Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2568/08 (S. T.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-2568/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2568/08, rješavajući zahtjev Slavka Tabaka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Slavka Tabaka za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Tabak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Ramo Ajkić, advokat iz Zenice, podnio je, 22. augusta 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-08-000 097 od 14. jula 2008. godine, i Presude Općinskog suda u Zepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 044-0-K-07-000 017 od 13. februara 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora koja je apelantu izrečena osporenom pravosnažnom presudom do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda, broj 044-0-K-07-000 017 od 13. februara 2008. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u vezi sa članom 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca. Na osnovu člana 212. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) oštećeni Safet Pivić, Belma Pivić i Seida Kadić sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni su na parnicu. Apelant je na osnovu člana 202. ZKP FBiH obavezan da plati troškove postupka u iznosu od 2.750,90 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08-000 097 od 14. jula 2008. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta i Kantonalnog tužiteljstva u Zenici, izjavljene protiv navedene presude Općinskog suda, i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju ovih tvrdnji, apelant navodi da prvostepena presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama niti daje pravilnu ocjenu dokaza izvedenih na glavnom pretresu, ističući da je izreka presude nerazumljiva i proturječna obrazloženju presude, te da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu ZKP FBiH odnosno povredu člana 312. stav 1. tačka k. ZKP FBiH. Apelant obrazlaže sadržaj izvedenih dokaza, sadržaj nalaza vještaka tvrdeći da se kretao svojom kolovoznom trakom i da svojim radnjama nije postupao suprotno odredbama iz člana 62. stav 1. tačka 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima. Iz navedeni razloga apelant smatra da su drugostepeni i prvostepeni sud proizvoljno primijenili materijalno pravo jer nisu brižljivo i savjesno cijenili nalaze i mišljenja vještaka saobraćajne struke, posebno vještaka odbrane, čime je povrijeđeno njegovo pravo na odbranu iz člana 6. Evropske konvencije. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporene presude i naloži Kantonalnom sudu da ponovo odlučuje u konkretnom krivičnom postupku.
5. Apelant sam zahtjev za odlaganje izvršenja izrečene kazne obrazlaže «očiglednom povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije».
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, zbog čega apelant mora posebno obrazložiti i dokazati razloge zbog kojih traži donošenje privremene mjere.
8. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant, u suštini žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na odbranu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, i u tom pravcu apelant je iznio svoje argumente. Međutim, zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom traži odlaganje izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom apelant nije posebno obrazložio.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava BiH i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. U vezi s konkretnim postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji regulira način i postupak za odlaganje izvršenja kazne-Zakon o izvršenju krivičnih sankcija («Službene novine FBiH» br. 44/98 i 42/99). Ovim zakonom je propisano u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev. Međutim, apelant nije ničim ukazao da je mogućnost koje mu ostavlja Zakon o izvršenju krivičnih sankcija iscrpio ili da se sa zahtjevom za odlaganje izvršenja kazne obratio nadležnom organu.
11. Također, kako je već rečeno, u razmatraju zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ne cijeni razloge koji se suštinski odnose na navode o kršenju ljudskih prava, budući da se odlukom o privremenoj mjeri ne prejudicira odluka o meritumu apelacije. U vezi s navedenim, Ustavni sud naročito ističe da apelant nije ni na koji način obrazložio interes koji, eventualno, treba biti uzet u obzir u postupku pred Ustavnim sudom i koji bi mogao voditi donošenju odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri kakvu apelant traži, niti je ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi opravdali takvu intervenciju Ustavnog suda. Naime, Ustavni sud naglašava da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere neće, u pravilu, cijeniti ni razloge koje predviđa Zakon o izvršenju krivičnih sankcija jer je to zadatak nadležnih organa određenih tim zakonom, već isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dakle razloge koji bi mogli voditi novom, ozbiljnom kršenju nekog od zaštićenih ljudskih prava, a opravdan je interes apelanta da se to spriječi. U nedostatku takvih navoda i dokaza, eventualni razlozi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventulano ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje pravosnažno izrečene sankcije, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu za donošenje tražene privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić