Aktio

PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

ZAKON O KRIVIČNOM POSTUPKU

ZAKON
O KRIVIČNOM POSTUPKU

DIO PRVI OPĆE ODREDBE

I - OSNOVNA NAČELA

Član 1.

(1) Ovim zakonom utvrđuju se pravila krivičnog postupka po kojima su dužni postupati općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije), tužilac i drugi sudionici u krivičnom postupku predviđeni ovim zakonom, kada postupaju u krivičnim stvarima.

(2) Pravila utvrđena ovim zakonom treba da osiguraju da niko nevin ne bude osuđen, a da se krivcu izrekne krivična sankcija pod uvjetima koje predviđa Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Krivični zakon Federacije), drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni Bosne i Hercegovine u kojima su propisana krivična djela i na temelju zakonito provedenog postupka.

(3) Prije donošenja pravomoćne presude okrivljeni može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uvjetima koje određuje ovaj zakon.

Član 2.

Krivičnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležan sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu.

Član 3.

Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja.

Član 4.

(1) Građanin od koga ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova prikuplja izvještaje koji bi mogli biti korisni za uspješno vođenje krivičnog postupka nije dužan dati bilo kakvu izjavu ili odgovoriti na bilo koje pitanje koje mu postavi ovlašteni dužnosnik, osim podataka o svom identitetu o čemu ga je dužan poučiti ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova.

(2) Osumnjičeni za kojega postoje osnovi sumnje da je počinio krivično djelo ima pravo uzeti branioca i da branilac bude prisutan njegovu ispitivanju koje vrši ovlašteni dužnosnik.

(3) Ako je osumnjičeni lišen slobode, on ima pravo da mu se, na njegov zahtjev, imenuje branilac, ukoliko prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane.

(4) Prije nego što ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova pristupi prikupljanju izvještaja od osumnjičenog iz stava 2. ovog člana, dužan je osumnjičenog poučiti o pravima iz st. 1. i 2. ovog člana.

(5) Prije nego što ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova pristupi prikupljanju izvještaja od osumnjičenog iz stava 3. ovog člana, dužan je osumnjičenog poučiti o njegovim pravima iz st. 1., 2. i 3. ovog člana.

(6) Okrivljeni već na prvom ispitivanju mora biti izvješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe.

(7) Okrivljenom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

Član 5.

U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik i hrvatski jezik, a službeno pismo je latinica.

Član 6.

(1) Krivični postupak se vodi na jednom od jezika iz člana 5. ovog zakona.

(2) Stranke, svjedoci i druge osobe koje sudjeluju u postupku imaju pravo pri izvođenju istražnih ili drugih sudskih radnji ili na glavnom pretresu upotrebljavati svoj jezik. Ako se sudska radnja, odnosno glavni pretres ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznosi, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala.

(3) O pravu na prevođenje poučit će se osoba iz stava 2. ovog člana, koja se može odreći tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava sudionika.

(4) Prevođenje obavlja tumač.

Član 7.

(1) Tužbe, žalbe i drugi podnesci upućuju se sudu na jeziku iz člana 5. ovog zakona, a na jednom od tih jezika sud upućuje pozive, odluke i druga sudska pismena.

(2) Okrivljenom koji je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obaveznom psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi, dostavit će se i prijevod pismena iz stava 1. ovog člana, na jeziku kojim se služi u postupku.

Član 8.

(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, okrivljenog ili bilo koje druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.

(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona.

Član 9.

(1) Okrivljeni ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere iz reda advokata.

(2) Ako okrivljeni ili osobe iz člana 63. stav 3. ovog zakona, u slučaju obavezne odbrane ne uzme branioca, sud će radi osiguranja odbrane postaviti okrivljenom branioca po službenoj dužnosti kad je to određeno ovim zakonom.

(3) Okrivljenom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane.

Član 10.

Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez temelja lišena slobode ima pravo biti rehabilitirana, pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava, kao i druga prava utvrđena zakonom.

Član 11.

Okrivljenog ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku, koje bi iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku, ili da se zbog toga ne koriste svojim pravima, sud će poučiti o pravima koja im po ovom zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.

Član 12.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Član 13.

(1) Sud, nadležni tužilac i organ unutrašnjih poslova dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.

(2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete osumnjičenog ili okrivljenog, tako i one koje im idu u korist te da prije početka postupka i u toku postupka osumnjičenom i okrivljenom odnosno njihovim braniocima, stave na raspolaganje sve činjenice i dokaze koji im idu u korist.

Član 14.

Pravo suda, nadležnog tužioca i organa unutrašnjih poslova da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 15.

(1) Krivični postupak pokreće se po zahtjevu ovlaštenog tužioca.

(2) Za djela za koja se goni po službenoj dužnosti, ovlašteni tužilac je nadležni tužilac, a za djela za koje se goni po privatnoj tužbi ovlašteni tužilac je privatni tužilac.

(3) Ako nadležni tužilac zaključi da nema osnova za pokretanje ili produženje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužilac pod uvjetima određenim ovim zakonom.

Član 16.

Nadležni tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.

Član 17.

(1) U krivičnom postupku sudovi sude u zbornom sastavu, u skladu s ovim zakonom.

(2) U prvostepenim sudovima za lakša krivična djela sudi sudija pojedinac.

Član 18.

Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, ove posljedice, ako zakonom nije drukčije određeno, nastupaju stupanjem optužnice na pravnu snagu, a za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do tri godine - od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez obzira na to je li postala pravomoćna.

Član 19.

(1) Ako primjena krivičnog zakona ovisi od prethodnog rješenja kakvog pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili neki drugi državni organ, sud koji sudi u krivičnom predmetu može sam riješiti i to pitanje po odredbama koje važe za dokazivanje u krivičnom postupku. Rješenje ovog pravnog pitanja od strane krivičnog suda ima učinak samo za krivični predmet koji ovaj sud raspravlja.

(2) Ako je o takvom prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili drugi državni organ, takva odluka ne veže krivični sud u pogledu ocjene je li učinjeno određeno krivično djelo.

II - NADLEŽNOST SUDOVA

  • 1.
    Stvarna nadležnost i sastav suda

Član 20.

Vrhovni sud Federacije i sudovi u kantonima sude u krivičnim stvarima u granicama svoje stvarne nadležnosti određene federalnim, odnosno kantonalnim zakonom.

Član 21.

(1) U prvom stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od dvojice sudija i trojice sudija porotnika za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od jednog sudije i dvojice sudije porotnika - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, u prvostepenom sudu sudi sudija pojedinac.

(2) U drugom stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudija za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od trojice sudija - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Kad sud sudi u drugom stepenu na pretresu, vijeće je sastavljeno od dvojice sudija i trojice sudija porotnika.

(3) U trećem stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudija.

(4) Radnje u istrazi obavlja sudija prvostepenog suda (u daljnjem tekstu: istražni sudija).

(5) Predsjednik suda i predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim u ovom zakonu.

(6) Prvostepeni sudovi, u vijeću sastavljenom od trojice sudija, odlučuju o žalbama protiv rješenja istražnog sudije i drugih rješenja kad je to određeno ovim zakonom, donose odluke u prvom stepenu izvan glavnoga pretresa, provode postupak, donose presudu po odredbama člana 502. st. 2. do 6. ovog zakona, i stavljaju prijedloge u slučajevima predviđenim u ovom ili u drugom zakonu.

(7) Vrhovni sud Federacije odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti u vijeću sastavljenom od pet sudija, a u slučaju odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv presuda Vrhovnog suda Federacije taj sud odlučuje u općoj sjednici.

(8) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, sudovi višeg stepena odlučuju u vijeću sastavljenom od trojice sudija, kao i u slučajevima koji nisu predviđeni u odredbama st. 1. do 7. ovoga člana.

  • 2.
    Mjesna nadležnost

Član 22.

(1) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano.

(2) Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih sudova koji je po zahtjevu ovlaštenog tužioca prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet - sud kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

Član 23.

Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda, odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi.

Član 24.

(1) Ako je krivično djelo učinjeno putem štrampe, nadležan je sud na čijem je području informacija štampana. Ako to mjesto nije poznato ili je informacija štampana u inozemstvu, nadležan je sud na čijem se području rastura štampana informacija.

(2) Odredbe stava 1. ovog člana sukladno će se primijeniti i ako je informacija objavljena putem radija ili televizije.

Član 25.

(1) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan teritorija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), nadležan je sud na čijem području okrivljeni ima prebivalište ili boravište.

(2) Ako je sud na čijem području okrivljeni ima prebivalište ili boravište već započeo postupak, ostaje nadležan i ako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela.

(3) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela, a niti prebivalište ili boravište okrivljenog, ili se oba mjesta nalaze izvan teritorija Federacije, nadležan je sud na čijem se području okrivljeni uhiti ili se sam prijavi.

Član 26.

Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i izvan teritorija Federacije, a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi, nedležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji.

Član 27.

Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.

  • 3.
    Spajanje i razdvajanje postupka

Član 28.

(1) Ako je ista osoba okrivljena za više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan niži, a za neka viši sud, nadležan je viši sud, a ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj sud koji je po zahtjevu ovlaštenog tužioca prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet - sud kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

(2) Prema odredbama stava 1. ovog člana određuje se nadležnost i u slučaju ako je oštećeni istodobno učinio krivično djelo prema okrivljenom.

(3) Za saizvršitelje, po pravilu je nadležan sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak.

(4) Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je po pravilu i za saučesnike, prikrivače, osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela, kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela, izvršenje krivičnog djela ili učinitelja.

(5) U svim slučajevima iz st. 1. do 4. ovog člana, provest će se, po pravilu, jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.

(6) Sud može odlučiti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu i u slučaju kad je više osoba okrivljeno za više krivičnih djela, ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza i ako postoje isti dokazi. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši, a za neka niži sud, jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom.

(7) Sud može odlučiti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više krivičnih djela, ili protiv više osoba za isto krivično djelo.

(8) O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za sprovođenje jedinstvenog postupka. Protiv rješenja kojim je određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije dopuštena žalba.

(9) Po odredbama ovog člana postupit će se i ako jedinstveni postupak treba provesti za više krivičnih djela za koja su nadležni sudovi u raznim kantonima.

Član 29.

(1) Sud koji je po članu 28. ovog zakona nadležan može iz važnih razloga ili iz razloga svrsishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih okrivljenih razdvoji i posebno dovrši ili preda drugom nadležnom sudu.

(2) Rješenje o razdvajanju postupka donosi nadležni sud po saslušanju stranaka i branioca.

(3) Protiv rješenja kojim je određeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dopuštena žalba.

  • 4.
    Prenošenje mjesne nadležnosti

Član 30.

(1) Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je, po saslušanju stranaka i branioca, o tome izvijestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području.

(2) Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.

Član 31.

(1) Sud određen kantonalnim zakonom može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud koji će na svom području ako postoje važni razlozi.

(2) Vrhovni sud Federacije može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na teritoriju drugog kantona ako postoje važni razlozi.

(3) Rješenje u smislu st. 1. i 2. ovog člana, može se donijeti na prijedlog istražnog sudije, sudije pojedinca ili predsjednika vijeća, ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.

  • 5.
    Posljedice nenadležnosti i sukob nadležnosti

Član 32.

(1) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primijeti da nije nadležan, oglasit će se nenadležnim i po pravnomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu.

(2) Ako u toku glavnoga pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud, neće dostaviti predmet tom sudu nego će sam provesti postupak i donijeti odluku.

(3) Nakon što optužnica stane na pravnu snagu, sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.

(4) Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

Član 33.

(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.

(2) Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

Član 34.

(1) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.

(2) Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti, sud će zatražiti mišljenje nadležnog tužioca koji postupa pred tim sudom, okrivljenog ili branioca. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.

(3) Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti, sud može istodobno po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 31. ovog zakona.

(4) Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

III - IZUZEĆE

Član 35.

Sudija ili sudija-porotnik ne može vršiti sudske dužnosti:

  • 1)
    ako je oštećen krivičnim djelom;
  • 2)
    ako mu je okrivljeni, njegov branilac, tužilac, oštećeni, njihov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u prvoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena;
  • 3)
    ako je s okrivljenim, njegovim braniocem, tužiocem ili oštećenim u odnosu staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika;
  • 4)
    ako je u istom krivičnom predmetu vršio istražne radnje, ili je sudjelovao u ispitivanju optužnice ili je sudjelovao u postupku kao tužilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog odnosno tužioca, ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak;
  • 5)
    ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom;
  • 6)
    ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

Član 36.

(1) Sudija ili sudija-porotnik čim sazna za pokretanje kojeg od razloga za izuzeće iz člana 35. tač. 1. do 5. ovog zakona, dužan je da prekine svaki rad na tom predmetu i o tome izvijesti predsjednika suda koji će mu odrediti zamjenu. Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudija tog suda, a ako to nije mogućno zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda da odredi zamjenu.

(2) Ako sudija ili sudija-porotnik smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzeće (član 35. tačka 6.), izvijestit će o tome predsjednika suda.

Član 37.

(1) Izuzeće mogu tražiti i stranke.

(2) Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka glavnog pretresa, a ako su za razlog izuzeća iz člana 35. tač. 1. do 5. ovog zakona saznale kasnije, zahtjev podnose odmah po saznanju.

(3) Zahtjev za izuzeće sudije višeg suda stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru na žalbu.

(4) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije ili sudije-porotnika koji u predmetu postupa, odnosno sudije višeg suda.

(5) Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovno navoditi razlozi koji su isticani u ranijem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.

Član 38.

(1) O zahtjevu za izuzeće iz člana 37. ovog zakona odlučuje predsjednik suda.

(2) Ako se traži izuzeće samo predsjednika suda, ili predsjednika suda i sudije ili sudije-porotnika, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Federacije odluku o izuzeću donosi opća sjednica toga suda.

(3) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava sudije, sudije-porotnika, odnosno predsjednika suda, a po potrebi, provest će se i drugi izviđaji.

(4) Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati posebnom žalbom, a ako je takvo rješenje doneseno poslije podignute optužbe, onda samo žalbom na presudu.

(5) Ako je zahtjev za izuzeće iz člana 35. tačka 6. ovog zakona podnesen poslije početka glavnog pretresa ili ako je postupljeno protivno odredbama člana 37. st. 4. i 5. ovog zakona, zahtjev će se odbaciti u cjelini, odnosno djelimično. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, a na glavnom pretresu - vijeće. U donošenju tog rješenja može sudjelovati sudija čije se izuzeće traži.

Član 39.

Kada sudija ili sudija-porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako se radi o izuzeću iz člana 35. tačka 6. ovog zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.

Član 40.

(1) Odredbe o izuzeću sudije i sudije-porotnika sukladno će se primjenjivati i na nadležne tužilace i osobe koje su na temelju Zakona o tužilaštvu ovlaštene da nadležnog tužioca zastupaju u postupku, zapisničare, tumače i stručne osobe, kao i na vještake, ako za njih nije šta drugo određeno (član 239).

(2) Nadležni tužilac odlučuje o izuzeću osoba koje su na temelju zakona o tužilaštvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku. O izuzeću nadležnog tužioca odlučuje neposredno viši nadležni tužilac, o izuzeću federalnog tužioca odlučuje kolegij zamjenika federalnog tužioca.

(3) O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće, predsjednik vijeća ili sudija.

(4) Kad ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova preduzimaju istražne radnje na temelju ovog zakona, o njihovom izuzeću odlučuje istražni sudija. Ako prilikom preduzimanja ovih radnji sudjeluje zapisničar, o njegovom izuzeću odlučuje službena osoba koja preduzima radnju.

IV - NADLEŽNI TUŽILAC

Član 41.

(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost nadležnog tužioca je gonjenje počinitelja krivičnih djela.

(2) Za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti nadležni tužilac ima pravo i dužan je:

  • 1)
    preduzeti potrebne mjere u vezi s otkrivanjem krivičnih djela i pronalaženjem počinitelja i radi usmjeravanja prethodnog krivičnog postupka te nadzirati aktivnosti organa unutrašnjih poslova koje se odnose na otkrivanje krivičnih djela i njihovih počinitelja;
  • 2)
    zahtijevati sprovođenje istrage;
  • 3)
    podizati i zastupati optužnicu, odnosno optužni prijedlog pred nadležnim sudom;
  • 4)
    izjavljivati žalbe protiv nepravomoćnih sudskih odluka i podnositi izvanredne pravne lijekove protiv pravomoćnih sudskih odluka.

(3) Nadležni tužilac obavlja i druge radnje određene ovim zakonom.

Član 42.

Federalni tužilac, odnosno nadležni tužilac u kantonu postupa pred sudovima sukladno federalnom, odnosno kantonalnom zakonu.

Član 43.

Mjesna nadležnost nadležnog tužioca određuje se prema odredbama koje važe za nadležnost suda onog područja za koje je tužilac postavljen.

Član 44.

Kad postoji opasnost od odlaganja, radnje u postupku preduzet će i nenadležni tužilac u kantonu, ali o tome mora odmah izvijestiti nadležnog tužioca.

Član 45.

Nadležni tužilac preduzima sve radnje u postupku za koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju zakona o tužilaštvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku.

Član 46.

Sukob nadležnosti između nadležnih tužioca rješava zajednički neposredno viši tužilac.

Član 47.

Nadležni tužilac može odustati od zahtjeva za gonjenje do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom, a pred višim sudom - u slučajevima predviđenim u ovom zakonu.

V - OŠTEĆENI I PRIVATNI TUŽILAC

Član 48.

(1) Za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi, tužba se podnosi u roku od tri mjeseca od dana kad je osoba ovlaštena na podnošenje privatne tužbe saznala za krivično djelo i učinitelja.

(2) Ako je podignuta privatna tužba zbog krivičnog djela uvrede, okrivljeni može do završetka glavnog pretresa i poslije proteka roka iz stava 1. ovog člana, podići tužbu protiv tužioca koji mu je uvredu nanio istom prilikom (protutužba). U ovakvom slučaju sud donosi jednu presudu.

(3) Ako se u roku iz stava 1. ovog člana, oštećeni obratio za posredovanje mirovnom vijeću ovlaštenom za posredovanje u mirenju, rok za podnošenje privatne tužbe počinje teći od dana kada je postupak pred mirovnim vijećem okončan, a ako postupak nije okončan u roku od tri mjeseca - protekom toga roka. Ako je u postupku pred mirovnim vijećem došlo do izmirenja, oštećeni gubi pravo na podnošenje privatne tužbe.

Član 49.

(1) Privatna tužba podnosi se nadležnom sudu.

(2) Kad je oštećeni podnio krivičnu prijavu, a u toku postupka se utvrdi da se radi o krivičnom djelu za koje se goni po privatnoj tužbi, prijava će se smatrati kao blagovremena privatna tužba, ako je podnesena u roku predviđenom za privatnu tužbu.

Član 50.

(1) Za maloljetnike i osobe koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti privatnu tužbu podnosi njihov zakonski zastupnik .

(2) Maloljetnik koji je navršio šesnaest godina može i sam podnijeti privatnu tužbu.

Član 51.

Ako privatni tužilac umre u toku roka za podnošenje privatne tužbe ili u toku postupka, njegov bračni, odnosno vanbračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca poslije njegove smrti podnijeti tužbu, odnosno dati izjavu da postupak produžuju.

Član 52.

Ako je krivičnim djelom oštećeno više osoba, gonjenje će se preduzeti, odnosno produžiti, po privatnoj tužbi svakog oštećenog.

Član 53.

Privatni tužilac može svojom izjavom sudu pred kojim se vodi postupak odustati od privatne tužbe do završetka glavnog pretresa. U tom slučaju on gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu.

Član 54.

(1) Ako privatni tužilac ne dođe na glavni pretres iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je odustao od tužbe, ako ovim zakonom nije što drugo određeno (član 424).

(2) Predsjednik vijeća dopustit će povraćaj u prijašnje stanje privatnom tužiocu koji iz opravdanog razloga nije mogao doći na glavni pretres ili da blagovremeno izvijesti sud o promjeni adrese ili boravišta, ako u roku od osam dana po prestanku smetnje podnese molbu za povraćaj u prijašnje stanje.

(3) Poslije proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje.

(4) Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u prijašnje stanje nije dopuštena žalba.

Član 55.

(1) Oštećeni i privatni tužilac imaju pravo da u toku istrage ukažu na sve činjenice i da predlažu dokaze koji su od važnosti za utvrđivanje krivičnog djela, pronalaženje učinitelja krivičnog djela i utvrđivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva.

(2) Na glavnom pretresu oni imaju pravo predložiti dokaze, postavljati pitanja optuženom, svjedocima i vještacima, iznositi primjedbe i objašnjenja u pogledu njihovih iskaza i davati druge izjave i stavljati druge prijedloge.

(3) Oštećeni, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac imaju pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji služe kao dokaz. Njima se izuzetno može privremeno uskratiti razmatranje pojedinih spisa, odnosno razgledanje predmeta ako to zahtijevaju posebni razlozi odbrane ili sigurnosti zemlje, ali za oštećenog kao tužioca i privatnog tužioca ovo uskraćivanje može trajati samo dok ne budu izviješteni da je istraga završena (član 168.). Oštećenom se može uskratiti razmatranje spisa i dok ne bude saslušan kao svjedok. Protiv rješenja o uskraćivanju dopuštena je žalba vijeću (član 21. stav 6.), koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Istražni sudija i predsjednik vijeća upoznat će oštećenog i privatnog tužioca s pravima navedenim u st. 1. do 3. ovog člana.

Član 56.

(1) Kad nadležni tužilac nađe da nema temelja da preduzme gonjenje za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili kad nađe da nema temelja da preduzme gonjenje protiv nekog od prijavljenih saučesnika ili kad se po ovom zakonu smatra da je odustao od gonjenja, dužan je u roku od osam dana o tome izvijestiti oštećenog i uputiti ga da može sam preduzeti gonjenje. Ovako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka uslijed odustanka nadležnog tužioca od gonjenja ili kad se po ovom zakonu smatra da je nadležni tužilac odustao od gonjenja.

(2) Oštećeni ima pravo preduzeti, odnosno nastaviti gonjenje u roku od osam dana od kada je primio izvješće iz stava 1. ovog člana.

(3) Ako je nadležni tužilac odustao od optužnice, oštećeni može preuzimajući gonjenje ostati pri podignutoj optužnici ili podići novu.

(4) Oštećeni koji nije izviješten da nadležni tužilac nije poduzeo gonjenje ili da je odustao od gonjenja može svoju izjavu da produžuje postupak dati pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana kada je nadležni tužilac odbacio prijavu, odnosno od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka.

(5) Kad nadležni tužilac, odnosno sud izvještava oštećenog da može preduzeti gonjenje, dostavit će mu i pouku koje radnje može preduzeti radi ostvarivanja ovog prava.

(6) Ako oštećeni kao tužilac umre u toku trajanja roka za preduzimanje gonjenja ili u toku trajanja postupka, njegov bračni odnosno vanbračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojioci, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti preduzeti gonjenje, odnosno dati izjavu da postupak produžuju.

Član 57.

(1) Kad nadležni tužilac odustane od optužnice na glavnom pretresu, oštećeni je dužan odmah se izjasniti hoće li produžiti gonjenje. Ako oštećeni nije prisutan na glavnom pretresu, a uredno je pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da neće da produži gonjenje.

(2) Predsjednik vijeća prvostepenog suda dopustit će povraćaj u prijašnje stanje oštećenom koji nije uredno pozvan ili je uredno pozvan, a iz opravdanih razloga nije mogao doći na glavni pretres, na kome je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka nadležnog tužioca od optužnice, ako oštećeni u roku od osam dana od prijema presude podnese molbu za povraćaj u prijašnje stanje i ako u toj molbi izjavi da produžuje gonjenje. U ovom slučaju zakazat će se ponovno glavni pretres i presudom donesenom na osnovu novoga glavnog pretresa ukinut će se ranija presuda. Ako uredno pozvan oštećeni ne dođe na novi glavni pretres, ranija presuda ostaje na snazi. Odredbe člana 54. st. 3. i 4. ovog zakona, primijenit će se i u ovom slučaju.

Član 58.

(1) Ako oštećeni u zakonskom roku ne pokrene ili ne produži gonjenje, ili ako oštećeni kao tužilac ne dođe na glavni pretres iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta smatrat će se da je odustao od gonjenja.

(2) U slučaju nedolaska oštećenog kao tužioca na glavni pretres na koji je bio uredno pozvan primijenit će se odredbe člana 54. st. 2. do 4. ovog zakona.

Član 59.

(1) Oštećeni kao tužilac ima ista prava koja ima nadležni tužilac, osim onih koja pripadaju nadležnom tužiocu kao državnom organu.

(2) U postupku koji se vodi po zahtjevu oštećenog kao tužioca, nadležni tužilac ima pravo da do završetka glavnog pretresa sam preuzme gonjenje i zastupanje optužbe.

Član 60.

(1) Ako je oštećeni maloljetnik ili osoba koja je potpuno lišena poslovne sposobnosti, njegov zakonski zastupnik je ovlašten davati sve izjave i preduzimati sve radnje na koje je po ovom zakonu ovlašten oštećeni.

(2) Oštećeni koji je navršio šesnaest godina ovlašten je sam davati izjave i preduzimati radnje u postupku.

Član 61.

(1) Privatni tužilac, oštećeni i oštećeni kao tužilac, kao i njihovi zakonski zastupnici, mogu svoja prava u postupku obavljati i preko punomoćnika.

(2) Oštećenom kao tužiocu, kad se postupak vodi po njegovu zahtjevu za krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko pet godina, postavit će se, na njegovo traženje, punomoćnik ako oštećeni kao tužilac, prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove zastupanja. Punomoćnika postavlja predsjednik suda iz reda advokata. O snošenju troškova zastupanja sud će odlučiti naknadno, sukladno ovom zakonu. Ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, za punomoćnika se može postaviti osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna je oštećenom kao tužiocu pružiti stručnu pomoć.

Član 62.

Privatni tužilac, oštećeni kao tužilac i oštećeni, kao i njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici, dužni su o svakoj promjeni adrese ili boravišta izvijestiti sud.

VI - BRANILAC

Član 63.

(1) Osumnjičeni za kojeg postoje osnovi sumnje da je učinio krivično djelo ima pravo na branioca (član 4).

(2) Okrivljeni može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Okrivljeni se prije prvog ispitivanja mora poučiti da ima pravo uzeti branioca i da branilac može biti prisutan njegovu ispitivanju.

(3) Ukoliko osumnjičeni odnosno okrivljeni sam ne uzme branioca, osumnjičenom odnosno okrivljenom mogu branioca uzeti njegov zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj.

(4) Za branioca se može uzeti samo advokat, a njega može zamijeniti odvjetnički pripravnik. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju preko pet godina ili teža kazna, advokata može zamijeniti odvjetnički pripravnik samo ako ima položen pravosudni ispit predviđen federalnim zakonom. Pred Vrhovnim sudom Federacije branilac može biti samo advokat.

(5) Ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, predsjednik suda će, na zahtjev okrivljenog ili osobe iz stava 3. ovog člana, odobriti da se za branioca uzme diplomirani pravnik sposoban da okrivljenom pruži pomoć u obrani.

(6) Branilac je dužan da podnese punomoćje organu unutrašnjih poslova odnosno sudu pred kojim se vodi postupak. Okrivljeni može dati braniocu i usmeno punomoćje na zapisnik kod organa unutrašnjih poslova odnosno suda pred kojim se vodi postupak.

Član 64.

(1) Više okrivljenih mogu imati zajedničkog branioca samo ako se protiv njih ne vodi krivični postupak za isto krivično djelo ili ako to nije u suprotnosti s interesima njihove odbrane.

(2) Jedan okrivljeni može imati više branioca, a smatra se da je odbrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branioca.

Član 65.

(1) Branilac ne može biti oštećeni, bračni, odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca, niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena.

(2) Branilac ne može biti ni osoba koja je kao svjedok pozvana na glavni pretres, osim ako je po ovom zakonu oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti ili ako se branilac saslušava kao svjedok u slučaju iz člana 221. tačka 2. ovog zakona.

(3) Branilac ne može biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili nadležni tužilac.

Član 66.

(1) Ako je okrivljeni nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspješno brani ili ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora, okrivljeni mora imati branioca već prilikom prvog ispitivanja.

(2) Okrivljeni mora imati branioca odmah nakon što mu je određen pritvor, za vrijeme dok pritvor traje.

(3) Poslije podignute optužnice zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, okrivljeni mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice.

(4) Okrivljeni kome se sudi u odsustvu (član 295.) mora imati branioca čim se donese rješenje o suđenju u odsustvu.

(5) Ako okrivljeni u slučajevima obavezne odbrane iz st. 1. do 4. ovog člana, ne uzme sam branioca, predsjednik suda će mu postaviti branioca po službenoj dužnosti za daljnji tok krivičnog postupka do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora - i za postupak po vanrednim pravnim lijekovima. Kad se okrivljenom po službenoj dužnosti postavi branilac poslije podignute optužnice, izvjestit će se o tome okrivljeni zajedno s dostavljanjem optužnice. Ako optuženi u slučaju obavezne odbrane ostane bez branioca u toku postupka, a sam ne uzme drugog branioca, predsjednik suda pred kojim se vodi postupak postavit će branioca po službenoj dužnosti.

(6) Za branioca će se postaviti advokat, ali ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, za branioca se može postaviti i druga osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna je da okrivljenom pruži pomoć u obrani, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora do pet godina.

Član 67.

(1) Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, okrivljenom će se, na njegov zahtjev, postaviti branilac, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane. O ovom pravu okrivljeni će se poučiti prije prvog ispitivanja.

(2) Ako nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje branioca iz stava 1. ovog člana, okrivljenom će se postaviti branilac ako sud ocijeni da to zbog složenosti slučaja zahtijevaju interesi odbrane.

(3) Zahtjev za postavljanje branioca po stavu 1. ovog člana može se staviti u toku cijelog krivičnog postupka. Branioca postavlja predsjednik suda, s tim da će o snošenju troškova sud odlučiti naknadno, sukladno ovom zakonu. U pogledu određivanja branioca primijenit će se odredba stava 6. člana 66. ovog zakona.

Član 68.

(1) Umjesto postavljenog branioca (čl. 66. i 67.) okrivljeni može sam uzeti drugog branioca. U tom slučaju razriješit će se postavljeni branilac.

(2) Postavljeni branilac može samo iz opravdanih razloga tražiti da bude razriješen.

(3) O razrješenju branioca u slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana, odlučuje prije glavnog pretresa istražni sudija, odnosno predsjednik vijeća, na glavnom pretresu vijeće, a u žalbenom postupku predsjednik prvostepenog vijeća, odnosno vijeće nadležno za odlučivanje u postupku po žalbi. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.

(4) Predsjednik suda može, na traženje okrivljenog ili uz njegovu saglasnost, razriješiti postavljenog branioca koji neuredno vrši dužnost. Umjesto razriješenog branioca predsjednik suda će postaviti drugog branioca. O razrješenju branioca koji je advokat izvijestit će se advokatska komora.

Član 69.

Poslije donošenja rješenja o provođenju istrage ili poslije neposrednog podnošenja optužnice (član 152.), a i prije toga ako je neka osoba ispitana u svojstvu okrivljenog, branilac ima pravo razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji služe kao dokaz.

Član 70.

(1) Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, branilac se može s njim dopisivati i razgovarati bez nadzora. Tokom razgovora, okrivljeni i branilac se mogu promatrati, ali se ne može slušati njihov razgovor izravno ili neizravno od strane ovlaštene službene osobe.

(2) Prava iz stava 1. ovog člana pripadaju i ombudsmanima Federacije.

Član 71.

(1) Branilac je ovlašten da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni.

(2) Prava i dužnosti branioca prestaju kad okrivljeni opozove punomoć.

VII - PODNESCI I ZAPISNICI

Član 72.

(1) Privatne tužbe, optužnice i optužni prijedlozi oštećenog kao tužioca, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i priopćenja podnose se pismeno ili se daju usmeno na zapisnik.

(2) Podnesci iz stava 1. ovog člana moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti.

(3) Ako u ovom zakonu nije drukčije određeno, sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti.

(4) U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja.

Član 73.

(1) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku.

(2) Ako ovakvi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnositelj ne postupi po naređenju suda, sud će potrebne primjerke prepisati o trošku podnositelja.

Član 74.

(1) Sud će kazniti novčanom kaznom do 500 KM, branioca, punomoćnika, zakonskog zastupnika, oštećenog, privatnog tužioca ili oštećenog kao tužioca koji u podnesku ili u usmenoj riječi vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku. Rješenje o kažnjavanju donosi istražni sudija, odnosno vijeće pred kojim je data izjava, a ako je ona učinjena u podnesku - sud koji o podnesku treba odlučiti. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Ako nadležni tužilac ili osoba koja ga zastupa vrijeđa drugoga, o tome će se izvijestit nadležni tužilac. O kažnjavanju advokata, odnosno advokatskog pripravnika izvjestit se advokatska komora.

(2) Kažnjavanje po stavu 1. ovog člana ne utječe na gonjenje i izricanje kazne za krivično djelo izvršeno vrijeđanjem.

Član 75.

(1) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istodobno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga.

(2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe, ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju.

(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik.

(4) Osobi koja se ispituje dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. U slučaju zloupotrebe ovo pravo mu se može uskratiti.

Član 76.

(1) U zapisnik se unose: naziv državnog tijela pred kojim se vrši radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu prisustvuju, kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.

(2) Zapisnik treba da sadržati bitne podatke o toku i sadržini preduzete radnje. U zapisnik se u obliku pripovijedanja ubilježava samo bitna sadržina datih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovno unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dat. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.

(3) Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj, pretresanje stana ili osoba, ili prepoznavanje osoba ili predmeta (član 228), u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmski snimci i sl., to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.

Član 77.

(1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati čitka.

(2) Sva preinačenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od strane osoba koje potpisuju zapisnik.

Član 78.

(1) Ispitana osoba, osobe koje su obavezno prisutne radnjama u postupku, kao i stranke, branilac i oštećeni, ako su prisutni, imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku.

(2) Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više listova, ispitana osoba potpisuje svaki list.

(3) Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je prisutnost obavezna pri preduzimanju istražnih radnji, a pri pretresanju i osoba koja se pretresa ili čiji se stan pretresa. Ako zapisnik ne piše zapisničar (član 75. stav 2.), zapisnik potpisuju osobe koje su prisutne radnji. Ako takvih osoba nema ili nisu u stanju shvatiti sadržinu zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka osim ako nije moguće osigurati njihovu prisutnost.

(4) Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se uslijed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak.

(5) Ako ispitana osoba nema obje ruke - pročitat će zapisnik, a ako je nepismena - zapisnik će joj se pročitati, i to će se zabilježiti u zapisniku. Ako ispitana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta, zabilježit će se to u zapisniku i navest će se razlog odbijanja.

(6) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid, kao i dan i sat kad se radnja nastavlja.

(7) Ako je bilo prigovora u pogledu sadržine zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.

(8) Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar.

Član 79.

(1) Kad je u ovom zakonu određeno da se na iskazu okrivljenog, svjedoka ili vještaka ne može zasnovati sudska odluka, istražni sudija će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika o ovim iskazima iz spisa odmah, a najkasnije do završetka istrage, odnosno davanja saglasnosti istražnog sudije da se optužnica može podići bez sprovođenja istrage (član 152. stav 1.). Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba.

(2) Po pravomoćnosti rješenja izdvojeni zapisnici se zatvaraju u poseban omot i čuvaju kod istražnog sudije odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku.

(3) Poslije završene istrage, kao i poslije davanja saglasnosti da se optužnica može podići bez provođenja istrage (član 152. stav 1.), istražni sudija će postupiti po odredbama st. 1. i 2. ovog člana i u pogledu svih izvještaja koje su u smislu člana 143. ovog zakona, organima unutrašnjih poslova dali okrivljeni, svjedoci ili vještaci. Kad nadležni tužilac podigne optužnicu bez provođenja istrage (član 152. stav 6.), postupit će sukladno članu 150. stav 5. ovog zakona.

Član 80.

(1) Istražni sudija može odrediti da se izvođenje istražne radnje snimi pomoću magnetofona. O tome će istražni sudija prethodno izvijestiti osobu koja se ispituje, odnosno saslušava.

(2) Snimak mora sadržavati podatke iz člana 76. stav 1. ovog zakona, podatke potrebne za identificiranje osobe čija se izjava snima i podatak u kojem svojstvu ta osoba daje izjavu. Kad se snimaju izjave više osoba, mora se osigurati da se iz snimke može jasno razaznati ko je dao izjavu.

(3) Na zahtjev saslušane osobe, snimka će se odmah reproducirati, a ispravke ili objašnjenja te osobe će se snimiti.

(4) U zapisnik o istražnoj radnji unijet će se da je izvršeno magnetofonsko snimanje, ko je snimanje izvršio, da je osoba koja se saslušava prethodno izvještena o snimanju, da je snimka reproducirana i gdje se magnetofonska vrpca čuva ako nije priložena spisima predmeta.

(5) Istražni sudija može odrediti da se magnetofonski snimak u cjelini ili djelimično prepiše. Istražni sudija će prijepis pregledati, ovjeriti i priključiti zapisniku o preduzimanju istražne radnje.

(6) Magnetofonska vrpca čuva se u sudu do vremena do kojeg se čuva i krivični spis.

(7) Istražni sudija može dopustiti da osobe koje imaju opravdan interes pomoću magnetofona snime izvođenje istražne radnje.

(8) Odredbe st. l. do 7. ovog člana, sukladno se primjenjuju i kad se vrši filmsko ili drugo snimanje istražne radnje.

Član 81.

Za zapisnik o glavnom pretresu važe i odredbe čl. 303. do 306. ovog zakona.

Član 82.

(1) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik.

(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.

(3) Ovaj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasanju, ako nisu unesena u zapisnik.

(4) Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledao zapisnik.

VIII - ROKOVI

Član 83.

(1) Rokovi predviđeni ovim zakonom ne mogu se produžavati, osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je u pitanju rok koji je ovim zakonom određen radi zaštite prava odbrane i drugih procesnih prava okrivljenog, taj rok se može skratiti ako to zahtijeva okrivljeni pismeno ili usmeno na zapisnik pred sudom.

(2) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi.

(3) Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafskim putem, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Predaja vojnoj pošti u mjestima gdje ne postoji redovna pošta smatra se kao predaja pošti preporučenom pošiljkom.

(4) Okrivljeni koji se nalazi u pritvoru može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod suda koji vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere sigurnosti ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan kad je sastavljen takav zapisnik, odnosno kad je izjava predata upravi ustanove smatra se kao dan predaje organu koji je nadležan da je primi.

(5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očigledne omaške podnositelja predat ili upućen nenadležnom sudu prije isteka roka, pa nadležnom sudu stigne poslije isteka roka, uzet će se da je na vrijeme podnesen.

Član 84.

(1) Rokovi se određuju na sate, dane, mjesece i godine.

(2) Sat ili dan kad je dostavljanje ili priopćenje izvršeno, odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni sat, odnosno dan. U jedan dan računa se 24 sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.

(3) Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama svršavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

(4) Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u subotu ili u nedjelju ili u neki drugi dan kada državni organ nije radio, rok istječe protekom prvog narednog radnog dana.

Član 85.

(1) Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, sud će dopustiti povraćaj u prijašnje stanje radi izjave žalbe ako u roku od osam dana poslije prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povraćaj u prijašnje stanje i ako istodobno s molbom preda i žalbu.

Sudska praksa po ovom aktu

111 odluka iz 41 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Član 3588 odluka

Vrhovni sud Federacije BiH

09 0 K 001084 20 Kž 4

Propisane kazne zatvora na temelju kojih odredba člana 15. stav 1. KZ FBiH određuje rokove zastarjelosti ne odnose se na minimalno propisanu kaznu zatvora, nego na kaznu zatvora koja se može izreći za određeno krivično djelo prema odredbam…

2021
Kž

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-5910/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-5910/18 (V.I.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.2. - Krivični postupak; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

09 0 K 005333 16 Kž 3

PRETRESANJE OSOBE IZVRŠENO BEZ NAREDBE PREDSTAVLJAĆE NEZAKONITI DOKAZ AKO JE PRI TOME PROPUŠTENO DA SE POSTUPI U SKLADU SA ČLANOM 78. STAV 3. ZKP FBIH ODNOSNO AKO JE OVLAŠTENE SLUŽBENA OSOBA PROPUSTILA DA ODMAH PODNESE PISMENI IZVJEŠTAJ TU…

2018
Kž

Ishod: Odluka u meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

09 0 K 023700 17 Kž 14

NEMA POVREDE PRAVA NA ODBRANU NI BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA D) ZKP FBIH SAMO ZBOG TOGA ŠTO PRVOSTEPENI SUD NA GLAVNOM PRETRESU, ODRŽANOM TOKOM PONOVLJENOG SUĐENJA NAKON UKIDANJA PRVOSTEPENE PRESUD…

2017
Kž

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-443/07

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-443/07 (E. H.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: D18.4. - Očigledno (prima facie) neosnovana; Dokazni postupak; 6.1.1.2. - Krivični postupak…

2009

Ishod: Odluka o dopustivosti

+ još 3 odluke

Član 134 odluke
Član 363 odluke
Član 5253 odluke
Član 462 odluke
Član 632 odluke
Član 882 odluke
Član 922 odluke
Član 1012 odluke
Član 3322 odluke
Član 3442 odluke
Član 3462 odluke
Član 3542 odluke
Član 4012 odluke
Član 5232 odluke
Član 61 odluka
Član 81 odluka
Član 281 odluka
Član 411 odluka
Član 1221 odluka
Član 1291 odluka
Član 1311 odluka
Član 1591 odluka
Član 1791 odluka
Član 2211 odluka
Član 2271 odluka
Član 2521 odluka
Član 2591 odluka
Član 3071 odluka
Član 3151 odluka
Član 3281 odluka
Član 3651 odluka
Član 3921 odluka
Član 4041 odluka
Član 4231 odluka
Član 4241 odluka
Član 4271 odluka
Član 4581 odluka
Član 4761 odluka
Član 4801 odluka
Član 4831 odluka
Općenite reference na ovaj akt (67)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1244/21

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1244/21 (D. P.). Ključne riječi: D18.3.l. - Apelacija preuranjena.

2022

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1579/20

Odluka o meritumu u predmetu AP-1579/20 (S. T.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; 6.1.1.2. - Krivični postupak.

2021

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4364/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-4364/18 (N. L. i M. L. i M. L.). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.2…

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-5910/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-5910/18 (V.I.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.2. - Krivični postupak; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-6162/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-6162/18 (A. Š.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; 6.1.1.2. - Krivični postupak.

2019

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4576/13

Odluka o meritumu u predmetu AP-4576/13 (O. J.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6. - Član 6. EK – pravo na pravično suđenje; Krivični postupak; Troškovi postupka; 6.1.1.3. - Izvrš…

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3135/12

Odluka o meritumu u predmetu AP-3135/12 (M. V.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.1. - Građanski postupak; 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjen…

2015

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-5549/14

Odluka o meritumu u predmetu AP-5549/14 (S. H.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.2. - Krivični postupak; Troškovi postupka; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2015

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4789/11

Odluka o meritumu u predmetu AP-4789/11 (H. D. i A. D.). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost); Član 6. EK i član II/3.e) Us…

2015

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3701/10

Odluka o meritumu u predmetu AP-3701/10 (D. Z.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije). Ključne riječi: 6.3.a.1. - minimalna prava optuž…

2014

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 57