Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-790/07 (N.T.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-790/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 790/07, rješavajući apelaciju N.T, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.T. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-

Rev-06-000021 od 5. decembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. N.T. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Ranka Baškarad, advokatica iz Zenice, podnijela je 12. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000021 od 5. decembra 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-37/04 od 25. marta 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-688/05 od 11. oktobra 2005. godine, obavezan je Federalni zavod za PIO/MIO Mostar, Kantonalna administrativna služba Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici na ime dospjelih a neisplaćenih penzija isplati iznos od 3.882,07 KM sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci predmetnih presuda, te da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.602,00 KM.

3. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-688/05 od 11. oktobra 2005. godine, tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud donio je rješenje, broj 070-0-Rev-06-000021 od 5. decembra 2006. godine, kojim je reviziju tuženog uvažio, nižestepene presude ukinuo i tužbu odbacio zbog nenadležnosti za odlučivanje. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da iako u ovom sporu pobijani dio pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM (član 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku), sud je reviziju izuzetno dopustio primjenom odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku ocijenivši da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. U obrazloženju Vrhovni sud dalje navodi da je prema odredbama člana 7. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 29/98 do 59/06), a koji je stupio na snagu 31. jula 1998. godine, propisano da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju po propisima o upravnom postupku, ako tim zakonom nije drugačije određeno. Slijedom navedenog, sudska zaštita se pruža pokretanjem upravnog spora nakon što se iscrpi mogućnost vođenja upravnog postupka u okviru nosioca osiguranja

5. Apelantica se žali da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na odluku Vrhovnog suda kojom je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate dospjelih a neisplaćenih penzija. Ustavni sud je, u predmetu AP-1025/07 već odlučivao o istom pravnom pitanju i donio je odluku kojom je odbacio navode apelanata o povredi njihovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci AP-1025/07 od 14. februara 2008. godine (dostupno i na www.ustavnisud.ba).

8. Razlozi navedeni u odluci AP-1025/07 od 14. februara 2008. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno ispitivanje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-790/07 (N.T.) | Sudska praksa | Aktio