Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3499/07 (Z. F.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3499/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3499/07, rješavajući apelaciju Zvonka Fišera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonka Fišera podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-26/04 od 3. oktobra 2007. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1381/03 od 22. aprila 2004. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, broj UPII/05-23-5-633/02 od 27. marta 2003. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/II-23-146/00 od 18. jula 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonko Fišer (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju advokati Amir Salihagić i Armin Mušija, iz Zajedničke advokatske kancelarije u Sarajevu, podnio je 21. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-

26/04 od 3. oktobra 2007. godine, presude Vrhovnog suda, broj U-1381/03 od 22. aprila 2004. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UPII/05-23-5-633/02 od 27. marta 2003. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/II-23-146/00 od 18. jula 2002. godine.

2. Rješenjem Uprave, broj 23-04/II-23-146/00 od 18. jula 2002. godine, odbijen je apelantov zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, za stan u ulici Grbavička 35/4, Sarajevo, te je naloženo Borislavu Sabljiću da u roku od 15 dana od prijema ovog rješenja iseli iz predmetnog stana, te da ga slobodnog od ljudi i vlastitih stvari preda na korištenje Upravi.

3. Rješenjem Ministarstva, broj UPII/05-23-5-633/02 od 27. marta 2003. godine, odbijena je apelantova žalba protiv rješenja Uprave.

4. Presudom Vrhovnog suda, broj U-1381/03 od 22. aprila 2004. godine, odbijena je apelantova tužba protiv rješenja Ministarstva.

5. Apelant je protiv presude Vrhovnog suda podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji je rješenjem Vrhovnog suda, broj Uvl-26/04 od 3. oktobra 2007. godine, odbačen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH" broj 8/00- stupio na snagu 23. marta 2000. godine) član 45. izmjenjen tako što se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke može podnijeti samo protiv odluke vijeća Vrhovnog suda donesene po žalbi, a ne protiv odluke vijeće istog suda donesene u upravnom sporu po tužbi. Dalje je navedeno da u konkretnom slučaju, pobijana presuda ovog suda broj U-1381/03 od 22. aprila 2004. godine nije donesena po izjavljenoj žalbi, vec po podnesenoj tužbi u upravnom sporu, pa kako je zahtjev podnesen nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima, to je podneseni zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke nedozvoljen.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, br. U-12/01 od 5. maja 2001. godine objavljenu u «Službenom glasniku BiH», broj 20/02).

10. Apelant je protiv presude Vrhovnog suda, broj U-1381/03 od 22. aprila 2004. godine, podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude, koji je rješenjem Vrhovnog suda, broj Uvl-26/04 od 3. oktobra 2007. godine, odbačen kao nedozvoljen. Dakle, prijedlog za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda u ovom slučaju je za apelanta bio nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, jer nije rezultirao uspjehom u sporu. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Vrhovnog suda, broj U-1381/03 od 22. aprila 2004. godine, donesena povodom apelantove tužbe u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva, broj UPII/05-23-5-633/02 od 27. marta 2003. godine.

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Vrhovnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 3. oktobra 2007. godine donio rješenje kojim je odbacio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu presudu Vrhovnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. decembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3499/07 (Z. F.) | Sudska praksa | Aktio