Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1329/06 (M. R.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Revizija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1329/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1329/06, rješavajući apelaciju Mate Rogušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Rogušića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-GŽ-

06-000-093 od 12. aprila 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu, broj R-76/04 od 19. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mate Rogušić (u daljnjem tekstu: apelant) Livna, podnio je 5. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-GŽ-06-000-093 od 12. aprila 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj R-

76/04 od 19. januara 2006. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj R-76/04 od 19. januara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 010-0-GŽ-06-000-093 od 12. aprila 2006. godine, utvrđena je naknada za nekretnine označene kao kč. 123/4 u površini od 1.465 mupisane u zk. ul. br. 997 k.o. Livno, izvlaštene pravnomoćnim rješenjem Odjela geodetskih i imovinsko pravnih poslova općine Livno, broj 05-473-1/99-24 od 3. marta 2004. godine, apelantu kao ranijem posjedniku, pa je obavezna Općina Livno da isplati apelantu iznos od 23.440,00 KM, te na ima žičane ograde i drvenog kolja iznos od 48,75 KM i na ime živice iznos od 250,00 KM.

3. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, te pravo na jednakost pred sudom.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Ustavni sud primjećuje da je apelant propustio da iskoristi zakonsku mogućnost ulaganja revizije protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda, u skladu sa članom 26. Zakona o vanparničnom postupku (»Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98, 39/04 i 73/05), a koji glasi "u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o [...] naknadi za eksproprisanu nepokretnost, protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stupnju, dopuštena je revizija". Stoga je revizija u domaćem pravnom sistemu efektivan pravni lijek, koji je apelant u konkretnom slučaju morao iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Dakle, apelant je mogo uložiti reviziju ali to nije učinio, pa shodno tome za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1329/06 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio