Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3366/07 (D.S.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3366/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-3366/07, rješavajući zahtjev D. S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev D. S. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. D. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Bakir Ljubović, advokat iz Zenice, podnijela je, 14. decembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-07-000 185 od 8. oktobra 2007. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 041-0-K-06-000067 od 22. decembra 2006. godine. Apelantica je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Općinskog suda od 22. decembra 2006. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom, broj 041-0-K-06-000067 od 22. decembra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-07-000 185 od 8. oktobra 2007. godine, apelanticu oglasio krivom za krivično djelo teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 320. stav 4. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04 i 69/04) u vezi sa članom 315. stav 3. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) i osudio je na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Apelantica je osuđena za navedeno krivično djelo radi prouzorovanja saobraćajne nesreće u kojoj je jedna osoba izgubila život, a tri osobe zadobile lake tjelesne povrede.

3. Apelantica je navela da je osporenim presudama došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava o osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer je «u osporenim presudama pogrešno primjenjeno materijalno pravo, presude su utemeljene na bitnim povredama odredaba krivičnog postupka, te očigledno pogrešnoj i proizvoljnoj ocjeni provedenih dokaza.» U ostalom dijelu apelacije se detaljno elaborira svaka od navodnih povreda zakona odnosno povreda odredaba krivičnog postupka. Apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere u kojem je navela da bi izvršenjem osporene presude za nju nastupile nepopravljive štetne posljedice, jer su posljedice saobraćajne nesreće uzrokovale tešku traumu i depresiju zbog koje se redovno liječi, pa bi izvršenjem kazne zatvora njeno zdravstveno stanje bilo dodatno ugroženo a stanje bolesti se pogoršalo. U prilog zahtjevu nisu dostavljeni dokazi.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti jedno od temeljnih ljudskih prava čiju zaštitu pruža član II/3.d) Ustav Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud ukazuje da ovo pravo nije apsolutno jer može doći do njegovog ograničenja pod određenim uslovima koji su propisani zakonom i koji moraju biti u skladu sa standardima iz člana 5. Evropske konvencije. Osobu koja je pravosnažno osuđena za krivično djelo nadležni organi imaju pravo da, u skladu sa zakonom, upute na izdržavanje kazne zatvora odnosno liše je slobode. Ustavni sud će, prilikom meritornog ispitivanja apelacije takve osobe, preispitati opravdanost ovog lišenja slobode i ukoliko se utvrdi da je do lišenja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji utvrdiće se povreda prava i naložiti otklanjanje posljedica povrede na način i u mjeri u kojoj je to moguće. Međutim, u postupku po zahtjevu za donošenje privremene mjere Ustavni sud je ograničen na utvrđivanje da li je donošenje privremene mjere nužno radi otklanjanja štetnih posljedica koje bi mogle nastupiti, pri čemu je conditio sine qua non za ovo odlučivanje da apelant iznese uvjerljive razloge i dokaze koji ukazuju na nužnost donošenja privremene mjere. U konkretnom slučaju, osim svojih paušalnih navoda, apelantica ne nudi nikakve dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelanticin zahtjev neosnovanim.

8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović