Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2477/06 (S. M. i L. M.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2477/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-2477/06, rješavajući apelaciju Stipe Mostarca i Ljube Mostarac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stipe Mostarca i Ljube Mostarac, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-06-000-094 od 5. maja 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu broj R-131/04 od 19. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Stipe Mostarac i Ljuba Mostarac (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Livna, koje zastupa Goran Bradarić, odvjetnik iz Livna, podnijeli su, 21. avgusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-06-000-094 od 5. maja 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R-131/04 od 19. januara 2006. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj R-131/04 od 19. januara 2006. godine, apelantima kao ranijim vlasnicima (apelantica sa 13/20 dijela i apelant sa 7/20 dijela) je utvrđena naknada za nekretninu označenu kao k.č. 383/12 u površini od 1350 m², izvlaštenu pravomoćnim rješenjem Odjela za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Livno (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 05-
473-1/99-17 od 16. februara 2004. godine, te je Općina Livno obavezana da apelantima isplati iznos od 21.600,00 KM, kao i na ime željeznog kolja i žice iznos od 21,70 KM, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Takođe, rješenjem je određeno da troškove postupka snosi korisnik izvlaštenja.
3. Apelanti su protiv rješenja Općinskog suda broj R-131/04 od 19. januara 2006. godine podnijeli žalbu, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 010-0-Gž-06-000-094 od 5. maja 2006. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je naveo da je neosporna činjenica da je apelantima rješenjem Odjela broj 05-473-1/99-17 od 16. februara 2004. godine izvlaštena predmetna nekretnina u svrhu izgradnje gradske obilaznice, te da su apelanti odbili da zaključe sporazum o određivanju naknade po ponuđenoj cijeni od 16,00 KM po m² i naknade u iznosu od 21,70 KM za željezno kolje i žicu, a koja je utvrđena na temelju procjene vještaka. Nadalje, naveo je kako je neosporna činjenica da je većina izvlaštenika u istom postupku eksproprijacije za istu izgradnju, tj. izgradnju gradske zaobilaznice, zaključila sporazum da im se za izvlaštene nekretnine isplati naknada u iznosu od 16,00 KM po m², koja je utvrđena odlukom nadležnog organa. Takođe, Kantonalni sud je istakao da je odredbom člana 80. stav 2. Zakona o eksproprijaciji („Službeni list SRBIH“, broj 12/87), propisana obaveza suda da pri odlučivanju o naknadi uzme u obzir i visinu naknade utvrđene prilikom sporazumnog određivanja naknade pred organom iz člana 75. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, ali samo ako su ispunjeni određeni uslovi, a to je da je većina stranaka zaključila sporazum o naknadi i da su sporazumi zaključeni na određenom području u postupku eksproprijacije za izdradnju istog ili drugog objekta. Budući da je većina vlasnika zaključila sporazum o naknadi prema kojem visina naknade iznosi 16,00 KM po m², Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je obavezao Općinu Livno da apelantima isplati iznose određene prvostepenim rješenjem.
4. Apelanti se žale da je osporenim rješenjima pogrešno utvrđeno činjenično stanje, čime je povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, apelanti tvrde da je utvrđena naknada za izvlašteno zemljište veoma nisko odmjerena, te da nadležni sudovi svoje odlučenje nisu mogli bazirati na činjenici da je ostalim vlasnicima izvlaštenog zemljišta isplaćena ista cijena po m², jer smatraju da se u njihovom slučaju radi o potpuno drugačijoj situaciji, s obzirom da je njihovo zemljište koje je izuzeto mnogo veće površine, dok su ostalim vlasnicima oduzete manje ili neznatne površine zemljišta. Takođe, apelanti navode da protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda nisu izjavili reviziju, jer se prema članu 240. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku revizija ne može izjaviti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Odredbom člana 26. Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 2/98, 39/04 i 73/05, u daljnjem tekstu: Zakon o vanparničnom postupku), propisano je da revizija dopuštena protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stupnju u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o naknadi za ekspropiranu nepokretnost. Ustavni sud smatra da navodi apelanata da nisu izjavili reviziju jer smatraju da ne bi bila efektivan pravni lijek ne otklanjaju obavezu apelanata da prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonski raspoloživ pravni lijek iz člana 26. Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
8. U konkretnom slučaju, budući da je predmetni postupak vanparnični postupak u kome se odlučuje o naknadi za ekspropiranu nepokretnost, apelanti su protiv rješenja Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-06-000-094 od 5. maja 2006. godine, mogli, shodno članu 26. Zakona o vanparničnom postupku, izjaviti reviziju, a što nisu učinili. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović