Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2247/06 (S.K.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2247/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2247/06, rješavajući apelaciju S.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.K. podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Kž k-06-000003 od 10. februara 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. S.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, podnio je 24. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Kž k-06-000003 od 10. februara 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda Konjic (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-108/04 od 20. decembra 2004. godine, oglašeni su krivim M. B. (u daljnjem tekstu: prvooptuženi) zbog krivičnog djela krivotvorenja službene isprave iz člana 368. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH», br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02,u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i izrečena mu uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i istovremeno određeno da se ista kazna neće izvršiti ako optuženi u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti ne počini novo krivično djelo, i apelant, kao drugooptuženi, zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 366. stav 1. KZ FBiH i izrečena mu uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseci i istovremeno određeno da se ista kazna neće izvršiti ako optuženi u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti ne počini novo krivično djelo. Prvooptuženi i apelant su obavezani da solidarno plate troškove krivičnog postupka i iznos sudskog paušala, a oštećeni su s imovinsko pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
3. Postupajući po žalbama Kantonalnog tužilaštva Mostar i prvooptuženog i apelanta, Kantonalni sud je rješenjem, broj Kž-122/05 od 30. novembra 2005. godine, uvažio žalbu prvooptuženog i apelanta, ukinuo prvostepenu presudu i odredio održavanje glavnog pretresa pred ovim Kantonalnim sudom.
4. Kantonalni sud je presudom, broj 007-0-Kž k-06-000003 od 10. februara 2006. godine, prvooptuženog oslobodio optužbe za krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 368. stav
1. KZ FBiH, a apelanta oglasio krivim zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 366. stav
1. KZ FBiH i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Troškovi postupka u odnosu na prvooptuženog su pali na teret budžetskih sredstava suda, apelant je obavezan da plati pripadajući dio troškova krivičnog postupka i paušal, a oštećeni su sa imovinsko pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
5. Općinski sud je rješenjem, broj Kv-31/06 od 25. maja 2006. godine, odbacio zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka, završenog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, broj 007-
0-Kž-06-000003 od 10. februara 2006. godine. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 007-0-Kž-06-000 066 od 27. juna 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv navedenog rješenje.
6. Iako apelant, u navodima apelacije nije eksplicitno naveo koje mu je ustavno pravo osporenom odlukom povrijeđeno, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Iz dosadašnje sudske prakse Ustavnog suda i organa bivše Evropske komisije za ljudska prava slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine, i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G.protiv SR Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).
11. Apelant je u konkretnom slučaju protiv presude Kantonalnog suda, broj 007-0-Kž k-06-
000003 od 10. februara 2006. godine, podnio zahtjev za ponavljanje postupka, ali je on rješenjem Općinskog suda, broj Kv-31/06 od 25. maja 2006. godine, odbačen. Dakle, prijedlog za ponavljanje postupka u ovom slučaju je neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-
Kž k-06-000003 od 10. februara 2006. godine.
12. S obzirom na to da je apelantu 22. marta 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Kž k-06-000003 od 10. februara 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. jula 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović