Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2016/07 (S. S.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2016/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2016/07, rješavajući apelaciju Sulejmana Somuna, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Somuna podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Rev-5/07 od 9. maja 2007. godine i Presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj Gž-
11/06 od 5. oktobra 2006. godine i broj P-03/04 od 3. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sulejman Somun (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Mirza Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Rev-5/07 od 9. maja 2007. godine i Presuda Suda BiH, broj Gž-11/06 od 5. oktobra 2006. godine i broj P-03/04 od 3. februara 2006. godine.
2. Presudom Suda BiH, broj P-03/04 od 3. februara 2006. godine, odbačen je kao neblagovremen tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim je tražio da se utvrdi nezakonitost prestanka radnog odnosa i poništenje rješenja Ministarstva evropskih integracija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), broj 101-01-914/01 od 12. aprila 2001. godine i broj 101-01-2059/01 od 12. novembra 2001. godine, a tuženoj je naloženo da tužbu za poništenje rješenja od 12. novembra 2001. godine razmotri kao prigovor i donese odluku o istom. Tačkom dva izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta za uspostavu radno pravnog statusa kod tužene, u periodu od 22. novembra 2001. godine do 13. oktobra 2003. godine i isplatu naknade za izgubljene plaće u tom periodu, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Protiv ove presude žalbe su izjavili i apelant i tužena.
3. Presudom drugostepenog vijeća Suda BiH, broj Gž-11/06 od 5. oktobra 2006. godine, žalba tužene je uvažena i odbijena kao neosnovana žalba apelanta i preinačena presuda prvostepenog vijeća ovog suda, broj P-03/04 od 3. februara 2006. godine, u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužbu za poništenje rješenja, broj 101-01-2059/01 od 12. novembra 2001. godine, razmotri kao prigovor i donese odluku o istom, pa je presuđeno: "Odbacuje se tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim traži utvrđenje nezakonitog prestanka radnog odnosa i poništenje rješenja tužene, broj 101-01-
914/01 od 12. aprila 2001. godine i odbija tužba u dijelu kojim se traži poništenje rješenja, broj 101-
01-2059/01 od 12. novembra 2001. godine". Tačkom tri izreke presude apelant je obavezan da na ime troškova postupka tuženoj isplati iznos od 1.280,00 KM, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U ostalom dijelu presuda prvostepenog vijeća ovog suda ostaje neizmjenjena.
4. Revizijsko vijeće Suda BiH je rješenjem, broj Rev-5/07 od 9. maja 2007. godine, odbacilo apelantovu reviziju, obrazlažući da je nedopuštena jer je "prema odredbi iz člana 204. stav
2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine "Službeni glasnik BiH", broj 36/04) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM". Kako se u konkretnom slučaju pobijani dio pravosnažne presude ne odnosi na novčani iznos, pa, prema tome, sud je zaključio, da se ne može uzeti da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi 10.000,00 KM. Također, po ocjeni suda odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima kako je propisano članom 204. stav
3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine to je i odlučeno na osnovu člana 214. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine i revizija je odbačena kao nedopuštenu.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. Revizijsko vijeće Suda BiH je rješenjem, broj Rev-5/07 od 9. maja 2007. godine, odbacilo kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude drugostepenog vijeća Suda BiH, broj Gž-11/06 od 5. oktobra 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda drugostepenog vijeća Suda BiH, broj Gž-11/06 od 5. oktobra 2006. godine.
9. Obzirom na to da je apelantu 6. oktobra 2006. godine uručena presuda drugostepenog vijeća Suda BiH, broj Gž-11/06 od 5. oktobra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. jula 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović