Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2509/06 (N. K.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Penzija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju · čl. 62
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2509/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-2509/06, rješavajući apelaciju Nevenke Kričak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevenke Kričak podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-U-
06-000 024, od 27. jula 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nevenka Kričak (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Livna, zastupana po Mladenu Marinčiću, advokatu iz Livna, podnijela je 28. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-
0-U-06-000 024, od 27. jula 2006. godine.
2. Apelantičin suprug, Radoslav Kričak, umro je 29. oktobra 1982. godine. Nakon njegove smrti, maloljetni sin, Goran Kričak, ostvario je porodičnu penziju, koju je primao do svoje punoljetnosti, odnosno dok se školovao. Apelantica je 13. aprila 2005. godine podnijela Kantonalnoj administrativnoj službi Hercegovačko-neretvanskog Kantona, Mostar, zahtjev za priznavanje prava na porodičnu penziju po osnovu člana 62. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/98, 49/00 i 32/01). Konačnom presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-U-06-000 024, od 27. jula 2006. godine odbijena je apelantica sa svojim zahtjevom iz razloga što ne ispunjava navedene zakonske uslove.
3. Apelantica smatra da je pobijanom presudom došlo do povrede njenog zakonskog prava na penziju u smislu prava na imovinu iz člana II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
5. Ustavni sud, prije svega, ističe da, općenito, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa ili utvrđivanje činjenica bilo očigledno proizvoljno, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, točka 23, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).
6. U konkretnom slučaju, sudovi su utvrdili da apelantica u trenutku smrti svoga supruga nije imala navršenih 45 godina života, da je bila u radnom odnosu od 1976. do 1990. godine, te da je sin apelantice uživao do svoje punoljetnosti, odnosno dok se školovao, porodičnu penziju. Član 62. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisuje tri alternativna uslova za sticanje porodične penzije: (1) ako je udovica do smrti bračnog druga navršila 45 godina života; (2) ako je do smrti bračnog druga ili u toku od jedne godine od dana smrti bračnog druga postala potpuno nesposobna za privređivanje, i (3) ako je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju po tom bračnom drugu, a udovica vrši roditeljske dužnosti prema toj djeci. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, sudovi su zaključili da apelantica, u trenutku podnošenja zahtjeva, ne ispunjava niti jedan od tri alternativna uslova za sticanje prava na porodičnu penziju. Ustavni sud ne vidi bilo kakvu arbitrarnost u odlukama i njihovom obrazloženju od strane upravnih organa, tj. presudi Kantonalnog suda.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić