl. 101. do 107. ovog zakona nije drukčije propisano.
Član 102.
Kaznu maloljetničkog zatvora osuđeni maloljetnici izdržavaju u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima za maloljetnike u ustanovama, u kojima mogu ostati do navršene 23. godine života, a ako do tada ne budu izdržali kaznu, uputit će se u ustanovu u kojoj punoljetne osobe izdržavaju kaznu zatvora.
Izuzetno od odredbi iz stava 1. ovog člana, u ustanovi za maloljetnike, odnosno u posebnom odjeljenju za maloljetnike ustanove, može ostati osoba koja je navršila 23. godine života, ako je to potrebno radi završetka njenog školovanja ili stručnog osposobljavanja, ali najduže do navršene 25. godine života.
Osuđene maloljetne osobe moraju imati odvojene prostorije za boravak od ostalih osuđenih osoba, ako se nalaze u posebnom odjeljenju.
Član 103.
U ustanovi za osuđene maloljetnike, odnosno u ustanovi u kojoj se nalazi posebno odjeljenje za maloljetnike, postoji osnovna i srednja škola, u skladu sa propisima o osnovnoj školi i propisima o srednjoj školi ili se u suradnji sa odgovarajućom osnovnom, odnosno srednjom školom osnivaju odjeljenja osnovne, odnosno srednje škole za obrazovanje i odgoj osuđenih maloljetnih osoba.
Osuđena maloljetna osoba može izuzetno pod nadzorom odgajatelja, radi završetka započetog školovanja, pohađati školu izvan ustanove, ako to dozvoljavaju razlozi sigurnosti i tretmana.
Član 104.
U ustanovi osuđenim maloljetnicima osigurava se bavljenje fizičkom kulturom.
Član 105.
Osuđenim maloljetnicima ne može se ograničiti dopisivanje sa roditeljima i drugim bliskim srodnicima.
Član 106.
Osuđenom maloljetniku koji se dobro ponaša i zalaže u učenju i radu rukovodilac ustanove može odobriti dopust radi posjećivanja roditelja i drugih bliskih srodnika.
Dopust se može odobriti dva puta u toku godine i može trajati svaki put do 20 dana.
Član 107.
Osuđenom maloljetniku može se izreći disciplinska kazna upućivanja u samicu najviše do pet dana.
Osuđenom maloljetniku koji pohađa školu omogućit će se da za vrijeme izdržavanja kazne samice redovito pohađa nastavu, čita stručnu literaturu i radi školsku zadaću.
Prema osuđenom maloljetniku ne može se primijeniti mjera usamljenja.
VII - UVJETNI OTPUST, OTPUŠTANJE OSUĐENIH OSOBA I POMOĆ NAKON IZDRŽANE KAZNE ZATVORA
- 1.Uvjetni otpust
Član 108.
O uvjetnom otpustu osuđenih osoba u skladu sa odredbama Krivičnog zakona Federacije odlučuje Komisija za uvjetni otpust.
O uvjetnom otpustu osuđenih osoba koje kaznu zatvora izdržavaju u ustanovama Federacije, odlučuje Komisija koju imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije).
Komisija za uvjetni otpust ima predsjednika i četiri člana i njihove zamjenike.
Komisija za uvjetni otpust imenuje se od predstavnika Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog tužilaštva, Federalnog ministarstva i drugih federalnih organa uprave u čiji djelokrug spadaju poslovi socijalne zaštite i odbrane.
Komisija za uvjetni otpust donosi poslovnik o svom radu.
Član 109.
O uvjetnom otpustu Komisija rješava na osnovu molbe osuđene osobe ili članova njegove uže porodice ili na prijedlog rukovodioca ustanove.
Molbe odnosno prijedlozi se dostavljaju Komisiji za uvjetni otpust preko ustanove.
Ustanova uz molbu dostavlja podatke o postignutom uspjehu u tretmanu osuđene osobe i druge podatke od značaja za odluku Komisije, kao i mišljenje o osnovanosti molbe.
Član 110.
Komisija za uvjetni otpust može donijeti jedno rješenje, ako rješava molbe za više osuđenih osoba.
Rješenje se dostavlja ustanovi, koja je dužna, ako je rješenje pozitivno, pismeno obavijestiti osuđenu osobu i sud koji je uputio osuđenu osobu na izdržavanje kazne, a ako je rješenje negativno, samo osuđenu osobu.
Ako je podnosilac molbe član porodice, o ishodu ga obavještava Federalno ministarstvo.
Član 111.
Protiv odluke Komisije za uvjetni otpust ne može se izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor.
- 2.Otpuštanje osuđenih osoba
Član 112.
Osuđena osoba se otpušta iz ustanove onog dana kada joj istekne kazna ili onog dana kada joj počinje teći uvjetni otpust.
Ako posljednji dan izdržavanja kazne zatvora pada u neradni dan, osuđena osoba se otpušta posljednjeg radnog dana koji tom danu prethodi.
Izeuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, kada je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora, otpuštanje osuđenih osoba iz ustanove vršit će se i u neradne dane.
Ustanova je dužna da o otpuštanju osuđene osobe obavijesti sud u roku od osam dana.
Član 113.
Osuđena osoba koja se otpušta iz ustanove ima pravo na troškove prevoza do svog ranijeg prebivališta ili do mjesta prebivališta njegove uže porodice, a ako je stranac, do graničnog prijelaza.
Sudska praksa po ovom aktu
137 odluka iz 10 članova
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.
Član 276 odluka
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-4272/20
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4272/20 (H. S.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2392/19
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2392/19 (H. Š.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-3783/13
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3783/13 (R. P.). Ključne riječi: D18.3.a. - Nenadležnost za odlučivanje; D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.10. - Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2032/12
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2032/12 (A. H.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2105/07
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2105/07 (M. K.). Ključne riječi: Krivični postupak; D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
Ishod: Odluka o dopustivosti
+ još 1 odluka
Član 1523 odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1732/10
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1732/10 (E. M.). Ključne riječi: D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2624/08
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2624/08 (B. K.). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova; D18.3.c. - Protek roka; D18.3.h.2. - Ponavljanje postupka.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1719/05
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1719/05 (M. R. i dr.). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.m. - Neiscrpljivanje pravnih lijekova.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Općenite reference na ovaj akt (120)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-977/26
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-977/26 (S. B.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-3098/25
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3098/25 (S.Ž.B.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-4705/25
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4705/25 (A. S. K.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-845/26
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-845/26 (A. Š.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-781/26
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-781/26 (M.M.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2872/25
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2872/25 (J. B.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2992/23
Odluka o meritumu u predmetu AP-2992/23 (E.Dž.). Povreda: Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život). Nema povrede: Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2964/25
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2964/25 (I.B. i S.B.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-289/26
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-289/26 (D.L.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2728/25
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2728/25 (J. V.). Ključne riječi: D64.2. - Privremena mjera - odbijena.
Ishod: Odluka o privremenoj mjeri
+ još 110