Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-17/07 (N. Š.)

Odluka donesena 04. 10. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-17/07

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

04. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici David Feldman, Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 3. i 4. oktobra 2008. godine, u predmetu broj U 17/07, rješavajući zahtjev Nikole Špirića Predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, za rješavanje spora u vezi nadležnosti za postupanje između Uprave za indirektvno oporezivanje Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva finansija na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 17. stav 1. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Nikole Špirića Predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, za rješavanje spora u vezi nadležnosti za postupanje između Uprave za indirektvno oporezivanje Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva finansija, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Špirić Predsjedavajući Vijeća ministara BiH (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 27. jula 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za rješavanje spora u vezi nadležnosti za postupanje između Uprave za indirektvno oporezivanje Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva finansija. Relevantne činjenice koje proizlaze iz navoda u zahtjevu i dokumentacije priložene uz zahtjev:

2. Carinarnica Bihać Carinske uprave Sarajevo Federalnog ministarstva finansija je rješenjem, broj 09.1402 UP-1078/00 od 22. juna 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Carinske uprave, broj UP/II-596/00 od 12. jula 2000. godine, naložila kompaniji d.o.o. «DFS BiH» Bihać da na ime posebnog poreza na duhanske prerađevine i alkoholna pića koja su prodavana u slobodnim carinskim prodavnicama na GP Izačić i GP Hukića Brdu u periodu od 31. marta 1999. do 14. aprila 2000. godine plati iznos od 597.901,11 konvertibilnih maraka (KM). D.o.o. «DFS BiH» Bihać (u daljnjem tekstu: tužitelj) je tužbom protiv navedenog drugostepenog rješenja pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom.

3. Vrhovni sud je presudom, broj U-1571/00 od 25. augusta 2005. godine, uvažio tužiteljevu tužbu, osporeno rješenje je poništio i predmet vratio tuženom organu na ponovno rješavanje. Predmet je dostavljen Upravi za indirektno oporezivanje, kao nadležnom organu za postupanje u ponovnom postupku, s obzirom da je Carinarnica Bihać, kao prvostepeni organ koji je donio osporeno rješenje, u okviru reorganizacije pripala Upravi za indirektno oporezivanje.

4. Uprava za indirektno oporezivanje je rješenjem, broj UP/II-2755/05 od 13. juna 2006. godine, poništila rješenje Carinarnice Bihać, broj 09.1402.UP-1078/00 od 22. juna 2000. godine, i predmet je vratila prvostepenom organu na ponovni postupak. U ponovnom postupku je odlučivao Odsjek za carine Regionalnog centra Banja Luka Uprave ze indirektno oporezivanje (odsjek kojem je pripala Carinarnica Bihać) koji se zaključkom, broj 03/4-2/I-Up-3227/06 od 10. okotobra 2006. godine, oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet Poreskoj upravi Federacije BiH kao stvarno nadležnom organu. U obrazloženju zaključka je navedeno da je u postupku utvrđeno da ovaj organ nije stvarno nadležan za kontrolu obračuna i naplatu posebnog poreza na akcizne proizvode (alkohol i cigarete) – akcize te da je to jasno propisano Odlukom o odgovornosti za kontrolu i naplatu akcize i poreza na promet («Službeni glasnik BiH», broj 89/05). Također je u obrazloženju rješenja navedeno da je, u skladu sa članom 58. st. 3. i 4. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 29/02), predmet proslijeđen na postupanje Poreskoj upravi Federacije BiH kao stvarno nadležnom organu.

5. Poreska uprava Federacije BiH Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) oglasila se nenadležnom za rješavanje u u tužiteljevom predmetu zaključkom, broj 10/06-15-3943-1/06-F.B. i E.J. od 16. marta 2007. godine, protiv kojeg žalba nije dopuštena. U obrazloženju zaključka je navedeno da se ovaj organ oglašava stvarno nenadležnim za rješavanje u ovom predemetu, jer nije učestvovao u ovom postupku ni u jednoj njegovoj fazi. U zaključku je ukazano na član 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja («Službeni glasnik BiH», broj 52/04) koji glasi:

Član 3

Iza člana 37 dodaje se novi član 37a koji glasi:

"Član 37.a Upravni postupci koji se odnose na primjenu propisa iz nadležnosti Uprave i koji su pokrenuti prije 8. januara 2004. biće provedeni i rješavaće se u skladu s propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja ovih postupaka. Ako je nakon 8. januara 2004. godine prvostepeno rješenje doneseno u upravnom postupku iz stava 1. ovog člana poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu, dalji postupak se provodi na osnovu stava 3. ovog člana. Do stupanja na snagu zakona kojim se uređuju upravni postupci koji se odnose na indirektno oporezivanje, žalbe protiv prvostepenih rješenja koja su nakon 8. januara 2004. godine donijele carinarnice, ili ispostave i filijale iz člana 6. ovog zakona, rješava direktor Uprave. Izuzetno od odredaba stava 3. ovog člana, konačni upravni akti doneseni prije 20. oktobra 2004. godine ostaju na snazi ." Tumačenjem citirane zakonske odredbe Poreska uprava je zaključila da nije nadležna za rješavanje ovog predmeta stoga je , 16. marta 2007. godine, Sudu Bosne i Hercegovine dostavila prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti između Poreske uprave (kao organa Federalnog ministarstva finansija) i Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

6. Sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) je rješenjem, broj Ur-63/07 od 27. aprila 2007. godine, odbacio prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti između Poreske uprave i Uprave za indirektno oporezivanje BiH. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti odbačen jer se u konkretnom slučaju radi o sukobu nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave Bosne i Hercegovine i organa uprave entiteta za čije rješavanje u smislu člana 25. Zakona o upravnom postupku, a ni u smislu Zakona o Sudu BiH («Službeni glasnik BIH», br. 29/00 i 61/04) niti bilo kojeg drugog zakona Sud BiH nije nadležan za rješavanje. U rješenju je obrazloženo da Sud BiH, u smislu člana 25. Zakona o upravnom postupku BiH, riješava sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave Bosne i Hercegovine, između organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine i između institucija Bosne i Hercegovine koja imaju javna ovlaštenja, i da shodno tome ovaj sud nije nadležan da riješava sukob nadležnosti između organa uprave Bosne i Hercegovine i organa uprave entiteta, kako to pogrešno zaključuje predlagatelj. Također je navedeno da ni u Zakonu o Sudu BiH nije propisana nadležnost ovog suda da riješava sukobe nadležnosti između organa uprave BiH i organa uprave entiteta, s obzirom da je tim zakonom propisano da Sud BiH riješava samo sukobe nadležnosti između sudova entiteta i sudova Distrikta Brčko, te između Suda BiH i bilo kojeg drugog suda.

7. Poreska uprava je, 22. maja 2007. godine, institirajući na tome da nije nadležna za postupanje u konkretnom predmetu, proslijedila tužiteljev predmet Upravi za indirektno oporezivanje.

8. Uprava za indirektno oporezivanje je Predsjedavajućem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, 3. jula 2007. godine, dostavila zahtjev da pred Ustavnim sudom, kao ovlašteni podnosilac, pokrene postupak za razrješenje spora u vezi nadležnosti za postupanje. Podnosilac zahtjeva je od Ustavnog suda zatražio da, u skladu sa članom VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, razriješi predmetni spor, odnosno sukob nadležnosti između Federalnog ministarstva finansija (čiji je organizacioni dio Poreska uprava) i Uprava za indirektno oporezivanje BiH.

9. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i HErcegovine. -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.» Član 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

10. Predmetni zahtjev podnio je Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. U zahtjevu se traži od Ustavnog suda da razriješi spor koji je nastao između Uprave za indirektno oporezivanje kao organa Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva financija kao organa entiteta. Podnosilac zahtjeva smatra da je Ustavni sud nadležan za postupanje po njegovom zahtjevu jer se radi o sporu između Bosne i Hercegovine i entiteta, a Zakonom o upravnom postupku Bosne i Hercegovine niti bilo kojim drugim propisom, nije regulisano koji organ riješava sukob nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave Bosne i Hercegovine i organa uprave entiteta.

12. Ustavni sud će utvrditi da li su u konkretnom slučaju radi o sporu u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u kojem je propisano da je Ustavni sud jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između entiteta, između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine uključujući, ali ne ograničavajući se na pitanja koja su navedena u ovoj odredbi (pitanje posebnih paralelenih odnosa entiteta i ustavnosti entitetskih ustava i zakona).

13. U analizi predmetnog zahtjeva, odnosno u traženju odgovora na pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o sporu u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH, nužno je podsjetiti da Ustavni sud ne predstavlja sud klasične vrste u okviru sudske vlasti, u sistemu podijele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Nadležnosti i sastav Ustavnog suda propisani su Ustavom Bosne i Hercegovine, i u tom smislu se radi o posebnoj ustavnoj kategoriji čiji je osnovni zadatak zaštita ustavnosti i očuvanje vladavine prava. S obzirom na specifičnost ustavne strukture Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu je povjerena isključiva nadležnost za rješavanje sporova između države i entiteta, ali sporova po Ustavu Bosne i Hercegovine

14. U postupku koji je bio povod za podnošenje predmetnog zahtjeva kao sporno se javilo pitanje tumačenja relevantnih zakonskih odredaba kojima je regulisano postupanje po započetim a nedovršenim predmetima koji su se odnosili na naplatu akciza. Naime, kako je donošenjem Zakona o sistemu indirektnog oporezivanje, nadležnost za naplatu ove vrste javnog prihoda prešla na državni nivo, odnosno Upravu za indirektno oporezivanje, pojavilo se pitanje nadležnosti za rješavanje započetih predmeta koji su ranije bili nadležnost entitetskih organa. Tumačenjem relevantnih zakonskih odredaba kojima je propisana nadležnost za rješavanje ovih predmeta, i državni i entitetski organi su se oglasili nenadležnim, nakon čega je iniciran postupak rješenja sukoba nadležnosti pred Sudom BiH, koji se oglasio nenadležnim za rješenje tog spora. Iz navedenog proizilazi da je konkretan spor nastao isključivo radi različitog tumačenja zakonskih odredaba kojima je zakonodavac riješio novonastalu situaciju radi prelaska nadležnosti sa jednog na drugi upravni organ. Činjenica da su se u ovom sporu našli državni i entitetski organ, na daje mu karakter spora po članu VI/3.a) Ustava BiH koji bi bilo u nadležnosti Ustavnog suda, jer ovaj spor ne pokreće niti jedno ustavno pitanje.

15. Ustavni sud uviđa da postoji pravna praznina u pogledu nadležosti za rješavanje ove sukoba nadležnosti između upravnih organa na državnom i entitetskom nivou. Naime, članom 25. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine je propisano da je za rješavanje sukoba nadležnosti između organa uprave Bosne i Hercegovine, organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine koje imaju javna ovlaštenja i između institucija Bosne i Hercegovine nadležan Sud BiH. Shodno citiranoj zakonskoj odredbi, rješavanje sukoba nadležnosti koji je nastao između Uprave za indirektno oporezivanje kao državnog organa i Federalnog ministarstva finansija kao entitetskog organa, nije u nadležnosti Suda BiH zbog čega se ovaj sud oglasio nenadležnim. Također, nijednom drugom zakonskom odredbom nije ustanovljena nadležnost nekog drugog suda ili druge institucije za rješavanje ove vrste sukoba nadležnosti. Međutim, propust zakonodavca da zakonom odredi nadležnosti za rješavanje sukoba nadležnosti kakav je nastao u predmetnom slučaju nije mogao kreirati nadležnost Ustavnog suda u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da je, radi poštovanja pricipa vladavine prava, nužnost da se ovo pitanje riješi uspostavom nadležnosti za rješavanje sporova ove vrste, što može inicirati i sam podnosilac zahtjeva s obzirom na njegova ustavna ovlaštenja.

16. Imajući u vidu odredbe člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić