Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2459/08 (E. Z.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2459/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2459/08, rješavajući apelaciju Emira Zajimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emira Zajimovića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-110/07 od 6. juna 2008. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-253/05 od 5. novembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Emir Zajimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 13. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-110/07 od 6. juna 2008. godine i Presude Suda BiH broj P-253/05 od 5. novembra 2007. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi obavezao poslodavca – Bosnu i Hercegovinu, Izbornu komisiju Bosne i Hercegovine, Sekretarijat Izborne komisija Bosne i Hercegovine da apelantu uspostavi radno-pravni status i omogući mu obavljanje poslova i radnih zadataka koje je izvršavao do 21. aprila 2004. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Suda BiH broj P-253/05 od 5. novembra 2007. godine odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta u dijelu u kojem je tražio poništenje Rješenja Izborne komisije Bosne i Hercegovine – Sekretarijat (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 10-34-689/05 od 10. marta 2005. godine, Dopunskog rješenja broj 10-34-689-1/05 od 29. aprila 2005. godine i Rješenja broj 10-34-689/05 od 5. aprila 2005. godine. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi da apelantu uspostavi radno-pravni status od 21. aprila 2005. godine kao zaposlenika na neodređeno vrijeme i rasporedi na poslove koje je obavljao ili druge odgovarajuće poslove, te isplati naknadu plata za period od 22. aprila 2005. do 30. septembra 2007. godine u iznosu od 30.599,42 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. maja 2005. godine pa do isplate. Apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.970,04 KM u roku od 15 dana.

3. Protiv Presude Suda BiH broj P-253/05 od 5. novembra 2007. godine apelant je podnio žalbu koja je Presudom Suda BiH broj Gž-110/07 od 6. juna 2008. godine odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Suda BiH broj Gž-110/07 od 6. juna 2008. godine, s obzirom da vrijednost predmeta spora, odnosno vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 30.599,42 KM, mogao, shodno odredbama člana 204. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 36/04 i 84/07), izjaviti reviziju Sudu BiH. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2459/08 (E. Z.) | Sudska praksa | Aktio