Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3157/07 (H. M.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3157/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 10. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-3157/07, rješavajući zahtjev Hasana Milaka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Hasana Milaka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Milak (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, podnio je, 22. novembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Kž-07-0000 53 od 13. juna 2007. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 56 K 006443 06 K od 5. maja 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora izrečene osporenom presudom Kantonalnog suda do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom, broj 07 56 K 006443 06 K od 5. maja 2006. godine, apelanta, kao prvooptuženog i F.K. kao drugooptuženog (u daljnjem tekstu: drugooptuženi), oglasio krivim za krivično djelo teške krađe iz člana 274. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", broj 43/98; u daljnjem tekstu: KZ FBiH). U postupku pred Općinskim sudom je utvrđeno da je krivično djelo počinjeno tako što su apelant i drugooptuženi podesnim ključem otključali bravarsku radionicu u blizini obiteljske kuće u Gmićima u općini Prozor-

Rama i otuđili određenu količinu alata i bravarskih mašina koje su kasnije prodali i tako pribavili protivpravnu imovinsku korist. Općinski sud je apelantu i drugooptuženom izrekao uslovne osude, odnosno utvrdio im je kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci i istovremeno odredio da se kazne neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počine novo krivično djelo. Kantonalno tužilaštvo je podnijelo žalbu protiv navedene presude u odnosu na odluku o kazni.

3. Kantoni sud je presudom, broj 007-0-Kž-07-000 053 od 13. juna 2007. godine, uvažio žalbu Kantonalnog tužilaštva i preinačio prvostepenu presudu u odluci o kazni, tako da su apelant i prvooptuženi osuđeni na bezuslovne kazne zatvora, pri čemu je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.

4. Apelant je naveo da je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene pobijanom presudom Kantonalnog suda do donošenja odluke o apelaciji.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti jedno od temeljin ljudskih prava čiju zaštitu pruža član II/3.d) Ustav Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud ukazuje da ovo pravo nije apsolutno jer može doći do njegovog ograničenja pod određenim uslovima koji su propisani zakonom i koji moraju biti u skladu sa standardima iz člana 5. Evropske konvencije. Osobu koja je pravosnažno osuđena za krivično djelo nadležni organi imaju pravo da, u skladu sa zakonom, upute na izdržavanje kazne zatvora odnosno liše je slobode. Ustavni sud će, prilikom meritornog ispitivanja apelacije takve osobe, preispitati opravdanost ovog lišenja slobode i ukoliko se u utvrdi da je do lišenja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konveciji utvrdiće se povreda prava i naložiti otklanjanje posljedica povrede na način i u mjeri u kojoj je to moguće. Međutim, u postupku po zahtjevu za donošenje privremene mjere Ustavni sud je ograničen na utvrđivanje da li je donošenje privremene mjere nužno radi otklanjanja štetnih posljedica koje bi mogle nastupiti, pri čemu je conditio sine qua non za ovo odlučivanje da apelant iznese uvjerljive razloge i dokaze koji ukazuju na nužnost donošenja privremene mjere. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem zbog čega Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3157/07 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio