Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3222/07 (H. A.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-3222/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP-3222/07, rješavajući zahtjev Hamdije Abdića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hamdije Abdića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdija Abdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, koga zastupa Zijad Sušić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 3. decembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-07-000311 od 3. oktobra 2007. godine, i Presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-45/04 od 16. aprila 2007 godine. Apelant je, također, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje zatvorske kazne do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.
2. Ustavni sud je donio odluku o privremenoj mjeri, broj AP-3222707 od 13. decembra 2007. godine, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere. Ustavni sud je pri donošenju odluke imao u vidu da apelant nije ponudio nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Apelant je iznio samo razloge koji eventualno mogu biti relevantni kod odlučivanja o samoj apelaciji.
3. Apelant se naknadno, 15. maja, 4. jula i 23. septembra 2008. godine, ponovo obratio sa prijedlogom za ponovno razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje zatvorske kazne, do okončanja postupka o predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj K-45/04 od 16. aprila 2007 godine, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo-teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151. stav 1. u vezi sa članom 150. ranijeg Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ RBiH) pa je na osnovu navedenih zakonskih propisa i uz primjenu odredbi iz čl. 4., 5., 33., 41., i 42. tačka 2. i člana 43. stav 1. tačka 1. preuzetog KZ SFRJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Istom presudom a na osnovu člana 91. stav 3. ranijeg Zakona o krivičnom postupku apelant i prvooptuženi E. P. su dužni solidarno snositi troškove krivičnog postupka u iznosu od 1.785,00 KM i na ime paušala 400,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Također, istom presudom, na osnovu člana 345. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, optuženi H.B., B.R., Š.M. i M.Z. su oslobođeni od optužbe da su na način i u vrijeme opisano kao u izreci presude, počinili krivično djelo-teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151. stav 1. u vezi sa članom 150. KZ RBiH.
5. Odlučujući o žalbama, Vrhovni sud je Presudom, broj 070-0-Kž-07-000311 od 3. oktobra 2007. godine, žalbe Kantonalnog tužilaštva Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) oštećenog, apelanta i E.P. odbio kao neosnovane i u osuđujućem dijelu potvrdio Presudu Kantonalnog suda, broj K-45/04 od 16. aprila 2007 godine. Žalbe Kantonalnog tužilaštva, oštećenog B.N. su uvažene i prvostepena presuda u oslobađajućem dijelu, u odnosu na optužene H.B., B.R., Š.M. i M.Z. je ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
6. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje. Povredu svojih prava apelant vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant također navodi da sudovi nisu poštovali načela pravičnog postupka (da o krivičnoj optužbi odluči nepristrasan sud, presumpciju nevinosti, pravilo in dubio pro reo, pravo odbrane i načelo kontradiktornosti i jednakosti stranaka). Smatra da presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi se zaključilo da je on učinio krivično djelo za koje je osuđen jer sudovi ne daju objektivno, logično i uvjerljivo obrazloženje za svoje zaključke o njegovoj krivici već se ocjena dokaza od strane suda doima proizvoljnom. Apelant smatra da ga je drugostepeni sud diskriminirao na način što je u odnosu na njega potvrdio prvostepenu presudu te ga na taj način izdvojio i različito tretirao u odnosu na saoptužene kojima je data mogućnost da u ponovnom postupku, po istoj činjeničnoj osnovi optužnice, dokazuju svoju nevinost, ali i da iznose nove činjenice i dokaze a što je njemu uskraćeno.
7. U svom podnesku od 15. maja 2008. godine, apelant je naveo da je Rješenjem Općinskog suda Bihać, broj 017-0-IKS-07-000199 od 4. decembra 2007. godine, odloženo izdržavanje kazne zatvora na period od 6 mjeseci tako da je u obavezi da se javi na izdržavanje kazne zatvora 4. juna 2008. godine. Apelant je naveo da su se u međuvremenu pojavile nove okolnosti koje nisu isticane u ranijem zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno da se njegovo zdravstveno stanje ozbiljno i teško narušilo. Apelant je istakao da je početkom 2007. godine, osjetio bolove u prsima te su prvi kardiološki nalazi upućivali na srčane tegobe zbog kojih je liječen u Kantonalnoj bolnici Bihać od 30. oktobra do 15. novembra 2007. godine, a od decembra 2007. godine je pod stalnom kontrolom kardiologa radi bolova u prsima i izraženih anginoznih tegoba sa tendencijom pogoršanja. Smatra da bi izvršenjem pravosnažne presude prije nego što obavi dodatne zakazane preglede, pretrage i eventualno potreban hirurški zahvat te uspostavi tretman liječenja, mogle nastupiti štetne posljedice po njegovo zdravlje. Apelant je u prilogu dostavio medicinsku dokumentaciju (Otpusno pismo Kantonalne bolnice Bihać i nalaz Kliničke bolnice «Dubrava» Zagreb od 10. maja 2008. godine). Apelant je u podnesku od 23. septembra 2008. godine, naveo da je 22. augusta 2008. godine, primljen u Kliničku bolnicu «Dubrave» Zagreb - Zavod za bolesti srca i krvnih žila, radi intenzivne kardiološke obrade i da je, 23. augusta 2008. godine, otpušten iz bolnice sa dijagnozom: angina pectoris instabilios, nicotinisimus i compesatum, uz preporuku konzervativnog nastavka liječenja. Uz podnesak apelant je dostavio otpusno pismo Kliničke bolnice «Dubrava» - Zavod za bolest srca i krvnih žila sa Koronarografijom i Ventrikulografijom te otpusnicu iste klinike.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
12. U ponovnom zahtjevu za određivanje privremene mjere apelant je naveo da bi izvršenjem pravosnažne presude prije nego što obavi dodatne zakazane preglede pretrage i eventualno potreban hirurški zahvat te uspostavi aktivan tretman liječenja, mogle nastupiti štetne posljedice po njegovo zdravlje.
13. U vezi sa ovim zahtjevom apelanta Ustavni sud, prije svega, ukazuje da u Federaciji BiH postoje propisi koji regulišu način i postupak za odlaganje izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija («Službene novine FBiH» br. 44/98 i 42/99). Ovim zakonom je regulisano, između ostalog, u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev, što uključuje i razloge koje apelant navodi u obrazloženju zahtjeva za izdavanje privremene mjere, a apelant nije ničim dokazao da je takvu mogućnost iscrpio, te da je u tom pravcu neophodno djelovanje Ustavnog suda. Apelant je Ustavnom sud dostavio Rješenje Općinskog suda Bihać, broj 017-0-IKS-
07-000199 od 4. decembra 2007. godine, kojim mu je odložen početak izdržavanja kazne zatvora na period od 6 mjeseci, ali iz razloga propisanih članom 27. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, jer je hranilac porodice a stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo bi ugroženo izdržavanje porodičnog domaćinstva. Pored toga, Ustavni sud zapaža da isti zakon predviđa i način postupanja u slučaju težeg oboljenja osuđenog, tako što osuđeni ima pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, kao i da se osuđeni upućuje u specijalnu bolnicu ili zdravstvenu ustanovu ako za liječenje određenih bolesti ustanova ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Dalje, propisano je i da se osuđenom vrijeme provedeno na liječenju uračunava u izdržanu kaznu zatvora.
14. Dakle, apelant kako je već navedeno, nije koristio mogućnost koju ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, a koja mu je na raspolaganju i u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda, a nije ponudio ni odgovarajuće razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da je donošenje privremene mjere neophodno u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić