Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1823/08 (F.M.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1823/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1823/08, rješavajući apelaciju F.M, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.M. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-
Uvl-06-000004 od 19. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.M. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-
4620/01 od 22. jula 2004. godine jer je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio.
OBRAZLOŽENJE
1. F.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 19. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvl-06-000004 od 19. marta 2008. godine i Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine.
2. Presudom Vrhovnog suda, broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine, donesenom u upravnom sporu, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (sada Federalni zavoda za PIO/MIO Mostar), broj 02/1-
1061286717 od 22. novembra 2001. godine, kojim je odbijena žalba apelanta podnesena protiv rješenja Direktora filijale Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, broj 0001061286717-0 od 17. oktobra 2001. godine. Tim rješenjem apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 469,65 KM, počev od 2. januara 1998. godine, a koji iznos je usklađen na dan donošenja i iznosi 564,2610 KM, s tim da se isplata po tom rješenju vrši od 2. januara 1998. godine.
3. Apelant je 30. novembra 2004. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda, broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine.
4. Odlukom broj AP-1047/04 od 12. aprila 2005. godine ovu apelaciju Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu zbog proteka roka za podnošenje, obzirom da je osporena presude Vrhovnog suda, broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine, uručena apelantu 14. augusta 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. novembra 2004. godine.
5. Apelant je, 7. septembra 2004. godine, protiv navedene presude Vrhovnog suda, broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine, podnio tužbu za ponavljanje postupka, koja je rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvl-06-000004 od 19. marta 2008. godine, odbačena. U obrazloženju rješenja sud je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o razlozima za ponavljanje postupka taksativno nabrojanim u članu 52. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 2/98 i 8/00), niti je apelant učinio bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka.
6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz člana 14. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost u odnosu na dio apelacije protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 070-0-Uvl-06-
000004 od 19. marta 2008. godine
8. U odnosu na dio apelacije protiv Presude Vrhovnog suda .broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka potrebno je odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, a analogno tome ni građanska prava i obaveze apelanta. Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Dopustivost u odnosu na dio apelacije protiv Presude Vrhovnog suda .broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine
10. Apelant također osporava Presudu Vrhovnog suda .broj U-4620/01 od 22. jula 2004. godine. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je o apelaciji koju je apelant izjavio protiv navedene presude Vrhovnog suda, već odlučivao i donio odluku, broj AP 1047/04 od 12. aprila 2005. godine, kojom je odbacio apelaciju kao nedopustivu zbog proteka roka za podnošenje. Dakle, apelant je, u ovom dijelu, podnio apelaciju protiv presude o kojoj je Ustavni sud već odlučivao, a apelant ne ističe nove navode niti nudi nove dokaze iz kojih proizilazi da ima osnova da se ponovo odlučuje o istom predmetu.
11. U smislu odredbe člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke..
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić