Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-368/08 (S. B.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-368/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 368/08, rješavajući zahtjev Slavka Batinića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Slavka Batinića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Batinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Marinko Brkić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 1. februara 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Kž-07-000136 od 13. novembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora izrečene Presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Kž-07-000136 od 13. novembra 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku ( u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-99/05 od 8. februara 2007. godine, apelant je oglašen krivim za produženo krivično djelo «krivotvorenje isprave» iz člana 351. stav 3. u vezi stava 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), a na način opisan pod tačkom 1. alineja a, b, i c. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Na osnovu člana 68. stav 1. bivšeg KZ FBiH, od apelanta je trajno oduzet procesor sa kućištem «Filips» Gold Adler, te je oodređeno da se isti ima uništiti u skladu sa članom 194. stav 3. ZKP BIH, dok su ostali privremeno oduzeti predmeti vraćani apelantu, u skladu sa članom 88. ZKP FBiH. Na osnovu člana 110. bivšeg KZ FBiH od apelanta je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 10.800,00 KM a na osnovu člana 202. stav
1. ZKP FBiH, te je apelant obavezan da naknadi troškove paušala sudu u iznosu od 300,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.
3. Općinski sud nesumnjivim je utvrdio da je apelant u vremenskom periodu od 1. maja 2001. godine do 28. maja 2001. godine, u svom stanu u Novom Travniku, u ulici Fra Marijana Šunjića broj 30, na svom PC računalu radio na izradi lažnog pečeta Mašinskog fakulteta Zenica, koji je konačno izradio u programu Corel Draw 9, te navedenim lažnim pečatom izradio lažne isprave i bjanko obrasce pobliže opisane u dispozitivu ove presude. Nakon tega je po predhodnom dogovoru sa Baković Zdravkom i drugim NN osobama, koje se bave uvozom vozila, ubacivao podatke o vozilima i licima u navedene obrasce i na taj način izradio lažne isprave uz novčanu naknadu u iznosu od po 220,00 KM po uvezenom vozilu, na koji način je apelant za sebe pribavio protivpravnu imovinsku korist od 10.800,00 KM
4. Odlučujući o žalbama apelanta i Kantonalnog tužioca Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni tužilac), Kantonalni sud je Presudom, broj 006-0-Kž-07-000 136 od 13. novembra 2007. godine, žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, a uvažio žalbu Kantonalnog tužioca tako što je preinačio prvostepenu presudu u odluci o kazni i osudio apelanta za navedeno krivično djelo na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.
5. U obrazloženju pesude Kantonalni sud navodi da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je na osnovu iskaza većeg broja svjedoka, te navoda vještaka grafološke struke i vještaka telekomunikacija, kao i brojnih materijalnih dokaza u spisu, izveo zaključke da je apelant preduzeo radnje činjenja opisane u izreci prvostepene presude. Dalje, ovaj sud ističe da je prvostepeni sud u obrazloženju presude opisao pojedinačnu i međusobnu ocjenu izvedenih dokaza, pa je tek onda izveo zaključak o dokazanosti određenih činjenica uključujući i one da je apelant preduzeo radnje činjenja krivičnog djela za koje je oglašen krivim. Ispitavši odluku o kazni Kantonalni sud je našao da su osnovani žalbeni navodi tužioca da je apelantu izrečena preblaga kazna. Naime, Kantonalni sud navodi da određene otežavajuće okolnosti, kao što su način izvršenja djela, broj poduzetih pojedinačnih radnji izvršenja, jačina povrede zaštićenog dobra, društvenu opasnost ovog djela, njegove štetne posljedice kao i određena doza upornosti i istrajnosti ispoljena pri izvršenju, te pribavljena protivpravna imovinska korist, nisu u dovoljnoj mjeri došle do izražaja, zbog čega se kazna koja mu je izrečena, ukazuje nedovoljnom za postizanje svrhe kažnjavanja. Zbog toga je ovaj sud na osnovu ovlaštenja iz člana 329. stav 1. ZKP FBiH preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te optuženom izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
6. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant ističe da mu je uskračeno pravo na odbranu te je povrijeđeno i načelo presumcije nevinosti. Apelant također smatra da je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku jer je od pretresa njegovog stana do završetka drugostepenog postupka prošlo više od četiri godine.
7. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud odloži izvršenje kazne zatvora sve do donošenja odluke o podnijetoj apelaciji, navodeći da bi izvršenjem kazne zatvora nastale višestruke i neotklonjive štete a posebno po njegovo zdravlje. Također, apelant navodi da je i njegova supruga imala ozbiljnih zdravstvenih problema, a da bi oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 10.800,00 KM moglo imati kako negativne posljedice na njeno zdravlje tako i na ukupnu egzistenciju porodice. Na kraju apelant navodi da već nekoliko godina prima umanjenu plaću od 50% po osnovu «suspenzije» sa posla na carini, a nakon pravosnažnosti presude prestaje mu radni odnos, te smatra da bi donošenjem privremene mjere bar privremeno bio spriječen nastanak svih štetnih posljedica za njega i njegovu posodicu. Apelant je kao dokaz priložio nalaze i mišljenja ljekara specijalista iz 2004. godine.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
12. Zahtjev za izdavanje privremene mjere apelant obrazlaže svojim narušenim zdravljem, teškom materijalnom situacijom i narušenim zdravljem njegove supruge. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji BiH postoji propis koji reguliše način i postupak za odlaganje izvršenja kazne
– Zakon o izvršenju krivičnih sankcija («Službene novine FBiH» br. 44/98 i 42/99). Ovim zakonom je regulisano u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev, što uključuje i razloge koje apelant navodi u obrazloženju zahtjeva za izdavanje privremene mjere, a apelant nije ničim dokazao da je takvu mogućnost iscrpio, te da je u tom pravcu neophodno djelovanje Ustavnog suda.
13. Osim toga, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koje predviđa Zakon o izvršenju krivičnih sankcija ili one koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, navodi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere pred Ustavnim sudom. Apelant, kako je već navedeno, nije koristio mogućnost koju ima po Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, a koji mu je na raspolaganju i u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda, a nije ponudio ni odgovarajuće razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi samo donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu konkretnog predmeta.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović