Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1282/08 (S. H.)

Odluka donesena 15. 01. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1282/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 01. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, u predmetu broj AP 1282/08, rješavajući zahtjev Senada Hadžića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Senada Hadžića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupaju Rifat Konjić i Nihad Konjić, advokati iz Tuzle, podnio je 30. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-07-000 524 od 28. februara 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-K-07-

000031 od 13. septembra 2007. godine. Apelant je Ustavnom sudu, 9. oktobra 2008. godine, dostavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji, odložilo izvršenje izrečene mu zatvorske kazne.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-K-07-000031 od 13. septembra 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-07-000 524 od 28. februara 2008. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo udruživanja u zločinačku organizaciju iz člana 342. stav

2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: KZ FBIH) u vezi sa krivičnim djelom razbojništva iz člana 289. stav 2, te članom 33. KZ FBIH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koje mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 3. marta do 13. septembra 2007. godine. Pored toga, apelant je obavezan da, na osnovu člana 212. stav 3. KZ FBIH, solidarno naknadi štetu ABS Banci Sarajevo Filijala Tuzli ( u daljnjem tekstu: ABS Banka), u iznosu od 1,849.931 KM.

3. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije i član 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što su osporene presude donesene na osnovu indicija koje ne predstavljaju čvrst sklop i ni na koji način ne isključuju mogućnost drugačijeg zaključka.Apelant, takođe smatra da je dokazivanje putem indicija suprotno principima pravičnog suđenja iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer se prema Evropskoj konvenciji uopće ne spominje mogućnost da neko bude osuđen na osnovu indicija, već isključivo na osnovu dokaza, a iz razloga pravne sigurnosti. Pored toga, apelant nije posebno obrazložio na čemu temelji tvrdnje o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustav Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Također, Ustavni sud ukazuje da ovo pravo nije apsolutno, jer može doći do njegovog ograničenja pod određenim uslovima koji su propisani zakonom i koji moraju biti u skladu sa standardima iz člana 5. Evropske konvencije. Osobu koja je pravosnažno osuđena za krivično djelo nadležni organi imaju pravo da, u skladu sa zakonom, upute na izdržavanje kazne zatvora odnosno liše je slobode. Ustavni sud će, prilikom meritornog ispitivanja apelacije takve osobe, preispitati opravdanost ovog lišenja slobode i ukoliko se utvrdi da je do lišenja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konveciji utvrdiće se povreda prava i naložiti otklanjanje posljedica povrede na način i u mjeri u kojoj je to moguće. Međutim, u postupku po zahtjevu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je ograničen na utvrđivanje da li je donošenje privremene mjere nužno radi otklanjanja štetnih posljedica koje bi mogle nastupiti, pri čemu je conditio sine qua non za ovo odlučivanje da apelant iznese uvjerljive razloge i dokaze koji ukazuju na nužnost donošenja privremene mjere. Stoga, navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere.

8. Apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na činjenici da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora, prije nego što materijalno obezbijedi svoju porodicu, nastale neotlonjivo štetne posljedice. Naime, apelant navodi da nakon što se od redovnih mjesečnih primanja koja njegova porodica dobija, odbije rata kredita ostaje iznos od 420 KM koji nije dovoljan za izdržavanje njegove supruge i tri kćerke. U vezi sa navedenim razlogom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud primijećuje da je apelant već koristio mogućnost podnošenja molbe za odlaganje izvršenja kazne predviđene članom 27. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 44/98) prema kojoj se «osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može, na njenu molbu, ili s njenim pristankom na molbu članova uže obitelji ili na prijedlog nadležnog organa socijalnog staranja, odložiti izvršenje kazne zatvora [...] ako je osuđena osoba hranitelj obitelji, a stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo bi ugroženo izdržavanje obiteljskog domaćinstva.» Navedena apelantova molba je uvažena i već jednom mu je odloženo izdržavanje kazne. Pored toga, apelant je i po drugi put tražio odlaganje izvršenja kazne, ali je tada odbijen jer nije dostavio validan dokaz da mu je supruga nezaposlena.

9. Imajući u vidu navedeno, te da osim svojih navoda apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1282/08 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio