Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3353/07 (M. G.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga · čl. 5
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 272
- Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-3353/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-3353/07, rješavajući zahtjev Muhameda Glotića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Muhameda Glotića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Glotić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Miralem Porobić, advokat iz Tuzle, podnio je, 12. decembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Kž-06-000248 od 20. septembra 2007. godine, i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Kp-207/04 od 5. maja 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda u Živinicama u dijelu u kojem se apelant obavezuje da plati novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 KM i u dijelu u kojem mu je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 83.103,71 KM, te mu je naloženo da plati troškove postupka, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Živinicama, broj Kp-207/04 od 5. maja 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Kž-06-000248 od 20. septembra 2007. godine, apelant je oglašen krivim što je u vremenskom periodu od januara 2001. godine do oktobra 2002. godine u Tuzli, radeći kao zamjenik direktora, a zatim kao direktor DOO «Univerzal-Heating-
Company», u namjeri da izbjegne plaćanje poreza na promet po stopi od 10%, a koji je bio obavezan plaćati po čl. 5. i 26. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ( «Službene novine FBiH» br. 6/95, 25/97, 13/00, 36/00, 54/00 i 22/01), organizovao poslovanje privrednog društva tako što je robu prodavao fizičkim licima po veleprodajnim cijenama za gotov novac, a da za istu nije vršio obračun i uplatu poreza na promet, nego je ostvareni promet prikazao kao neoporezivi promet sa Humanitarnom organizacijom «Prijatelji» Živinice (u daljnjem tekstu HO) i to tako što je davao nalog svojim uposlenicima da za robu koju su kupovali i preuzimali građani, kao krajnji potrošači, sačine fiktivne račune i otpremnice, kao da je roba prodata i isporučena HO, koji računi su evidentirani u poslovnim knjigama, čime je počinio krivično djelo poreske utaje iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) («Službene novine FBiH» broj 43/98). Apelantu je za izvršenje navedenog krivičnog djela izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo krivično djelo. Apelantu je, kao sporedna kazna, izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM, a kao mjera sigurnosti mu je oduzeta imovinska koristi u iznosu od 83.103,71 KM. Istovremeno, apelant je dužan da plati troškove postupka u iznosu od 1439,00 Km i paušal sudu u iznosu od 100,00 KM.
3. Apelant smatra je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije, kao i da je povrijeđen član 1. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju koji zabranjuje dužnički zatvor. Žali se da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, jer, po njegovom mišljenju, ničim nije dokazano da je učinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, te da su sudovi proizvoljno zaključili da je poreski obveznik preduzeće u kojem je bio zaposlen. Također, smatra da je sud pogrešno i proizvoljno utvrdio da je bio odgovoran i kao zamjenik direktora, prije nego što je postao direktor. Ističe da on može odgovarati samo za djela za koja je on lično odgovoran, a njegova lična odgovornost može postojati samo u periodu dva mjeseca kada je on bio direktor, a ne i u periodu kada je bio zamjenik direktora.
4. Apelant, također, smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno i pravo na imovinu, zato što je pravosnažnom presudom Općinskog suda obavezan da plati iznos od 83.103,71 KM po osnovu oduzimanja imovinske koristi.
5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere kojom traži da se odloži izvršenje novčane kazne i mjere sigurnosti oduzimanja imovinske koristi do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji, apelant navodi da bi plaćanjem navedenih novčanih iznosa bio doveden u tešku finansijsku situaciju, jer osim plate nema nikakve druge imovine, ima zaduženja po osnovu kredita, podignutih prije pokretanja sudskog postupka, razveden je i u obavezi izdržavanja malodobnog djeteta.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Apelant traži obustavljanje izvršenja novčane kazne, ali osim što navodi da je u obavezi da izdržava malodobno dijete, da je za njega visina novčane kazne, plaćanja iznosa utvrđenog mjerom sigurnosti, kao i troškova krivičnog postupka postupka velika suma i da bi bio doveden u tešku finansijsku situaciju, ne daje nijedan razlog niti nudi bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi plaćanjem novčane kazne i izvršenjem mjere sigurnosti pretrpio nenadoknadivu štetu i u čemu se ogleda nemogućnost njene eventualne kasnije nadoknade. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović