Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2724/06 (PŠP „Četina“-Eksploatacija i razvoj šuma)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2724/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2724/06, rješavajući apelaciju PŠP „Četina“-Eksploatacija i razvoj šuma, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PŠP „Četina“-

Eksploatacija i razvoj šuma podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Pž-1/05 od 24. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. PŠP „Četina“-Eksploatacija i razvoj šuma (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, koje zastupa Mirad Suljić, advokat iz Zavidovića, podnio je, 26. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Pž-1/05 od 24. maja 2006. godine.

2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Općine Zavidovići i Bosne i Hercegovine-BHMAC-Centra za ukljanjanje mina u BiH (u daljnjem tekstu; tuženi) radi naknade štete. Presudom Općinskog suda broj Ps.28/02 od 25. februara 2004. godine, tuženi su obavezani da apelantu isplate iznos od 482.454,00 KM, sa zakonskim zateznima kamatama počev od 29. avgusta 2002. godine, pa do konačne isplate, kao i da mu nadoknade tročkove parničnog postupka u iznosu od 15.937,00 KM, a sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev apelanta je odbijen.

3. Protiv presude Općinskog suda broj Ps.28/02 od 25. februara 2004. godine tuženi su izjavili žalbe, koje je Sud BIH presudom broj Pž-1/05 od 24. maja 2006. godine, uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, te odredio da je apelant dužan na ime troškova postupka isplatiti tuženima iznos od 59.980,00 KM. Takođe, predmetnom presudom je određeno da u ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmjenjena. U uvodu prvostepene i drugostepene presude označeno je da vrijednost predmeta spora iznosi 492.354,00 KM.

4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv presude Sudu BiH broj Pž-1/05 od 24. maja 2006. godine.

5. Apelant tvrdi da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant žali na drugostepenu presudu Suda BiH broj Pž-1/05 od 24. maja 2006. godine. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je, članom 204. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 36/04, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude, dok je stavom 2. istog člana određeno da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.

9. U konkrenom slučaju, apelant je imao mogućnost da protiv osporene presude Suda BiH broj Pž-1/05 od 24. maja 2006. godine, s obzirom na označenu vrijednost spora od 492.354,00 KM, shodno članu 204. ZPP-a, izjavi reviziju Sudu Bosne i Hercegovine, a što nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2724/06 (PŠP „Četina“-Eksploatacija i… | Sudska praksa | Aktio