Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-98/08 («Ćeskopromex Company» d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Upis u sudski registar
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-98/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 98/08, rješavajući apelaciju «Ćeskopromex Company» d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Ćeskopromex Company» d.o.o. Sarajevo, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-PŽ-07-000552 od 2. oktobra 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-Reg-07-001536 od 16. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Ćeskopromex Company» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa advokat Indira Karahodžić, podnio je 10. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-PŽ-07-000552 od 2. oktobra 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-Reg-07-001536 od 16. maja 2007. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Općinskom sudu kao registarskom sudu da u «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine» objavi odluku o prestanku apelanta kao privrednog društva i pokrene likvidacioni postupka protiv apelanta.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-Reg-07-001536 od 16. maja 2007. godine, utvrđen je prestanak rada apelantu, upisanom rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I-

3397/97 od 17. novembra 1997. godine, reg. uložak broj 1-19906, zbog nepodnošenja prijave za usklađivanje društva sa Zakonom o privrednim društvima. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u postupku ispitivanja da li je podnesena prijava za upis u sudski registar za usklađivanje podataka, prema članu 382. Zakona o privrednim društvima («Službene novine Federacije BiH», broj 23/99 i 45/00) te članu 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima («Službene novine Federacije BiH», broj 68/05), utvrđeno da prijava nije podnesena u roku pa je shodno navedenim odredbama doneseno rješenje o utvrđivanju prestanka apelanta, s tim da će se na zahtjev povjerilaca, podnesen sudu u pismenom obliku najkasnije u roku šezdeset dana od dana objavljivanja rješenja, pokrenuti postupak likvidacije apelanta.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-PŽ-07-000552 od 2. oktobra 2007. godine, odbijena je žalba apelanta i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prema stanju spisa apelant 17. aprila 2000. godine podnio prijavu za usklađivanje podataka ali da uz prijavu nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju vezanu za usklađivanje, te mu je zaključkom Kantonalnog suda, u čijoj nadležnosti je po tada važećim propisima bio upis u sudski registar, u dva navrata i to 30. aprila i 1. septembra 2001. godine naloženo da uredi i dopuni prijavu i u roku od osam dana dostavi traženu dokumentaciju uz napomenu da će sud u protivnom prijavu odbaciti. Apelant nije postupio po navedenim zaključcima te je prijava za usklađivanje statusa odbačena rješenjem Kantonalnog suda, broj UF/I-3961/00 od 17. januara 2002. godine. Budući da apelant u zakonskom roku dakle nije podnio urednu prijavu za upis u sudski registar u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, Kantonalni sud je zaključio da je odluka prvostepenog suda, o utvrđivanju prestanka rada apelantu, pravilna te je iz tih razloga odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. Sud je dalje naveo da je apelant 27. septembra 2007. godine dostavio Kantonalnom sudu dopunu žalbe ali da ista nije razmatrana jer je izjavljena nakon proteka zakonom propisanog roka

4. Apelant smatra da je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi hronologiju predmetnog postupka a povreda prava na pravično suđenje po apelantu se ogleda u tome što Kantonalni sud nije uzeo u razmatranje dopunu žalbe odnosno nije cijenio žalbene navode apelanta prema kojim apelant nije postupio po zahtjevu suda za dostavu dopunskih isprava iz razloga neuredne dostave čime se po apelantu krše standari pravičnog suđenja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Obzirom da apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

7. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

9. Ustavni sud smatra da se njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na apelantov predmet. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem je utvrđen prestanak rada apelantu zbog nepodnošenja prijave za usklađivanje statusa apelanta sa Zakonom o privrednim društvima, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović