Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2735/07 (A. K.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2735/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2735/07, rješavajući apelaciju Aleksandre Kapor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandre Kapor podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-84/03 od 9. maja 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj U. 723/02 od 13. januara 2003. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj U. 723/02 od 16. decembra 2002. godine, Rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UP. II-09-25-81/02 od 8. aprila 2002. godine i Rješenja Odjela za stambene poslove Grada Mostara broj 04-23-93/98 od 30. januara 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksandra Kapor (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, advokat iz Mostara, podnijela je 12. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-84/03 od 9. maja 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U. 723/02 od 13. januara 2003. godine, Presude Kantonalnog suda broj U. 723/02 od 16. decembra 2002. godine, Rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP. II-09-25-81/02 od 8. aprila 2002. godine i Rješenja Odjela za stambene poslove Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 04-23-93/98 od 30. januara 2002. godine. Punomoćnik apelantice je 25. oktobra 2007. godine obavijestila Ustavni sud da je apelantica umrla, ali da njena kćerka Marina Kapor-Kwokal, kao nasljednica apelantice, ostaje pri podnesenoj apelaciji.
2. Rješenjem Odjela broj 04-23-93/98 od 30. januara 2002. godine potvrđeno je da je Berislava Raspudić bila nositelj stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Mostaru, ulica Ante Starčevića broj 8 i da ima pravo na povrat predmetnog stana i pravo stupanja u posjed istog kada bude obnovljen.
3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv Rješenja Odjela broj 04-23-93/98 od 30. januara 2002. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP. II-09-25-81/02 od 8. aprila 2002. godine kojim je žalba apelantice odbijena.
4. Protiv Rješenja Ministarstva broj UP. II-09-25-81/02 od 8. aprila 2002. godine apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj U. 723/02 od 16. decembra 2002. godine odbio tužbu apelantice kao neosnovanu.
5. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv Presude broj U. 723/02 od 16. decembra 2002. godine, donio je Rješenje broj U. 723/02 od 13. januara 2003. godine kojom je žalba apelantice odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju svog rješenja Kantonalni sud je naveo da je predmetnu presudu punomoćnik apelantice primio 20. decembra 2002. godine, te da je posljednji dan za podnošenje žalbe bio 6. januara 2003. godine. Sud je takođe naveo da je u konkretnom slučaju irelevantno to što advokatski ured nije radio 6, 7. i 8. januara 2003. godine, zbog katoličkih i pravoslavnih vjerskih praznika, budući da je sud radio u navedene dane. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je žalbu apelantice podnesenu 9. januara 2003. godine odbacio kao neblagovremenu shodno odredbama člana 43. stav 3. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 8/00).
6. Protiv Rješenja Kantonalnog suda broj U. 723/02 od 13. januara 2003. godine apelantica je podnijela žalbu Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Už-84/03 od 9. maja 2007. godine odbio žalbu apelantice.
7. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je odbacio žalbu apelantice kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku od 15 dana od dana dostavljanja pobijane presude (član 42. stav 1. Zakona o upravnim sporovima). Dakle, pobijanim rješenjem Kantonalnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelantica podnijela protiv presude istog suda, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela žalbu, na temelju koje Kantonalni sud, niti Vrhovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelantica nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović