Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2524/07 (M. Đ.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2524/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2524/07, rješavajući apelaciju Musada Đuga, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Musada Đuga, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-101/03 od 21. juna 2007. godine i Presude, broj U-850/01 od 27. augusta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Musad Đug (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 7. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-101/03 od 21. juna 2007. godine i Presude, broj U-850/01 od 27. augusta 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 5. marta 2008. godine.

2. Presudom Vrhovnog suda, broj U-850/01 od 27. augusta 2003. godine, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-2-210/01 od 23. marta 2001. godine. Tim rješenjem Federalne uprave odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Živinice, broj 05/3-31-2218/02 od 29. januara 2001. godine, kojim je utvrđeno da je tuženi dužan napustiti uzrpiarano zemljište u državnoj svojini označeno kao k.č. br. 1625 (s.p. dio 82072) «Izlaz na II Krajišku» nekategorisani put u površini od 461 mupisano u p.l. br. 441 k.o. Živinice Grad kao javno dobro-put Živinice sa 1/1 i Izlaz I kao javno dobro-put sa 1/1 dijela.

3. Apelant je 20. decembra 2005. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnog suda, broj U-850/01 od 27. augusta 2003. godine. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Uvl-

101/03 od 21. juna 2007. godine, zahtjev apelanta za vanredno preispitavanje Presude Vrhovnog suda, broj U-850/01 od 27. augusta 2003. godine, je odbačen. U obrazloženju Rješenja Vrhovni sud je naveo da prema noveliranoj odredbi člana 45. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 8/00), protiv pravosnažne sudske odluke vijeća Vrhovnog suda donesene po žalbi, stranka može Vrhovnom sudu podnijeti zahtjev za vanredno priespitivanje sudske odluke. Vrhovni sud dalje navodi da iz citirane zakonske odredbe proizilazi da stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke vijeća Vrhovnog suda, samo kada je ta odluka donesena po žalbi na odluku kantonalnog suda, ali ne i na odluku vijeća Vrhovnog suda donesenu po tužbi u upravnom sporu. Kako je apelant podnio zahtjev za vanredno prispitivanje presude Vrhovnog suda, broj U-850/01 od 27. augusta 2003. godine, donesene u upravnom sporu, a ne po žalbi na odluku prvostepenog suda, Vrhovni sud ga je odbacio.

4. Apelant se žali da je pobijanom Presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelanti iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbačen, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Vrhovnog suda, broj U-850/01 od augusta 2003. godine, koja je uručena apelantu najkasnije 21. oktobra 2003. godine, kada je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. septembra 2007. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić