Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2569/07 (E. I.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2569/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine,, u predmetu broj AP 2569/07, rješavajući apelaciju E. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. I. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-

Rev-06-001 078 od 14. juna 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj RII-110/00 od 27. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. E. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 14. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-

001 078 od 14. juna 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RII-110/00 od 27. januara 2005. godine. Apelant je 5. decembra 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Općinskog suda broj RII-110/00 od 27. januara 2005. godine odbačen je prijedlog apelanta podnesen radi diobe nekretnina. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je naveo da je odredbama člana 67. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) propisano da nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da o istom zahtjevu već teče parnica. S obzirom da među vanparničnim strankama već teče postupak po istom zahtjevu, u predmetu ovog suda broj RI-114/03, u kojem je apelant protivnik predlagača, sud je primjenom odredbi 67. stav 1. tačka 3. ZPP odlučio kao u izreci rješenja.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Općinskog suda broj RII-

110/00 od 27. januara 2005. godine, donio je Rješenje broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine kojim je žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

4. Protiv Rješenja Kantonalnog suda broj broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 078 od 14. juna 2007. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 26. Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98, 39/04 i 73/05) propisano da je u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu nepokretnost protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stepenu dopuštena revizija. S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o vanparničnom postupku radi diobe nekretnina, sud je naveo da je revizija nedopuštena shodno odredbama člana 26. Zakona o vanparničnom postupku u vezi sa odredbama člana 254. stav 2. ZPP.

5. Apelant smatra da su mu pobijanim odlukama povrijeđena prava iz «člana 2. stav 1, člana 8. stav 1, čl. 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i članom 6. Evropske konvencije, član 13. Evropske konvencije i čl. 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, član 2. st. 1, 2. i 3. tač. a), d), e), k), f) i m) u vezi sa st. 4. i 8. Ustava Bosne i Hercegovine, član 3. stav 3. tač. a) i b), član 2. c) u vezi sa članom 10 stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine i drugi».

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 078 od 14. juna 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda broj broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno Rješenje Kantonalnog suda broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 078 od 14. juna 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetnog rješenja, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Rješenje Kantonalnog suda broj Gž. 263/05 od 28. juna 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2569/07 (E. I.) | Sudska praksa | Aktio