Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2592/06 (F. O.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2592/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 2592/06, rješavajući apelaciju Fajika Odžakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fajika Odžakovića podnesena radi ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, zdravstvenu zaštitu, neisplaćene lične invalidnine, ortopedski dodatak, lično izuzetno materijalno obezbjeđenje, njegu i pomoć drugog lica i novčanu nadoknadu za tjelesno oštećenje, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Fajik Odžaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Malka Muratspahić iz Goražda, podnio je 5. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi rješavanja prava na ličnu invalidninu, prava na zdravstvenu zaštitu i prava na njegu i pomoć drugog lica. Apelant je 18. januara 2007. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio dopunjenu apelaciju, i precizirao da istu podnosi protiv rješenja Ministarstva za boračka pitanja Bosansko-podrinjskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 11-41-2789/06 od 26. septembra 2006. godine, te radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, prava na neisplaćene lične invalidnine, ortopedski dodatak, lično izuzetno materijalno obezbjeđenje, njege i pomoći drugog lica i pravo na novčanu nadoknadu za tjelesno oštećenje.

2. Rješenjem Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Goražde (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-1-41-1351/06 od 18. augusta 2006. godine, priznato je pravo na zdravstvenu zaštitu apelantu kao priznatom ratnom vojnom invalidu IV grupe sa 80% invaliditeta u obimu koji je propisan zakonom, počev od 1. septembra 2006. godine.

3. Rješenjem Ministarstva, broj 11-41-2789/06 od 26. septembra 2006. godine, izmijenjeno je rješenje Službe, broj 05-1-41-878/06 od 30. augusta 2006. godine, tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida III grupe sa 90% vojnog invaliditeta počev od 1. jula 2006. godine pa dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava, i da kao takav ima pravo na ličnu invalidninu preciziranu u rješenje, kao i ostala prava propisana zakonom.

4. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te pravo na zdravstvenu zaštitu iz člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant se žali na ostvarivanje prava po osnovu ratnog vojnog invaliditeta, u prvom redu lične invalidnine, zatim zdravstvene zaštite, neisplaćene lične invalidnine, ortopedski dodatak, lično izuzetno materijalno obezbjeđenje, njege i pomoći drugog lica i novčanu nadoknadu za tjelesno oštećenje. Što se tiče ovih navoda apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporenog rješenja Ministarstva od 26. septembra 2006. godine imao pravo tužbom pokrenuti upravni spor kod nadležnog Kantonalnog suda, kako je to jasno naznačeno u pravnoj pouci sadržanoj u tom rješenju, a u skladu sa odredbama čl. 10. i 13. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 2/98). Takođe, apelant je imao pravo podnijeti žalbu protiv rješenja Službe od 18. augusta 2006. godine, u skladu sa odredbama člana 221. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98 i 48/99). Nadalje, u pogledu ostalih žalbenih navoda apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant nije dostavio dokaz da se obraćao nadležnom organu sa zahtjevom za ostvarivanje tih prava, a u skladu sa Zakonom o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca («Službeni list RBiH» br. 2/92 i 13/94) i drugim zakonima koji reguliraju ovu oblast. Navedene radnje apelant je propusti poduzeti, te se direktno obratio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Međutim, kako nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2592/06 (F. O.) | Sudska praksa | Aktio