Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2781/06 (S. M.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Isplata duga
  • Krivični postupak
  • Revizija
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2781/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2781/06, rješavajući apelaciju Sakiba Mazalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Mazalovića podnesena protiv Presude Kantonalnog sud u Tuzli, broj Gž-1310/04 od 29. maja 2006. godine, Presude Općinskog suda u Živinicama, odjeljenje u Kladnju, broj P-25/03-K od 16. jula 2004. godine i Presude Općinskog suda u Kladnju, broj K-44/03 od 22. maja 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sakib Mazalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, kojeg zastupa Šemsko Numanović, advokat iz Tuzle, podnio je 7. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1310/04 od 29. maja 2006. godine, Presude Općinskog suda u Živinicama, odjeljenje u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-25/03-K od 16. jula 2004. godine i Presude Općinskog suda u Kladnju, broj K-44/03 od 22. maja 2003. godine.

Krivični postupak

2. Pravosnažnom presudom Općinskog suda u Kladnju, broj K-44/03 od 22. maja 2003. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo utaje iz člana 278. stav 1. Krivičnog zakona FBiH, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, a istovremeno je određeno da se ova kazna neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine ne učini novo krivično djelo.

3. Apelant protiv osporene presude nije izjavio žalbu.

Parnični postupak

4. Po tužbi Investicijske banke FBiH DOO Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelanta, radi duga i naknade štete, vrijednost spora 31.290,00 KM, Općinski sud je donio presudu, broj P-25/03-K od 16. jula 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnom suda, broj Gž-

1310/04 od 29. maja 2006. godine, kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se obaveže apelant da joj po osnovu duga, po ugovoru o leasingu, isplati iznos od 15.645,00 KM, na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama počev od 6. januara 2003. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, te isplati iznos od 913,50 KM na ime obračunate ugovorene kamate u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, kojim je tražila da se apelant obaveže da joj nadoknadi štetu nastalu krivičnim djelom u iznosu od 15.645,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. maja 2004. godine pa do isplate, je odbijen kao neosnovan.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom, na pravično suđenje, zatim pravo na imovinu, te pravo na jednakost pred sudom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

U odnosu na krivični postupak

8. Apelant osporava presudu Općinskog suda u Kladnju, broj K-44/03 od 22. maja 2003. godine.

9. U konkretnom slučaju apelant nije protiv osporene presude izjavio žalbu, na šta je upućen pravnom poukom u osporenoj presudi u skladu sa članom 353. Zakona o krivičnom postupku («Službene novine FBiH broj 43/98), pa Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, zbog čega se apelacija u odnosu na osporenu presudu ne može razmatrati.

U odnosu na parnični postupak

10. Apelant osporava i presudu Kanatonalnog suda, broj Gž-1310/04 od 29. maja 2006. godine.

11. Apelant nije izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1310/04 od 29. maja 2006. godine, iako je vrijednost pobijanog dijela presude veća od 10.000 KM, te je prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), imao mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, revizija je efektivan pravni lijek koji se, kada su ispunjeni procesni uslovi dopustivosti, mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2781/06 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio